23. rujna

Reče Gospod ovu prispodobu: "Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: 'Dođite! Već je pripravljeno!' A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.' Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.' Treći reče: 'Oženio sam se i zato ne mogu doći.'" Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.' I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.' Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.' A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere" (Luka, zač. 76. (14, 16-24).

Nakon sastanka vodstva Hrvatske katoličke mreže s Tiskovnim uredima nad/biskupija u prostorijama Hrvatske katoličke mreže na zagrebačkom Ksaveru u četvrtak 20. rujna službeno je pokrenuta nova mrežna stranica Informativne katoličke agencije. Novi portal IKA-e na adresi ika.hkm.hr u rad je pustio predsjednik Odbora HBK za sredstva društvene komunikacije riječki nadbiskup Ivan Devčić. Nazočio je i predstavnik Križevačke eparhije, đakon Livio Marijan, eparhijski kancelar. Vijest: http://ika.hkm.hr/novosti/pokrenuta-nova-mrezna-stranica-informativne-katolicke-agencije/ 


 

Religioznost je ljudska stvar. Duhovnost je pak božanska, ona dolazi s neba. Starozavjetni zakon, na primjer, nije mogao nikoga učiniti duhovnim. Bilo je ljudi u Starom Zavetu koji su se uzdigli iznad standarda zakona, kao Mojsije, Ilija, Ivan Krstitelj, koji su postali duhovni spoznajom Božjega srca. Ali zakon sam po sebi ne čini nikoga duhovnim jer zakon samo traži da svoju vanjštinu uskladimo s određenim standardima. Ako držiš deset zapovijedi, ti si u redu. Izvana ili formalno gledajući zakon ne bi mogao naći grešku na tebi. I ako si poštovao sve zakone u svezi s obredima i crkvenim propisima, prihvaćen si  kao korektna osoba, “pravi vjernik“. Ali to te ne čini duhovnim u Kristovom smislu. Kako to može biti?

Čovjek može redovno pohađati crkvu, izvršavati sve što se propisuje i sudjelovati u svim obredima, moliti se i postiti, a ne biti uopće duhovan. Sve to može dobro odglumiti ili može čak iskreno sve to vrštiti misleći da time Bogu udovoljava, Boga plaća, daje što se traži. Sve ovo što je nabrojeno spada u “religioznost“. Opisan čovjek je religiozan. On bi bio ekvivalent farizeju iz Isusovog vremena, koji je izvana usklađen sa svime, ali u svom srcu ne pripada iskreno Kristu. Religiozni ljudi mogu propovjedati, čitati svakodnevno Bibliju, moliti sve propisane molitve, postiti, redovito ići na bogoslućje i pričešćivati se, pridonositi za potrebe crkve, paliti svijeće, ići na hodočašća, ljubiti svete slike...i opet ne pripadati srcem i umom Bogu. Jer uza sve to što rade mogu istovremeno mogu biti lašci, tražiti slavu od ljudi, živjeti za sebe i novac, ogovarati i prezirati drugoga, “obožavati“ ovozemljaske bogove (slavu, novac, moć, ljepotu, zdravlje, naciju, rasu i sl.). S jedne strane je forma pobožnosti, ali s druge strane, nutarnje, nema iskrenosti, nema ljubavi, nema istinske vjere i duha Kristova evanđelja.

Na primjer, ako smo više zainteresirani za to što ljudi misle o nama nego što Bog misli o nama, mi smo religiozni, ali ne i duhovni, ne i istinski kršćani. Kad izložimo naš život skeneru Božje riječi, Evanđelju kojega redovito slušamo i kojemu se klanjamo, pa vidimo da je naše kršćanstvo samo površno, to je crvena lampica. Jer bez iskrenosti u srcu i prave ljubavi – ništa od našeg posta, naših bogoslužja, naših molitava. Veliki post služi tome da spoznamo gdje smo po pitanju iskrenosti i licemjerja, religioznosti i duhovnosti. Bolje je to prepoznati sada, nego na završenom susretu s Kristom, s Istinom.

Duhovan čovjek neće zanemariti ono vanjsko, ono “religiozno“, nego će to  pretvoriti u znak i čin iskrene ljubavi prema Bogu i bližnjemu, shvaćajući da ništa što mi na zemlji činimo “Bogu“nema vrijednosti ako nije učinjeno iskreno i s ljubavlju, i ako nije posvjedočeno ljubavlju i sebedarjem prema bližnjemu. Tada religioznost i religija prelaze u duhovnost i vjeru, i tada se postaje pravi kršćanin. Naš cilj u životu treba biti da budemo duhovni, a ne religiozni. Da budemo novo tijesto, novi ljudi, a ne da ponavljamo farizejštinu samo u kršćanskom ruhu. To nije lako. Ali zato imamo dobrog i milosrdnog Oca, posvećenje Svetoga Duha, zagovor Bogorodice i svetih. Zato imamo oružje posta, pokajanje, slobodnu volju, Sveto pismo, molitvu, sveto bogoslužje (o. Livio Marijan).


 

U nedjelju, 16. rujna 2018., u Slavonskom Brodu, protojerej stavrofor o. Ivan Barščevski, grkokatolički sibinjski župnik i slavonski dekan, proslavio je zlatni jubilej - 50 godina svećeništva. Čestitake i "Mnogaja lita"!
VIJEST:  http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=203240 


 

U subotu, 15. rujna 2018., na ostatcima crkve sv. Križa u Starom Gradu na Žumberku, vladike križevački Nikola Kekić služio je božansku liturgiju, zajedno s o. Marjanom Jeftimovim i protoprezbiterom stavroforom o. Milanom Stipićem, župnikom Jastrebarskog i dušobrižnikom Dalmatinskog vikarijata. Poslije liturgije svi sudionici slavlja okupili su se oko zajedničkog stola u Kekić Dragi, rodnom mjestu vladike Kekića.


 

Europski biskupi okupljeni na plenarnom zasjedanju Vijeća europskih biskupskih konferencija u Poznańu od 13. do 16. rujna uputili su Molitvu za Europu koju su zajednički izmolili na završetku misnoga slavlja u poznańskoj katedrali Sv. Petra i Pavla u nedjelju 16. rujna. 

Molitva za Europu europskih biskupa:
Daj, Gospodine Isuse Kriste, da te prihvati naša voljena Europa! Neka otvori vrata i srce da razumije i primi tjeskobe, brige, probleme svojih naroda, koji traže Tvoju pomoć.
Daj da uzmogne odgovoriti svim silama i velikodušnošću svojih kršćanskih korijena na ovaj povijesni trenutak u kojem svijet živi.
Daj da njezina budućnost bude otvorena za velikodušne, slobodne odluke, u znaku uzajamnog poštovanja, kako bi Europa bila dom naroda.
Gospodine, svjesni smo svoje slabosti, ali također smo svjesni poslanja koje si nam povjerio: donositi u Europu radost Evanđelja, tu nadu za svijet.
Marijo, daj nam Isusa! On živi s nama, u našoj sredini, u svojoj Crkvi.
Tebi je poznato kolike su te zemlje, koji čine Europu, ljubile stoljećima i kako te i dalje časte.
Pogledaj, Marijo, na Europu s majčinskom nježnošću: moli s nama, moli za nas.
Vama, svetim zaštitnicima Europe, povjeravamo naše narode i Crkvu na kontinentu.
Molimo za vaš zagovor da se prevlada svaka teškoća, da znamo kako tražiti oprost i oprostiti, pobijediti zlo dobrom.
Vi, veliki vjerovjesnici Europe, dajte nam uvjereniju vjeru i hrabrost svjedočenja.
Podržite nas na putu evanđeoske ljubavi i djelatne solidarnosti, u punom prihvaćanju ljudskog života, od njegova početka, tijekom njegova postojanja, do njegova prirodnog završetka. Pomozite nam da slijedimo putove jedinstva kršćana i naroda.
Molimo Krista, Gospodara povijesti, tebe Sveta Djevice, Majko Europe, vas, naše zaštitnike, da kontinent ne izgubi svoje kršćansko lice i bude svjetlo nade za cijeli svijet.
Amen.


 

Blagdan Uzvišenja časnoga i životvornoga Križa Gospodnjega, 14. rujna

 

Ovoga dana slave se dva događaja: pronalazak časnoga Križa Isusova na Golgoti i povratak Križa iz Perzije u Jeruzalem. Obilazeći Svetu zemlju, sveta carica Helena odluči da potraži križ na kojemu je bio  raspet naš Gospodin Isus Krist. Crkvena predaja kaže kako je neki starac Židov imenom Juda otkrio da je taj križ zakopan pod poganskim hramom božice Venere, koga je na Golgoti podigao rimski car Hadrijan. Poganski hram je srušen i kopajući u dubinu nađoše tri križa. No kako znati križ na kojemu je Krist bio raspet? Mimo toga mjesta prolazila je povorka s mrtvacem. Patrijarh Makarije zaustavi povorku i naredi da na mrtvaca stave jedan po jedan od nađenih križeva. Kada stave treći križ, mrtvac oživi. Po tome spoznaše da je to Isusov križ. Metnuše taj isti križ i na jednu bolesnu ženu koja odmah ozdravi. Tada je patrijarh visoko uzdigao križ da ga sav narod vidi. Narod u suzama zapjeva «Gospode, pomiluj!» Carica Helena napravi kovčeg od srebra i u njega položi časni križ. U 7. stoljeću perzijski car Hozroj osvojio je Jeruzalem i mnoge Židove odveo u ropstvo, a uz plijen odnese u Perziju i drvo Križa Gospodnjega. Nakon 14 godina, 628., bizantski car Heraklije pobjedi Hozroja i vrati Križ u Jeruzalem. Car je na svojim leđima unosio Križ u grad. No neka sila zaustavi ga i nije mu dala naprijed. Patrijarh Zaharija vidje anđela koji je cara sprečavao da u raskošnom carskom odijelu nosi Križ putem kojim je Gospod, bos i ponižen, hodio noseći Križ na Golgotu. To viđenje priopći patrijarh caru. Tada car svuče carske haljine i obuče skromne i bosonog dalje ponese Križ na Golgotu i položi u crkvu Uskrsnuća na radost i utjehu cijeloga kršćanskog svijeta.

TROPAR, glas 1. : Spasi, Gospode, narod svoj i blagoslovi baštinu svoju. Podaj Crkvi svojoj pobjedu nad neprijateljima, i čuvaj križem svojim puk svoj.

KONDAK: Uzašao si dragovoljno na križ, Kriste Bože. Narodu svome novome, imenom tvojim nazvanim, podaj milosti svoje. Silom svojom razveseli svetu Crkvu i daj joj pobjedu nad neprijateljima, jer samo od tebe ima ona pomoć, oružje mira i sigurnu pobjedu.


 

U ponedjeljak, 10. rujna 2018. godine, u Petrovcima kraj Vukovara, križevački vladika Nikola Kekić predvodio je svečanu molitvu Šestoga časa i blagoslov križa, u zajedništvu sa svećenicima Križevačke eparhije i predstavnicima klera susjednog Apostolskog egzarhata te Đakovačko-osječke nadbiskupije. Nakon molitve, skupa s okupljenim narodom Božjim, uz zvonjavu zvona u svečanoj je procesiji novi križ iznesen na gradilište gdje je blagoslovljena lukovica tornja, a potom je uz promatranje mještana cjelokupna konstrukcija kranom, iz tri dijela, podignuta i postavljena na zidani dio tornja. Kolika je radost bila vidjeti ponosno uzdignut križ koji s 41 m visine krasi petrovačku okolicu govori i sam trud, nastojanje i angažman da se za ovu zgodu upriliči objed i čašćenje za sve prisutne promatrače, kao i majstore, ukupno oko 300 ljudi. Grkokatolička župa u Petrovcima najstarija je župa istočnog dijela Križevačke eparhije. Današnja crkva sagrađena je prije 125 godina, točnije, 1893. godine, a proširivana je 1930. god kada je i sama struktura tornja doživjela određene preinake u svojoj limenoj izvedbi. Ovo je inače druga po veličini bogomolja u našoj eparhiji. Crkva je više puta obnavljana, a ozbiljnije je stradala u domovinskom ratu, kada je dio tornja bio znatnije oštećen, zidovi probijeni, lim izbušen, što je dodatno doprinijelo prekomjernom vlaženju crkve. Nova lukovica tornja rađena je od drveta crnoga bora,  prekrivena je cink-titanijumovim limom, a sam križ, kao i drugi dragocjeniji ukrasi rađeni su u visokokvalitetnom inoksu. Vraćajući vizualno gotovo identičnu formu, poslužilo se ipak novim tehnologijama kao i novim materijalima, čija dugoročnost kao i plemenitost nije upitna (o. Vladimir Sedlak)


 

Na blagdana Rođenja presvete Bogorodice, 8. rujna 2018., vladika križevački Nikola Kekić blagoslovio je obnovljenu istoimenu župnu crkvu u Kaniži. Ovo je treća obnova crkve u  skroije vrijeme (prvi puta zakrpana rupa od granate 1998.). Obnova crkve je dovršena 2006. kada je oslikan strop, promijenjena su vrata i krov, a što su financirali župljani i Ministarstvo kulture RH (dali za slikarske radove, a slikali umjetnici iz Ukrajine). Ovu zadnju obnovu je u cijelosti izvela Križevačka eparhija u suradnji sa župnikom o. Nikolom Stupjakom i crkvenim odborom. Crkva je pretrpjela  dijelom i štetu od požara, što se obnovilo uz pomoć  mještana obaju obreda i Općine Bebrina. U svetoj liturgiji su sudjelovali svećenici grkokatolici i rimokatolici: župnik Nikola Stipjak, bosansko-hercegovački vikar Miroslav Krnješin, Orel Zakaljuk, Igor Grahovac, Aleksandar Hmilj, Ivan Ljiskij  Nikola Stupjak, Robert Farkaš, Stjepan Sokolović, Krunoslav Karas i Ivan Lovrić.

Glas koncila, 16. 09. 2018., Tomislav Vuković

Premda je prilično brojna i po vjerskom životu živa i raznovrsna grkokatolička zajednica u Rumunjskoj, vijesti o njoj prilično su rijetke, pa se i u hrvatskoj katoličkoj javnosti vrlo malo čuje o njoj. Stoga je dobro spomenuti nedavno objavljenu vijest mrežne stranice tamošnje grkokatoličke biskupije Maramures, koja je izvijestila da su nedavno započeli kampovi za djecu u grkokatoličkoj osnovnoj školi »Biskup dr. Alexandru Rusu« u gradu Baia Mare. Naime, u tom gradu u sjeverozapadnom dijelu Rumunjske s oko 130 000 stanovnika, najvećim dijelom Rumunja, ali i pripadnika mađarske, njemačke, ukrajinske i židovske manjine, udaljenom 70-ak km od Mađarske i 50-ak km od Ukrajine, Rumunjska grkokatolička Crkva organizirana je u čak osam grkokatoličkih župa, što je jedinstven slučaj i iznimka u tamošnjoj državi s većinskim pravoslavnim vjernicima. Otkako je grkokatolička osnovna škola, podignuta zahvaljujući pomoći Američke biskupske konferencije i njemačke dobrotvorne udruge »Renovabis«, koja nosi ime po grkokatoličkom biskupu Maramuresa, mučenom i pogubljenom u zloglasnom komunističkom zatvoru Gherla 9. svibnja 1963., započela s radom g. 2015., njezini su voditelji odmah pristupili organiziranju dječjih kampova, koji kao i svi slični diljem svijeta prolaze u molitvi, predavanjima, športskim natjecanjima i radionicama. Ovogodišnji je dječji susret započeo svečanom liturgijom koju je slavio mjesni biskup o. Vasile Bizau uz sudjelovanje djece, roditelja, profesora i volontera. Posebnu pozornost ne samo malih, nego i odraslih sudionika privukla je radionica koju je vodio poznati rumunjski keramičar i lončar Daniel Les. Po najnovijim podatcima grkokatolička biskupija Maramures ima 167 župa, 149 svećenika, 10 redovnika i dva samostana. Osim nje u Rumunjskoj je grkokatolička Crkva organizirana u nadbiskupiju Alba Iuliju, biskupije Oradea, Cluj-Gherla, Lugoj i Bukurešt, a za brojne iseljenike u SAD i Kanadu ustanovljena je i biskupija Canton (Izvor: https://www.glas-koncila.hr/grkokatolicka-osnovna-skola-u-rumunjskoj-otvoreni-ljetni-kampovi-za-djecu/)