Pripremu za svetkovinu Rođenja Kristova - Božić započinjemo s dvije predbožićne nedjelje: Nedjelja Svetih Praotaca i Nedjelja Svetih Otaca te pet dana prije samog Božića kada započinje Predblagdan Rođenja Kristova (20. - 24. prosinca), kao neposredni uvod u slavlje. Dok nas ove dvije nedjelje poučavaju o svetim praocima, pravednicima i prorocima koji su prethodili dolasku Spasitelja na svijet i nekako sabiru čitav Stari zavjet u jedno veliko predvorje veličanstvenoga hrama Novoga zavjeta, u kojem stanuje sama Riječ - Logos, Krist, Sin Svevišnjega. Himničke pjesme (stihire) usmjeravaju prema Betlehemskoj špilji, pozivajući nebesku vojsku, zvijezde, pastire, mudrace, ali i sve nas da budemo dionici ovog nedokučivog i veličanstvenog Božjeg spasiteljskog zahvata. “Započnimo, vjerni, predblagdansko slavlje Kristova rođenja i uzdignuvši misli k visinama, duhom se zaputimo u Betlehem. Pogledajmo špilju poput Edena koji nam se ponovno otvara po Bogu koji iziđe iz čiste Djevice, i kao savršeni čovjek ostaje savršenim Bogom... Slušajte nebesa i počuj zemljo! Pogledajte Sina i Riječ Očevu koja se ima roditi od bezgrješne Djevice, voljom Oca koji ga prije vječnosti porodi, a koji je začet po Svetomu Duhu... (Stihire Večernje prvog dana božićnog predlagdana). Utjelovljenje koje se dogodilo u Mariji, donijevši svemu svijetu spasenje, unaprijed su najavili i predskazali sveti proroci, praoci i oci vjere, životom svojim posvjedočili mučenici, naukom svojim objasnili sveti oci naučitelji, opjevali pjesmoslovci, a u životu svom iz dana u dan, s velikim strpljenjem i ljubavlju, živjeli monasi i isposnici. Svetkovinom Božića slavimo, razmatramo i živimo otajstvo Utjelovljenja vječne Božje Riječi – Krista – u našu povijest i naše živote. Svetački likovi zajedno s blagdanima predbožićnog vremena su pomoć nebeske Crkve nama na zemlji, na našem putu ka novom rođenju u vječnosti.

"Gospode, Bože moj, rođendansku ti pjesan uznosim, radujući se u predvečerje blagdana jer svojim rođenjem darovao si mi božanski preporod i podigao me k prvotnom savršenstvu."  (Jutrenja, Prva pjesma Kanona Predvečerja Rođenja) 


 

Ako Boga ljubite...

Nađemo li u svom srcu i tračak mržnje prema ikome, ma zbog kakve njegove nepravednosti, shvatimo da smo još uvijek daleko od ljubavi prema Bogu. Jer ljubav prema Bogu nipošto ne trpi mržnju prema čovjeku. Ako Boga ljubite sasvim sigurno ćete ljubiti i svoga bližnjega. Ako želite nasljedovati Boga dajući siromasima milostinju ne smijete praviti razliku između onih koji to zaslužuju i koji ne zaslužuju, između zlih i dobrih.  Jer Bog je prema svima otvorenih ruku i svakom daje što mu je potrebno, premda vidi svačije srce i draži mu je krepostan nego pokvaren čovjek (sveti Maksim Ispovjednik).


 


 


 

U četvrtak, 6. prosinca 2018., Crkva je proslavila blagdan sv. Nikole iz Mire, biskupa i čudotvorca. Njegovoj molitvi i zagovoru preporučaju se mnogi: moreplovci, liječnici, zatvorenici, no najviše mu se raduju djeca. I premda je živio prije 1600 godina, njegov lik i svetački uzor ne blijede u kršćanskoj svijesti. Na blagdan sv. Nikole koji puta u crkvi zna biti više svijeta nego nedjeljom. Razlog tome je što se na taj dan uz redovito bogoslužje priređuje i prigodni dječji program koji u Petrovcima već godinama ima karakter prigodne dječje manifestacije. Ovogodišnji prigodni program u čast sv. Nikole biskupa održao se u dvorani "Sokolana". Nositelj programa je već desetljećima tradicionalno petrovačka župa Pokrova presvete Bogorodice, točnije starija skupina župne kateheze koja za tu zgodu pripravlja i uvježbava igrokaz. Uz igrokaz u pedesetominutnom programu bilo je i nekoliko prigodnih recitacija koje su pripravili učenici nižih razreda područne osnovne škole "Antona Bauera" iz Petrovaca. Cjelokupni program, inače trojezičan, prožet je bio pjesmama koje su u čast sv. Nikoli pjevala sva djeca i po koji odrasli. Vrhunac dječje radosti bila je podjela darova koje je sv. Nikola dijelio djeci. Ove je godine podijeljeno sedamdesetak darova. Dobrotvorima koji su djeci omogućili darove, mjesnom odboru Petrovci koji je ustupio ugrijanu dvoranu, učiteljicama njegovanja rusinskog i ukrajinskog jezika, tradicije i kulture područne škole Petrovci, koje već godinama nesebično dopunjaju program te ništa manje nego ostalima, djelatnicima općine Bogdanovci koji su pripomogli urediti salu uoči programa, od srca ovim putem kao župna zajednica zahvaljujemo. Neka sv. Nikola sve nagradi za trud i sudjelovanje (o. Vlado Sedlak, župnik).

U četvrtak, 6. prosinca 2018., u dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda, održan je 23. Međureligijski koncert na kojem su nastupali zborovi i glazbenici različitih vjerskih zajednica u Zagrebu: Katoličke Crkve, Srpske pravoslavne, Starokatoličke i Baptističke Crkve te židovske i muslimanske zajednice. Uime Grkkatoličke Crkve nastupio je Muški zbor Ćirilo-Metodova kora, pod ravnanjem g. Igora Kosa s izvedbom triju skladbi. U molitveno dijelu na samom početku, đakon Livio Marijan, eparhijski kancelar, izrekao je prigodnu molitvu, zajedno s drugim predstavnicama drugih zajednica.

U četvrtak, 6. prosinca 2018., u Konkatedrali sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, svečanom blagdanskom liturgijom sv. Ivana Zlatoustoga, koju je služio križevački vladika Nikola Kekić, uz susluženje o. Danijela Hranilovića, župnika zagrebačkoga i eparhijskog ekonoma, o. Ivana Radeljaka, ravnatelja eparhijskog Caritasa i duhovnika Grkokatoličkog sjemenište te đakona  Livija Marijana, eparhijskog kancelara i tajnika, proslavljen je blagdan sv. Nikole, biskupa Mire Licijske i čudotvorca, ujedno i imendan vladike Nikole. Vladiki je na koncu liturgije uime svih nazočnih čestitku izrekao župnik o. Danijel, nakon čega je otpjevano Mnogoljeće. Vladika Nikola se u homili osvrnuo na dva aspekta života i značaja biskupa Nikole iz Mire: aspekt prave vjere, one razumske razine, i aspekta srca, to jest ljubavi s kojom vjerujući živi ono što vjerujem. To je na izvanredan način pokazao upravo sv. Nikola: svojom borbom za pravovjerje na Nicejskom saboru, ali i svojim životom dobrote i ljubavi prema bližnjemu kao pastir svoje Crkve u Miri. Tako je svakom kršćaninu pokazao smjernicu za potpuni i pravi kršćanski život. Čestitkama vladiki Nikoli pridružili su se brojni svećenici i vjernici okupljeni na druženju u Grkokatoličkom sjemeništu. Uoči blagdana služena je i blagdanska Večernja u čast na ovog velikog sveca Istoka i Zapada. Na mnogaja ljeta, Vladiko!


 

Na blagdan svetog Nikole, 6. prosinca 2018., Sveta Stolica je Egzarhat za grkokatolike u Srbiji i Crnoj Gori uzdigla na status eparhije. Sjedište eparhije je u mjestu Ruski Krstur, a ordinarij je vladika Đuro Džudžar, dosadašnji egarh. Ime nove biskupije je "Eparhija svetog Nikole u Ruskom Krsturu". Do 2003. godine vjernici i područje egzarhata odn. eparhije bili su sastavnim dijelom Križevačke eparhije, kada je Sveta Stolica utemeljila poseban egazrhat za grkokatolike u Srbiji i Crnoj Gori. Grkokatolika ima oko 20.000, većinom su Rusini, dijelom Ukrajinci i Rumunji, s ukupno dvadesetak župa. 


 

Papa Benedikt XVI. o sv. Ivanu Damašćanskom  - Bio među prvima koji su u javnom i privatnom kultu razlikovali klanjanje (latreia) od čašćenja (proskynesis) slika i relikvija

Draga braćo i sestre, htio bih danas govoriti o Ivanu Damaščanskom, jednom od najvećih velikana u povijesti bizantske teologije i velikom naučitelju u povijesti sveopće Crkve. On je prije svega izravni svjedok prijelaza s grčke i sirijske kršćanske kulture, prihvaćene u istočnom dijelu Bizantskog carstva, na novost islama, koji se vojnim osvajanjima širio na području koje obično poznajemo kao Srednji i Bliski Istok. Ivan, rođen u imućnoj kršćanskoj obitelji, još kao vrlo mlad preuzeo je dužnost, koju je možda prije njega obnašao njegov otac, ekonomskog upravitelja u kalifatu. Ubrzo je, međutim, nezadovoljan životom na dvoru, u njemu sazrio monaški poziv te je, oko 700. godine, stupio u samostan svete Sabe, blizu Jeruzalema. Ne udaljivši se nikada od samostana, posvetio se svim svojim silama isposništvu i literarnom radu, ali mu ni određeni pastoralni rad nije bio stran, o čemu svjedoče prije svega brojne Homilije. Njegov se liturgijski spomen slavi 4. prosinca. Papa Lav XIII. ga je 1890. proglasio naučiteljem opće Crkve. Na Istoku se prije svega spominju njegova tri Govora protiv onih koji se obrušavaju na svete slike, koji su nakon njegove smrti osuđeni na ikonoklastičkom koncilu u Hieriji (754.). Isti ti govori, međutim, bili su glavni razlog njegove rehabilitacije i kanonizacije od strane pravovjernih otaca okupljenih na Nicejskom koncilu (787.), sedmom ekumenskom. U tim je tekstovima moguće iznaći prve pokušaje opravdavanja čašćenja svetih slika, povezujući ove potonje s otajstvom utjelovljenja Sina Božjega u krilu Djevice Marije. Ivan Damaščanski je, uz to, bio među prvima koji su u javnom i privatnom kultu razlikovali klanjanje (latreia) od čašćenja (proskynesis): prvo se može iskazivati samo Bogu, najvišoj duhovnoj zbilji, dok se u ovom drugom čovjek može preko slika obraćati onome koji je prikazan na slici. Ipak, očito da se Boga ni u kom slučaju ne može poistovjećivati s materijom od koje je slika načinjena.

Poticajne misli pape Franje u vrijeme božićnoga posta

"Došašće ima dimenziju prošlosti, to jest čišćenja sjećanja. Mislite na to da se nije rodilo božićno drvo koje je zasigurno lijepi znak, nego Isus Krist, Gospod i Spasitelj koji je došao spasiti nas. Uvijek smo u kušnji da Božić posvjetovnjačimo. Kada se propušta da ta svetkovina bude kontemplacija i obiteljsko slavlje s Isusom u središtu, tada ona postaje svjetovno slavlje koje se očituje u kupovanju stvari, poklona i svega ostaloga, a na Gospoda se zaboravlja. Tako je i u našem životu. Da, rodio se u Betlehemu, ali… Došašće stoga služi čišćenju sjećanja onoga vremena i čišćenju nade, te pripravi za konačni susret s Gospodom... On koji je došao tamo, vratit će se i pitati nas kakav je bio naš život. To će biti osobni susret. Osobno ga možemo susresti danas u euharistiji. Ne možemo ga susresti kao prije dvije tisuće godina, nego se sjećamo toga. No, kada se vrati, susrest ćemo ga osobno. To znači očistiti nadu."

Papa pozvao sve da njeguju svakodnevnu dimenziju vjere, unatoč obavezama i brigama, naglasivši da trebamo biti čuvari svoje nutrine. Naime, naš Bog je Bog iznenađenja i kršćani bi trebali svaki dan primjećivati znakove Oca Nebeskog pomoću kojih nam danas govori. Čistiti budnost, treća je dimenzija. Budnost i molitva dvije su adventske riječi jer Gospod je došao u Betlehem, no doći će ponovo na kraju svijeta i na kraju života svakoga od nas. Međutim, On svaki dan i u svakom trenutku dolazi u naše srce s nadahnućem Duha Svetoga – zaključio je papa (Izvor: ika.hr).