Detalji

Skoplje, 7. lipnja 2019.

 

Detalji

Na Nedjelju Pedesetnice - Silaska Svetoga Duha, 9. lipnja 2019., apostolski administrator Križevačke eparhije o. Milan Stipić služio je blagdansku liturgiju u župnoj crkvi Preobraženja Gospodnjega u Jastrebarskom, zajedno sa župnikom o. Marjanom Jeftimovim i đakonom Livijom Marijanom, eparhijskim kancelarom. Tom prigodom je kršten i miropomazan Ivan Gvozdanović, sin Srećka i Maje Gvozdanović. Kao gosti liturgiji su nazočili mladi članovi Neokatekumenskog puta iz Zagreba koji su otpjevali i nekoliko napjeva. Ordinarij Milan je u homiliji istaknuo kako je Sveti Duh životvorac i obnovitelj Crkve, a zelenilo u crkvi simbol je novoga života u Duhu Svetom. Vjernike je potakao da budu otvoreni djelovanju Duha Svetoga. Pedesetnica je drugi po važnosti kršćanski blagdan nakon Pashe - Uskrsa i ujedno rođendan Crkve. Zato su na

Detalji

U subotu, 8. lipnja 2019., vjernici grkokatoličkih župa Sošice, Mrzlo Polje, Pribić, Jastrebarsko, Slavonski Brod, Gornji Andrijevci, Prnjavor, Banja Luka i Devetina hodočastili su u svetište sv. Ivana Krstitelja u Podmilačje kod Jajca (BIH). Vjernici, njih oko 150, predvođeni svojim župnicima na čelu s ordinarijem Križevačke eparhije o. Milanom Stipićem, pohodili su poznato svetište u Podmilačju gdje je u kripti nove crkve služena svečana sveta liturgija. U homiliji je ordinarij o. Milan istaknuo kako je Ivan Krstitelj prema riječima Spasitelja najveći među rođenima od žene. Njegova veličina bila je u hrabrom naviještanju istine i u pozivu cijelom narodu na pokajanje i pripremu za dolazak Spasitelja Isusa Krista. Raskajano srce prepoznaje Isusa Krista dok oholo srce Krista ne može prepoznati, a njegovo evanđelje mu je neprihvatljivo. "Mi smo se okupili u ovom svetištu kako bi molili zagovor za sve nas grkokatolike i našu Križevačku eparhiju.

Detalji

Dođite narodi svega svijeta i poklonite se Bogu u trima osobama: Sinu u Ocu sa Svetim Duhom!

TROPAR, gl. 8.: Blagoslovljen budi, Kriste Bože naš, jer si učinio ribare mudracima, poslavši im Duha Svetoga, i po njima si ulovio čitav svijet! Čovjekoljupče, slava Tebi!

Blagosloven jesi, Hriste Bože naš, iže premudri lovci javlej, nizposlav im Duha svjatago, i tjemi ulovlej vselenuju: čelovjekoljubče, slava tebje.

KONDAK, gl. 8.: Kad je ono Svevišnji sišao da pomuti jezike, razdvojio je narode! Kad je pak razdavao ognjene jezike, pozvao je sve, da se opet sjedine. Stoga slavimo jednoglasno presvetoga Duha!

Stihire svetkovine Pedestnice (Cvjetni triod):

Sve nam daje Duh Sveti: Proroke šalje, svećenike usavršuje, neuke poučava, ribare učini bogoslovima i sve sjedinjuje u zajedništvo cijele Crkve. Jedne naravi i iste vlasti s Ocem i Sinom. Utješitelju, slava tebi!

Detalji

U petak 7. lipnja 2019., na završetku svetkovine Uzašašća Gospodnjega, koja se slavi osam dana, apostolski administrator Križevačke eparhije o. Milan Stipić, služio je Božansku liturgiju svetoga Ivana Zlatoustoga u Bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu, na kojoj se okupio veliki broj mladih te župe. S o. Milanom su suslužili o. Marjan Jeftimov, dekan Stolnog dekanata i župnik Jatsrebarskog, o. Nenad Krajačić, žumberački dekan i župnik Pribića i Pećnog, o. Ivan Pleše, karmelićanin i đakon Livio Marijan, eparhijski kancelar. Liturgiju je pjevao Muški zbor Ćirilo-Metodova kora, aposluživali su grkokatolički i isusovački bogoslovi i ministranti. Služenje liturgije po bizantskom obredu za mlade koji se okupljaju u bazilici u Palmotićevoj petkom navečer u 20,30 već je postala tradicija i redovito se služi. Govoreći o završetku svetkovine Uzašašća i pripremi za svetkovinu Duhova ordinarij križevački Stipić potakao je okupljene mlade da žive i raste u Duhu Svetom jer to je Božji duh, Božja snaga i Božja sila kojoj nitko i ništa na svijetu nije ravno. Tumačeći naviješteno evanđelje u kojem Isus tri puta pita svoga učenika Petra da li ga ljubi, istaknuo je važnost iskrenog razgovora s Bogom i neprestanog preispitivanja svoga odnosa s njim. S Bogom nema maski, uvijanja i zavaravanja jer pred njim sve to pada, a njegova dobrota i ljubav izazivaju nas na posve jasno i konkretno opredjeljenje. "Petar je pogriješio, pokajao se i evo iskrena i otvorena srca iskazuje svoju ljubav Kristu.

Detalji

Sv. Maksim Grk (16. st.), glas 4.

Pjesma 1.

Irmos: Onaj koji je bio spor na riječima bî prekrit božanskom sjenom i primi božanski napisan Zakon. Jer zbaciši sjenu s misaonih očiju, on ugleda Onoga koji jest i spozna istinitoga Duha, kojega s pjesmama uzveliča.

- Slava tebi, Bože naš, slava tebi! (nakon svakog tropara)

Učitelju koji si nekoć nahranio Izraela manom u pustinji, ispuni moju dušu presvetim Duhom kako bih ti vazda bogodostojno služio.

Vazda u pogibelji zbog oluja strasti i duhova koja mi dušu valja, u tebe polažem nadu spasenja, svedobri Tješitelju i pravi Bože.  

Tonući bespomoćno u dubinama neznanja i lijenosti teških nemara, vapijem tebi koji si sama čistoća: Izbavi od propasti dušu moju.

Slava, I sada:

Detalji

Staroslavenski institut u Zagrebu, Ivanka Petrović 

Nerijetko se može čuti da se glagoljanje kod Hrvata udomaćilo za vrijeme kneza Branimira. Izgledno je da se prvi susret dogodio i ranije, još 863. kada su se Solunska braća prema Moravskoj kretala morskim putem, preko bizantske Dalmacije. Snažniji poticaji stigli bi u Branimirovo vrijeme (nazivano i Branimirovom renesansom), 882. godine prilikom Metodova proputovanja Dalmacijom do Carigrada. O ovoj zanimljivoj temi više možete saznati u antologijskom radu zaslužne znanstvenice Staroslavenskog instituta akad. Ivanke Petrović "Prvi susreti Hrvata s ćirilometodskim izvorištem svoje srednjovjekovne kulture“. Moderna hrvatska historiografija i slavenska filologija 19. stoljeća izgradile su čitav niz teza i mišljenja o prvim mogućim susretima Hrvata s ćirilometodskom misijom ili tekovinama njihova djela na hrvatskom sjeveru i u kneževskoj Hrvatskoj. Nasuprot tome, od 20-ih do 70-ih godina našeg stoljeća razvija se, razrađuje i oblikuje, i danas uglavnom prihvaća, uvjerljivo mišljenje hrvatskih povjesnika da se hrvatsko glagoljaštvo primarno prihvatilo i ukorijenilo na području dalmatinskih biskupija i gradova, dakle, među Hrvatima u bizantskoj Dalmaciji, a ne u hrvatskoj kneževini.

Detalji

Glas svetih otaca rane Crkve aktualan je danas kao što je bio stoljećima prije. Njihovi životi, učenja, duhovno vodstvo i djela oblikovali su kršćansku Crkvu i zato ih nazivamo “ocima“. Ti sveti ljudi su oblikovali našu teologiju, isklesali Simbol vjere, uredili naše bogoslužje i ocrtali naše razumijevanje Svetoga Pisma. Evo deset razloga zašto su sveti oci jednako relevantni danas kao i nekada.

1. Biseri mudrosti

Spisi drevnih otaca Crkve su rudnici zlata. Stara patristička literatura puna je sjajnih bisera mudrosti kad je u pitanju kršćanski život i duhovni rast. Čitati te stare spise znači biti učenikom najeminentnijih autoriteta u životu Crkve. Oci su temeljito proučavali Bibliju i na temelju toga iznjedrili brojne komentare, homilije, pobožne spise i teološke traktate Ne samo to, mnogi su bili vrlo obrazovani i vrsni grčkom, latinskom i hebrejskom jeziku, poučeni u vještini retorike. Rezultat toga je da su mnogi patristički tekstovi bogati ljepotom stila, izričajem i sadržajem. Drevna otačka književnost je preživjela ispit vremena i trajno se čita kroz stoljeća sve do danas.

Detalji

U srijedu, 5. lipnja 2019. na Kupresu je upriličen Četvrti susret svećenika koji je okupio oko 200 prezbitera s cijelog teritorija Bosne i Hercegovine, ali i one koji su podrijetlom odavde. Na susretu je sudjelovao i o. Milan Stipić, apostolski administrator Križevačke eparhije s grkokatoličkim svećenicima bosansko-hercegovačkog vikarijata.
Članak: https://www.nedjelja.ba/hr/vijesti/bih/cetvrti-susret-svecenika-bih/10646?fbclid=IwAR3y9myuxAQD089adoDsuDjFO2HdzVXS-cLp7xyW_x-GWaxvZU8F7TnHe-w 

 

Detalji

Razmišljanje jednog grkokatolika iz SAD-a

Piše: Đakon Anthony iz SAD (izvor: east2west.org)

Kao istočnom katoliku, nekada mi se postavlja ovakvo pitanje: Zašto jednostavno ne postaneš pravoslavac?

Mnogi su me to godinama pitali i ja razumijem njihovo razmišljanje. Na koncu, biti istočni katolik može biti velika kušnja i pomalo čudnovato, neredno. Naše je postojanje nekada ispunjeno napetostima i plutanjem između dva svijeta. Istočni pravoslavni kršćani, s kojima dijelimo skoro sve, često na nas gledaju kao na „izdajice“ koji su prodali istinsku vjeru radi koristi i prednosti jedinstva s Rimom. Baš sam prošli tjedan čuo jednu takvu optužbu. Isto tako, rimokatolici, s kojima smo u punom crkvenom zajedništvu, obično niti ne znaju da postojimo. Oni koji znaju za nas često nas ne razumiju ili na nas sumnjičavo gledaju (kao mi nismo „pravi“ katolici). Tako gledajući, napuštanje Katoličke Crkve i pristupanje jedinstvu s pravoslavnim Crkvama bi nam olakšalo život i postojanje. Čuvati i obdržavati naše istočne kršćanske tradicije, duhovnost i bogoslovlje, a biti u zajedništvu s ogromnom većinom katolika rimskoga obreda, ponekad je doista teško. Tijekom stoljeća mnogi su istočni katolici zamaglili svoje obrede i identitete radi toga te je sada u tijeku mukotrpni proces čišćenja, obnove i povratka na izvore. Težnja ili izazov da se pročisti obred i povuče jasna crta našega identiteta, i da se prihvati sve „čisto istočno ili pravoslavno“ jesu razumljivi, ali i pomalo naivni.

Dakle, zašto nisam osobno prešao na pravoslavlje? Evo mojih razloga: