U utorak, 12. siječnja 2021. u 15.20 sati, iznenada je usnuo u Gospodu vladika Florentin Crihălmeanu, biskup grkokatoličke Eparhije Cluj-Gerla, u samostanu Kongregacije Sestara Majke Božje u Cluj-Napoca. Unatoč činjenici da se nakon infekcije Covid-19 zdravlje biskupa popravio i približio kraju razdoblja izolacije, on suočio se s akutnom kardiovaskularnom krizom, javio je Tiskovni ured Grkokatoličke eparhije Cluj-Gherla. Prema mnogim svjedočanstvima bio je brižan i ponizan arhijerej, revan pastir, skroman, duhovan i mudar kršćanin. Rođen je 17. rujna 1959.u Iasiju, Rumunjska, od oca grkokatolika i majke rimokatolkinje. Završio je školu u Cluj-Napoci 1978., vršio vojničku službu u Turdi 1978-1979., diplomirao na Tehnološkom fakultetu u Cluj-Napoci i radio kao inženjer do 1990. Započeo je privatno učenje teologije te ređen za grkokatoličkog svećenika u rujnu 1990., nakon pada komunističkog režima u Rumunjskoj. Zatim je poslan na studij u Rim i postigao licencijat 1994. na Papinskom sveučilištu Urbaniana. Po povratku u domovinu bio je profesorom u sjemeništu u Cluj-Napoci i Sveučilištu Babes-Bolyai. Imenovan je pomoćnim vladikom Eparhije Clij-Gherla u studenom 1996., a zaredio ga je za biskupa papa sv. Ivan Pavao II. u Bazilici sv. Petra. Godine 2002. postao je biskupom Eparhije Cluj-Gherla. Vječni mu spomen i Carstvo nebesko! 

 

RAZGOVOR S O. LIVIJOM MARIJANOM, ĐAKONOM KRIŽEVAČKE EPARHIJE
KATOLIČKI TJEDNIK 2/2021, God. XX

  1. Poštovani oče Livio, središnja tema ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana je: „Ako ostanete u mojoj ljubavi, donijet ćete mnogo roda“ (usp. Iv 15,5-9). Kako danas razdijeljeni kršćani svjedoče Kristovu ljubav i kakve plodove donose?

Mislim da je najbolji odgovor upravo dat u Isusovim riječim uzetim za temu ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana, Isusova riječ: Oni koji uistinu ostaju i žive u iskrenoj ljubavi Kristovoj, bez obzira kojoj kršćanskoj Crkvi ili zajednici pripadaju, ti svjedoče Kristovu ljubav, a njihovo svjedočanstvo sigurno nije bez ploda i roda. Što smo vjerniji Kristu i Evanđelju kao pojedinci, to smo bliži jedni drugima i svim ljudima. To smo onda i bolji katolici, pravoslavci, protestanti. Pitanje je koliko tko i na kojoj razini to živi i daje roda. Danas su kršćanske Crkve deklarativno međusobno puno pomirljivije nego prije, poglavari Crkava se sastaju, dogovaraju, šalju lijepe poruke, potpisuju zajedničke izjave. Vjerujem da i to rađa nekim pozitivnim plodovima, ali mislim da je to sve presporo i premlako. Na terenu, među samim kršćanima u svakodnevnom životu, mislim da ima puno više praktičnog ekumenizma i zajedništva. Iskreni i zauzeti kršćani će iz ljubavi prema Kristu živjeti jedinstvo ljubavi sa svim ljudima, u svim prilikama i neprilikama života, neće mrziti nego ljubiti, neće rušiti nego graditi. Možda je to ono jedinstvo na koje Bog računa i gleda. Realno gledajući, dok se razne komisije i eksperti dogovore oko teoloških i drugih nesuglasica među kršćanskim Crkvama i tradicijama, život ide dalje. Boga se ne može okovati i uvjetovati ljudskim ograničenjima. Duh puše gdje hoće, kaže Sveto pismo. Tko zna koliko svakoga dana među kršćanima ima istinskog jedinstva u ljubavi? Vjerujem puno više nego što možemo pročitati u medijima.

  1. Neki teolozi, među kojima je najpoznatiji Yives Congar, zastupali su teoriju da je pravi raskol moguć samo onda kada nestane ljubavi među kršćanima. Koliko inicijative poput Molitvene osmine mogu pomoći izgradnji povjerenja i pomirenja?

Rober Taft

Tajanstvenost i misterij istočne liturgije

 

Koja su to neka od obilježja istočnih litrugijatako draga našoj braći na kršćanskom Istoku? Pored složenosti i dužine obredâ te ceremonijalne veličanstvenosti, najupečatljivija točka Bizantske liturgije jest atmosfera sakralnosti i tajanstvenosti što zrači iz svakog njenog pokreta i budi određenu vrst strahopoštovanja. Za kršćanina bizantskog obreda, kako reče sv. German Carigradski, čak i njegova skromna župna crkva predstavlja “nebo na zemlji, mjesto gdje nebeski Bog prebiva i djeluje”, gdje čovjek može “pustiti na stranu sve zemaljske brige”, kako to kaže sama liturgija, da “dočeka Kralja svemira”. To je nebesko svetište “gdje su muškarci i žene, prema svojim sposobnostima i željama, zahvaćeni bogoslavljem otkupljenog svemira i gdje dogme nisu više puste apstrakcije već postaju hvalospjevi slavljeničkog klicanja” (P. Hammond).

Postoje povijesni razlozi kojima se ovakav liturgijski duh može objasniti i razumijeti. Krajem 4. stoljeća pobožnost bizantskog Istoka, oblikovana u sjeni  velikih kristoloških rasprava, natopila se snažnim osjećajem strahopoštovanja

Na svetkovinu Bogojavljenja Gospoda našega Isusa Krista, grkokatolička Crkva svečano slavi Kristovo krštenje na Jordanu i obavlja veliki blagoslov vode. Navečer uoči svetkovine, u utorak 5. siječnja, u grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima, vladika križevački Milan Stipić služio je blagdansko bdjenje – Veliko povečerje s litijom, kada se posebnim blagdanskim pjesmama i molitvama te blagoslovom kuha, vina, ulja i pšenice svečano započinje slavlje svetkovine. Na samu svetkovinu Bogojavljenja, u srijedu, 6. siječnja, vladika Milan je u katedrali služio Arhijerejsku liturgiju Bogojavljenja i na kraju posvetio bogojavljenjsku ili jordansku vodu. Istakao je pritom: ''Ovo je voda koja se nikad ne kvari. U njoj je Duh Sveti. Ona je posebna voda, koja posvećuje, koja ozdravlja. Sada zaista ulazimo u novu godinu za koju se nadamo da će biti sretna i blagoslovljena. Čuvajte se! Čuvajte svoje zdravlje i čuvajte jedni druge. Nemojte nasjedati na jeftina i brza rješenja, koja nam se nude kao nešto dobro i spasonosno. To može biti velika zamka za čovjeka i njegovo zdravlje. Budite oprezni. Imamo samo jedan ovozemaljski život. Nemojmo dozvoliti da nam ga nitko na ikoji način uništi'' - poručio je vladike Stipić. Novoblagoslovljenom jordanskom vodom zatim je obavljen blagoslov biskupske rezidencije.


 

VODA I DUH
 
Isus je došao k Ivanu i od njega primio krštenje. Koliko nas to mora ispuniti divljenjem! Beskrajna rijeka koja ispunja veseljem grad Božji bila je oprana ograničenom vodom. Neobuhvatni i neograničeni Izvor iz kojeg izvire život svih ljudi bio je poliven s malo obične vode. Onaj koji je uvijek i svagdje prisutan, koga anđeli ne mogu shvatiti, ni ljudi dokučiti, pristupio je krštenju. I eto se otvorilo nebo i čuo se glas: Ovo je Sin moj ljubljeni koji mi je omilio. Ljubljeni rada ljubav, a svjetlost duhovna rada svjetlost nedostupnu. Ovo je onaj koji je nazvan Sinom Josipovim, a Božji je Jedinorođenac po božanskoj naravi. Ovo je moj ljubljeni Sin. To je onaj koji je gladovao a mnoge tisuće hrani, onaj koji se umarao a umorne odmara, onaj koji nije imao gdje glavu nasloniti a cijeli svemir drži u ruci, onaj koji je trpio a sve bolesti liječi, onaj koji je bičevan bio a svima daje slobodu, onaj čija su rebra probodena a Adamovo je rebro zacijelio. Molim, pomno me saslušajte: želim doći do vrela života i razmatrati o vrutku koji natapa srca. Besmrtni Otac poslao je na svijet svoju Riječ, besmrtnog Sina, koji je došao medu ljude da ih opere vodom i Duhom Svetim. Odlučio je da nas preporodi na neraspadljivost duše i tijela, pa nam je stoga udahnuo duh života i obukao nas u

6. siječnja

“O božićnom blagdanu pokazalo se pred našim očima nesavršeno Dijete obučeno u našu nesavršenost, a na današnji se blagdan pokazuje savršen očitujući da je Savršeni rođen od Savršenoga. Na onaj se dan Kralj zaogrnuo grimizom tijela, a na ovaj dan se izvor okružio i na neki način obukao vodom rijeke. Zagledajte se, dakle, u nova i neshvatljiva čudesa: Sunce se pravde kupa u Jordanu, Oganj roni u vodi, Bog se na neki način posvećuje posredstvom čovjeka.” (Sv. Proklo Carigradski)

TROPAR, gl. 1.: Kada si se, Gospode, krstio na Jordanu, objavila se Trojica dostojna klanjanja. Jer Očev glas svjedočiše za Tebe, nazivajući Te ljubljenim Sinom, a Duh u liku goluba potvrđivaše istinitost riječi. Objavio si se, Kriste Bože, i prosvijetlio svijet: Slava Tebi.

Vo Jordanje kreščajuščusja tebje, Gospodi, trojčeskoje javisja poklonenije: roditelev bo glas svidjetelstvovaše tebje, vozljublenago tja Sina imenuja: i Duh v vidje golubinje, izvjestvovaše slovese utverždenije. Javlejsja, Hriste Bože, i mir prosvješčej, slava tebje.

KONDAK, glas 4.: Danas si se objavio cijelom svijetu, Gospode, i Tvoje svjetlo nas je obasjalo, a mi prosvijetljeni pjevamo Tebi: Došao si i objavio si se, o Svjetlosti neobuhvatna.


 

SVIM SVEĆENICIMA, SAMOSTANIMA I VJERNICIMA KRIŽEVAČKE EPARHIJE

Poštovani Oci, draga braćo i sestre u Kristu!

U utorak, 5. siječnja 2021. (za župe koje se služe julijanskim stilom 18. siječnja), prema bogoslužnom ustavu naše Crkve obdržavamo post uoči velike svetkovine Bogojavljenja Gospoda našega Isusa Krista. Neka se toga dana drži propisani post i neka ga se namijeni za sve poginule žrtve kao i za sve unesrećene u nedavnom potresu koji je ovih dana pogodio Petrinju, Sisak i druge krajeve Sisačko-moslavačke županije i Sisačke biskupije. Namijenimo sveti post i za pokajanje i obraćenje milosrdnom i svemogućem Gospodu, da nas sačuva i pomogne u ovim vremenima kušnje. Također, neka se na bogoslužjima uoči i na samu svetkovinu Bogojavljenja u Suguboj ili dvostrukoj ekteniji doda zaziv:

''Još se molimo da se sačuva naš grad (ili mjesto) i svaki drugi grad, mjesto i kraj od gladi, zaraze, potresa, poplave, tuče, požara, rata, provale neprijatelja i građanskoga rata, i da nam bude milosrdan, dobrohotan, blag i čovjekoljubiv  Bog naš, i da odvratu svoju srdžbu koja se na nas podiže, i da nas izbavi od svoje pravedne prijetnje koja nas uznemiruje, i da nas pomiluje.''

S pozdravom u Kristu Gospodu,

† Milan, vladika križevački


 

Jedna od novijih pobožnosti ili duhovnosti, i ujedno vrlo raširenih, na kršćanskom Zapadu je pobožnost Božjem milosrđu. Papa sv. Ivan Pavao II. proglasio je nedjelju poslije Uskrsa Nedjeljom Božanskog milosrđa 2000. godine. Pobožnost Božanskom milosrđu izbjedrila je i krunicu Božanskom milosrđu. U toj krunici jedan od zaziva je upravo najčešća svagdana liturgijska i osobna molitva istočnih kršćana, tzv. trisaghion (grč. trisveto, trosveta pjesma): 'Sveti Bože, sveti Jaki, sveti Besmrtni, smiluj se nama' - zaziv upućen Presvetoj Trojici za milosrđe. Premda na kršćanskom Istoku ne postoji posebna molitva ili pobožnost Božanskom milosrđu, tema Božjega milosrđa i smilovanja je vrlo prisutna u liturgijskim, molitvenim i duhovnim tekstovima svim istočnih kršćanskih obreda. Pored spomenute trosvete pjesme, poznato je da se u svim istočnim euharistijskim liturgijama i molitvama neprestance ponavlja zaziv Kyrie, eleison - Gospod(in)e, pomiluj, što je također zaziv Božanskom milosrđu. Molitveni završetci također često imaju završni uzglas milosrđu Božjem: Jer ti si milostiv i milosrdan Bog,

1. siječnja:  Početak nove građanske 2021. godine

Osmi dan nakon rođenja Josip i Marija, kako to propisuje Mojsijev Zakon, podvrgoše dijete obredu obrezanja i tom prilikom dadoše dječaku ime Isus (= Spasitelj), kako je to već kod navještenja rekao arkanđeo Gabriel. Obrezanje je bilo vanjski znak saveza između Boga i izabranog naroda. Starozavjetno obrezanje slika je novozavjetnog krštenja. Sveti Pavao pak kaže: Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego novo stvorenje (Gal 6, 15).

TROPAR Obrezanju, glas 1.: Isuse, koji sjediš u nebu na prijestolju sjajnom poput ognja zajedno s vječnim Ocem i božanskim svojim Duhom, Ti si se izvolio roditi na zemlji od Djevice netaknute od muža kao Majke svoje. Zato si bio i obrezan kao čovjek u osmi dan. Slava predobromu Tvojemu naumu! Slava promislu Tvojemu! Slava silasku Tvome! Jedini Čovjekoljupče!

KONDAK Obrezanju, glas 3.: Gospodar sviju trpi obrezanje. On koji je dobar obrezuje ljudske grijehe i daje danas spasenje svijetu. Na nebu se raduje i Stvoriteljev veliki svećenik  Bazilije, svjetlonosni i božanski pouzdanik Kristov.

SVETI BAZILIJE VELIKI, nadbiskup kapadocijski

Rodio se godine 329. u Cezareji, u pokrajini Kapadociji, u obitelji svetaca, od bogatih i bogobojaznih roditelja Bazilija i Emilije. Školovao se u Novoj Cezareji, Carigradu i u Ateni. Uputio se u Egipat, Siriju, Mezopotamiju i Palestinu da vidi kako tamo žive monasi. Po povratku proda imanje što ga naslijedi od oca i podijeli siromasima, a sam ode u pokrajinu Pont i u planinama uz Crno more sagradi manastir. Broj monaha rastao je iz dana u dan. Za njih je napisao Velika i Mala pravila, koja su do danas izvorom pravila monaškog života cijeloga kršćanskog Istoka. Za svećenika je zaređen 364. godine, a 370. izabran je za biskupa Cezareje. Uz svoju rezidenciju dao je sagraditi gostinjac za putnike i strance te bolnicu. Cijeloga života vodio je veliku borbu protiv krivovjernih Arijevaca. Umro je 1. siječnja 379. godine. Ovaj crkveni otac napisao je mnoga bogoslovska, apologetska, monaška i pravna djela. On je sastavio i liturgiju koja se služi više puta u godini. Časti ga Istok i Zapad kao jednog od najvećih teologa i otaca.

TROPAR, glas 1.: Po svoj zemlji pronijelo se propovijedanje tvoje i ona je prihvatila tvoju riječ, kojom si ti naučavao ono što je ugodno Bogu. Objašnjavao si bît stvari, uljepšavao ljudske običaje. O kraljevski svećeniče, časni oče Bazilije, moli Krista Boga, da se spase naše duše!

KONDAK, glas 4.: Pokazao si se nepokolebljivim temeljem Crkve, učeći sve ljude sigurnom vladanju nad sobom, što si i svojom naukom potvrđivao, o svjetlilo s neba, časni oče Bazilije!


 

Na svetkovinu Rođenja Gospodnjega  Božić, u grkokatoličkoj župi Mikluševci, u Slavoniji, župnik o. Roman Stupjak, pred okupljenom je zajednicom uručio Antunu Ljikaru Papin blagoslov i poklon Crkvenog odbora za 65. godina predvođenja pjevanja u crkvi. Antun Ljikar rođen je 1935. i od djetinjstva je dolazio u crkvu te vrlo rano potsao glavnim pojcem – predvoditeljem pjevanja na svetoj liturgiji. Njegova supruga Leona ga je cjeli život podržavala u njegovom služenju svojo župnoj crkvi Rođenja presvete Bogorodice u Mikluševcima. U sretnom i dugogodišnjem braku imaju dvije kćeri Melanku i Olenku. Služba crkvenog pojca ili pjevača vrlo je važna u grkokatoličkim župama upravo stoga jer se sav narod uključuje u pjevanje crkvenih obreda te je uloga pretpjevača bitna. Mikluševci su sačuvali vrlo vrijedne starinske napjeve rusinske tradicije u crkvi, dijelom zahvaljujući i pjevaču Antunu, koji je i u najtežim vremenima za Crkvu u vrijeme komunizma, redovno dolazio na bogoslužje i pjevao. Čestitamo!