AKATIST SV. VELEMUČENICI ANASTAZIJI (klikni na sliku)

Sv. velemučenica Anastazija (Stošija) - veliko ime kršćanskog Istoka i Zapada

U prosincu i siječnju, u crkvenim kalendarima i mjesnim tradicijama naših krajeva, ali i šire, naići ćemo na svetu Anastaziju ili Stošiju (kako je nazivaju Dalmatinci). Zadar i njegova velebna katedrala iz 12. st. slave je 15. siječnja, Samobor 22. siječnja, u tradicionalnom rimskom kalendaru se pojavljuje na sam Božić 25. prosinca, u kalendaru bizantskog obreda kod grkokatolika i pravoslavnih kao i u drugim istočnim kršćanskim tradicijama (sirijska, armenska, koptska) pojavljuje se 22. prosinca, u vrijeme božićnog predblagdana. Radi se doista o izuzetnom svetačkom, povijesnom i ljudskom liku. Postoji preko stotinjak mjesta širom Europe, od Urala do Atlantika, i od Sjevernog mora do obala Sredozemlja gdje katedrale, crkve, kapelice nose ime ove europske kršćanke iz 4. st. Od Beringova prolaza do Verone, od Atlantika do Zadra i Rima, od “Otočića sv. Anastazije“ u Bugarskoj do Sicilije i Zaragoze, nailazimo na tragove mučenice Anastazije. Zaziva se kao zaštitnica utamničenih i progonjenih, kod svih tjelesnih i duševnih poteškoća te kao zaštitnica porodilja i stradalih u zemljotresu. Tko je bila ova mlada i hrabra žena, po kojoj je i glasovita tragična ruska princeza Anastazija Romanov dobila ime, svetica koja je spaljena na Božić 314. godine, a po imenu nositeljica temeljne poruke kršćanske vjere (grč. anastasis znači “uskrsnuće“ – pa bi Anastazija bila “Vazmenka“ ili “Uskrsnica“)?

"U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog" (Ivan 1, 1). Tako počinje Proslov Ivanovog Evanđelja, početak Radosne vijesti o učovječenju Jedinorođenoga Sina Božjega, koja nam otkriva Njegovu božansku preegzistenciju kao Vječne Riječi, Logosa, Boga. U našem "post-istinitom" vremenu (ili vremenu "post istine"), kada se ruše određeni sustavi građeni na izgovorenoj "riječi" - kao što su novinarstvo, politika i trajnost ženidbe na primjer - kršćanstvo i dalje navješćuje vječnu bitnost i moć Riječi. I dostojanstvo i odgovornost izgovorene riječi. U posvemašnjem teroru relativizma i inflacije riječi i govora, mi se obvezujemo i vezujemo za izgovorenu riječ jer znamo (ili bismo trebali znati) da je učovječeni Bog - Riječ koja je postala tijelom za nas i koja nam je progovorila istinu. U kršćanstvu moć i vrijednost riječi ne počiva na nekoj ideji ili ideologiji, već na zajedništvu s Osobom. I ta je Riječ Osoba, ujedno i utjelovljena Istina, prosvjetljujući i životvorni Gospod Isus Krist, "izrečen" od Oca "u početku". On je Vječna Božja Riječ, Logos, Smisao. Zato za nas kršćane ne može biti nevažno što i kako govorimo i kakve riječi izgovaramo, kako u molitvi, tako i u svagdanjoj trivijalnoj komunikaciji s ljudima, niti nam može biti nebitno to da izgovorena riječ obvezuje istinom, tj. da živimo istinski ono što govorimo i propovijedamo. Kao što Bog izgovara Riječ (Sina) za naše spasenje i spasenje svega stvorenoga, tako i mi riječima i djelima svakodnevno izgovaramo istinu o sebi - što smo i tko smo. I po toj istini ćemo biti suđeni. Čak nas i suvremena elektronska i računalna komunikacija podjseća na to. Sva je sazdana na simbolici i riječi, na "ikonama" i znakovima - na kombinacijama i značenjima od kojih je strutkurirana kibernetika i informatika. Dakle, civilizacija se sva nekako vrti oko "riječi" još od prve stranice Knjige Postanka ("i reče Bog") i evo od prve stranice Ivanova Evanđelja ("Riječ...sve postade po njoj", Iv 1, 3). Mi možemo i krivo, lažno govoriti, rječju krivotvoriti i krivozboriti, varati svijet oko sebe, pa i sebe same, ali ne možemo prevariti Istinu, Boga. Budimo istovremeno ljudi riječi i Riječi koja je Put, Istina i Život. Pazimo na svaku izgovorenu (i napisanu) i življenu riječ i Boga Riječ kojem kao kršćani pripadamo (đakon Livio) .


 


(Etiopska ikona: Propovijedanje kraljevstva nebeskoga)

"Otada je Isus počeo propovijedati: Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" Matej, zač. 8. (4, 17)

KONDAK nedjeljni, glas 1.: Uskrsnuo si kao Bog iz groba u slavi. I svijet si uskrisio sa sobom. Ljudski rod Te kao Boga slavi i smrt iščeznu. Adam pak klikće, Vladaru! Eva, oslobođena sada od okova, raduje se kličući: Ti si, Kriste, onaj koji daješ svima uskrsnuće!

TROPAR Bogojavljenja, glas 1.: Kad si se, Gospode, krstio na Jordanu, objavi se Trojica dostojna klanjanja. Jer Očev glas svjedočiše za tebe, nazivajući te ljubljenim Sinom, a Duh u liku goluba potvrđivaše istinitost riječi. Objavio si se, Kriste Bože, i prosvijetlio svijet. Slava tebi!


 

Prošlo je vrijeme Božića, a evo i vrijeme Bogojavljenja. Što smo to dobili kroz ova sveta vremena? S čime ćemo u novo ljeto? Ok, teološki to zvuči ovako: “Pojavila se milost Božja” u učovječenju Božjega Logosa/Riječi (Tit 2:11). Vječni Bog Sin je primio ljudsko tijelo i došao na svijet kao dijete. On, Vječni, rodio se u vremenu kao čovjek, kao vremeniti (“Djevica danas rađa Vječitoga...“, Kondak Rođenja). On je bio jedini koji može spasiti palo čovječanstvo jer je bio u potpunosti Bog i u potpunosti čovjek. To se savršeno objavilo na Njegovu krštenju koje smo slavili na Bogojavljenje. Živio je savršen život i dobrovoljno je išao na križ kako bi platio kaznu za naše grijehe, “smrću smrt uništio“ i nama “život darovao“ - kako ćemo pjevati o Pashi (Tropar Uskrsa). Što smo to onda u konačnici dobili? Što je Njegovo otkupljenje učinilo za nas, prema poslanici Titu, iz koje smo ovih dana čitali (2:11-14)? Da nas netko u duhovno-vjerskom smislu kao kršćane upita: “Što si dobilo/dobila za Božić?“ – što bismo uopće odgovorili? Ajmo redom, otvoriti dar po dar.

Prije svega, donijelo je oprost. “Jer pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (r. 11). To je nešto što mi po sebi nikada ne bismo mogli, i budući da je platio cijenu našeg otkupljenja svojom smrću, Bog sada svima daruje ulaznicu u Carstvo Nebesko, svima koji slobodno prihvaćaju vjeru u Njegovog Sina i Njegovu žrtvu umjesto njih i koji po toj vjeri žive. To je nezasluženo, darovano spasenje. Riješenje svih naših ljudskih poteškoća, počev od one temeljne: smrti. Može li to biti baza za rješavanje svih naših depri, frustracija, strahova i muka u životu?! Može i treba!

"Otac je iz ljubavi prema svijetu "dao jedinorođenoga Sina" (Ivanovo evanđelje). Taj je Sin Očev jedini (grčki  monogenes, staroslavenski  jedinorodni) i ljubljeni Sin. Njega je "dao" ili "darovao" grješnome svijetu koji je pali i otpali ljudski rod. To pokazuje doseg Božje ljubavi. Očito da se veći ne može zamisliti. I sami je oblik kojem se iskazuje Božja ljubav prema ljudima u sebi nezapamćen.... Isus je Božji dar i poklon čovjeku. To je osnovna evanđeoska istina o Bogu Ocu, njegovu Sinu Isusu Kristu i palome ljudskome rodu" (sveti Ćiril Jeruzalemski, Mistagoške kateheze).


 

"Bog je postao čovjekom u Isusu da bi s nama dijelio život. Održavajmo živim taj odnos s Njim i jedni s drugima!" - papa Franjo na Twitteru, u čestitci kršćanima koji slave Božić po julijanskom kalendaru.


 

TROPAR, glas 1.: Kada si se, Gospode, krstio na Jordanu, objavila se Trojica dostojna klanjanja. Jer Očev glas svjedočiše za Tebe, nazivajući Te ljubljenim Sinom, a Duh u liku goluba potvrđivaše istinitost riječi. Objavio si se, Kriste Bože, i prosvijetlio svijet: Slava Tebi.

Vo Jordanje kreščajuščusja tebje, Gospodi, trojčeskoje javisja poklonenije: roditelev bo glas svidjetelstvovaše tebje, vozljublenago tja Sina imenuja: i Duh v vidje golubinje, izvjestvovaše slovese utverždenije. Javlejsja, Hriste Bože, i mir prosvješčej, slava tebje.

KONDAK, glas 4.: Danas si se objavio cijelom svijetu, Gospode, i Tvoje svjetlo nas je obasjalo, a mi prosvijetljeni pjevamo Tebi: Došao si i objavio si se, o Svjetlosti neobuhvatna.


 

TROPAR Indikta, glas 2.: Stvoritelju svega stvorenja, Ti u svojoj moći određuješ vrijeme i godine. Blagoslovi, Gospode, svojom dobrotom cijelu ovu godinu! Zagovorom Bogorodice čuvaj u miru svoju Crkvu i spasi nas!

KONDAK Indikta, glas 2.: Kriste Kralju, koji živiš u visinama, Ti si Stvoritelj i Začetnik svega vidljivoga i nevidljivoga. Ti koji si stvorio dane i noći, vrijeme i godine, blagoslovi i sada cijelu ovu godinu, štiti i čuvaj u miru svoju Crkvu i svoj narod, o Mnogomilostivi!

Sretna nova godina!

Щасливого Нового Року!

Благословени и щешлїви Нови рок!

Srečno novo leto!

Καλή Χρονιά!

Felix sit annus novus!


 

1. siječnja. OBREZANJE GOSPODNJE

Osmi dan nakon rođenja Josip i Marija, kako to propisuje Mojsijev Zakon, podvrgoše dijete obredu obrezanja i tom prilikom dadoše dječaku ime Isus (= Spasitelj), kako je to već kod navještenja rekao arkanđeo Gabriel. Obrezanje je bilo vanjski znak saveza između Boga i izabranog naroda. Starozavjetno obrezanje slika je novozavjetnog krštenja. Sveti Pavao pak kaže: Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego novo stvorenje (Gal 6, 15).

TROPAR Obrezanju, glas 1.: Isuse, koji sjediš u nebu na prijestolju sjajnom poput ognja zajedno s vječnim Ocem i božanskim svojim Duhom, Ti si se izvolio roditi na zemlji od Djevice netaknute od muža kao Majke svoje. Zato si bio i obrezan kao čovjek u osmi dan. Slava predobromu Tvojemu naumu! Slava promislu Tvojemu! Slava silasku Tvome! Jedini Čovjekoljupče!

KONDAK Obrezanju, glas 3.: Gospodar sviju trpi obrezanje. On koji je dobar obrezuje ljudske grijehe i daje danas spasenje svijetu. Na nebu se raduje i Stvoriteljev veliki svećenik  Bazilije, svjetlonosni i božanski pouzdanik Kristov.

SVETI BAZILIJE VELIKI, nadbiskup kapadocijski

Rodio se godine 329. u Cezareji, u pokrajini Kapadociji, u obitelji svetaca, od bogatih i bogobojaznih roditelja Bazilija i Emilije. Školovao se u Novoj Cezareji, Carigradu i u Ateni. Uputio se u Egipat, Siriju, Mezopotamiju i Palestinu da vidi kako tamo žive monasi. Po povratku proda imanje što ga naslijedi od oca i podijeli siromasima, a sam ode u pokrajinu Pont i u planinama uz Crno more sagradi manastir. Broj monaha rastao je iz dana u dan. Za njih je napisao Velika i Mala pravila, koja su do danas izvorom pravila monaškog života cijeloga kršćanskog Istoka. Za svećenika je zaređen 364. godine, a 370. izabran je za biskupa Cezareje. Uz svoju rezidenciju dao je sagraditi gostinjac za putnike i strance te bolnicu. Cijeloga života vodio je veliku borbu protiv krivovjernih Arijevaca. Umro je 1. siječnja 379. godine. Ovaj crkveni otac napisao je mnoga bogoslovska, apologetska, monaška i pravna djela. On je sastavio i liturgiju koja se služi više puta u godini. Časti ga Istok i Zapad kao jednog od najvećih teologa i otaca.

TROPAR, glas 1.: Po svoj zemlji pronijelo se propovijedanje tvoje i ona je prihvatila tvoju riječ, kojom si ti naučavao ono što je ugodno Bogu. Objašnjavao si bît stvari, uljepšavao ljudske običaje. O kraljevski svećeniče, časni oče Bazilije, moli Krista Boga, da se spase naše duše!

KONDAK, glas 4.: Pokazao si se nepokolebljivim temeljem Crkve, učeći sve ljude sigurnom vladanju nad sobom, što si i svojom naukom potvrđivao, o svjetlilo s neba, časni oče Bazilije!


 

U petak, 28. prosinca 2018., u Grkokatoličkoj župnoj crkvi Preobraženja Gospodnjega u Jastrebarskom, održan je božićni koncert. Osim draganićke muške vokalne grupe Borsa, nastupili su i Gradsko pjevačko društvo Javor, Župski zbor crkve svetog Nikole u Jastrebarskom, Vokalni ansambl Ad Hoc, KUD Cvijet Cvetković i po prvi puta Zbor župe Preobraženja Gospodnjeg. Vijest i fotogalerija: https://www.radio-jaska.hr/bozicni-koncert-u-jastrebarskom/?fbclid=IwAR2yDShNDrBl2Usuakn6vdkrCkmWPZvqUuAMcsVn-BVvxSsX7xVC9zSeF8Q