SVETAC DANA - MJESECOSLOV

CRKVENA GODINA
BIZANTSKOG OBREDA

 

MJESECOSLOV

(klikni na datum)

STUDENI
16. Matej, ap. i ev.
17. Grgur, bk. čudotv.
18. Platon i Roman,
      muč.
19. NED. 24. PO DUH.
        glas 7.; Obadija, pr.
        Barlam, muč.
20. Grgur Dekapolit, č.o.
         Proklo, patr. carigr.
21. UVOD PRESVETE
        BOGORODICE U
        HRAM

22. Filemon, ap.;
        Cecilija, muč.
23. Amfiloh i Grgur, bk.
24. Katarina, velemuč.;
        Merkur, velemuč.
25. Klement, papa muč;
        Petar, bk. muč.
26. NED. 25. PO DUH.
       
glas 8.; Alip, č.o.
27. Jakov Perzijanac, mč.
        Paladij, č. o.
28. Stjepan ml.,č.o. muč.
         Irinarh, muč.
29. Paramon i Filumen, mč.
30. Andrija Prvozvani,
       apostol


NAJAVA: SOŠICE -
BLAGOSLOV OBNOVLJENE
CRKVE, 26. 11. 2017.
u 10 sati
PRIJENOS NA HTV-u


SV. ĆIRIL I METOD -

video (Laudato TV)

- klikni na sliku -


PAPA FRANJO: “U ISTOČNIM CRKVAMA SAČUVALI SU IZVORNU LITURGIJU KOJA JE UISTINU LIJEPA”

 Za Apostolskog pohoda Rio de Janieru prigodom 28. svjetskog dana mladih 2013. godine,m na press konferenciji u zrakoplovnom lijetu na povratku u Rim, u nedjelju 28. lipnja 2013., papa Franjo je o istočnim liturgijama rekao:

“U istočnim Crkvama sačuvali su izvornu liturgiju koja je uistinu lijepa. Mi (na zapadu) smo dijelom izgubili taj osjećaj klanjanja. Oni su to sačuvali. Oni slave Boga, klanjaju mu se, pjevaju, bez obzira na vrijeme trajanja. Bog je u središtu, i želio bih kazati kad me ovo pitate, da je to uistinu bogatstvo. Jednom, govoreći o zapadnoj Crkvi i zapadnoj Europi, osobito u starija vremena, rekli su mi: ‘Lux ex oriente, ex occidente luxus’ (Sa istoka svjetlost, sa zapada luksuz). Potrošaštvo i komoditet učinili su toliku štetu. Umjesto toga, oni čuvaju ovu Božju ljepotu u središtu, kao referencijalnu i središnju točku... Potrebna nam je ta obnova, ovaj svježi zrak s Istoka, ovo svjetlo s  Istoka. Ivan Pavao II. je o tome pisao u svom pismu ‘Svjetlo Istoka’. Međutim, mnogo puta zbog ‘luksuza’ zapada taj nam se horizont izgubi.”

Izvor: http://w2.vatican.va/content/francesco/en/speeches/2013/july/documents/papa-francesco_20130728_gmg-conferenza-stampa.html


EPARHIJSKI VJESNIK
2016.


GRKOKATOLICI -
KATOLICI BIZANTSKOG
OBREDA


BIZANTSKI OBRED -
POVIJEST I OSOBINE


ISUSOVA MOLITVA
(Molitva srca)


DEKRET O ISTOČNIM
KATOLIČKIM CRKVAMA
II. VATIKANSKOG SABORA

 


RAZGOVOR S VLADIKOM
NIKOLOM KEKIĆEM:
TKO
 SU GRKOKATOLICI?

Veritas, br. 1. 2010. 


DON ŽIVKO KUSTIĆ:
TEŠKO JE BITI
HRVATSKI GRKOKATOLIK
Večernji list, 3. 09. 2015.


REPORTAŽA O HRVATSKIM GRKOKATOLICIMA
Slobodna Dalmacija, 21. 04. 2009.

VIDEO: NIKOLA KEKIĆ -
GRKOKATOLIČKA CRKVA U ZAGREBU


VIDEO: GOSPODNJA BAŠTINA - FILM O
GRKOKATOLICIMA 

 


VIDEO: GRKOKATOLICI U DALMACIJI


SESTRE BAZILIJANKE

21. studenoga
Uvod presvete Bogorodice u Hram

Prema apokrifnim spisima kada je Marija, kći Joakima i Ane, imala tri godine, roditelji ju iz Nazareta dovedoše u Jeruzalem i tu je predadu da u Hramu služi Bogu, kako su se bili zavjetovali. U Hramu je dočeka veliki svećenik Zaharija, otac sv. Ivana Krstitelja, i uvede je u Hram Gospodnji. Joakim i Ana prinesu tada prema propisu žrtvu, prime od svećenika blagoslov i vrate se kući, dok je Marija ostala u Hramu devet godina. Kršćanska tradicija Istoka i Zapada vrlo rano je ovaj događaj štovala blagdanom, na Istoku kao “Uvod Bogorodice u Hram“, na Zapadu kao “Prikazanje Marijino u Hramu“. Sveti oci nam smisao tog blagdana u povijesti spasenja opisuju kao prednavještaj velikih otajstava Kristova utjelovljenja i sliku presvete Bogorodice kao “šatora Božjega“, tj. prasliku Hrama, mjesta gdje Bog među svojim narodom boravi. Začevši Duhom Svetim utjelovljenu Božju Riječ, Marija postade istinskim Šatorom i Hramom Gospodnjim, a po njoj Bog postade Emanuel – s nama Bog.
TROPAR, glas 4.: Danas je početak milosti Božje i prednavještaj spasenja ljudskoga. U hramu Božjem na očigled sviju Djevica se pojavljuje i Krista svima navješćuje. Njoj i mi gromkim glasom kliknimo: Raduj se, ispunjenje Stvoriteljevog spasiteljskog nauma!
KONDAK, glas 4.: Prečisti Spasiteljev hram, dragocjena palača, sveta riznica Božje slave, Djevica, uvodi se danas u dom Gospodnji prinoseći sa sobom milost božanskog Duha. Anđeli Božji slave je i kliču: Gle! Ona je šator nebeski!


DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE VUKOVARA - 18. studenoga 2017.

U subotu, 18. studenoga 2017., križevački vladika Nikola Kekić, u pratnji o. Željka Paića, vikara žumberačkog, o. Vladimira Magoča, župnika Vukovara i podđakona Livija Marijana, eparhijskog kancelara, sudjelovao je na godišnjoj komemoraciji pada grada Vukovara (1991. - 2017.) i spomenu na pale žrtve. Zajedno s drugim biskupima i brojnim svećenicima sudjelovao je na misnom slavlju kojega je predvodio mons. Antun Škvorčević, biskup požeški, na vukovarskom groblju. Vladika Kekić obišao je groblje i pomolio se za sve koji na njemu počivaju. U kapeli Sestara karmelićanki u Breznici pokraj Đakova, uz sudjelovanje sestara, služio je Parastas - molitveni spomen za sve preminule u Domovinskom ratu s vukovarskog područja. Vječni im spomen!


ODRŽAN GODIŠNJI KONCERT KATEDRALNOG ZBORA KRIŽEVCI "Pod tvoji milost"

U petak, 17. studenoga 2017., u Grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima, održan je godišnji koncert Katedralnog zbora pod nazivom "Pod tvoju milost", a po ravnanjem voditelja gospodina Ozrena Bogdanovića. Vijest, fotogalerija i video snimak: klikni na sliku.


MUDROST OTACA: BAREM...

“Ako ne možeš biti milosrdan, barem onda govori kao grešnik. Ako nisi mirotvorac, barem ne budi izazivač nemira. Ako ne možeš biti marljiv, barem u mislima nemoj biti ljenčina. Ako nisi pobjednik, barem se ne izdiži iznad gubitnika. Ako ne možeš ušutkati usta čovjeka koji omalovažava drugoga, barem se mu se nemoj pridružiti u omalovažavanju.

+ Sv. Izak Sirski


NEDJELJA 24. PO DUHOVIMA, glas 7. 

"Kćeri, vjera te tvoja spasila, idi u miru!"

KONDAK: Više ni vlast smrti ne može ljude sapeti, jer Krist siđe, skrši i satre moć njezinu. Svezan je pakao, proroci se složno raduju. Spasitelj se ukazao sljedbenicima svojim, govoreći: Iziđite vjerni na uskrsnuće.


O. ROMAN MIZ (1932. – 2017.) 

U ponedjeljak, 13. studenoga 2017., u Novom Sadu, preminuo je grkokatolički svećenik Roman Miz. Rodio se 14. kolovoza 1932. u Drohobiču (Ukrajina). S roditeljima je 1933. godine doselio u Lipovljane, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju, Bogoslovni fakultet s poslijediplomskim studijem završio je u Zagrebu. I sâm sin svećenika, Roman je rukopoložen za svećenika Križevačke eparhije 19. prosinca 1959. godine u Zagrebu. Deset godina je vršio službu grkokatoličkog župnika u Lipovljanima, a od 1968. službuje na grkokatoličkoj župi u Novom Sadu. Izvanredno je studirao povijest na Filozofskom fakultetu Ukrajinskog slobodnog univerziteta u Münchenu, jugoslavensku književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te povijest na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Godine 1954. objavljeni su mu prvi članci u novinama. Nakon pedesetak godina bavljenja novinarstvom, publicistikom i znanstvenim radom, njegova znanstvena bibliografija obuhvaća  više od pedeset i pet knjiga te više stotina članaka u više od šezdeset novina, časopisa i zbornika, i to na ukrajinskom, rusinskom, hrvatskom, slovačkom, mađarskom i srpskom jeziku. Prevodio je također s poljskog, ruskog i latinskog. Bio je urednikom nekoliko listova i publikacija te osnovao i uređivao ukrajinske emisije na Radio Banja Luci (1967. – 1968.), ukrajinske emisije na Radio Novom Sadu (1992. – 1999.), na novosadskoj televiziji (2003. – 2004.), a od 2004. bio je urednikom ukrajinsko-rusinske emisije na novosadskoj “Radio Mariji“. Bio je prvi grkokatolički svećenik na našim područjima koji je u evangelizaciji počeo koristiti sredstva javnog priopćavanja, prvenstveno elektronička. Od 1987. do 1992. njegove su se pseudonimom potpisane propovijedi svake nedjelje čitale na ukrajinskom jeziku na Radiju “Slobodna Europa“. Od 1992. do 1997. njegove su propovijedi emitirane na rusinskom jeziku na Radio Novom Sadu poznate kao “Pismo svećenika“. Također, imao je priloge u emisijama “Kulturna panorama“ i “Emisija za selo“. Tijekom 2002. u “Ruskom slovu“ izlazile su njegove meditacije, tiskane zatim u knjizi “S Isusom nasamo“. Među brojnim njegovim knjigama ističu se “Kršćanstvo Istoka“, “Kršćanstvo – što je to zapravo?“, “Dar mudrosti“, “Dar razuma“, “Iz riznice kršćanske kulture“, “Na izvorima bogoslovne misli“. Roman Miz je kao svećenik Križevačke eparhije sastavio njezin opširniji šematizam. Godine 2016. Roman Miz je u knjizi "Svećenici nekadašnjeg Osječkog vikarijata" prikazao životopise 277 grkokatoličkih svećenika i vladika Križevačke eparhije. Do 2001. godine jurisdikcija Križevačke eparhije obuhvaćala je sve katolike bizantskog obreda na području bivše države Jugoslavije. Te je godine ustanovljen Apostolski egzarhat za katolike bizantskog obreda u Makedoniji, a 2003. i drugi u Srbiji i Crnoj Gori, kojega je o. Roman Miz ipso facto postao članom. Pokopan je u Ruskom Krsturu 18. studenoga 2017. Neka ga Gospod obilno nagradi za sve vrijedno i dobro što je kroz 58 godina kao svećenik Križevačke eparhije učinio i ostvario. Vječnaja pamjat!


16. studenoga
Sveti Matej, apostol i evanđelist


Rodio se u Kafarnaumu oko 5. godine poslije Krista. Otac mu bijaše Alfej. Matej je po zanimanju bio carinik. Nazvan je i Levi. U Evanđelju o njegovom pozivu čitamo: Ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici i kaže mu: 'Pođi za mnom!' On usta i pođe za njim (Mt 9, 9). Drži se da je od 42. godine propovijedao u Etiopiji. Prema predaji on je oko 60. godine napisao evanđelje na aramejskom jeziku, no taj se izvornik izgubio. Sačuvano je njegovo evanđelje na grčkom jeziku koje je neki judeokršćanin jeruzalemske tradicije oko 75. godine u Palestini ili u Siriji preveo na grčki za obraćene Židove. U ikonografiji se prikazuje u liku krilata čovjeka ili s knjigom i perom u ruci.
TROPAR, glas 3.: Dragovoljno si se uputio s carine k Vladaru Kristu koji se na zemlji pojavio na dobro ljudima; Njega slijedeći, postao si odabranim apostolom i velikim blagovjesnikom evanđelja cijelome svijetu. Zbog toga štujemo častan tvoj spomen, blagovjesniče Mateju; moli milostivoga Boga da dade oproštenje grijeha našim dušama.
KONDAK, glas 4.: Stresavši sa sebe jaram carske službe, podvrgao si se jarmu pravde i postao si osobitim kupcem koji stječe bogatstvo - mudrost s visine, od kojega si naviještao riječ istine i pridizao klonule duše, predočivši im čas suda.  



BOŽIĆNI POST USRED POTROŠAČKOG LUDILA

Mnogi ovih dana govore kako im je dosta ovog adventsko-božićnog ludila i konzumizma, kako žele Božić i ovo vrijeme iščekivanja proživjeti SMISLENIJE, dublje, duhovnije i kvalitetnije. Rekao bih čovječnije. Kod kršćana istočnih obreda (bizantskog, armenskog, koptskog, sirijskog….), pa tako i kod KATOLIKA istočnih obreda, gdje spadaju i grkokatolici, od 15. studenoga do Božića je božićni post. To bi bio jedan vid istočno-kršćanskog “došašća”. Božićni post je vrijeme od 40 dana prije blagdana Rođenja Gospodnjega, a podsjeća nas da ćemo za Božić primiti na dar Boga Riječ (Krista), kao što je Mojsije nakon 40 dana posta primio slovo Zakona (10 zapovijedi). I jedno i drugo su dar za spasenje čovječanstva, duhovni, moralni i životni kompasi za život dostojan čovjeka, bez čega ništa nema smisla. Čovjek se ili klanja istinskom Bogu i sebe izgrađuje na njegovu sliku, ili pomalo propada i vraća se na animalnu razinu, postaje rob svojih nagona, ograničenosrti i idola, neprijatelj sebi i svemu i svima oko sebe. Utjelovljenje Boga u čovjeka (Božić!) sjedinjuje Stvoritelja sa stvorenjima u osobi Isusa Krista i ukazuje na “dobro” (pozitivu) svega stvorenja, na međuovisnost i povezanost čitavoga kozmosa: materijalnoga, duševnoga i duhovnoga. Sve što je stvoreno je dobro, stvoreno od dobroga Boga za dobro sviju. Inače se Bog ne bi utjelovio, uzeo na se tijelo, materiju, živio jedan ljudski život, korstio stvarima, jeo, pio… Ali problem je u čovjeku koji zlorabi stvoreno, koji se voli “igrati Boga”, a znamo koliko možemo biti razorni. Na koncu to uvijek završi na našu štetu. Post je vrijeme pojačanoga napora oko izgradnje sebe, oko ljubavi prema Bogu i bližnjemu što se iskazuje konkretno u bogoslužju i molitvi, postu i djelima čovjekoljublja (grč. “philantropia”). Upravo u ovome posljednjem na najbolji način postajemo ikona ili odraz Presvete Trojice i Isusa Krista jer je On “par excellence” Čovjekoljubac (“Philantropos”). Post je pokušaj ravnoteže duha, duše i tijela, unutarnjega i vanjskoga, osobnoga i zajedničkoga. Ne možemo imati pošteni kršćanski život i lijepo bogoslužje, a istovremeno živjeti tako što tlačimo druge, ne marimo za brata čovjeka, robujemo nagonima, mentalitetu i putovima ovoga svijeta, lošim svagdanjim navikama. Kršćanstvo nije predstava. Osjećajući barem malo glad svakoga dana, postajem svjestan da samoga sebe ne mogu dovesti do punine života, da sam ovisan, da sam prolazan i da “ovdje nemam trajnoga grada” (sv. Pavao). Da sam na putovanju ovdje i da je sve ovo prolazno. Zato praviti od prolaznih stvorenih stvari bogove i idole postaje smješno za čovjeka koji je stvoren za nešto više. Želja i potreba za hranom postaje znakom moje želje i potrebe za onim najbitnijim – za Bogom, vječnim smislom. Kanoni Crkve normiraju post, a svatko je slobodan prema svojoj savjesti ili blagoslovu duhovnoga oca sebi izabrati i ostvariti koliko i kako može. Dakle, ne radi se o strogoj odredbi za svih, pa tko ne posti upao bi u grijeh. Radi se o idealnoj normi koja se svakom stvalja na savjest i srce. Pa koliko i kako tko može. Premda kanoni određuju dosta strogi post, bolje je sebi uzeti manje pravilo, ali onda ga se držati do kraja. Prema kanonima u vrijeme posta je zabranjeno sve mesno, masno i mliječno u sve dane. Srijedom i petkom, a također od 13. do 24. (Badnjak) dodatno zabranjena riba, ulje i vino (izuzev subote i nedjelje) – to znači uglavnom povrće kuhano na vodi, voće, orašasti plodovi… Na koncu vrlo zdrava dijeta! Pa evo poticaj svima, i braći zapadnog obreda, koji sve više i sami osjećaju nelagodu pritiska potrošačkog advent i imaju potrebu za dubljim, duhovnim i autentičnim doživljajem Božića: postite po uzoru na istočne kršćane i napunite zimske baterije duha. Bit će vam smisleniji i radosniji Božić! 
Podđakon Livio Marijan


 13. studenoga
Sveti Ivan Zlatousti, patrijarh carigradski

Rodio se 344. godine u plemićkoj kršćanskoj obitelji časnika Sekunda i Antuse, u Antiohiji. Krstio ga je u zreloj dobi antiohijski patrijarh Meletije. Studirao je filozofiju i retoriku kod glasovitih učitelja i nakon toga kratko je vrijeme bio u državnoj službi. Nakon smrti svojih roditelja Ivan se povukao u manastir i šest godina provodio strogi isposnički život. Obolivši, vratio se u Antiohiju. Tu ga je patrijarh Flavijan godine 381. rukopoložio za prezbitera. Dvanaest godina propovijedao je po antiohijskim crkvama. U tom razdoblju napisao je veći dio svojih djela, osobito homilija. Godine 398. Ivan je postao carigradski patrijarh. Tu je zatekao teške prilike: simonija među svećenstvom te razvrat na dvoru i u višim društvenim slojevima. Zdušno se stoga dao na posao da što prije iskorijeni to zlo. No zbog toga je stekao mnoge protivnike, a ponajviše caricu Eudoksiju. Dvaput su ga nevinoga osudili na izgnanstvo. Za vrijeme drugoga progonstva najprije je deportiran u Kukusas u Armeniju, a zatim u Pytius na istočnu obalu Crnoga mora. Umro je na putu od iscrpljenosti 14. rujna 407. godine kod Komane u Pontu. Car Teodozije II., Eudoksijin sin, dao je godine 438. moći sv. Ivana dopremiti u Carigrad i položiti u crkvi Svetih apostola. Ivan Krizostom ili Zlatousti (tako je prozvan u 7. stoljeću) najveći je govornik Istočne Crkve i jedan od najplodnijih pisaca starine. Njemu se pripisuje i liturgija “Sv. Ivana Zlatoustog“, ali on je više redaktor stare antiohijske liturgije negoli njezin tvorac.

TROPAR, glas 8.: Poput ognja zasjala je dobrota tvojih usta i obasjala je svemir. Svijetu steče ne od srebra blago, i nama pokaže poniznosti visinu. A ti, učeći svojim riječima, oče Ivane Zlatousti, moli Riječ, Krista Boga, da spasi naše duše!
KONDAK, glas 6.: Primio si s neba božansku milost, a svojim ustima sve poučavaš klanjati se u Trojici jednome Bogu. Tebe, uvijek blaženi i sveti Ivane Zlatousti, dostojno slavimo, jer ti si učitelj koji objavljuješ božanske stvari.


NEDJELJA 23. PO DUHOVIMA, glas 6.


Isus liječi zloduha (Luka 8, 26-39, začalo 38)

TROPAR: Anđeoske sile pojaviše se na grobu tvojem, a stražari kao mrtvi popadaše. Marija stajaše kod groba tražeći prečisto tijelo tvoje.  Pokorio si pakao, koji te nije mogao obmanuti, sreo si Djevu, dajući život. Uskrsnuo si iz mrtvih, Gospode, slava tebi!
KONDAK: Životvornom snagom začetnik svega života, Krist Bog, uskrisi mrtve iz mračnog podzemlja, i dade uskrsnuće rodu ljudskomu. On je, naime, Spasitelj sviju, uskrsnuće i život, i Bog sviju.
BOGORODIČAN: Blagoslovljenom si nazvao svoju majku. Dobrovoljno si pošao na muku, i zasjao si na križu. Hoteći potražiti Adama, doviknuo si anđelima: Radujte se sa mnom, jer se našla izgubljena drahma! Sve si mudro uredio, Bože naš, slava tebi!

12. studenoga
Sv. Jozafat, nadbiskup polocki, mučenik

Rodio se oko godine 1580. u pravoslavnoj obitelji Kunčević, u Ukrajini. Na krštenju je dobio ime Ivan. U 20. godini života slobodno je prešao u Grkokatoličku Crkvu i stupio u bazilijanski manastir Svete Trojice u Vilni, u Ukrajini. Kasnije će postati i poglavar toga manastira, a zatim nadbiskup u Polocku, u Bjelorusiji. Na današnji dan godine 1623. dvanaestorica protivnika crkvenog jedinstva sabljama i puškama upali su u Jozafatovo boravište u Vitebsku i ubili ga , a golo tijelo bacili su u rijeku Dunu. Godine 1867. proglašen je svetim. Njegove moći počivaju u bazilici sv. Petra u Rimu.
TROPAR, glas 4.: Pokazao si se sjajnim svjetionikom, svećeniče mučeniče Jozafate! Kao dobar pastir položio si svoj život za ovce. Ubijen d pobornika razdora, ušao si u Svetište nad Svetištima, i nastanio si se s anđelima. Stoga te molimo, o mučeniče: moli Krista, glavara pastira, da nas pribroji ovcama o desnici svojoj i da spasi duše naše.

KONDAK, glas 4.: Ognjenom zrakom od raspetog Krista prosvijetljen, postao si sličan anđelima monaškim životom i pobožno si živio kao svetitelj. Propovijedavši jedinstvo Crkve mučeničkom svojom krvlju pogasio si žestinu srdaca pobornika razdora i dobio si vijenac nagrade od Krista. Stoga se spomeni nas koji ti kličemo: Raduj se nepokolebljivi stupe jedinstva Crkve.


11. studenoga
Sveti Teodor Studita

Rodio se u Carigradu 759. godine, a 787. postao svećenik. Deset godina kasnije naslijedio je svog ujaka u manastiru Sakudion. Godine 798. otišao je u Carigrad u glasoviti manastir Studion, po kojemu je kasnije Teodor dobio nadimak. Zahvaljujući Teodoru taj je manastir postao duhovno središte pravovjerja, u vremenu borbi oko štovanja ikona u istočnom kršćanstvu (ikonoklazam). U manastirski život uveo je klauzuru, šutnju, disciplinu, studij, ručni rad, pisarske i slikarske škole. Studitski je manastir postao sjedištem liturgijskog stvaralaštva, pa tako nastaje Triodion (Velikoposni tropjesnec), Pentekostarion (Cvjetni tropjesnec), Paraklitike (Svagdanji osmoglasnik) i brojne  svetačke službe Mineja (Mjesecoslov).  Jedno vrijeme bio je progonjen kao branitelj štovanja ikona. Autor je mnogih katehetskih spisa i liturgijskih himana. Bio je borac za slobodu Crkve od carskih vlasti i apostol crkvenog jedinstva. Umro je u Smirni 826. godine, a tijelo mu je 844. preneseno u Studion. Monasi koji žive po njegovom pravilu zovu se “studiti“. Na hrvatskom jeziku postoji radnja: Sv. Teodor Studita i Nicejski sabor (Ante Guberina): vidi ovdje.

KONDAK, glas 2.: Isposnički i anđeoski svoj život ukrasio si mučeničkim podvizima i postao  sugrađaninom anđela, bogoblaženi Teodore: ne prestaj se s njima Kristu Bogu moliti za sve nas!


PAPA FRANJO O CRKVI

SVI SMO GREŠNI I POTREBNI ČIŠĆENJA

“Ako ne postoji Isus Krist živi u Crkvi, ona propada... A mi, što smo mi? Mi smo živo kamenje, ali nismo svi isti, svaki je drugačiji, jer to je bogatstvo Crkve. Svatko od nas gradi prema daru koji je Bog dao. Nezamisliva nam je jednolična Crkva: to nije Crkva! Svi smo mi grešnici: svi. Svi. Ako netko od vas nije, neka digne ruku, jer bi to bio zgodan kuriozitet. Svi smo grešni. Stoga se moramo neprestano čistiti. I zajednica je potrebita čišćenja: biskupijska zajednica, kršćanska zajednica, univerzalna zajednica Crkve, kako bi ona rasla" (Generalna audijencija, blagdan Posvete sv. Ivana Lateranskog, 9. 11. 2017., Rim).


LITURGIJA U MARČI NA BLAGDAN ZBORA SV. MIHAELA - 8. 1. 2017.


Na blagdan Zbora sv. Mihaela arkanđela i nebeskih sila, 8. studenoga 2017. godine, u Kapeli sv. Mihaela u Marči, na mjestu gdje je nekoć stajala crkva sv. Mihaela i grkokatolički manastir, i gdje su stolovali prvi marčanski biskupi, svetu liturgiju je služio vladika križevački Nikola Kekić, uz susluženje o. Ivana Radeljaka, duhovnika Grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu.


PANIHIDA ZA CARICU I KRALJICU MARIJU TEREZIJU U CARSKOJ KRIPTI KAPUCINSKE CRKVE U BEČU, 5. 11. 2017. - Video: klikni na sliku

https://youtu.be/oKdBJLcCeds


ZAHVALNO HODOČAŠĆE KRIŽEVAČKE EPARHIJE NA GROB CARICE I KRALJICE MARIJE TEREZIJE U BEČ

FOTOGALERIJA : KLIKNI OVDJE

U subotu i nedjelju, 4. i 5. studenoga 2017., vjernici Križevačke eparhije, na čelu s vladikom križevačkim Nikolom Kekićem, hodočastili su na grob austrijske carice i hrvatsko-ugarske kraljice Marije Terezije Habsburg-Lothringen (1740.-1780.), na temelju čije odredbe je papa Pio VI. bulom “Charitas illa“ 17. lipnja 1777. dokinuo Marčansku i kanonski utemeljio novu Križevačku biskupiju za sve grkokatolike na našim prostorima sa sjedištem u Križevcima. Carica Marija Terezija, koja je zdušno podržavala grkokatoličkog vladiku Bazilija Božičkovića u njegovim nastojanjima očuvanja i unaprijeđenja grkokatoličke Crkve, koja je nastala sklapanjem crkvenog zajedništva još 1611. godine pod nazivom Marčanska eparhija,  velikodušno je tako osigurala pravni ustroj i budući život grkokatolika. U hodočašću je sudjelovalo stotinjak vjernika iz Zagreba, Jastrebarskog, Žumberka i drugih krajeva te Katedralni zbor iz Križevaca. Prvoga dana hodočasnici su pohodili Željezno (Eisenstadt), glavni grad austrijske pokrajine Gradišće (Burgenland), gdje već oko 500 godina žive Hrvati koji su tamo doselili u bijegu od Turaka. Hodočasnike je primio i pogostio mjesni biskup, inače Gradišćanski Hrvat, mons. dr. Egidije Živković, provevši ih jedinstvenom crkvom Bergkirche (“crikva na brigu“) u kojoj su svojevremeno svirali svjetski poznati skladatelji Josef Haydn i Ludwig van Beethoven. U crkvi je i grob Josefa Haydna te jedinstveni labirint postaja Križnoga puta s kipovima u ljudskoj veličini. Dan je završio arhijerejskom liturgijom koju je u susjednom Trajštofu (Trausdorf), u župnoj crkvi sv. Lovrinca, služio vladika Kekić, zajedno s mons. Živkovićem te svećenicima dr. Zvonimirom Kurečićem (prebendar), o. Mihajlom Simunovićem (Križevci), o. Milanom Stipićem (Jastrebarsko, Kričke), o. Ivanom Radeljakom (duhovnik sjemeništa), o. Romanom Stupjakom (novoprezbiter), rimkatoličkim svećenicima mr. Željkom Odobašićem (župnik Trajštofa), Štefanom Vukićem (biskupski vikar), Davidom Granditsom i fra Bozidarom Blaževićem. Pjevao je Katedralni zbor pod ravnanjem gosp. Ozrena Bogdanovića, a poslanica (podđakon Livio Marijan, kancelar) i evanđelje (vladika Nikola Kekić) pjevali su se na gradišćansko-hrvatskoj čakavštini, kako je uobičajeno u hrvatskim župama u Gradišću. U homliji je vladika ocrtao povijesni hod Križevačke eparhije i približio bitne značajke bizantskog obreda i Liturgije sv. Ivana Zlatoustoga. Vladika je istakao kako su Gradišćanski Hrvati, baš kao i grkokatolici u Hratskoj, dragocjena kap u slapu šire zajednice koji obogaćuju raznolikošću zemlje u kojima žive. Cijelom događaju osobit je značaj pridodala i nazočnost njezine ekselencije dr. Vesne Cvjetković, veleposlanice Republike Hrvatske u Austriji, koja se poslije liturgijskog slavlja nakratko susrela s vladikom Nikolom i biskupom Egidijem. Poslije liturgijskog slavlja uslijedilo je bratsko druženje uz večeru u župnoj dvorani gdje su izmijenjeni darovi. Sutradan, u nedjelju, 5. studenoga, hodočasnici su se uputili u Beč, glavni grad Austrije, a i nekadašnje Habsburške monarhije, koji osim što je svjetska i europska metropola, također je i vrlo značajan za povijest i kulturu hrvatskih zemalja, pa i grkokatolika na području Hrvatske i drugih zemalja u regiji. Nakon posjeta grkokatoličkoj crkvi sv. Barbare, koja je i sama započela svoj povijesni hod zaslugom križevačkih biskupa, zatim bečkoj prvostolnici sv. Stjepana (Stephansdom) i kratkog razgledavanja starog središta Beča, svi su se okupili u kapucinskoj crkvi Gospe od Anđela u Beču. Vladika je služio arhijerejsku liturgiju za pokojnu caricu i kraljicu Mariju Tereziju i propovijedao na temu evanđeoskog odlomka dotične Dvadeset i druge nedjelje po Duhovima, o siromašnom Lazaru i bogatašu, potakavši sve na međusobnu solidarnost i suosjećajnost. Liturgiju je pjevao Katedralni zbor. Po svršetku liturgije svi zajedno su se uputili u grobnicu ispod crkve, gdje je ispred monumentalne grobnice Marije Terezije služena Panahida (molitveni spomen). Bio je to jedinstveni duhovni i kulturni događaj i doživljaj za sve hodočasnike.


PODJELA CARITASOVE POMOĆI U BERKU

Na 21. nedjelju po silasku Sv. Duha, 5. studenoga 2017., u grkokatoličkoj župi Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja, od 14 do 17 sati bila je podjela Caritasove pomoći koja je posredstvom Caritasa Srijemskog dekanata za ovu župu namijenjena iz Caritasa Križevačke eparhije. Povod za odabir današnje nedjelje bio je nedjeljni ulomak iz Evanđelja po Luki koji govori o bogatašu i Lazaru. Bogatstvo je u Židova shvaćano kao vidljivi znak Božjeg blagoslova u životu, stoga za njega ne bi trebala manjkati zahvalnost bogataša prema Bogu i osjetljivost prema potrebnomu, a upravo je to bahatome bogatašu nedostajalo. U župnome Caritasu našlo se dostatno namirnica za podjelu potrebitima u mjestu Berak, pa je iz toga iznjedren međužupni projekt koji je imao i ekumensku dimenziju, jer je bio okrenut prema potrebitome čovjeku, žitelju Berka, bez obzira na njegovu konfesionalnu (ne)pripadnost. Caritas se dijelio u prostorijama župe, a bila je to ujedno i zgoda za upoznavanje s malom zajednicom istočnih katolika i njihovim župnim hramom, budući pojedini primatelji pomoći, premda su višegodišnji žitelji naselja Berak, do ovoga dana nikada nisu kročili u prostorije naše župe i ovo im je bilo prvo iskustvo. Podjelu pomoći u ime nedavno umirovljenog beračkog župnika o. Jakima Simunovića vodio je privremeni duhovni skrbnik župe Berak mr. sc. o. Vladimir Sedlak, povjerenik za Caritas Srijemskoga dekanata. Uz njega se podjeli pomoći odazvalo i troje župskih volontera. Kroz volontiranje na slavu Božju, te dobar odjek humanitarne akcije u lokalnoj zajednici, potvrđena je živost ove male grkokatoličke župe na krajnjem istoku Hrvatske (VS).

NEDJELJA XXII. PO DUHOVIMA
glas 5.

TROPAR: Riječ, s Ocem i Duhom bez početka, rodi se od Djevice za spasenje naše. Iskažimo joj, vjerni, čast i klanjanje. Jer ona izvoli tijelom uzići na križ, i smrt podnijeti, te mrtve uskrisiti slavnim uskrsnećm svojim.
KONDAK: Sišao si u predpakao, Spasitelju moj, i kao svemogućnik skršio si njegovu moć. Kao Stvoritelj mrtve si uskrisio sa sobom, i žalac si smrti slomio. Po tebi, je Čovjekoljupče, Adam izbavljen od prokletstva. Stoga svi vapimo tebi: Spasi nas, Gospode.

"Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo" .
Lk 16,19-31 (zač. 83.)

Reče Gospod ovu prispodobu: "Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve. Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'“Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'"

Svaki život koji susrećemo je dar koji zaslužuje prihvaćanje, poštivanje i ljubav

Ispravan odnos s osobama sastoji se u tome da prepoznamo sa zahvalnošću njihovu vrijednost. I siromah na bogataševim vratima nije neugodna smetnja, već poziv na obraćenje i promjenu života. Ta nas prispodoba ponajprije poziva da otvorimo vrata svoga srca drugome, jer svaka osoba je dar, bilo da je to naš susjed ili pak nepoznati siromah... Svaki od nas susreće takve ljude u svom svakodnevnom životu. Svaki život koji susrećemo je dar koji zaslužuje prihvaćanje, poštivanje i ljubav. Božja nam riječ pomaže otvoriti oči da prihvatimo i ljubimo život, prije svega kad je ovaj slab i ranjiv. A da bismo to mogli nužno je uzeti ozbiljno i ono što nam Evanđelje kazuje o bogatašu... Apostol Pavao kaže da "korijen svih zala jest srebroljublje" (1 Tim 6, 10). To je glavni uzrok korupcije i izvor zavisti, svađa i sumnjičenja. To može ići tako daleko da novac zavlada nama, čak dotle da postane tiranijski idol (usp. apost. pob. Evangelii gaudium, 55). Namjesto da bude sredstvo kojim se služimo u činjenju dobra i iskazivanju solidarnosti drugima, novac može nas i čitav svijet podjarmiti egoističnoj logici koja ne ostavlja prostora ljubavi i predstavlja prepreku miru. U prispodobi se zatim pokazuje da gramzivost bogataša čini ispraznim. Njegova osobnost nalazi izraz u vanjštini, u pokazivanju drugima što si može priuštiti. Ali ta vanjština pokriva unutarnje lice. Njegov je život talac vanjskog izgleda, tog najpovršnijeg i najprolaznijeg aspekta postojanja (usp. isto, 62). Najniži stupanj tog moralnog srozavanja je oholost. Bogataš se odijeva poput kralja i ponaša se poput božanstva, zaboravljajući da je obični smrtnik. Za čovjeka iskvarena ljubavlju prema bogatstvima ne postoji ništa drugo osim njega samog i zbog toga osobe koje ga okružuju ostaju izvan njegova vidokruga. Plod navezanosti na novac je dakle neka vrsta zaslijepljenosti; bogataš ne vidi čovjeka koji gladan, izranjen, ponižen leži do njegovih vrata. Promatrajući taj lik, može se razumjeti zašto se u Evanđelju tako jasno osuđuje ljubav prema novcu: "Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu" (Mt 6, 24) / Papa Franjo, Poslanica za Korizmu, 2017. /

-----------------------------------------------------------------

VLADIKA KEKIĆ SLUŽIO LITURGIJU ZA POKOJNE NA MIROGOJU

- Vijest: klikni na sliku-

------------------------------------------------------------------
PUT
DO OSOBNE SVETOSTI

“Pet putova pokore: prvo – osuditi grijeh, drugo – oprostiti uvredu bližnjemu, treće – pobožno moliti, četvrto – dati milostinju i peto – živjeti ponizno. Nemoj, dakle, besposličariti nego svakodnevno idi tim putovima. To su laki putovi i ne možeš se izgovarati radi siromaštva. No ako i živiš u težoj oskudici, moći ćeš obuzdati srdžbu, ponizno postupati, ustrajno moliti i grijeha se kloniti: siromaštvo ti svemu tome neće ništa smetati. Dapače niti na onom putu pokore na kojem treba razdati imetak (mislim na milostinju) za izvršenje zapovijedi ni samo siromaštvo nam ne postavlja zapreka. To je pokazala ona udovica kad je darovala dva novčića. Dakle, kad smo naučili kako ćemo liječiti svoje rane, uzmimo ove lijekove da, nakon što pravo zdravlje ponovno zadobijemo, s pouzdanjem uživamo za svetim stolom i veselo idimo u susret Kristu kralju slave da bismo postigli vječna dobra milošću, milosrđem i dobrohotnošću Gospoda Isusa Krista“ (Sv. Ivan Zlatousti).
..............................................................................................

SUSRET BISKUPA ISTOČNIH KATOLIČKIH CRKAVA EUROPE U LONDONU



Susret biskupa Istočnih katoličkih Crkava Europe povodom 60. obljetnice ukrajinske eparhije Svete obitelji u Londonu održan je u glavnom gradu Velike Britanije od 26. do 29. listopada na poziv mons. Hliba Lonchyne, biskupa te eparhije. Susret je održan u Centru za jedinstvo Fokolarinskog pokreta u Welwyn Garden Cityu. Bili su to intenzivni dani susreta, predavanja i rasprava, ali prije svega dani bratstva i molitve, tijekom kojih su biskupi dijelili nadu i patnju, planove i teškoće Istočnih katoličkih Crkava Europe, navodi se u završnom priopćenju sa Susreta. Sudjelovalo je četrdesetak sudionika, biskupa, svećenika i stručnjaka za katehezu, iz raznih zemalja, od Engleske do Ukrajine, od skandinavskih država do Grčke. Opća tema susreta bilo je naviještanje, poznavanje i življenje vjere u Krista (kerygma-kateheza-mistagogija). “Na kraju ovih radova, svi mi, pastiri Istočnih katoličkih Crkava Europe, osjećamo se ohrabreni Gospodinovom ljubavlju u našem služenju Crkvi, onom božanskom milošću koja iscjeljuje naše slabosti i Gospodinovom ljubavlju prema svojoj Crkvi koja nas potiče da naviještamo njegovo evanđelje. Uvjereni smo u središnju i temeljnu nužnost naviještanja Krista kroz katehezu i mistagogiju koji su plod slavljenja božanske liturgije kao mjesta ispovijedanja i slavljenja naše vjere. Onu mistagogiju koja izvire iz samog evanđelja, iz liturgijskih tekstova i ikonografije, kako bi dovela naše vjernike do razmatranja otajstva Krista, utjelovljene Riječi Božje, po Duhu Svetom i Blaženoj Djevici Mariji. Različita liturgijska slavlja koja smo slavili kroz ove dane omogućila su nam da iskusimo bogatstvo katolištva koje se očituje kroz različite kršćanske tradicije koje su gotovo dva tisućljeća oblikovale kršćansko lice Europe. Ta nam je činjenica posvjestila trajno novi poziv da svjedočimo evanđelje milosrđa, ljubavi i pomirenja današnjem svijetu, označenom patnjom, siromaštvom, nepravdom i oružanim sukobima koji muče tolike naše Crkve i narode. Posebno pozivamo na dar mira i pomirenja za ukrajinski narod, koji je već predugo mučen nasiljem i ratom, podsjećajući također na progon i patnju naše kršćanske braće na Bliskom istoku. Različiti aspekti koje smo produbljivali ovih dana pokazali su nam važnost ponovnog otkrivanja Kristove središnjosti u našem propovijedanju i katehezi, te valjanost metoda velike tradicije naših crkava: propovijedanje, kateheza, ikonografija i mistagogija; a istodobno i nužnost korištenja novih sredstava komunikacije kako bi se svima navijestilo Kristovu Radosnu vijest", navodi se u završnom priopćenju sa susreta. Idući susret će se održati od 14. do 17. srpnja 2018. godine u eparhiji Lungro u Italiji na poziv mons. Donata Oliverija (IKA, Zagreb)

RUKOPOLOŽEN NOVI PREZBITER KRIŽEVAČKE EPARHIJE
O. ROMAN STUPJAK

Vijest: klikni na sliku

Na mnogaja ljeta!


26. listopada
Blagdan svetog velemučenika Dimitrija

Bio je đakon srijemskog biskupa Ireneja. Zbog čuvanja svetih knjiga osuđen je na smrt i godine 304. pogubljen s drugovima Donatom i Fortunatom. Na mjestu pogibije, izvan zidina, na groblju, podignuta mu je bazilika. U vrijeme pustošenja mongolskoga kana Atile moći sv. Dimitrija prenesene su u Solun, gdje se i danas štuje. Prefekt Ilirika Leoncij, u zahvalu za ozdravljenje, početkom 5. stoljeća dao je sagraditi u čast sv. Dimitriju dvije bazilike: jednu u Sirmiju, a drugu monumentalnu peterobrodnu u Solunu. Odatle mu se štovanje širi na Istok i na Zapad. Osobito ga štuju Slaveni. Zaštitnik je Srijemske Mitrovice i grada Soluna.

TROPAR, glas 3.: Cijeli svijet nađe u tebi branitelja u nevoljama, o pobjedonosni borče protiv pogana! Jer ako što si uništio oholost Lijevu, i ohrabrio Nestora za borbu, tako se, o sveti Dimitrije, moli Kristu Bogu, da nam dade veliku milost.
KONDAK, glas 2.: Potocima tvoje krvi, Dimitrije, uresi Bog Crkvu kao grimizom. On dade tebi nepobjedivu snagu, i sačuva grad tvoj neosvojiv, jer ti si njegov bedem.


RIJEČ SVETIH OTACA:

EUHARISTIJA - NE PROPUSTI PRIGODU IMATI GA

“Zavidiš prigodu koju je imala žena što se dotakla Isusove haljine.  Zavidiš grešnici koja je oprala njegove noge svojim suzama, ženama Galileje koje su imale sreću pratiti ga na njegovim putovanjima, apostolima i učenicima koji su s njime neposredno razgovarali, ljudima onoga vremena koji su slušali milosne i spasonosne riječi što su tekle iz njegovih usta. Ti nazivaš sretnima one koji su ga vidjeli svojim očima.... Međutim, pristupi k oltaru i vidjet ćeš ga, dotaknut ćeš ga, dat ćeš mu sveti cjelov, oprat ćeš ga svojim suzama i nosit ćeš ga u sebi poput Presvete Bogorodice Marije“.

Sv. Ivan Zlatousti


23. listopada
Blagdan sv. Jakova apostola, brata Gospodnjega

Bio je rođak Isusov i apostol. Po svome uskrsnuću javio mu se Isus, kako svjedoči sv. Pavao u poslanici Korinćanima. Kao biskup upravljao je Crkvom jeruzalemskom 30 godina. Pripisuje mu se tekst “Liturgije sv. Jakova“ koja se i danas služi u Crkvama siro-antiohijskog i bizantskog obreda. Obratio je mnoge Židove, a zbog njegove pravednosti nazivahu ga i Jakov Pravedni. U vrijeme velikoga svećenika Ananija o blagdanu Pashe popeo se na vrh hrama i poče okupljenim Židovima propovijedati o Kristu kao Sinu Božjem i istinskom Mesiji, o njegovom uskrsnuću i slavi nebeskoj. Razjareni svećenici i starješine bace ga odozgor i tako godine 63. kao prvi episkop jeruzalemski mučeničkom smrću posvjedoči svoju vjeru.

TROPAR, glas 2.: Kao učenik Gospodnji prihvatio si, o pravedni Jakove, evanđelje. Kao mučenik stekao si neopisivu slavu. Kao brat Gospodnji posjeduješ smjelost. Kao svećenik jak si zagovornik. Krista Boga moli za spas duša naših.
KONDAK, glas 4.: Jedinorođeni od Oca Bog-Riječ, koji je došao k nama u posljednje dane, postavio te, božanstveni Jakove, prvim pastirom i učiteljem Jeruzalema, i vjernim upraviteljem duhovnih tajna. Zbog toga te, apostole, svi častimo.


BLAGOSLOV KRIŽA I NOVOOBNOVLJENE CRKVE SV. VELEMUČENIKA DIMITRIJA U PIŠKOREVCIMA

U subotu, 21. listopada 2017., vladika križevački Nikola Kekić, blagoslovio je novopodignuti drveni križ pred crkvom i novoobnovljenu grkkatoličku župnu crkvu sv. Dimitrija velemučenika u Piškorevcima kraj Đakova te služio arhijerejsku liturgiju. Uz vladiku su suslužili vikar slavonsko-srijemski Joakim Simunović, župnik Igor Sikora, o. Ivan Radeljak, duhovnik sjemeništa, brojni grkokatolički i rimokatolički svećenici iz bližih mjesta, među kojima i generalni vikar Osječko-đakovačke nadbiskupije. Nazočili su i predstavnici mjesnih i županijskih vlasti. Pjevanje je predvodio zbor sastavljen od pjevača iz Petrovaca i Mikluševaca pod ravnanjem petrovačkog župnika o. Vladimira Sedlaka. Služio je đakon Roman Stupjak, a posluživali podđakon i eparhijski kancelar Livio Marijan i bogoslovi. Pred mnoštvom okupljenog puka vladika Kekić je u homiliji je izrazio zahvalnost i radost zbog obnovljene crkve koja je sada zasjala poput ljepotice usred Piškorevaca te potaknuo sve da dolaze i radosno se okupljaju u svojoj crkvi. Župnik Sikora se zahvalio ordinariju i svima koji su na bilo koji način pomogli ovu obnovu. Nakon liturgije okupljeni narod se zadržao na zajedničkom verselju pred crkvom, a potom je uslijedila i bratska gozba u društvenim prostorijama gdje su podijeljene brojne zahvalnice i nastupala mnoga kulturno-umjetnička i pjevačka društva Rusina iz Slavonije.


POŽEŠKI BISKUP POHODIO EKUMENSKOG PATRIJARHA BARTOLOMEJA U CARIGRADU

Vijest: klikni na sliku


NEDJELJA 20. PO DUHOVIMA, glas 3.

EVANĐELJE, zač. 30 (Lk 7, 11-16)

U ono vrijeme uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospod ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!" Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: "Mladiću, kažem ti, ustani!" I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!"
TROPAR: Neka se veseli nebo, neka se raduje zemlja! Jer učini moć Gospod rukom svojom. On smrću satre smrt, prvijenac postade iz mrtvih, od ponora paklena izbavi nas, i dade svijetu veliku milost.
KONDAK: Uskrsnuo si iz groba, Milostivi! Istrgao si nas iz okova smrti! Sad se Adam veseli i raduje Eva. Proroci skupa s patrijarsima slave bez prestanka božansku moć tvoje vlasti.


SVETE TAJNE (SAKRAMENTI) NAS POBOŽANSTVENJUJU

Postoje posebni i važni trenutci našeg privatnog i zajedničkog života u zajednici Crkve kada Božja prisutnost i djelovanje dolaze do punijeg i konkretnijeg izražaja, kada nam Bog dolazi na otajstven ili sakramentalan način. Jedinstveni susreti Boga i čovjeka događaju se u svetim Tajnama (sakramentima) Crkve. U njima se Bog otkriva i daruje po molitvama i znakovima u svojoj zajednici.  U svetim Tajnama ne samo da nam se Bog dariva i nama prilazi, nego nas te tajanstvene stvarnosti po njegovoj milosti čine prihvatljivim kod njega samoga. Naime, po svetim Tajnama na milosni način Bog nas prihvaća, pribraja svom izabranom narodu, ucjepljuje trajno u život Presvete Trojice i čini nas dionicima svoga božanskoga života u svom narodu koji je Crkva. Po svetim Tajnama postajemo dionicima božanskoga života našega Spasitelja Isusa Krista, njegove smrti i njegove Pashe - Uskrsnuća. U nama se dakle događa nešto bitno, što nas preobražava u samoj srži naše neponovljive ljudske opstojnosti. Od stvorenja ranjenih iskonskim praroditeljskim grijehom i time odijeljenih od božanskoga života, postajemo djeca Božja i baštinici nebeskog kraljevstva, dionici novoga života u Kristu. Svete Tajne su: krštenje, miropomazanje, pričest, sveti red (rukopolaganje), sveta ženidba, bolesničko pomazanje i pokajanje (ispovijed).


18. listopada
BLAGDAN SV. APOSTOLA I EVANĐELISTA LUKE


TROPAR, glas 5.: Djela apostolskih pripovjedača, proslavljenog Luku, i sjajnog pisca Kristova evanđelja koje ne bijaše zapisano u Kristovoj Crkvi, pohvalimo duhovnim pjesmama svetoga apostola. On je naime liječnik koji liječi ljudske nemoći, bolesti prirode i salbosti dušâ. On se sveudilj moli za naše duše.
KONDAK, glas 2: Propovjednika istinske pobožnosti i govornika neizrečenih tajna, pohvalimo zvijezdu Crkve, božanstvenoga Luku. Bog-Riječ, koji poznaje namisli srdaca, izabrao ga je da s Pavlom bude mudrim učiteljem naroda.


PETROVCI: PODJELA CARITASA UOČI DANA KRUHA


Uoči obilježavanja danâ kruha, u grkokatoličkoj župi Pokrova presvete Bogorodice u Petrovcima kraj Vukovara, zalaganjem mladih volontera u župi, skupa s koordinatorom župnog Caritasa i potporom župnika, u subotu, 14. listopada 2017. realiziran je ekumenski projekt: Krist među nama – Христос посреди нас! Namjera je bila potrebitim mještanima, bez obzira pripadali našoj župnoj zajednici ili ne, uoči dana zahvale za plodove zemlje i kruh naš svagdanji, učiniti znak pažnje, svjedočeći time blizinu Krista njima koji su svakodnevno na rubu egzistencije i time na marginama društva u kojem živimo. U projekt se uključilo 5 volontera uzrasta 16 – 24 godine, a indirektno još toliko župljana starije dobi koji su upućivali na potrebite ili posredovali u dopremanju jednokratne pomoći onima koji nisu bili u mogućnosti sami doći po nju. Ovom je prigodom podijeljeno 93 jednokratna paketa, a u kategorijama “potrebitih“ bili su: samohrani roditelji, obitelji sa troje i više djece, starije osobe i samci s nedostatnim primanjima, primatelji socijalne pomoći i drugi mještani. Dva najvažnija kriterija prema kojima je netko ostvarivao pravo na pomoć bili su: da osoba doista živi u Petrovcima i drugi da je doista u potrebi. Noseći se evanđeoskim izričajem kako je “blaženije davati nego primati“, donatorima pomoći, kao i volonterima koji su je distribuirali neka Gospod uzvrati stostruko (V. Sedlak).


PROSLAVLJEN BLAGDAN SV. PRAOCA ABRAHAMA U SAMOBORU

U nedjelju 15. listopada 2017. grkokatolička zajednica u Samoboru proslavila je blagdan Praoca vjere Abrahama. Svečanu svetu liturgiju predslavio je stavrofor Milan Vranešić u zajedništvu sa grkokatoličkim i rimokatoličkim svećenicima. Okupljenim vjernicima prigodnu propovijed izrekao je mladomisnik fra Marijan Vidović koji i sam po ocu potječe iz samoborske odnosno žumberačke grkokatoličke zajednice. U prigodnoj homiliji propovjednik se osvrnuo na Abrahamovsku vjeru koja uvijek iznova potiče svakoga na promišljanje o odnosu Boga i čovjeka. “Slijedimo li primjer Abrahama zasigurno nećemo duhovno lutati ovim svijetom, već će naša zvijezda vodilja uvijek i jasno pokazivati put prema svome Stvoritelju, a to nam je svima danas najpotrebnije” – među ostalim je istaknuo fra Marijan. Na kraju svete liturgije mjesni župnik uručio je mladomisniku ikonu Bogorodice dar samoborske zajednice te mu poželio obilje Božjeg blagoslova u radu na njivi Gospodnjoj. Po završetku liturgijskog slavlja vjernici su u crkvi prisustvovali koncertu ansambla za ranu glazbu Otium. Svečanoj proslavi Abrahamovog oko bratskog stola tradicionalano su se pridružili i svećenici Samoborskog dekanata te postulanti Franjevačkog samostana iz Samobora (izvor: IKA Zagreb).


PRIOPĆENJE S 55. ZASJEDASNJA SABORA HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE
Zagreb, 10. - 12. 2017.
- klikni na sliku


NEDJELJA 19. PO DUHOVIMA, glas 2.
“Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan” (Lk 6, 36)

TROPAR: Kad si sišao u smrt, Živote besmrtni, tada si sjajem božanstva smrtni udarac zadao paklu. A kad si i mrtve iz podzemlja uskrisio, sve sile nebeske klicahu tebi: Davaoče života, Kriste Bože naš, slava tebi!
KONDAK: Uskrsnuo si iz groba, svemoćni Spasitelju, a pakao vidjevši čudo zgranu se i mrtvi ustadoše. Sve stvorenje, videći to, raduje se s tobom. Adam se veseli, a i svijet te, Spasitelju moj, neprestano veliča.
BOGORODIČAN: O kako su divna i slavna sva otajstva tvoja, Bogorodice! Ta ona nadilaze svaki um! Premda je tvoja čistoća zapečaćena i tvoje djevičanstvo sačuvano, ti si ipak postala majkom pravom rodivši pravoga Boga. Ti ga moli da spasi duše naše.


PAPA PREDVODIO SVEČANU ZAHVALNU MISU O 100.OBLJETNICI KONGREGACIJE ZA ISTOČNE CRKVE I PAPINSKOG ORIJENTALNOG INSTITUTA U RIMU

- VIJEST: KLIKNI NA SLIKU -


PROSLAVA POKROVA PRESVETE BOGORODICE U KRIČKAMA I BLAGOSLOV OBNOVLJENOG ŽUPNOG DVORA

U dalmatinskoj grkokatoličkoj župi Kričke, u subotu 7. listopada 2017. godine, vladika križevački Nikola Kekić služio je svetu liturgiju povodom naslovnog blagdana ove, još ne u potpunosti obnovljene crkve. Suslužili su o. Milan Stipić, župnik jaskanski i kričanski, o. Ivan Radeljak, duhovnik Grkatoličkog sjemeništa, fra Ivan Ćupić, župnik Mirlovića, o. Željko Paić, župnik Karlovca, o. Marjan Jeftimov, župnik Sošica i Kašta te o. Ante Žderić iz Splita. Pjevanje, pod vodstvo podđakona Livija Marijana, eparhijskog kancelara, su predvodili pjevači s raznih strana, a nekoliko dalmatinskih glagoljaških napjeva izveli su pjevači Folklorne skupine "Dalmatika" iz okolice Zadra (Pag-Ražanac). Slavlju su nazočili i drniški fratri, brojni hodočasnici iz Žumberka, Karlovca i Jastrebarskog te folkorna skupina iz Drniša u tradicijskim nošnjama. Poslije liturgije je vladika Kekić blagoslovio novoobnovljeni župni dvor, a svi nazočni su zatim sudjelovali u zajedničkom blagovanju i narodnom veselju.


PROSLAVA ŽUPNOG BLAGDANA POKROVA U PETROVCIMA

U najstarijoj grkokatoličkoj župi na istoku Križevačke eparhije, u Petrovcima kraj Vukovara, u nedjelju 1. listopada 2017., proslavljen je “kirbaj“ -  blagdan Pokrova presvete Bogorodice, naslovni blagdan župne crkve. Blagdansko slavlje, koje se u ovoj župi inače uvijek prenosi na nedjelju iza Pokrova, kada isti padne u tjednu, ovaj je put nakon 11. godina slavljen ponovno na sam dan, jer su se nedjelja i blagdan poklopili. U subotu navečer služena je Velika večernja s bdijenjem, a na sam dan svečana liturgija s početkom u 11 sati. Liturgiju je sasluživalo devet svećenika iz Križevačke eparhije i susjednog Apostolskog egzarhata Srbije, a u litijskom otpusnom ophodu priključio se i susjedni rimokatolički župnik iz Starih Jankovaca. Liturgiju je predslavio o. Jakim Simunović, biskupski vikar za Slavoniju i Srijem, koji je ujedno i propovijedao. Petrovački župnik bio je domaćin slavlja i animator pjevača. Među brojnim gostima i hodočasnicima nazočne su bile i sestre sv. Bazilija iz vukovarskog i osječkog samostana, tepredstavnici lokalne samouprave. Prvi listopad je i dan obilježavanja stradanja mještana i pada sela u Domovinskom ratu, stoga je uoči svečane liturgije na grkokatoličkom groblju intonirana himna, položeni vijenci, upaljene svijeće i održana molitva za pokoj duša župljana postradalih u ratnom vihoru.


1. listopada
POKROV (ZAŠTITA) PRESVETE BOGORODICE

Ovoga dana godine 911., u vrijeme cara Lava Mudroga ili Filozofa, bilo je svenoćno bdjenje u crkvi posvećenoj Bogorodici u Blaherne u Carigradu. U pozadini crkvene lađe među okupljenim vjernicima stajao je i sv. Andrija Jurodivi sa svojim učenikom Epifanijem. U 4 sata ujutro pojavi se presveta Bogorodica iznad naroda s rasprostrtim omoforom (plaštem) na rukama i kao da je tim plaštem pokrivala narod. Bijaše okružena apostolima, svetiteljima, mučenicima i djevicama. Njih dvojica vidješe to ukazanje. Na spomen toga događaja ustanovljen je i ovaj blagdan.
TROPAR, glas 4.: Danas mi, vjerni narod, veselo svetkujemo, obasjani tvojom pojavom, Bogomajko! I promatrajući tvoj prečisti lik, ponizno govorimo: Zaogrni nas časnim svojim plaštem i izbavi nas od svakoga zla, moleći Sina svojega, Krista Boga našega, da spasi naše duše!
KONDAK, glas 3.: Djevica danas stoji u crkvi i sa zborovima svetih nevidljivo se za nas Bogu moli. Anđeli se klanjaju s prvosvećenicima, a apostoli se raduju s prorocima: Jer se za nas moli Bogorodica vječnomu Bogu. 


PROSLAVA SV. ARKANĐELA MIHAELA U MARČI

Rodio se i živio je u U subotu, 30. rujna 2017., u kapelici sv. Mihaela arkanđela u Marči, gdje je nekoć stajao istoimeni manastir i bilo sjedište Marčanske eparhije, vladika križevački Nikola Kekić služio je arhijerejsku liturgiju. Uobičajeno je već više godina da se u subotu najbližu blagdanu sv. Mihaela po rimskom kalendaru (28. rujna) ovdje služi sveta liturgija i proslavi naslovnik. 


28. rujna
BLAGDAN ČASNOG OCA NAŠEGA HARITONA, PRIZNAVAOCA

 Rodio se i živio je u gradu Ikoniji. Za vrijeme cara Aurelija bio je kao kršćanin uhićen i mučen. Nakon careve smrti pustiše ga na slobodu. On se uputi u Jeruzalem. Na putu ga napadnu razbojnici, ali ga Bog očuvao od smrti. Povukao se u Faransku pustinju gdje je osnovao monašku obitelj i sastavio za nju pravilo. Kasnije on je osnovao još dva manastira: u pustinji nedaleko Jerihona i Sikijski. Umro je 350. godine. Svetome Haritonu pripisuje se obred monaškog podstriga.

TROPAR, glas 8.: Sjedinivši potoke svojih suza s izvor-vodom svoje vjeroispovijesti, načinio si duhovnu kupelj, Haritone prepodobni, u kojem umivaš od grijeha sve koji vjerno časte tvoj spomen, predvodeći ih čiste Bogu Svevladaru. Moli, stoga, Krista Boga da se spase duše naše.

KONDAK, glas 2.: Nasladivši se odricanjem, bogomudri, i obuzdavši navale svoje puti, uzrastao si u vjeri i procvjetao poput drva života posred raja, preblaženi sveče Haritone.


26. rujna
Blagdan sv. Ivana Bogoslova, apostola i evanđeliste

Bio je sin ribara Zebedeja i Salome. Pozvan od Isusa, on ostavi svoga oca i zajedno s bratom Jakovom pođe za Kristom. Sa sv. Petrom i bratom Jakovom bio je svjedok uskrsnuća Jairove kćeri i Kristova preobraženja na gori. Na Posljednjoj večeri stavio je glavu na prsa Isusova. On je jedini od apostola slijedio Krista do Golgote i s križa čuo riječi: Evo ti majke! Otada se Ivan brinuo za Isusovu majku Mariju sve do njene smrti i uznesenja. Zajedno s učenikom Prohorom propovijedao je evanđelje u Efezu, u Maloj Aziji. Pogani, ozlojeđeni zbog prijelaza mnogih njihovih sugrađana na kršćanstvo, uhvate ga i pošalju u Rim pred cara Domecijana. Kako mu ni otrov koji je morao popiti ni drugo ništa ne naškodi, car se uplaši i pošalje ga u izgnanstvo na otok Patmos. Tu je on napisao svoje Evanđelje i Knjigu otkrivenja. U vrijeme cara Nerve Ivan je ponovno stekao slobodu i vratio se u Efez. Doživio je preko sto godina i jedini je od apostola koji nije umro mučeničkom smrću.

TROPAR, glas 2.: Apostole ljubljeni Krista Boga, pohitaj na pomoć narodu koji je bez zaštite. Onaj koji ti je je dozvolio nasloniti se na svoja prsa, uslišat će tvoj zagovor: Njega moli, Bogoslove, da rastjera gustu maglu poganstva; izmoli nam mir i veliku milost.

KONDAK, glas 2.: Tko može izreći veličinu djela tvojih, djevičanski učeniče! Ti kao bogoslov i miljenik Kristov čudesa tvoriš i daruješ ozdravljenja. Budi zagovornik duša naših!


MOLITVA KAO BOŽANSKO-LJUDSKI DIJALOG
U TRADICIJI ISTOČNOG KRŠĆANSTVA (3)

Čitav se život kršćanina ima promatrati kao cjelina, kao “jedna velika neprestana molitva“, a  ono što obično nazivamo 'molitvom' je tek dio te velike molitve. To poimanje dijele i Istok i Zapad, jednako sv.  Augustin, kao i sv. Benedikt s poznatim motom benediktinskog monaštva 'Ora et labora'. Tradicija Istočne Crkve snažno inzistira na budnosti srca, kao najvažnijeg i temeljnog zadatka duhovnog života. Vršeći vanjska dobra djela nije dovoljno. Moramo također razvijati dobre misli i gajiti dobre osjećaje. Moramo steći 'umijeće vladanja pokretima srca, što su sveti oci nazivali 'budnost', 'trezvenost' i 'unutarnje djelo'. Ta budnost srca podrazumijeva, prvenstveno, i negativan aspekt: čuvati se svih zlih misli koje dolaze izvana. Sve je to na kršćanskom Istoku proizvelo izvanredne mistike, isposnike, pustinjake i “čudake poradi Krista“ kako među klericima i monasima, tako i među laicima. Nije stoga čudo što na kršćanskom Istoku liturgije kao da nemaju kraja ili asketska praksa za današnjeg zapadnjaka izgleda pomalo prerigorozna ili čudna. Istočni monasi ili “starci“ po gorama, u pustinjama ili manastirima svete Gore Athosa doimaju se ponekad kao nestvarni. Sve je naime i pod svaku cijenu okrenuto uzdizanju duha, duše i tijela Bogu kao najvažnijem i jedinom bitnom zadatku svakoga kršćanina i čovjeka. Taj bitan aspekt kršćanskog života ostaje i dan danas ideal istočnih kršćana, bilo monaha i pustinjaka, bilo vjernika svjetovnjaka (podđakon L. Marijan).


SOŠICE: OBILJEŽENA 400. OBLJETNICA DOSELJENJA USKOKA IZ SENJA NA ŽUMBERAK
Vijest: klikni na sliku (Foto. N. Goleš)
FOTOALBUM (NIKO GOLEŠ): https://web.facebook.com/media/set/?
set=a.1823628377666344.1073743015.100000575987198&type=3



SUSRET SVEĆENIKA SLAVONSKO-SRIJEMSKOG VIKARIJATA

U subotu 23. rujna, na spomendan začeća sv. Ivana Krstitelja, u župi sv. Jozafata biskupa i mučenika u Sibinju, pod predsjedanjem zamjenika biskupskoga vikara za Slavoniju i Srijem o. Vladimira Sedlaka, održan je treći redoviti susret svećenika Slavonsko-srijemskog vikarijata Križevačke eparhije u 2017. godini. Slavonsko-srijemski vikarijat obuhvaća župe Slavonskog i Srijemskog dekanata u kojem aktivno djeluje 11 svećenika na 15 grkokatoličkih župa te odnedavno jedan đakon. Tema susreta bila je “Svećenik služitelj oltara – prinositelj žrtve i liturg“. Izlagač je bio domaći župnik o. Ivan Barščevski. Zajednička molitva Trećeg časa, promišljanje vlastitog poslanja kroz tematski prikaz predavača, okrugli stol o ovoj temi bili su okosnice susreta. Vikarijatski susreti svećenika Križevačke eparhije imaju inače za cilj jačanje zajedništva među raspršenim klerom na području cijele Slavonije i zapadnog Srijema, a ujedno se u tim zgodama dogovaraju i druga ključna pitanja u pastoralnom djelovanju na župama u ovom dijelu Križevačke eparhije (V. Sedlak).


ZAZIV SVETOGA DUHA I BLAGOSLOV UČENIKA I STUDENATA U PETROVCIMA



U nedjelju, 24. rujna, na 16. nedjelju po Silasku Svetoga Duha, koja tematski obrađuje ulomak Matejeva evanđelja o talentima (Mt 25,14-30), u župi Pokrova presvete Bogorodice u Petrovcima kraj Vukovara, u prisustvu djece, mladih, roditelja, učitelja, školskog i župskog katehete i drugih župljana, na nedjeljnoj liturgiji svečano se pjevala molitva priziva Svetoga Duha “Care nebesni, Utješitelju“. U liturgiji su moljeni prigodni zazivi za korisno i razborito usvajanje znanja te obranu djece od svakoga zla. Pri koncu iste prema obredu iz Trebnika izmoljen je blagoslov nad djecom i na koncu otpjevano mnogoljeće učiteljima, kateheti, djeci i svima koji sudjeluju u procesu odgoja nazočnih učenika i studenata. Službu Božju služio je mr. sc. o. Vladimir Sedlak, župnik petrovački i zamjenik biskupskoga vikara za Slavoniju i Srijem (V. Sedlak).


NEDJELJA 16. PO DUHOVIMA, glas 7.


Prispodoba o talentima

TROPAR: Uništio si križem svojim smrt, razbojniku si otvorio raj. Mironosicama si plač pretvorio u radost, a apostolima si naložio propovijedati, da si uskrsnuo, Kriste Bože, dajući svijetu veliku milost.
KONDAK: Više ni vlast smrti ne može ljude sapeti, jer Krist siđe, skrši i satre moć njezinu. Svezan je pakao, proroci se složno raduju. Spasitelj se ukazao sljedbenicima svojim, govoreći: Iziđite vjerni na uskrsnuće.

24. rujna
Sv. Tekla ravnoapostolna, prvomučenica

O njoj svjedoče Djela apostolska. Rodila se u Ikoniji od poganskih roditelja. Kada apostol Pavao s Barnabom dođe u taj grad navijestiti evanđelje, ona se obrati i zavjetova se živjeti u djevičanstvu. Uzalud ju je majka od toga odvraćala i čak mučila glađu. Štoviše, ona pođe s Pavlom u Antiohiju gdje mnoge pogane obrati na kršćanstvo. Pavao ju pošalje u jedno pusto mjesto blizu Seleucije, gdje je živjela asketskim životom i mnoge bolesnike liječila i mnoge na pravu vjeru obratila. Zavidni mjesni vračevi postavljali su joj zamke,a li ona uteče i nađe sklonište u pećini koja postade i grob ove svete djevice, nazvane ravnoapostolne. Pećina se nalazi u blizini mjesta Malloula u Siriji, gdje kršćansko pučanstvo još govori aramejskim (Isusovim) jezikom. O njoj sv. Ivan Zlatousti piše: “Čini mi se da vidim ovu blaženu djevicu kako jednom rukom Gospodu prinosi djevičanstvo, a drugom mučeništvo.“ 

TROPAR, glas 4.: Poučivši se Pavlovim naukom, bogoljubna Teklo, i utvrdivši vjeru s Petrom, pokazala si se od Boga pozvanom prvomučenicom i prvostradalnicom među ženama. Ušla si u plamen kao u cvjetnjak i naoružavši se križem prestrašila zvijeri i bikove. Moli, stoga, vazda hvaljena, Krista Boga, da se spase duše naše!
KONDAK, glas 8.: Zasjala si ljepotom djevičanstva i uresila se vijencem mučeništva, djevice prave vjere apostolske! Plameni oganj si u rosu pretvorila kao preslavna djevica te molitvom ukrotila razjarena bika kao prvomučenica!
 


POSEBNOST ISTOČNOG KRŠĆANSTVA

Istočno kršćanstvo nije kršćanstvo u nekom starinskom ruhu, već određeni "stil" kršćanstva, poseban kršćanski "duh" koji je trajne vrijednosti. Ono je jednako prihvatljivo i uklopljivo u povijesnu i kulturnu evoluciju svijeta kao što su to zapadne tradicije, na koje smo navikli da su dominantne i u medijima i u sdvojoj okolini. Tako nâs katolike uči i Drugi vatikanski koncil. Svaki istočni kršćanski obred – bizantski, istočno- i zapadno-sirijski, armenski, koptski, etiopski – ima svoju vlastitu nijansu i naglasak te po svemu može jednako stajati uz zapadnu kršćansku tradiciju koju poznajemo. Da bismo bili objektivni, vjerni katoličkom učenju, osobito koncila, ali i jednostavno vjerni Evanđelju i duhu ekumenizma, u susretu s istočnim kršćanima – bilo s onima koji su katolici (grkokatolici, siro-katolici, maroniti, itd.), bilo s onima koji su staroistočni (Kopti, Armenci, Asirci…) ili pravoslavni – moramo unaprijed razračunati s možebitnim predrasudama i voditi računa o nekim objetkivnim načelima i činjenicama. U prvom redu jest činjenica da to što su istočni kršćani drugačiji u izražavanju svoje vjere ili su brojčano manji ili manje zastupljeni u medijima ili našoj okolini ne znači da je njihov stil kršćanstva, njihov obred ili njihov izražaj vjere manje vrijedan, inferioran ili manje “istinski i pravi” kršćanski odn. katolički. Budući da među istočnim kršćanima postoje i katolici svih raznih istočnih obreda, “katolički” ne znači isjključivo rimski, latinski ili zapadni stil ili obred kršćanstva. Armenski, bizantski ili kaldejski znači jednako “katolički” kao i rimski. Istočne Crkve nisu primile kršćansku vjeru kao crkve-kćerke Rima, već izravno Na Istoku se razvio sasvim drukčiji tip crkvene organizacije. Ne samo da su postojala četiri velika središta kršćanskog života unutar Istočnog rimskog carstva  - patrijarhati Aleksandrije, Antiohije, Jeruzalema i Carigrada - već su i preko granica Rimskoga carstva postojale nacionalne Crkve Perzije (nestorijanci) i Armenije. Na Istoku je i kulturološka slika bila kompleksnija. U Zapadnom carstvu je latinski jezik uglavnom zamijenio lokalne jezike u poganskim kultovima čak prije no što ga je Crkva usvojila kao liturgijski jezik. Na Istoku, međutim, se nije moglo nametnuti neki strani liturgijski jezik više manje razvijenim i različitim kulturnim skupinama i narodima. Čak i u helenističkim središtima kakva su bila Antiohija i Aleksandrija, grčki je s vremenom ustupio mjesto sirijskom i koptskom u liturgiji. Razvijajući se prema vlastitim etničkim i kulturnim potrebama, a ne po rimskom miljeu, istočno kršćanstvo se usredotočilo više na lokalnu Crkvu kao prvobitnu realnost crkvenog života. Naglasak na lokalnu autonomiju, uloga mjesnoga biskupa, kolegijalno poimanje hijerarhije, sve je to dalo Istoku jednu posebnu fleksibilnost koja je omogućila usvajanje i pridonašanje elemenata lokalne kulture na način koji na Zapadu nije nikada postignut. Sve su te činjenice utjecale na ono što nazivamo istočnim ili orijentalnim "stilom" kršćanstva (podđakon L. Marijan).


PROSLAVA UZVIŠENJA ČASNOGA KRIŽA U KARLOVCU
Vijest: klikni na sliku


MOLITVA KAO BOŽANSKO-LJUDSKI DIJALOG
U TRADICIJI
ISTOČNOG KRŠĆANSTVA (2)

Na kršćanskom Istoku se na savršenstvo duhovnoga života gleda kao na odsjaj slike Božje u čovjeku. Prema grčkim crkvenim ocima, slika je Božja u čovjeku slika Krista, Logosa, vječno rođena u Očevom promislu. U suglasju s tim izvanrednim primjerom, ljudska je osoba rođena duhovno u molitvi. Progresivni rast u molitvi se pokazuje kao stjecanje mudrosti i spoznaje. Kršćanska spoznaja nije suhoparno, sterilno znanje o Bogu, već je to svjesno razumijevanje stvarateljske i spasiteljske Božje riječi, riječi koja zahtjeva od ljuske osobe odgovor. Molitva, kao dijalog s Bogom, je stoga tipično kršćanska mudrost, istinska filozofija. Molitva je božansko-ljudski razgovor. Izvanredno široku i tipično istočno-kršćansku definiciju molitve izrekao je poznati mistik sveti Ivan Klimak (“Ljestvičar“ – pisac “Duhovne ljestvice“) koji kaže: “Molitva je zbog svoje naravi razgovor i sjedinjenje čovjeka s Bogom, i zbog svoje djelatnosti ona je djelatna te uzdržava svijet i donosi pomirenje s Bogom; ona je majka i kćerka suza, umilostivljavanje radi grijeha, most preko napasti, zid protiv nevolja, razbijanje sukoba, djelo anđela, hrana svih duhovnih bića, buduća sreća, nevidljivo napredovanje, hrana duše, prosvjetljenje uma, sjekira za očaj, iskaz nade, riznica samotnjaka, umanjenje bijesa, ogledalo napretka, ostvarenje budućnosti, znak slave. Za onoga tko istinski moli, molitva je sudište, sudnica i sud Gospodnji prije nego što sud dođe“. Sva se istočno-kršćanska duhovnost i molitva, prema ruskom teologu Vladimiru Losskyu, sastoji od slavljenja cilja našega spasenja: prevladavanje bezdana između Boga i čovjeka. Molitveni život istočnih kršćana snažno je stoga vezan i za Bogorodicu Mariju i za anđele i svece. Oni stoje negdje na pola puta između Boga i čovjeka.  “Završna proslava Majke Božje, kaže Lossky, jest eshaton ostvaren u stvorenoj osobi prije svršetka svijeta. Tradicija nam pokazuje Bogorodicu posred učenika na dan Pedesetnice. Majka Božja primila je s Crkvom posljednju i jedinu stvar koja joj je nedostajala, tako da uzraste u zrelo čovještvo, do mjere uzrasta punine Kristove.“ Istočni obredi vrlo često zazivaju Krista “zajedno s prečistom i preblagoslovljenom Bogorodicom Marijom, Majkom Božjom, s anđelima i svima svetima…“ (formula kojom najčešće završavaju molitve u većini istočnih obreda). Jedinstvo u Kristu zapečaćuje se solidarnošću među članovima Crkve, na nebu i na zemlji. Molitvom ulazimo u zajednicu vidljive i nevidljive Crkve. Nebesko je blaženstvo zajedničarske, crkvene naravi. Istočni kršćani jedva da mogu zamisliti Boga ili Krista osim posred svetih: promatranje Krista je otajstvo sveukupnoga Krista, u svim njegovim članovima. Molitva pojedinca je uvijek uključena u zagovor svetaca koji su na neki način  “vezivni materijal živoga kamenja“ Crkve (podđakon Livio Marijan).


BLAGDAN UZVIŠENJA ČASNOGA KRIŽA I ĐAKONSKO REĐENJE ROMANA STUPJAKA U SLAVONSKOM BRODU
Vijest: klikni na sliku

 Novi đakon Križevačke eparhije Roman Stupjak. Čestitamo! Axios!


14. rujna

SVETKOVINA UzvišenjA časnoga Križa
Gospodnjega

TROPAR, glas 1. : Spasi, Gospode, narod svoj i blagoslovi baštinu svoju! Podaj Crkvi svojoj pobjedu nad neprijateljima, i čuvaj križem svojim pučanstvo svoje. Spasi, Gospodi, ljudi tvoja, i blagoslovi dostojanije tvoje, pobjedi blagovjernim ljudem na sporotivnaja daruja, i tvoje sohranjaja krestom tvoim žiteljstvo.
KONDAK:
Uzašao si dragovoljno na križ, Kriste Bože! Narodu svome novome, imenom tvojim nazvanim, podaj milosti svoje! Silom svojom razveseli svetu Crkvu i daj joj pobjedu nad neprijateljima! Jer samo od tebe ima ona pomoć, oružje mira i sigurnu pobjedu.

Ovoga dana slave se dva događaja: pronalazak časnoga Križa Isusova na Golgoti i povratak Križa iz Perzije u Jeruzalem. Obilazeći Svetu zemlju, sveta carica Helena odluči da potraži križ na kojemu je bio  raspet naš Gospod Isus Krist. Crkvena predaja kaže kako je neki starac Židov imenom Juda otkrio da je taj križ zakopan pod poganskim hramom božice Venere, koga je na Golgoti podigao rimski car Hadrijan. Poganski hram je srušen i kopajući u dubinu nađoše tri križa. No kako znati križ na kojemu je Krist bio raspet? Mimo toga mjesta prolazila je povorka s mrtvacem. Patrijarh Makarije zaustavi povorku i naredi da na mrtvaca stave jedan po jedan od nađenih križeva. Kada stave treći križ, mrtvac oživi. Po tome spoznaše da je to Isusov križ. Metnuše taj isti križ i na jednu bolesnu ženu koja odmah ozdravi. Tada je patrijarh visoko uzdigao križ da ga sav narod vidi. Narod u suzama zapjeva «Gospode, pomiluj!» Carica Helena napravi kovčeg od srebra i u njega položi časni križ. U 7. stoljeću perzijski car Hozroj osvojio je Jeruzalem i mnoge Židove odveo u ropstvo, a uz plijen odnese u Perziju i drvo Križa Gospodnjega. Nakon 14 godina, 628., bizantski car Heraklije pobjedi Hozroja i vrati Križ u Jeruzalem. Car je na svojim leđima unosio Križ u grad. No neka sila zaustavi ga i nije mu dala naprijed. Patrijarh Zaharija vidje anđela koji je cara sprečavao da u raskošnom carskom odijelu nosi Križ putem kojim je Gospod, bos i ponižen, hodio noseći Križ na Golgotu. To viđenje priopći patrijarh caru. Tada car svuče carske haljine i obuče skromne i bosonog dalje ponese Križ na Golgotu i položi u crkvu Uskrsnuća na radost i utjehu cijeloga kršćanskog svijeta.


SVEČANA PROSLAVA GODINE OBITELJI I KONGRES ISELJENIH ŽUMBERČANA
Vijest: klikni na sliku


8. rujna
BLAGDAN ROĐENJA PRESVETE BOGORODICE (MALA GOSPA)

Sve što znamo o tom događaju crpimo iz crkvene predaje i apokrifnih spisa. Njezini roditelji Joakim, iz plemena Davidova, i Ana, od roda Aronova, koji su živjeli u Nazaretu, izmoliše od Boga dijete Mariju, jer Ana bijaše nerotkinja. Blagdan se na Istoku počeo slaviti u 5. stoljeću i spada među dvanaest velikih blagdana.

TROPAR: Rođenje tvoje, Bogorodice Djevo, radost objavi svemu svijetu, jer iz tebe zasja Sunce pravde, Krist Bog naš. Ukinuvši prokletstvo, dade nam blagoslov, i uništivši smrt, darova nam vječni život.

KONDAK: Po svetom rođenju tvojem, Prečista, Joakim i Ana oslobodiše se sramoteneplodnosti, a Adam i Eva smrtne propasti. Tvoj narod, izbavljen od grješne krivnje, ovo svetkuje i kliče ti: nerotkinja rađa Bogorodicu i hraniteljicu Života našega.


ZAJEDNIČKA PORUKA PAPE FRANJE I PATRIJARHA BARTOLOMEJA POVODOM SVJETSKOG DANA MOLITVE ZA OČUVANJE SVEGA STVORENOGA - 1. rujna
- klikni na sliku -

- Cjeloviti tekst poruke: http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=193005

POČETAK CRKVENE GODINE (NAČALO INDIKTA) - 1. rujna

Prvi ekumenski sabor u Niceji (325.) odredio je da Crkvena godina ili Indikt počinje 1. rujna. Indikt je ciklus od 15 godina, a njegovo računanje započinje od 312.godine u Carigradu. Mjesec rujan bio je kod Židova početak nove građanske godine i mjesec kada su se brali plodove zemlje i Bogu prinosile zahvalnice.

Tropar, glas 2.: Stvoritelju svega stvorenja, Ti u svojoj moći određuješ vrijeme i godine. Blagoslovi, Gospode, svojom dobrotom cijelu ovu godinu! Zagovorom Bogorodice čuvaj u miru svoju Crkvu i spasi nas!

Kondak, glas 2.: Kriste Kralju, koji živiš u visinama, Ti si Stvoritelj i Začetnik svega vidljivoga i nevidljivoga. Ti koji si stvorio dane i noći, vrijeme i godine, blagoslovi i sada cijelu ovu godinu, štiti i čuvaj u miru svoju Crkvu i svoj narod, o Mnogomilostivi!


MOLITVA KAO BOŽANSKO-LJUDSKI DIJALOG U TRADICIJI ISTOČNOG KRŠĆANSTVA (1)

Jezik je kršćanskoga Istoka bogat simbolikom. Tako i kada se govori o molitvi, njenoj naravi i potrebi, jezik istočnih kršćanskih otaca, svetaca i mistika je prepun simbolike. Molitva, kaže sv. Ivan Zlatousti, je “luka za one koji pogubaju u oluji, sidro brodolomcu, štap onome koji posrće, bogatstvo siromaha. Molitva je sklonište u tuzi, razlog radosti, uzrok trajnog veselja, majka filozofije i sve mudrosti.“ U drugom tekstu kaže da je ona svjetlo duše, prilika za spasenje, obrmbeni zid i neoboriva utvrda Crkve, strahota demonima, neophodna monahu kao i ribi voda i mač lovcu. Dok su srednjovjekovni skolastičari na Zapadu tražili “prikladne razloge“ kako bi pokazali porebu i nužnost molitve, pogled kršćanina na Istoku je bio puno širi.  Da bi pokazali kako kršćanin treba moliti, naglašavali su ne toliko grijehom iskvarenu ljudsku narav već izvornu deifikaciju (oboženje) ljudske osobe, našu obnovu u Kristu i naše dioništvo u životu Presvete Trojice – dakle naš preduvjet za dijalog s nebom. Za grješnika, molitva je potraga za izgubljenim rajem, za izvornom «parhesijom» (izvornošću razgovora s Bogom), za slobodnim pristupom raju. Situacija kršćanina je, kaže sv. Ivan Zlatousti, sljedeća: “Bog na zemlji, čovjek na nebu: sve se izmiješalo. Anđeli su zapjevali s korovima ljudi, ljudi su se nastanili s anđelima i drugim nebeskim bićima“. Ovu 'prirodnu' potrebu za molitvom možemo lako razumijeti analizom antropološke trihotomije koja je tradicionalna na kršćanskom Istoku: ljudska se osoba sastoji od tri elementa: tijela, duše i duha. Svako od njih ima svoje potrebe i moći, i vlastiti način da ih izrazi. Ne smijemo zanijekati zahtjeve i potrebe tijela, jer se radi o prirodnim apetitima. Duša je djelatna na području znanja, volje i osjećaja. A duh? Duh moli. Molitvu dakle možemo nazvati 'disanjem duha'. Zato su molitveni stavovi, simbolika, ikone, tamjan, svijeće, klanjanje, pjevanje, obredne geste, obredna odjeća i glazba jednako važni kao i molitveni tekstovi. Moli čitavo ljudsko biće: i duh, i duša i tijelo, a ne samo um. Bog nadilazi naš um i zato s njim komuniciramo i na brojne druge načine, a ne samo razumom (nastavlja se).
Podđakon Livio Marijan


PROSLAVA BLAGDANA GLAVOSIJEKA SV. IVANA KRSTITELJA U BERKU - 29. kolovza 2017.

Povodom blagdana Glavosijeka sv. Ivana Krstitelja, 29. kolovoza 2017., u istoimenoj župnoj crkvi u Berku (Slavonsko-srijemski vikarijat), svetu liturgiju je služio vladika križevački Nikola Kekić.


 29. kolovoza

Blagdan Glavosijeka sv. Ivana, Preteče i Krstitelja - post

Herod Antipa, sin onoga Heroda koji je dao pobiti nevine dječake u Betlehemu u vrijeme rođenja Isusa Krista, bio je vladar Galileje u vrijeme propovijedanja sv. Ivana Krstitelja. Bio je oženjen kćerkom nekog arapskog kneza Arete. No on otjera svoju zakonitu ženu i uze Herodijadu, ženu svoga brata Filipa, koji je još bio živ. Protiv tog bezakonja ustao je Ivan. Zbog toga ga Herod baci u tamnicu. Za vrijeme jedne gozbe na njegovom dvoru u Sebastiji pred gostima je plesala Salomija, kći Filipa i Herodijade. Pijani Herod, zanesen njezinim plesom, obeća Salomiji dati što god ona zaište, pa makar i pola njegova kraljevstva. Nagovorena od svoje majke, zašite ona glavu Ivana Krstitelja. Herod naredi krvniku da Ivanu odrubi glavu i donese je na pladnju Salomiji. Ivanovi učenici noću uzeše tijelo svoga učitelja i časno ga sahraniše. Herodijada iglom izbode jezik Ivanov i glavu mu dade zakopati na gnojištu. Knez Areta, da opere čast svoje kćeri, udari s vojskom na Heroda i potuče ga do nogu. Rimski car Kaligula osudio je Heroda na progonstvo u Galiju. Smrt sv. Ivana dogodila se prije Pashe, a slavi se 29. kolovoza zato što je toga dana posvećena crkva koju su na njegovom grobu u Sebastiji u Galileji podigli car Konstantin i njegova majka carica Helena.

TROPAR, glas 2.: Spomen pravednika slavi se pohvalnim pojesmama, ali tebi je, o Pretečo, dovoljno svjedočanstvo Gospodnje. Ti si se naime pokazao uistinu i od proroka časnijim, jer si bio dostojan krstiti u vodama Onoga, kojeg si pretkazivao. Stradao si zbog istine, ali se raduješ, što si dušama u podzemlju mogao navijestiti Boga, koji se pojavio u tijelu i koji oduzima grijehe svijeta i daje nam veliku milost.

KONDAK, glas 5.: Slavni glavosjek Pretečev zbio se po nekom naumu Božjem, da on i dušama u podzemlju navijesti Spasiteljev dolazak. Neka dakle plače Herodijada, koja je isprosila protuzakonito njegovo umorstvo. Jer ona nije uzljubila Božji zakon i vječni život, nego život varljivi i prolazni.


NEDJELJA 12. PO DUHOVIMA, glas 3.
Evanđelje, zač. 87. (Mt 19, 16 -21)

I gle, pristupi mu netko i reče: »Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?« A on mu reče: »Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.« 18Upita ga: »Koje?« A Isus reče: »Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku! I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!« Kaže mu mladić: »Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?« Reče mu Isus: »Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« 

TROPAR: Neka se veseli nebo, neka se raduje zemlja! Jer učini moć Gospod rukom svojom. On smrću satre smrt, prvijenac postade iz mrtvih, od ponora paklena izbavi nas, i dade svijetu veliku milost.

KONDAK: Uskrsnuo si iz groba, Milostivi! Istrgao si nas iz okova smrti! Sad se Adam veseli i raduje Eva. Proroci skupa s patrijarsima slave bez prestanka božansku moć tvoje vlasti.


VELIKE ŽENE KRŠĆANSKOG ISTOKA

KASIJANA – OD RASPUŠTENICE DO SLAVNE KRŠĆANSKE HIMNOGRAFKINJE I SVETICE

Jedna vrlo neobična i trajno aktuelna životna drama kršćanske starine ovjekovječena je u liku Kasijane (grčki Κασσιανή, Kassiani, Cassiana ili Kasia). Danas je poznata kao svetica te velika i dubokoumna kršćanska himnografkinja i pjesnikinja kršćanske poezije, čiji su stihovi ušli u crkveno bogoslužje. Međutim, malo je poznato da se to temelji dijelom i na osobnom iskustvu dramatičnog životnog obraćenja....NASTAVAK: KLIKNI NA SLIKU.


GRKOKATOLIČKE ŽUPE

ŽUPA UZNESENJA PRESVETE BOGORODICE - PEĆNO

Župa Pećno nalazi se u Žumberku. U župu spadaju sela: Pećno, Posinki, Bratičići, Grubači, Stići, Gračac, Ruda, Hranilovići, Vranjak, Požari, Goljak, Staničići, Čačili, Čučići, Drašći Vrh i Prevod. Još 1750. nalazimo u Pribiću pećanskog župnika, koji je bio dušobrižnik skoro čitavog Žumberka. Župa se u Pećnom spominje 1764. god. Župna crkva Uznesenja presvete Bogorodice sagrađena je 1824. Njezine dimenzije su: 22 m dužine i 11 m širine. Ima zvonik visine 20 m s dva zvona (400 i 200 kg). U crkvi se nalazi stara barokna propovijedaonica s vrijednim slikama nepoznatog majstora. Crkva i propovijedaonica su pod zaštitom Konzervatorskog zavoda. Stare ikone s ikonostasa pećanske crkve nalaze se u Grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu. Najstariji drveni župni dvor nalazio se u zaseoku Kraići.  Između 1815. i 1830.g. izgrađen je zidani na mjestu današnje školske zgrade. Isti je izgorio u Drugom svjetskom ratu. Na njegovu zgarištu pronađen je potpuno neoštećeni kalež i crni epitrahilj. Treći, sadašnji, župni dvor nalazi se u blizini župne crkve. Župa ima tri groblja: Presvete Bogorodice u Pećnom, zatim sv. Jurja na kojem  pokopavaju svoje pokojne Gračani, Ruđani, Vranjačani i Goljačani te u Drašćem vrhu pokraj kapele sv. Ilije. U župi postoji filijalna kapela sv. Ilije u Drašćem vrhu, sagrađena 1972.g. Ima 12 m dužine i 6 m širine, sa zvonikom u kojem se nalazi zvono težine 50 kg. Na području župe po doseljenju Uskoka postojale su kapele: u Kraićima Presvete Bogorodice, u Čučićima sv. Nikole, u Stićima sv. Arkanđela Mihaela i kod Vranjaka sv. Jurja. Pokraj posljednje tri kapele postojala su i i groblja. Iz župe potječe križevački vladika dr. Jozafat Bastašić.


VJENČANJE U ŽUPI PRIBIĆ, kolovoz 2017.


HODOČAŠĆE ŽUPA PRIBIĆ I SOŠICE NA TRSAT, 19. 08. 2017.


PROSLAVA VELIKE GOSPE - UZNESENJA PRESVETE BOGORODICE U PEĆNOM

Na blagdan Uspenija presvete Bogorodice, 15. kolovoza, u žumberačkom naselju Pećno svečanu svetu liturgiju služio je protojerej stavrofor Milan Vranešić u zajedništvu sa žumberačkim svećenstvom. Mnoštvu vjernika koji su se povodom Velike Gospe okupili u pećanskoj župnoj crkvi propovjednik je govorio o čudu koje se zbilo u Pećnom davne 1942. godine. Stavrofor Vranešić podsjetio je vjernike kako je u jeku ratnih strahota zapaljen i pećanski župni dvor koji je uslijed požara do temelja izgorio, a na zgarištu su sutradan pronađeni potpuno neoštećeni crni epitarhilj (štola) i jedan kalež. Bio je to znak Neba da će na ovdašnjim prostorima zavladati vrijeme „crnog epitrahilja tj. smrti", ali će ipak nakon teških dana uslijediti vrijeme „neoštećenog kaleža tj. života". Vidjeli smo vrijeme crnog epitarhilja, a sada se nadamo vremenu Kristova kaleža tj. obnovi života. Život se obnavlja upravo preko obitelji. Od obitelji kreće obnova života, zato smo ove godine mi, žumberački svećenici, posebnu pažnju posvetili upravo obitelji – proglašavajući 2017. godinu Godinom obitelji. Moramo biti svjesni da Sotona upravo u naše vrijeme nemilosrdno napada obitelj, ona mu je glavna meta, želi je uništiti i razoriti na najperfidnije načine. Zato budimo budni u vjeri i svjesni svih opasnosti koje vrebaju obitelji i oduprimo se tom nasrtaju zloga, istaknuo je među ostalim propovjednik. Sve prisutne vjernike stavrofor Vranešić pozvao je na središnju proslavu Godine obitelji koja će se održati u Koretićima u subotu 9. rujna. Na kraju liturgijskog slavlja svećenike i vjerničko mnoštvo pozdravio je mjesni župnik o. Nenad Krajačić, koji je zahvalio svima koji se u molitvi i zajedništvu tradicionalno na Uspenije okupljaju u Pećnom. Po završetku liturgije vjernici su u ophodu cjelivali križ Gospodnji, a bratsko druženje svećenika, njihovih obitelji (IKA, Zagreb).


MARIJANSKI ZAVJET ZA DOMOVINU HODOČASTIO U CRKVU BLAGOSVIJESTI PRESV. BOGORODICI U PRIBIĆU - 4. 08. 2017.


DIJALOŠKI I SIMBOLIČKI DUH ISTOČNE LITURGIJE

U zadnje vrijeme se u Crkvama bizantskog i drugih istočnih obreda sve više bogoslužni tekstovi prevode na žive govorne jezike, a u dijaspori se tiskaju priručnici za  bogoslužje tako da svi nazočni mogu lakše sudjelovati i u promjenjivim djelovima. No, i bez toga sudjelovanje je uvijek na neki način živo i aktivno jer se radi u punom smislu riječi o bogoslužju odn. bogoslavlju. Naime, u obrednoj praksi kršćanskoga Istoka, za razliku od Zapada, bogoslužje je nešto više od čisto razumskoga, slušanja propovijedi i čitanja. Molitva je uvijek dijaloški pjevana, isprepletena s liturgijskim gestama i kretnjama, uz obilnu uporabu  svjetiljki i tamjana, s ophodima, simboličkim otvaranjem i zatvaranjem Carskih dveri na ikonostasu, cjelivanjem ikona i Evanđelja, blagoslovom i blagovanjem raznih jesvtina… Tako, ako prosječni vjernik i nije upoznat sa svim bogatstvom tekstova službe časova, jer najveći njihov dio zapravo pjevaju pjevači i jer su često skraćeni, on zapravo čitavim svojim bićem, glasom, umom, duhom, osjetilima i tijelom u njoj sudjeluje (liturgičar R. Taft).


IZIŠAO NOVI BROJ "GLASA ŽUMBERKA"

Vijest: klikni na sliku


OBNOVLJENA GRKOKATOLIČKA ŽUPNA CRKVA SV. DIMITRIJA VELEMUČENIKA U PIŠKOREVCIMA

 Foto: o. Igor Sikora, župnik


PROSLAVA SV. ILIJE NA SVETOJ GERI

Svetom liturgijom u kapeli na Svetoj Geri u nedjelju 23. srpnja proslavljen je sveti Ilija, nebeski zaštitnik Žumberka. Već tradicionalno veliki broj hodočasnika svake godine na nedjelju nakon 20. srpnja hodočasti na najviši vrh Žumberka na liturgijsku proslavu Ilinja. Kao i proteklih godina na Ilinjsko proštenje pristigli su brojni vjernici zajedno sa svojim obiteljima i prijateljima. Sve je pozdravio mjesni radatovićki župnik o. Zinovije Zastavni a na liturgijskom slavlju propovijed vjerničkom mnoštvu izrekao je stavrofor Milan Vranešić, graditelj svetišta Sv. Ilije na Svetoj Geri. U homiliji stavrofor Vranešić govorio je o opasnosti koje prijete vjeri današnjeg čovjeka, posebno se osvrnuvši na „Balove današnjice" – tj. na lažne bogove kojima se suvremeni čovjek klanja. „Nasuprot Balovu božanstvu vjernici su pozvani klanjati se jedinom i pravom Bogu čiji je glasnik u svoje vrijeme bio i sveti prorok Ilija, zaštitnik našeg zavičaja Žumberka", između ostalog je istaknuo propovjednik. U zajedništvu sa žumberačkim grkokatoličkim svećenicima svetu liturgiju je suslužio i slovenski rimokatolički svećenik vlč. Tone Trpin iz Šentjerneja koji već više od dva desetljeća dolazi na Svetu Geru zajedno sa svojim vjernicima. Na kraju liturgijske svečanosti svi vjernici pozvani su na veliki žumberački skup u Koretiće koji će se održati u subotu 9. rujna povodom proslave Godineobitelji i I. kongresa iseljenih Žumberčana (IKA, Radatovići-Zagreb)


PROSLAVA SV. ILIJE NA DRAŠĆEM VRHU

Svečanom liturgijom koju je služio vladika križevački Nikola Kekić, zajedno sa župnikom pribićkim Nenadom Krajačićem, u crkvici sv. Ilije na Drašćem Vrhu, u nedjelju 23. srpnja, proslavljen je blagdan velikog i slavnog proroka Ilije, zaštitnika Žumberka, Fotogalerija: klikni na sliku. 


PAPA FRANJO:
PODVOJENO SRCE NIJE KRŠĆANSKO SRCE

Nije važno ima li Kristov učenik, kao svaki čovjek, svoja ograničenja pa i pogreške – samo ako ima poniznosti da ih prizna –; važno je da nema podvojeno srce – i to je opasno. Ja sam kršćanin, Isusov sam učenik, svećenik, biskup, ali imam podvojeno srce. Ne, to ne ide. Ne smije imati podvojeno srce, nego jednostavno, jedinstveno srce, ne smije sjediti na dvije stolice, već biti iskren prema sebi i prema drugima. Podvojenost nije kršćanska. Zato Isus moli Oca da učenici ne popuste duhu svijeta. Ili si s Isusom, s Isusovim duhom, ili si s duhom svijeta (papa Franjo, Angelus, 2 . 7. 2017., IKA Zagreb).


PETROVO NA BUDINJAKU

Svetom liturgijom u budinjačkoj crkvi Sv. Petke proslavljena je 9. srpnja Petrovska nedjelja. Na liturgijskom slavlju tradicionalnu su se uz domeće vjernike okupili i mnogobrojni vjernici iz susjedne Slovenije. Zajedničkom molitvom Hrvata i Slovenaca nastavlja se stoljetna tradicija okupljanja na Budinjaku. Pri kraju misnog slavlja najavljeno je obilježavanje Godine obitelji koje će se održati 9. rujna u Koretićima. Po završetku molitvenog obilježavanja Petrovske nedjelje u crkvi hodočasnici su druženje nastavili u crkvenom perivoju uz tradicionalne žumberačke specijalitete i glazbu (IKA, Zagreb).


ARHIJEREJSKA LITURGIJA U ZAGREBAČKOJ KATEDRALI

U srijedu, 5. srpnja 2017., u zagrebačkoj prvostolnici Uznesenja Marijina, a povodom blagdana svete braće Ćirila i Metoda prema rimskom kalendaru, vladika križevački Nikola Kekić služio je arhijerejsku litugriju na kojoj je pjevao Ćirilo-Metodov kor u oba sastava. S vladikom Kekićem su suslužili zagrebački župnik Danijel Hranilović i ravnatelj eparhijskog Caritasa Ivan Radeljak te rimokatolički svećenici. Foto. Ivan Nadj.


PETROVSKO PROŠTENJE U SOŠICAMA

 

Povodom godišnjeg župnog proštenja Petrova u Sošicama, u subotu 1. srpnja u 20:00 u župnoj crkvi održan je koncert. Zagrebački ansambl Otium za ranu glazbu počastio je sošičane i ostale posjetitelje svojim izvedbama. Koncert je bio pod pokroviteljstvom Zagrebačke županije, suorganizatori su bili Župa Sošice i udruga Uskok Sošice čiji predsjednik gosp. Milan Mićo Radić je bio glavni inicijator ovog nesvakidašnjeg događaja za sošički kraj. Blagdan Petrova proslavljen je u nedjelju 2. srpnja, svečanom Svetom liturgijom koju je predvodio i propovijedao žumberački vikar, protojerej stavrofor o. Željko Pajić. Suslužili su brojni žumberački svećenici, a crkva je bila ispunjena domaći župljanima i gostima. Domaći župnik, o. Marjan Jeftimov, prenio je pozdrave i čestitke križevačkog biskupa, vladike Nikole, i najavio je da će u vrlo brzom periodu započeti radovi na obnovi župne crkve.  Nakon Svete liturgije svećenici su blagoslovili zajednički agape (gozbu) koju su pripremili domaći župljani u organizaciji udruge Žumberačke Vile. Uslijedio je zajednički objed i druženje do kasnih popodnevnih sati (O. Marjan Jeftimov).


SASTANAK BISKUPA ZAGREBAČKE METROPOLIJE U MARČI

Vijest: klikni na sliku


VLASTITI GENIJ I MENTALITET ISTOČNOG KRŠĆANSTVA

Za prosječnog kršćanina Zapada istočni kršćanski obredi na prvi pogled izgledaju pomalo čudno, odišu nekom neobičnom, pomalo egzotičnom atmosferom. U zadnje vrijeme oni postaju sve zanimljiviji pa i zapadni kršćani sve više prihvaćaju istočne ikone, brojanice ili Isusovu molitvu srca kao dio svoje duhovnosti. Bît istočnog kršćanstva ne može se svesti na određene egzotične aspekte njihovih obreda ili ikonografije, već treba sagledati i upoznati autentičnu kršćansku poruku koju oni u sebi nose, a koja je izvana zaodjenuta u ruho koje je kulturološki različito od našega zapadnog. Radi se o vlastitom i drugačijem plodu inkulturacije evanđelja  u stare mediteransko-azijske i afričke kulture prvog milenija. Istočno kršćanstvo nije kršćanstvo u nekom starinskom ruhu, već određeni "stil" kršćanstva, vlastit i poseban kršćanski "duh" koji je trajne i autentične vrijednosti. Ono je jednako prihvatljivo i uklopljivo u povijesnu i kulturnu evoluciju svijeta kao što su to zapadne tradicije koje poznajemo kao “latinsko“ ili “rimokatoličko“. Svaki istočni kršćanski obred ima svoj vlastiti genij, svoju nijansu i naglasak te po svemu može jednako stajati uz zapadnu kršćansku tradiciju. To što su istočni kršćani drugačiji u izražavanju svoje vjere ili su brojčano manji ili manje zastupljeni u medijima ne znači da je njihov stil kršćanstva, obred ili izražaj vjere manje vrijedan, inferioran ili manje istinski kršćanski, odnosno katolički. Liturgijske tradicije u kršćanstvu stariji su od kasnijih podjela Crkve te spadaju u baštinu sveopćeg kršćanstva. Istočne Crkve nisu primile kršćansku vjeru kao crkve-kćerke Rima, već izravno od apostola i njihovih učenika, te imaju jednako apostolsko nasljedstvo i dostojanstvo kao i Rim. Crkve Jeruzalema, Aleksandrije, Antiohije ili Kapadocije povijesno stoje uz bok Rimskoj ili su čak starije. Štoviše, mnogi rimokatolici i ne znaju da su neki njihovi obredi i običaji preuzeti iz istočnih obreda (npr. slavljenje Božića, himan “Slava Bogu na visini”, klanjanje križu na Veliki petak). Istočni crkveni oci štuju se i čitaju i u Katoličkoj Crkvi kao najveći teološki autoriteti (Efrem Sirski, Atanazije Veliki, Ćiril Aleksandrijski, Bazilije Veliki, Ivan Zlatousti, Grgur Nazijanski), a istočni sveci poput sv. Jurja, Antuna Pustinjaka (Opata), Makarija, Barbare, Katarine, Jelene Križarice i drugih naveliko se štuju i na Zapadu (podđakon Livio Marijan, Glasnik Srca Isusova i Marijina, lipanj 2017.)


DA BISMO ŽIVJELI DUHOVNIM ŽIVOTOM...

Rasplamsaj u srcima našim, čovjekoljubivi Vladaru, neugasivo svjetlo bogospoznaje i otvori oči našega razuma da shvatimo navještaj tvog evanđelja. Usadi u nas strahopoštovanje prema svojim svetim zapovijedima da bismo, svladavši sve tjelesne požude, živjeli duhovnim životom: misleći i čineći sve ono što je tebi ugodno. Jer ti si prosvjetljenje duša i tijela naših, Kriste Bože, mi ti iskazujemo slavu, s bespočelnim tvojim Ocem, i s presvetim i dobrim i životvornim tvojim Duhom: sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin. (Liturgija sv. Ivana Zlatoustog, Molitva prije evanđelja)


NOVI PATRIJARH MELKITSKE GRKOKATOLIČKE CRKVE
YOUSSEF ABSI


Vijest: klikni na sliku


NAJAVA:
BLAGDAN SV. ĆIRILA I METODA U ZAGREBAČKOJ KATEDRALI

Blagdan svete braće Ćirila i Metoda, apostola i prosvjetitelja slavenskih naroda, suzaštitnika Europe i zaštitnika Zagrebačke crkvene pokrajine bit će proslavljen u srijedu 5. srpnja. Svečanu liturgiju Svetoga Ivana Zlatoustoga po bizantsko-hrvatskom obredu, kao spomen na 1154. obljetnicu dolaska svete braće Ćirila i Metoda na prostore Moravske, u zagrebačkoj prvostolnici u 19 sati predvodit će križevački vladika Nikola Kekić. Pjevat će Ćirilo-metodov kor u mješovitom i muškom sastavu.


NADBISKUP GIUSEPPE PINTO IMENOVAN NOVIM APOSTOLSKIM NUNCIJEM U REPUBLICI HRVATSKOJ

Vijest: klikni na sliku


 29. lipnja

BLAGDAN SVETIH APOSTOLSKIH PRVAKA PETRA I PAVLA

TROPAR: Prvaci apostola i svega svijeta učitelji! Molite Vladara sviju da svemu svijetu dade mir, a našim dušama veliku milost!

KONDAK: Hrabre i bogoglasne propovjednike, prvake svojih apostola, Ti si, Gospode, uzeo k sebi da uživaju Tvoja dobra i mir. Jer njihove Ti muke i smrt više omilješe nego bilo koja žrtva paljenica. Ti si jedini koji poznaješ tajne ljudskih srdaca.

PROSLAVLJEN BLAGDAN ROĐENJA SV. IVANA PRETEČE U VISOČAMA


Foto: Alenka Kordić Blažević


NA SVETOJ GERI SVEČANOM MISOM ZAJEDNIČKI PROSLAVLJEN DAN DRŽAVNOSTI HRVATSKE I SLOVENIJE


Vijest: klikni na sliku


BLAGDAN ROĐENJA SV. IVANA PRETEČE U GRABRU


Vijest: klikni na sliku


BLAGDAN MUKA PRESVETE BOGORODICE U SAMOBORU


Vijest: klikni na sliku


SVEĆENIČKO REĐENJE ANDREJA PRIHODE U BANJOJ LUCI

U subotu, 24. lipnja 2017., u župnoj crkvi Krista Kralja u Banjoj Luci, vladika križevački Nikola Kekić, rukopoložio je za svećenika Križevačke eparhije đakona Andreja Prihodu. Čestitamo! Ma mnogaja ljeta novojereju Andreju!


EMISIJA "SUSRET U DIJALOGU"

U ponedjeljak, 19. lipnja 2017., vladika križevački Nikola Kekić i eparhijski kancelar podđakon Livio Marijan, sudjelovali su u emisiji "Susret u dijalogu" koja se emitirala na radiju uživo, a potom i na HTV 4 u večernjim satima. Tema je bila o grkokatolicima, poteškoćama na koje se nailazi kao manjina, obredne razlike između rimskog i bizantskog obreda, a pri kraju su se u emisiju uključili i slušatelji sa svojim pitanjima. Emisiju je vodila Blaženka Jančić.


SVEČANA ARHIJEREJSKA LITURGIJA I PROGLAŠENJE GODINE KRIŽEVAČKE EPARHIJE

U nedjelju, 18. lipnja 2017., na svečanoj arhijerejskoj liturgiji u Konkatedrali sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, koju je služio križevački vladika Nikola Kekić uz susluženje metropolite i zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, nadbiskupa đakovačko-osječkoga Đure Hranića, drugih biskupa i svećenika te uz izravan prijenos na 1. programa Hrvatske radio-televizije, započela je Godina Križevačke eparhije povodom 240. obljetnice utemeljenja Križevačke eparhije. Uz spomenute biskupe nazočili su još Đuro Džudžar, egzarh iz Srbije, Josip Mrzljak, biskup varaždinski, Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački, Jure Bogdan, vojni ordinarij, Mijo Gorski i Ivan Šaško, pomoćni biskupi zagrebački, tajnik Apostolske nuncijature i brojni svećenici bizantskog i rimskog obreda. Na liturgiji je pjevao Katedralni zbor iz Križevaca zajedno s Hrvatskim pjevačkim zborom "Kalnik". U svojoj homiliji biskup Kekić je ocrtao povijesni put nastanka današnje Križevačke eparhije i proglasio Godinu Križevačke eparhije. Na kraju liturgije prigodnu riječ uputio je kardinal Josip Bozanić, izrazivši svoje čestitke eparhiji i potičući sve na zalaganje za njezin napredak i razvoj. U subotu navečer, slavlje je započelo svečanom Večernjom koju je služio biskup Kekić, a nazočili sisački biskup Vlado Košić i egzarh iz Srbije vladika Đuro Džudžar.


POČETAK GODINE KRIŽEVAČKE EPARHIJE

nedjelja, 18. lipnja 2017., Konkatedrala sv. Ćirila i Metoda u 10 sati SVEČANA ARHIJEREJSKA LITURGIJA
u zajedništvu s metropolitom kardinalom Bozanićem i biskupima služi vladika križevački Nikola Kekić

Godinom Križevačke eparhije obilježava se 240. obljetnica njezina utemeljenja.
Prijenos na HTV 1


PRVOPRIČESNIČKA RADOST U ŽUPI SV. ĆIRILA I METODA U ZAGREBU

U Nedjelju svih svetih, 11. lipnja 2017. , u Konkatedrali sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, prvu svečanu svetu pričest primilo je šestero prvopričesnika zagrebačke župe sv. Ćirila i Metoda, kojih je pripremio župnik o. Danijel Hranilović. Čestitamo!


PROTOJEREJ STAVROFOR MILE VRANEŠIĆ PROSLAVIO 40. OBLJETNICU SVEĆENIŠTVA

Vijest: klikni na sliku


PREMINUO KARDINAL LJUBOMIR HUSAR, UMIROVLJENI VELIKI NADBISKUP KIJEVA

Kijev, (IKA) – Nekadašnji poglavar ukrajinske Grkokatoličke Crkve kardinal Lubomir Husar umro je 31. svibnja u Kijevu u 85. godini života, nakon teške bolesti. U njegovu rodnom Lavovu, kojega je bio dugogodišnji veliki nadbiskup, 1. lipnja proglašen je danom žalosti. Pogrebni obredi održat će se 5. lipnja u Kijevu, izvještava Kathpress. Sinoda je mons. Lubomira Husara godine 2001. imenovala velikim nadbiskupom Lavova i time poglavarom Ukrajinske katoličke Crkve bizantsko-slavenskog obreda, a papa Ivan Pavao II. samo mjesec dana kasnije imenovao ga je kardinalom. U tijeku njegove službe uslijedio je godine 2005. premještaj tradicionalnoga biskupskog sjedišta iz Lavova u ukrajinski glavni grad Kijev. Kardinala Husara u službi je u ožujku 2011. naslijedio nadbiskup Svjatoslav Ševčuk.  Kardinal Lubomir Husar bio je poznat po zauzimanju za jedinstvo kršćana u Ukrajini i dijalog s drugim vjeroispovijestima i religijama. Vičnaja pamjat!


Sv. Bazilije Veliki

DJELOVANJE SVETOGA DUHA

Sva stvorenja dolaze Duhu u njihovoj iskonskoj potrebi za posvećenjem. Svako živo stvorenje ga traži u skladu sa svojim mogućnostima. Njegov dah - dah Sv. Duha - daje moć da svatko dostigne vlastiti naravni smisao i cilj. Sveti Duh je izvor svetosti, duhovno svjetlo, i to svoje svjetlo nudi svakom umu kao pomoć u potrazi za istinom. Po svojoj naravi, Sveti Duh je izvan dosega našega razuma, ali možemo ga poznati po njegovim dobročinstvima. Moć Duha ispunja čitav svemir, ali on se daje samo onima koji su ga dostojni i djeluje u svakome prema mjeri njegove vjere.


PROŠTENJE KOD SV. NIKOLE U BADOVINCIMA
nedjelja, 28. svibnja 2017.

(Foto album: Niko Goleš - klikni na sliku)


NOVI ĐAKON KRIŽEVAČKE EPARHIJE

Na svetkovinu Uzašašća Gospodnjega na nebo, na svečanoj svetoj liturgiji, križevački vladika Nikola Kekić rukopoložio je za đakona bogoslova Andreja Prihodu. Axios! Na mnogaja ljeta! 


BLAGOSLOV POLJA I MEĐUŽUPNI SUSRET U SOŠICAMA - subota, 27. svibnja 2017.

Fotoalbum: Niko Goleš (klikni na sliku)


Sv. Bazilije Veliki

NE DOZVOLITE DA VAM POLOVICA ŽIVOTA
PROĐE  BEZ KORISTI

“Braćo, ako neprestano budete imali na pameti to da je Gospod Otac vaš prisutan na svakom mjestu, da On svakom pomaže, da On i tajnu vaših srdaca poznaje, tada vas neće nadvladati zle misli niti koje drugo zlo, tada ćete se očuvati od svakog grijeha, a zbog toga će zlatom postati vaša molitva. Zapamtite da i mir također lijepo osposobljuje duše na slavljenje Boga. Ako se vaša duša ne rastresa u ispraznim stvarima ovog svijeta i ukoliko ne lijeće po svoj zemlji, tada se ona okreće sebi samoj a preko sebe i Bogu. Tako uz Njega, uz Njegovu ljepotu prikovana zaboravlja čak na svoje potrebe, pa niti ne nastoji brinuti se za hranu, odjeću i ostale potrebe tijela nego se samo brine za to da stekne vječna dobra. Braćo, nemojte pristajati ni na to da vam polovica života prođe bez koristi na drijemanju i spavanju. I zato podijelite noć na san i na molitvu, pa čak i vaš san neka bude podvigom pobožnosti. U njemu neka se razbuđuju sveta čuvstva i misli koje su preko dana ispunjavale vašu dušu. A odmah čim sunce ranim rankom počne izlaziti, prije nego svane dan, vi već pjesmom i psalmima slavite svoga Stvoritelja, jer od ovog nema na svijetu ništa svetijeg. A kad se sunce počne dizati, spremajte se na posao, a molitva neka vas svugdje prati. I kao što sol začinja jelo, tako sveti psalmi neka budu začin svemu što izlazi iz vaših ruku“ (sv. Bazilije Veliki, Govor o molitvi)


 PJESME I MOLITVE SVETOME DUHU

- klikni na sliku -


NEDJELJA SVETIH OTACA
Prvog sveopćeg sabora u Niceji

TROPAR, gl. 8.: Ti si, o Kriste Bože naš, nadasve slavljen! Postavivši oce naše kao svjetlila na zemlji, sve si nas po njima priveo k pravoj vjeri. O Mnogomilostivi, slava tebi!
KONDAK, gl. 8.: Propovijed apostola i dogme otaca utvrdiše Crkvu u jedinstvu vjere. Zaogrnuta plaštem istine, od nebeskog bogoslovlja izatkanim,  ona pravilno vrši službu i proslavlja veliko otajstvo vjere.


UZAŠAŠĆE GOSPODNJE

TROPAR, gl. 4.: Uznesao si se u slavu, Kriste Bože naš! Obradovao si učenike, obećanjem Duha Svetoga,  i utvrdio ih blagoslovom svojim. Jer Ti si Sin Božji, Ti Izbavitelj svijeta.

KONDAK, gl. 6.: Ispunivši naum našega spasenja, i sjedinivši zemaljsko s nebeskim, uznesao si se u slavi, Kriste Bože naš! Unatoč toga nisi se odijelio od nas, nego i dalje prebivaš među nama te kličeš onima koji Te ljube: Ja sam s vama, i nitko ne može protiv vas!

TEOLOGIJA IKONE UZAŠAŠĆA

          Ikona, teologija i liturgija su neodvojivo povezani u duhovnosti i liturgijskoj praksi bizantske Crkve. To povezivanje tvori jedinstvenu sintezu u kojoj se jedno otajstvo prikazuje ikonom (utjelovljuje u materijalni prikaz), domišlja i tumači teologijom (osmišljava u ljudskoj misli) te slavi i naviješta troparima, stihirima i drugim liturgijskim pjesmama (pretače u riječ, poeziju i glazbu).

Premda ikona Uzašašća prikazuje događaj kojega opisuje sv. Luka evanđelist (Dj 1, 6-11), namjena ikonografskog prikaza nije da bude historijski, nego teološki, kerigmatski i parenetski. Ikona Uzašašća Gospodnjega u gornjoj polovici prikazuje Krista kojega anđeli prate na povratku u nebeseku domovinu. Njegova majka Marija i apostoli zauzimaju donji dio prikaza. Zagledani su prema nebu, prema uzlazećem Kristu, s udivljenjem. Tako je ikona podijeljena u dva dijela, simbolički na nebeski i zemaljski dio. Dok su likovi Krista i anđela u gornjem dijelu obično prikazani u savršenom redu i staloženosti, u donjem dijelu se kod likova (izuzev Marije) opaža neka vrst nereda, konfuzije. U pozadini se najčešće prikazuje krajolik Maslinske gore sa stablima  masline što označava konkretnu  povijesno-zemljopisnu  dimenziju događaja o kojem je riječ.

            Krist je prikazan u ukrasnom prstenu (medaljonu) kako blagoslivlja desnom rukom, dok u lijevoj drži svitak. To simbolizira ljubav i spoznaju. Bez ljubavi i pravog poznavanja Bogočovjeka Krista nema spasenja. Sam blagoslov znači da Krist trajno ostaje s nama, kao što je i obećao i o čemu pjevaju liturgijske pjesme blagdana.  

            Ta sfera s Kristom i anđelima se uzdiže u nebo, ona je vidno u pokretu. Premda gledamo Krista kako uzlazi i odlazi, Crkva već u istoj ikoni gleda na njegov drugi slavni dolazak. Isus je navijestio da će ponovo doći isto onako kako je i uzašao. Zato ikona zapravo ničim ne pokazuje smjer kretanja. Uzlazak odjednom izgleda istovremeno kao silazak. U donjem dijelu prikaza u središtu je Bogorodica. Ona ovdje predstavlja čitavu Crkvu u iščekivanju Isusova ponovnog dolaska. Učenici su također dio te Crkve, ali ovdje predstavljaju vjernike koji razmatraju Kristovo otajstvo, koji još uče, koji još nisu obučeni u silu odozgo. Zato su prikazani pomalo u neredu i smetenosti. Oni očekuju i silazak Duha Svetoga - Pedesetnicu. Često je uz samu Bogorodicu prikazan i apostol Pavao, koji kao što znamo nije bio nazočan Isusovu uzašašću. Dakle, ikona nije historiografska stvarnost, već teološka, duhovna, liturgijska. Ona ima poruku. Anđeoski likovi su prikazani tako kao da govore. Naime, kod Isusova uzašašća dva su anđela u bijelim haljinama kazala učenicima: ''Ljudi Galilejci, što stojite gledajući u nebo? Ovaj Isus koji je uznesen od vas na nebesa će ponovo doći isto kao što ga gledate gdje uzlazi na nebo'' (Dj 1, 11). Anđeli su vjesnici, a ovdje i teolozi - tumači i navjestitelji. S druge strane sam je Isus najavio svoj drugi, slavni dolazak upravo s anđelima nebeskim.

            Čitav prikaz ikone blagdana Uzašašća je zapravo namjerno izveden tako da možemo u njemu savršeno vidjeti Isusov ponovni dolazak jednako kao i uzlazak na nebo četrdeset dana poslije uskrsnuća. Poruka je u tome da nas slavlje Isusova Uzašašća potakne na razmišljanje o Isusovu ponovnom dolasku, da vjerom, nadom i ljubavlju trajno živimo u iščekivanju tog dolaska kada će se sva Crkva, nebeska i zemaljska, objediniti i ponovno roditi na novo postojanje. Sve to je opet pretočeno u tropar Uzašašća koji pjeva: ''Uznesao si se u slavu, Kriste Bože naš. Obradovao si učenike, obećanjem Duha Svetoga,  i utvrdio ih blagoslovom svojim, jer ti si Sin Božji, ti Izbavitelj svijeta.’’

            Svaka ikona, a tako i svaka božanska liturgija, jesu teofanija - bogoobjava. Svaka bogoobjava je neiscrpna u svojoj širini i dubini, prebogata božanskim sadržajem za običan ljudski razum. Bizantska tradicija zato redovito pribjegava simboličkom izražavanju i prikazivanju jer simbol uvijek upućuje na više i veće od onoga što se konkretno vidi i čuje. Simbol nadilazi samoga sebe i u tome je njegova nadvremenska i nadprirodna veličina. Tako je u ikoni ovoga blagdana prikazano je puno više od samoga događaja uzašašća na nebo.

Livio Marijan   


GRKOKATOLIČKO HODOČAŠĆE SV. IVI U PODMILAČJE

Vijest (IKA): klikni na sliku

21. svibnja

Sveti car Konstantin Veliki i carica Helena, ravnoapostolni

Konstantinovi roditelji bijahu car Konstancije Flor i carica Jelena. Kad postade car, prije boja s Maksencijem javi mu se sjajan križ na nebu, sav okićen zvijezdama, a na križu bijahu riječi: «U ovom ćeš znaku pobijediti». Car zadivljen ovim prizorom dade iskovati veliki križ poput onoga što mu se objavi i naredi da se nosi pred vojskom. I doista pobijedi on brojno nadmoćniju vojsku. Konstantin potom 313. godine u Milanu izda svoj edikt kojim daje slobodu kršćanima. Pobijedivši Bizantince, on je na Bosforu podigao grad koji se po njemu prozva Konstantinopolis / Carigrad., novo sjedište novoga kršćanskoga carstva. Kad oboli, pozove k sebi biskupa Silvestra koji ga pouči u kršćanskoj vjeri i pokrsti. On 325. godine sazove u Niceji prvi ekumenski sabor na kojemu sveti oci osudiše arijansko krivovjerje. Majka careva Helena mnogo je učinila za kršćanstvo. Ona posjeti Jeruzalem i pronađe časni Križ Gospodnji i sazda na Golgoti crkvu Uskrsnuća i još mnoge druge crkve u Svetoj zemlji. U carstvo vječno preselila se 327. godine u 80. godini života, a car Konstantin upokojio se 337. godine u gradu Nikomediji u 65. godini života. Njegovo tijelo sahranjeno je u crkvi Svetih apostola u Carigradu.

TROPAR,  glas 8.: Ugledavši na nebu lik časnoga tvog križa i primivši poziv ne od ljudi, poput Pavla, apostol tvoj među carevima Konstantin, predade vlast u tvoje ruke. Čuvaj nas stoga u miru, zagovorom Bogorodice, jedini Čovjekoljupče!

KONDAK, glas 3.: Konstantin danas s majkom Jelenom svemu svijetu otkri časno drvo križa: Židovima sablazan, vjernima pak moćno oružje protiv neprijatelja! Radi nas se pojavi to veliko i strašno znamenje!

NEDJELJA O SLIJEPOROĐENOM, glas 5.

''Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide da oslijepe!'' (Iv 9, 39)

TROPAR nedjeljni, glas 5.: Riječ, s Ocem i Duhom bez početka, rodi se od Djevice za spasenje naše  Iskažimo joj, vjerni, čast i klanjanje! Jer Ona izvoli tijelom uzići na križ, i smrt podnijeti, te mrtve uskrisiti slavnim uskrsnućem svojim.

KONDAK Cvjetnog trioda, glas 4.: Oslijepljen na duševne oči, dolazim k Tebi, Kriste, i kao slijepac od rođenja s pokajanjem vapijem Tebi: Ti si svjetlo što svijetli onima koji su u tami.


RELIKVIJE SVETE HELENE, MAJKE CARA KONSTANTINA, STIŽU IZ VENECIJE U ATENU

Relikvije svete carice Helene i Časnoga Križa bit će po prvi puta izložene u crkvi Svete Barbare u Ateni, od 14. svibnja do 15. lipnja 2017., gdje se očekuje na tisuće hodočasnika iz cijele Grčke. Prvi je to put da su relikvije izložene izvan svog trajnog prebivališta u Veneciji. Sv. Helena (Jelena Križarica) štuje se u cijelom kršćanskom svijetu, a osobito među istočnim kršćanima, zbog svog neumornog karitativnog rada za najsiromašnije i nadasve zbog njezine uloge u obraćenju sina cara Konstantina. Konstantin je 313. Milanskim ediktom dao slobodu kršćanskoj Crkvi u Rimkom carstvu. Osobito je poznata po svom jedinstvenom podvigu u Svetoj zemlji gdje je pronašla ostatke Križa Kristova i gdje su njezinom zaslugom podignute crkve na svetim mjestima. Svečani doček relikvija bit će 14. svibnja pred Gradskom palačom Egaleo u nazočnosti nadbiskupa metropolite Atene i cijele Grčke Jeronima II i predsjednika Republike Grčke Prokopisa Pavlopoulisa. Blagdan sv. Konstanina i sv. Helene u Crkvama bizantskog obreda slavi se 21. svibnja. U Rimskoj Crkvi sveta Helena se slavi 18. kolovoza. (izvor: greece.greekreporter.com)


PROSLAVA ĆIRILOVA U KEKIĆIMA


Fotogalerija: klikni na sliku

U nedjelju, 14. svibnja 2017., nedjelju nakon blagdana sv. Braće, vladika križevački Nikola Kekić služio je svetu liturgiju u kapeli sv. Ćirila i Metoda, u svom rodnom mjestu Kekići, župa Sošice. S njime je suslužio župnik o. Marjan Jeftimov. Foto: Niko Goleš (Fotogalerija: klikni na sliku.)


PROŠTENJE SV. ĆIRILA I METODA NA ZAGREBAČKOM GORNJEM GRADU

Grkokatolička konkatedralna i župna crkva svetih Ćirila i Metoda na zagrebačkom Griču proslavila je u nedjelju, 14.svibnja, nebeske zaštitnike istoimene župe. Svečanu liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga predvodio je domaći župnik o. Danijel Hranilović uz susluženje fra Nikice Ajdučića, župnika Župe Gospe Lurdske i o. Tarasa Barščevskog, profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Pjevanje su predvodile časne sestre Bazilijanke i članovi Ćirilo-Metodova kora prema žumberačkom napjevu.

U prigodnoj homiliji, osvrćući se na evanđelje koje govori o susretu Isusa sa Samarijankom, fra Nikica je naglasio kako čovjeku nije dovoljno samo zadovoljiti naravnu žeđ, već je potrebno zadovoljiti duhovnu žeđ. Ovu vrstu žeđi može zadovoljiti jedino Bog u kojemu je izvor žive vode koja vodi u Život. Napajanje na izvoru te vode prije svega podrazumijeva susret sa živim Isusom Kristom koji želi i danas, kao što je nekoć činio i na Jakovljevom zdencu, zahvatiti u čovjekov život. U ovome se nazire autentična Radosna vijest za čovjeka, jer po susretu sa Isusom Kristom koji je živa utjelovljena Riječ biva evangeliziran i sam čovjek čija je zadaća evangelizirati, tj. utjeloviti u vlastiti život, kao i život zajednice u kojoj djeluje, iskustvo susreta sa živim Bogom. Za uzor Crkva pred nas stavlja svetu braću Ćirila i Metoda, prosvjetitelje slavenskih naroda i suzaštitnike Europe. Oni su iz tog susreta sa Isusom Kristom crpili snagu te su se dali u službu evangelizacije prenoseći Radosnu vijest slavenskim narodima na njima razumljivom jeziku. U ovome se nazire poruka i za naše vrijeme: hoditi ususret Uskrslome Gospodinu te postati radosni svjedoci i navjestitelji Božje riječi, istaknuo je propovjednik.

Na kraju Svete liturgije domaći župnik, oslanjajući se na izrečenu homiliju, istaknuo je važnost zahvaljivanja za darovanu milost kojom Bog iskazuje ljubav i blizinu po vidljivom zajedništvu župne obitelji. Govoreći o temelju na kojem smo pozvani graditi župno zajedništvo, a to je presveta Euharistija i lomljenje Božje riječi u svakodnevnom životu, o. Hranilović zahvalio je prisutnima na molitvenoj podršci kojom su se župljani pripremali za proslavu zaštitnika župe. „Božja milost, zadobivena po njegovu čovjekoljublju i usrdnoj molitvi vjernika, očitovala se u današnjem okupljanju nas vjernika na ovome mjestu gdje susrećemo živoga Boga, u našoj župnoj crkvi gdje Bog svakom članu župne obitelji želi podariti sama sebe kako bi duhovno ojačani postali istinski svjedoci Božje prisutnosti.

Na kraju liturgije vjernici su prisustvovali činu mirstvovanja te su druženje nastavili uz delicije pripremljene dobrotom župljanja.

Uz vanjsku proslavu, župa je proslavila nebeske zaštitnike i svečanom Velikom večernjom s litijom održanom uoči samog blagdana, dok je na sam dan proštenja, 11. svibnja, Arhijerejsku liturgiju predvodio križevački vladika Nikola uz izravni prijenos na Radio Mariji (o. Danijel Hranilović).


 SVETA PEDESETNICA
Vrijeme duhovnog proljeća


cijeli tekst: klikni na sliku

Nalazimo se u vremenu svete Pedesetnice ili Pentekostara (grč. Πεντηκοστάριον, Pentekostárion; stsl. Цвѣтнаѧ Трїωдь, Cvjetni triod). Naziv se odnosi na liturgijsku knjigu iz koje se uzimaju službe za Božansku liturgiju i Časoslov u vremenu od Uskrsa do Duhova (Pedesetnice), dakle, kroz pedeset dana pashalnog ili uskrsnog vremena. Započinje sa službom Pashalne Jutrenje a završava s Devetim časom Nedjelje svih svetih (nedjelja poslije Duhova). Naziva ga se i Πεντηκοστάριον χαρμόσυνον, Pentekostárion Charmósynon ili Radosni triod u usporedbi s Posnim triodom svete Četrdesetnice.

Pashalno vrijeme je zapravo produženo slavlje Uskrsa, najveće svetkovine kršćanstva. U bizantskom obredu to se očituje prvenstveno u bogoslužnim tekstovima koji se iz Cvjetnog trioda uzimaju u dnevnom i tjednom krugu. Na samom početku tog vremena stoji svetkovina Uskrsa - Pasha - koja se produženo slavi sedam dana kroz čitav „Svjetli tjedan“ kao jedan veliki blagdan. (CIJELI TEKST: klikni na sliku)


ZAŠTO JE BOŽANSKA LITURGIJA PROŽETA SIMBOLIZMOM I ESTETIKOM?

Premda očima nevidljiv, preko svih svetih radnji, obreda, simbolike, prostora i predmeta Krist Gospod na mističan i otajstven postaje stvaran i bliz, a liturgija postaje “predokus” buduće slave, kako kaže sv. Pavao, i preobražavajući susret s Kraljevstvom nebeskim. Stoga je posve razumljivo da će i vanjski, vidljivi i opipljivi dio bogoslužja biti bogat estetskim i simboličkim izričajima, a čitav ambijent i atmosfera će odavati dojam mistike i otajstvenosti. Može se reći da je ideal euharistijskog slavlja na kršćanskom Istoku više ona mistična vizija sv. Ivana u Otkrivenju, gdje on vidi nebesku liturgiju pred Prijestoljem i Jaganjcem, s čitavom nebeskom vojskom anđela i svetih.


SVEČANA PRIČEST U ŽUPAMA SAMOBOR I PETROVCI


BLAGDAN SV. ĆIRILA I METODA NA GORNJEM GRADU 

U predvečerje blagdana svetih slavenskih vjerovjesnika Ćirila i Metoda, 10. svibnja, u Konkatedrali sv. Ćirila i Metoda služena je Velika večernja s litijom, koju je služio župnik o. Danijel Hranilović. Na sam blagdan, u četvrtak, 11. svibnja, svečanu liturgiju služio je vladika križevački Nikola Kekić, a pjevala su oba zbora Ćirilo-Metodova kora. Vanjska proslava (proštenje) održat će se u nedjelju, 14. svibnja, svečanom liturgijom u 10,30 sati. Poslije liturgije zajednički domjenak i druženje.


POHVALE SVETOJ BRAĆI ĆIRILU I METODU

Kakvim bismo pohvalnim vijencima ovjenčali Ćirila i Metoda, preslavne propovjednike istobitne Trojice? Vi ste evanđeoskim svjetlom prosvijetlili slavenske narode koji su prebivali u tami neznanja i u sjeni smrti. Vi ste i nas, kao divlje maslinovo drvo, nacijepili na korijen plemenitoga pravovjerja te ste od Krista Boga primili mir i veliku milost.

Kakvim bismo pohvalnim pjesmama počastili Učitelje? Metoda, ljubitelja osame, koji se u tišini obogatio plodovima Duha? Ćirila, zagovornika, koji je ljubavlju prema Mudrosti zadobio nebesku i posramio vračarsku mudrost? Po njima je Krist Bog i nama darovao veliku milost.

Kakvim bismo uzvišenim pjesmama uzveličali Učitelje? Metoda, koji je iz ljubavi prema Kristu odbacio svu svjetovnu slavu i anđeoskim djelima hrabro kročio Kralju neba? Ćirila, koji je od mladosti izabrao Mudrost za prijateljicu i umnožio od Boga primljene talente njemu na slavu? I mi, upoznavši po njima Predvječnu Trojicu, Oca i Sina i Svetoga Duha u jednomu Bogu, primamo od Krista Boga velike milosti.

Kakvim bismo vas duhovnim pjesmama uzveličali, Učitelji? Vi ste se poput apostola trudili oko spasenja Slavena i mnogo se naradili oko njihovoga prosvjetljenja svjetlom bogospoznaje. U njemu ste otvorili vrata koja su prije bila zatvorena, izumivši slavensko pismo da i mi po njemu uđemo u tajne Kristovoga Evanđelja i primio od Krista Boga mir i veliku milost! (Večernja, Stihire na Gospode zazvah)


Don Tomislav Topčić:
Ćirilometodska baština u Hrvatskoj je i narodni književni jezik


Tekst: klikni na sliku


8. svibnja:
SV. IVAN BOGOSLOV, apostol i evanđelist

Spomendan preminuća ovoga velikog apostola slavi se 26. rujna. Danas se slavi čudo koje se dogodilo kod njegova groba kada se  svake godine dizala čudesna prašina s njegova groba od koje ozdravljahu bolesnici od raznih bolesti.
TROPAR, glas2.: Apostole ljubljeni Krista Boga, pohitaj na pomoć narodu koji je bez zaštite. Onaj koji ti je dozvolio nasloniti se na svoja prsa, uslišat će tvoj zagovor: Njega moli, Bogoslove, da rastjera gustu maglu poganstva; izmoli nam mir i veliku milost.
KONDAK, glas 2.: Tko može izreći veličinu djela tvojih, djevičanski učeniče! Ti kao bogoslov i miljenik Kristov čudesa tvoriš i daruješ ozdravljenja. Budi zagovornik duša naših!
 


NEDJELJA O UZETOM

TROPAR Nedjelje Trećeg glasa: Neka se veseli nebo, neka se raduje zemlja! Jer učini moć Gospod rukom svojom. On smrću satre smrt, prvijenac postade iz mrtvih, od ponora paklena izbavi nas, i dade svijetu veliku milost.
KONDAK nedjelje o uzetom, gl. 3.: Dušu moju, teško shrvanu svakojakim grijesima i nečistim djelima, probudi Gospode, po božanskom nalogu svojem, kao što si nekoć pridigao uzetoga, da bih i ja spašen, Tebi klicao: Milostivi! Slava, Kriste, moći Tvojoj!


POVIJESNI SUSRETI PAPÂ I PATRIJARHÂ U KAIRU

U Koptskoj crkvi u Kairu, gdje je na Cvjetnicu, 9. travnja ove godine islamistička bomba usmrtila 29 ljudi za vrijeme bogoslužja i čija krv je još na zidu crkve vidljiva, zajednički su pred oltarom molili pape i patrijarsi davno rastavljenih crkava: papa Franjo rimski, papa Tawadros II aleksandrijski koptski, papa Ivan aleksandrijski grkopravoslavni, patrijarh Bartolomej carigradski, patrijarh Ibrahim koptsko-katolički, patrijarh Gregor melkitski grkokatolički te dva anglikanska biskupa. Svatko je izgovorio po jedno blaženstvo iz Isusova Govora na gori, molili su Očenaš i na kraju zapalili svijeće i položili cvijeće pred zidom s krvlju mučenika. Prvi je to i jedinstveni susret gdje su se u ovom broju okupili poglavari stoljećima rastavljenih crkava.


NEDJELJA MIRONOSICA

TROPAR nedjeljni, glas 2: Kad si sišao u smrt, Živote besmrtni, tada si sjajem božanstva smrtni udarac zadao paklu. A kad si i mrtve iz podzemlja uskrisio, sve sile nebeske klicahu Tebi: Davaoče života, Kriste Bože naš, slava Tebi!

TROPAR Arimatejcu, gl. 2.: Ugledni Josip skine s drveta prečisto tijelo Tvoje, obavije ga čistom plaštanicom, pomaza ga mirisavim uljem, i položi u novi grob. Ali treći si dan uskrsnuo, Gospode, i dao svijetu veliku milost.

TROPAR Mironosicama, gl. 2.: Ženama mironosicama javi se anđeo kod groba i reče: Mirisno se ulje priliči mrtvacima, no Krist dade dokaz, da ne podliježe raspadanju. Mjesto toga kliknite: Uskrsnu Gospod i dade svijetu veliku milost.


 Mali katekizam

SREDIŠNJE ZNAČENJE USKRSNUĆA U BOGOSLUŽNOM I MOLITVENOM ŽIVOTU CRKVE

Liturgijski tekstovi bizantskog obreda jasno pokazuju da je slava preobraženja na gori Taboru zapravo tek znak, praslika uskrsnuća, naznaka kozmičkoga pobožanstvenjenja koje dolazi.

Prije svoga raspeća, Gospode, poveo si učenike svoje na goru visoku i pred njima se preobrazio, želeći im pokazati sjaj Uskrsnuća!

Upravo je vjera u Kristovo uskrsnuće ta koja u bizantskoj liturgiji izražava i podržava stvarnost gledanja Boga. Nije jednostavno izreći važnost ovog misterija u životu kršćanskoga Istoka. Čak i u Velikom tjednu, dok je Crkva sva uronjena u Veliki post i kada bogoslužje oplakuje smrt na križu, čuje se crta radosti:

Ne oplakuj mene, Majko, gledajući u grobu Sina, kojega si po Duhu Svetom začela, jer ustat ću i proslaviti se! U beskrajnoj slavi uzvisit ću kao Bog one koji te s vjerom i ljubavlju veličaju (Deveti irmos Nadgrobnog povečerja na Veliki petak i Jutrenje Velike subote).

Razlike između duhovnosti Istoka i Zapada mogu se lako uočiti u slučaju naziva za baziliku nad Golgotom i mjestom gdje je Kristov grob. Zapadnjaku je to Crkva svetog Groba, dok je istočnjak poznaje kao Anastasis - Bazilika Uskrsnuća. Jedno je sigurno: čitav život kršćanskog Istoka jest proslava Uskrsloga Gospoda. U bizantskom obredu desetotjedna priprava prethodi samoj svetkovini Pashe - Uskrsa, koja se opet produžuje u veliku svetkovinu od osam tjedana. Sva druga otajstva i svo znakovlje pokazuju na tu spasonosnu Pashu Gospodnju i u njoj nalaze svoje upotpunjenje. Bogoslužje svih nedjelja u godini je posvećeno proslavi Uskrsnuća. Svake subote navečer, za vrijeme Bdjenja (Večernja i Jutrenja), čita se jedno od jedanaest Evanđelja o Uskrsnuću, nakon čega se pjeva:

Uskrsnuće Kristovo vidjevši, poklonimo se svetomu Gospodu Isusu, jedinomu bezgrješnomu. Križu se tvome klanjamo, Kriste, i sveto uskrsnuće tvoje hvalimo i slavimo. Jer ti si Bog naš, osim tebe drugoga ne poznajemo, ime tvoje zazivamo! Dođite svi vjerni, poklonimo se svetomu Kristovom uskrsnuću, jer evo po križu dođe radost svemu svijetu! Vazda blagoslivljajući Gospoda, slavimo uskrsnuće njegovo: Raspeće on je pretrpio, smrću je smrt uništio.

Ove istaknute teme bizantskog: svjetlo, slava, uskrsna radost, koje imaju svoje ishodište u Uskrsnuću, a koje su isprepletene međusobno i koje se neumorno, dan za danom, ponavljaju, uokvirene u stanje neprestanog iščekivanja svijeta koji dolazi, svoj vrhunac imaju u euharistijskom slavlju odn. božanskoj liturgiji kada svećenik, nakon što je podijelio pričest vjernicima, dodaje ove stihove parusije gornjoj pjesmi:

Blistaj se, blistaj, novi Jeruzaleme, jer slava gospodnja tebe obasja! Kliči sada i veseli se, Sione, a ti prečista Bogorodice, raduj se jer ustade iz groba Čedo tvoje! O velika i posvećena Pasho, Kriste! O Mudrosti i Riječi Božja i Silo: Učini nas dionicima svojim u nezalazeći dan carstva tvojega!

To nije samo završetak Novoga zavjeta, već završetak i našega liturgijskoga života: "'Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica'. I Duh i Zaručnica govore: 'Dođi!' Svjedok za sve ovo govori: 'Da, dolazim ubrzo!' Amen! Dođi, Gospode, Isuse!'

(Robert Taft)


MISAO OTACA: GDJE SUSREĆEMO KRISTA?

"Krista - Riječ Božju, susrećemo u onima koji ga odražavaju na sebi, koji nam pokazuju Lice Božje i njegovu krotkost, poniznost srca, njegovu jednostavnost, dobrotu i iskrenost" (papa Benedikt XVI.)

TOMINA NEDJELJA U RADATOVIĆIMA I PODĐAKONSKO REĐENJE

Na Tominu nedjelju, 23. travnja 2017., kada župa Uskrsnuća Gospdonjega u Radatovićima redovito slavi proštenje, vladika Nikola Kekić predvodio je u župnoj crkvi Arhijerejsku liturgiju i tom prigodom zarwedio za pođakona bogoslova Andreja Prihodu. Na mnogaja ljeta!


SUSRET VLADIKE KEKIĆA SA SVEĆENICIMA SLAVONSKO-SRIJEMSKOG VIKARIJATA

U subotu, 22. travnja 2017., vladika Nikola Kekić susreso se sa svećenicima Slavonsko-srijemskog vikarijata Križevačke eparhije u župi sv. Jozafata u Rajevom Selu.


25. travnja
BLAGDAN SV. APOSTOLA I EVANĐELISTE MARKA

TROPAR, glas 3.: Od prvaka Petra primio si nauk, i Kristov si apostol bio, poput sunca zasjao si po svijetu, a Aleksandrijcima bio si ures, o Blaženiče! Po tebi se Egipat oslobodio od prevare, evanđeoskim tvojim naukom sve si prosvijetlio kao svjetlo, stupe crkveni! Zbog toga časteći tvoj spomen, radujemo se, Marko, Božji glasonošo! Moli Boga kojega si navijestio, da dade oproštenje grijeha našim dušama.

KONDAK, glas 2.: S visine primivši milost Duha, raspleo si praznorječja poganskih govornika, o apostole! Propovjeđu Božjeg evanđelja ulovio si sve narode i priveo ih k svojemu Vladaru, slavni Marko!


STIHIRI PASHE, glas 5.

- Neka ustane Bog i neka se rasprše neprijatelji njegovi, neka bježe od lica njegova svi koji ga mrze.
Pasha posvećena danas nam se ukaza, Pasha nova, sveta, Pasha tajanstvena,
Pasha nadasve časna, Pasha Krist izbavitelj, Pasha neokaljana, Pasha velika,
Pasha vjernih, Pasha koja nam otvara rajska vrata, Pasha koja posvećuje sve vjernike.
- Kao što nestaje dima, tako i oni neka nestanu: kao što se topi vosak od lica ognja.
Dođite, žene, nazočne svjedokinje i blagovjesnice, pa recite Sionu:
Primi od nas radosnu vijest o uskrsnuću Kristovu. Veseli se, kliči i raduj se,
Jeruzaleme, ugledavši Kralja Krista kako kao zaručnik izlazi iz groba.
- Tako neka nestanu grešnici ispred lica Božjega, a pravednici neka se u tebi vesele.
Žene mironosice, što rano, prije zore, stadoše pred grobom davaoca Života,
nađoše anđela gdje sjedi na kamenu, a on im navješćujući ovako govoraše:
Što tražite živoga među mrtvima?
Što oplakujete besmrtnoga poput smrtnika?
Idite i navijestite njegovim učenicima.
- Ovo je dan, što ga učini Gospod, radujmo se i veselimo u njemu.
Pasha krasna, Pasha Gospodnja, Pasha, Pasha nadasve časna zasja nam.
Pasha, radosno zagrlimo jedan drugoga.
O Pasho, izbavljenje od žalosti! Jer Krist evo danas, zasjavši iz groba,
radošću napuni žene, govoreći: Javite apostolima!
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu. I sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Uskrsnuća je danas dan! Prosvijetlimo se slavljem, te zagrlimo jedan drugoga.
Recimo, braćo, i onima koji nas mrze, oprostimo sve uskrsnućem,
te ovako zapjevajmo:
Krist uskrsnu iz mrtvih, smrću smrt uništi
i onima u grobovima život darova. 


MISLI OTACA

DUHOVNI VAZAM

Vazam što ga slavimo uzrok je spasenja svih ljudi, počevši od prvoga čovjeka koji se u svima spašava i oživljava. Dio prošlih zbivanja i neke privremene stvarnosti bile su ranije smišljene kao slike i pralikovi vječnih stvarnosti da nagovijeste istinu koja sada nastaje; no kad je istina tu, treba da pralik prestane, da se po dolasku kralja ne bi našao nitko koji bi napustivši živoga kralja štovao njegovu sliku.

Stoga je jasno kako pralik ustupa mjesto stvarnosti, jer pralik predstavlja tek kratak život židovskih prvorodenaca, a istina vječni život svih ljudi. Ta i nije velika stvar ako za kratko vrijeme izbjegne smrti onaj koji će malo zatim umrijeti, ali je i te kako velika stvar smrt izbjeći posvema; a to se upravo nama dogodilo za koje je žrtvovan Vazam — Krist.

I samo ime ovog blagdana sadrži veliku odliku, ako se protumači u smislu same stvarnosti. Vazam znači prijelaz, jer je onaj zatirač koji je ubijao prvorodence prešao mimo hebrejske domove. A prijelaz zatirača mimo nas jest stvarnost, jer nas prelazi netaknute pošto nas Krist uskrisi na vječni život.

A što znači, ako se to odmah razmotri u svezi s istinom, da je vrijeme kada se slavio Vazam i spas prvoro-denaca bilo određeno kao početak godine? To je zato što je i žrtva pravoga Vazma početak vječnog života.

Godina je, naime, znamen vijeka, jer se kao krug odvija i uvijek vraća natrag i nema kraja u kojem bi stala. I otac budućeg vijeka Krist prinio se kao žrtva za nas te stavljajući naš prijašnji život kao izvan vremena dao nam je početak drugoga života po kupelji preporođenja, po sličnosti s njegovom smrti i uskrsnućem. Zato tko god znade da je Vazam radi njega žrtvovan, nek uzme to za početak svom životu, kad je za nj žrtvovan Krist. A za nj se žrtvuje onda kad priznaje milost i shvaća da mu je tim žrtvovanjem stečen život. A kad to spozna, nek nastoji da prihvati početak novog života i nek se ne vraća više k starom životu, kojemu je došao kraj. Jer piše: Koji smo umrli grijehu, kako ćemo još živjeti u njemu? (Iz Vazmene homilije jednoga starog pisca, Patrologia graeca 59,723-724) 


23. travnja:
Sveti velemučenik Juraj

Rodio se u Kapadociji kao sin bogatih i časnih roditelja. Otac Geroncije, Perzijanac, postrada za Krista, a majka Polikronija preseli se u Palestinu. Opredijelio se za vojničko zvanje i u dvadesetoj godini života dopre do čina tribuna i kao takav bijaše on u službi cara Dioklecijana. Kada ovaj car poduzme strašan progon kršćana, stupi Juraj pred njega i prizna da je i on kršćanin. Car ga baci u tamnicu i naredi da mu se noge stave u klade a na prsi teški kamen. Mučili su ga na razne načine. Najprije ga vezaše na kotač pun čavli i tako ga okretaše dok mu cijelo tijelo ne posta jedna krvava rana. Zatim ga ukopaše u zemlju do vrata. Potom mu neki vrač dade smrtonosni otrov. No Juraj se u svim tim mukama žarko molio Bogu i Bog ga je spasavao od smrti na veliko čuđenje naroda. Kada po njegovim molitvama Bog vrati u život i jednog mrtvaca, tada mnogi povjerovaše u kršćanskoga Boga. Među njima bijaše i careva žena Aleksandra, glavni vrač Atanazije, ratar Glicerije, te Valerije, Donat i Terina. Juraj bi mačem pogubljen 303. godine. Po njegovom zagovoru mnogi dobiše od Boga obilje milosti.
TROPAR, glas 4.: Dobru si borbu vodio za vjeru, o mučeniče Kristov Juraju! Osramotio si bezbožnost mučitelja, a sebe si kao Bogu ugodnu žrtvu prinio. Zato si i vijenac pobjede primio i svojim zagovorom, o sveti, svima moliš oproštenje.
KONDAK, glas 4.: Odnjegovan od Boga, pokazao si se vrsnim pobornikom pobožnosti, sabravši sebi rukoveti kreposti: Jer si sijao u suzama, žanješ u radostime Borio si se do krvi i stekao si Krista! Svojim zagovorom, o sveti, svima moliš oproštenje grijeha.


TOMINA NEDJELJA

TROPAR, gl. 7.: Iako je grob bio zapečaćen,  ti si, Kriste Bože, pun života zasjao iz groba. Na zatvorena vrata ukazao si se učenicima, Ti, koji si uskrsnuće svima. Po njima duh pravi obnovi u nama, po velikom milosrđu svojem.

KONDAK, gl. 8.: Radoznalom desnicom Toma je ispitao životvorna rebra Tvoja, Kriste Bože. Jer, kad si na zatvorena vrata ušao, s ostalim apostolima klicaše Tebi:  Gospode moj i Bože moj!


METLE BLAGOSLOVA

“Poteškoće i nevolje su obično metle koje izglade put čovjekovoj sreći. Mnogi ljudi proklinju kišu koja im pada po glavi, a da ne znaju da ta kiša donosi obilje i plodnost.”
Sv. Bazilije Veliki


PAPA FRANJO I PATRIJARH BARTOLOMEJ ZAJEDNO IDU U EGIPAT


VIJEST: klikni na sliku


"KRIŽU SE TVOME KLANJAMO I SVETO USKRSNUĆE TVOJE SLAVIMO!"
Uskrsna poslanica vladike Nikole Kekića


- klikni na sliku -


PASHALNA JUTRENJA

klikni na ikonu
 PASHA GOSPODNJA - USKRS VAZAM
Krist je uskrsnuo! Doista je uskrsnuo!
Христос Воскресе!  Hristos anesti! Christus surrexit!
SRETAN USKRS!

MOLITVENO PRAVILO U USKRSNO VRIJEME

Molitvama svetih otaca naših, Gospode Isuse Kriste, pomiluj nas. Amin
TROPAR: Krist uskrsnu iz mrtvih,  smrću smrt poništi,  i mrtvima u grobu život darova.
Hristos voskrese iz mertvih, smertiju smert poprav i suščim vo grobjeh, život darovav.
POHVALA USKRSNUĆU: Uskrsnuće Kristovo vidjevši, poklonimo se Gospodu Isusu Kristu, jedinomu bezgrešnomu. Križu se Tvojemu klanjamo, Kriste, i sveto uskrsnuće Tvoje  hvalimo i slavimo! Tá, Ti si Bog naš, osim Tebe drugoga ne poznajemo: ime Tvoje spominjemo! Dođite, svi vjernici, poklonimo se svetom Kristovu uskrsnuću, jer po križu nasta radost svemu svijetu! Vazda blagoslivljajući Gospoda, slavimo njegovo uskrsnuće: raspeće on je pretrpio, smrću je smrt uništio.
IPAKOJ: Pohrlivši u ranu zoru, Marija i družice njene nađoše kamen odvaljen od groba i od anđela začuše: Što ištete među mrtvima Onoga koji prebiva u vječnom svjetlu kao da je smrtan čovjek? Gledajte povoje grobne! Pohrlite i navjestite svijetu da uskrsnu Gospod, smrt usmrtivši, jer je Sin Božji koji rod ljudski spašava!
KONDAK: Iako si sišao u grob, Besmrtni, ipak si uništio silu pakla i uskrsnuo kao pobjednik, Kriste Bože! Ženama mironosnicama rekao si: Radujte se! I svojim apostolimadarovao si mir, a palima uskrsnuće.
TROPAR: Tijelom si bio u grobu, a dušom kao Bog u Podzemlju, i s razbojnikom u raju, i na prijestolju si, Kriste, s Ocem i Duhom sjedio: Ti si neograničen te sve ispunjaš.
Slava Ocu: Kao životonosac, i od raja ljepši, uistinu se pokaza sjajnijim i od svakoga kraljevskog šatora, Kriste, grob tvoj, izvor našega uskrsnuća.
I sada: Raduj se, posvećeno božansko prebivalište Svevišnjega, jer po tebi bi dana radost, Bogorodice, onima koji vapiju: blagoslovljena si ti među ženama, preneporočna Vladarice!
Gospode, pomiluj! Triput.  Slava Ocu, I sada: Časniju od kerubina i neusporedivo slavniju od serafina, jer si nepovrijeđena Boga-Riječ rodila, o istinska  Bogorodice, mi te veličamo!
Molitvama svetih otaca naših...
TROPAR: Krist uskrsnu iz mrtvih, smrću smrt poništi, i mrtvima u grobu život darova. Triput.


SVETI I VELIKI PETAK MUKE I SMRTI GOSPODNJE

Sjedalan, gl. 8.:
Kada si, Bože, stajao pred Kajfom i bio predan na sud Pilatu,Ti Suče svijeta, sile su nebeske od straha pomrča­le. Da spasiš čovječanstvo, o Bezgrješni, razapeli su Te na križ, između dvojice razbojnika,i pri brojili Te bezako­nicima. Milosrdni Gospodine, slava Tebi!

TROPAR, glas 2.:
Otkupio si nas od kletve Zakona, dragocjenom krvlju svojom: pribijen na križ i kopljem proboden, ti si za ljude postao izvor besmrtnosti. Spasitelju naš, slava tebi!

TROPAR, glas 2.:
Ugledni Josip skine s drveta prečisto tijelo Tvoje, obavije ga čistom plaštanicom, pomaza ga mirisavim uljem, i u novi grob položi.


SVETI I VELIKI ČETVRTAK

Tropar, gl. 6.

Za pričesnika tvoje tajne večere primi me danas, Sine Božji, jer ja neću izdati tajne tvojim neprijeteljima, niti ću ti poljubac dati kao Juda, već ti se kao razbojnik priznajem: Spomeni se mene, Gospode, u kraljevstvu svojem!


 

Evo Čovjeka!

Isuse Kriste, Sine Božji, koji za nas pretrpio muku, pomiluj nas.


CVJETNICA U KONKATEDRALI SV. ĆIRILA I METODA U ZAGREBU


 CVJETNA NEDJELJA – GOSPODNJI ULAZAK U JERUZALEM

TROPAR, gl. 1.: Na dokaz općeg uskrsnuća prije svoje muke, Ti si digao iz mrtvih Lazara, Kriste Bože. Stoga i mi, kao djeca, noseći pobjedne znakove, Tebi, pobjedniku smrti, kličemo: Hosana u visini! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!

TROPAR, gl. 4.: Po krštenju pogrebosmo se s Tobom, Kriste Bože naš, a po uskrsnuću Tvojem, dostojni postadosmo besmrtnog života. Stoga Ti pjesmu pjevamo i kličemo: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!
KONDAK, gl. 6.: Sjedeći na nebu na prijestolju, a na zemlji na ždrijebetu, Ti si, Kriste Bože, primio od anđela slavu, a od djece hvalu, koja Ti klicahu: Blagoslovljen, koji dolazi pozvati na spasenje Adama!


SVETI I VELIKI TJEDAN
U BIZANTSKOM OBREDU

 

TEKST. KLIKNI NA SLIKU

 VELIKOPOSNI TRIOD
PRIPRAVIMO GRANČICE KREPOSTI


Odvali mi sa srca kamen tvrdoće i podigni dušu usmrćenu strastima, milosrdni Gospode. Po pokajanju me učini dostojnim donijeti palme kreposti tebi, Pobjedniku pakla, i tako zaslužiti vječni život, pjevajući hvale tvojoj sili i milosrđu, jer ti si jedini Čovjekoljubac!

Zakoraknuvši u šesti tjedan posta, zapjevajmo Kristu predblagdansku pjesmu Cvjetnice! On dolazi poradi nas sjedeći na mladetu magaričinu... Pripravimo mu grančice kreposti kako bismo radosno ugledali njegovo uskrsnuće!
(Sjedalni Jutrenje ponedjeljka 6. tjedna Četrdesetnice)


VIDEO:
VELIKI PETAK U JERUZALEMU


klikni na sliku

VELIKOPOSNI TRIOD
Šesti tjedan Velikoga posta


 Tekstovi za moolitvu Časoslova u Šestom tjednu Velikoga posta
klikni na sliku


PETA NEDJELJA VELIKOGA POSTA, glas 5.

Spomen sv. Marije Egipatske

Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi.

“Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge“ (Marko 10, 42-45).

TROPAR nedjeljni: Riječ, s Ocem i Duhom bez početka, rodi se od Djevice za spasenje naše  Iskažimo Joj, vjerni, čast i klanjanje! Jer Ona izvoli tijelom uzići na križ, i smrt podnijeti, te mrtve uskrisiti slavnim uskrsnućem svojim.

KONDAK Posnog trioda,gl. 4.: Pretrpjeli smo duhovnu zimu i podnijeli iskušenja, Pokažimo sada procvat duhovni! Obnovimo se duhom i donesimo plodove kreposti! Evo, približava se Krist - Zaručnik, da borce nadari vijencima. Prenimo se dakle i budni budimo, da nas nađe spremne, te primimo neuvele vijence!

TROPAR sv. Mariji, glas 2.: Ti koja si prije bila ispunjena svakovrsnom nečistoćom, poslije si se po pokajanju pokazala nevjestom Kristovom, te nasljedovavši anđeoski život, oružjem križa napasti pobijedila: radi toga si postala kraljevskom nevjestom, slavna Marijo.

KONDAK sv. Mariji, glas 4.: Ozarivši svoje srce svjetlom pokajanja, pobjegla si od magle grijeha, slavna, i prišla Kristu, prikazujući Njegovu neporočnu i svetu Majku kao milosrdnu moliteljicu i stoga našla oproštenje te se s anđelima vazda raduješ.

Pete nedjelje Velikoga posta posta Crkva bizantske tradicije spominje se velike obraćenice i isposnice sv. Marije Egipatske, kao uzor pokajanja i istinskog obraćenja. Rođena je u Egiptu. Već od svoje dvanaeste godine poče živjeti razvratno u gradu Aleksandriji. I tako punih 17 godina. Jednom pođe u Jeruzalem. Htjede stupiti u crkvu da se pokloni časnom Križu Gospodnjem, ali je neka nevidljiva sila zadržavala vani. U velikom strahu baci ona pogled na ikonu presvete Bogorodice u predvorju crkve i moljaše se njoj da joj dopusti ući u hram i cjelivati Križ, iskreno se kajući za grijehe koje je počinila. Obećala je Bogorodici da će poći tamo kamo ju ona uputi. Nakon te molitve slobodno uđe u crkvu i u suzama cjelivaše sveti Križ Isusov. Vrativši se u predvorje htjede zahvaliti majci Božjoj, no ču glas: «Ako pređeš Jordan, naći ćeš mir». Kupi zatim tri hljeba i uputi se k rijeci Jordanu. Sutradan se pričesti u manastiru sv. Ivana i prijeđe rijeku. Tu u jordanskoj pustinji proživi ona punih 48 godina boreći se s velikim napastima. Upokojila se oko 530. godine. Uz ovu, Petu nedjelju Velikoga posta, njezin je spomendan i 1. travnja.

IAKO SAM SAGRIJEŠIO, ZNAM DA SI ČOVJEKOLJUBIV...

Nadmašio sam Kainovo ubojstvo po slobodnoj volji postadoh ubojica savjesti duše, davši prednost tijelu i zarativši protiv nje zlim djelima.

Priznajem ti, Spasitelju, grijehe koje učinih, rane duše i tijela, koje ubitačne pomisli naniješe mojoj nutrini.

Iako sam sagrješio, Spasitelju, znam da si čovjekoljubiv: milostivo kažnjavaš i srcem se sažaljevaš. Gledaš na onoga koji tuguje i poput oca pritječeš prizivajući izgubljenoga.

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe sviju, uzmi od mene teško breme grijeha i kao milosrdni podaj mi suze pokajanja.

Očisti me od svjesnih i nesvjesnih grijeha mojih, Spasitelju, javnih i skrivenih, znanih i neznanih, oprostivši sve kao Bog, i spasi me.

Tebi pripadam, Isuse, i tebi sagriješih: očisti me. Skini s mene teško breme grijeha i kao milosrdan podaj mi suze pokajanja.

(Veliki pokajni kanon sv. Andrije Kretskoga, Pjesma 1., Posni triod)

 


ČETVRTAK PETOG TJEDNA VELIKOGA POSTA:

VELIKI POKAJNI KANON SV. ANDRIJE KRETSKOGA S POKLONIMA

U četvrtak Petog tjedna Velikoga posta, ove godine 3o. ožujka 2017., u Grkokatoličkoj Crkvi moli se na Jutrenjoj Veliki pokajnički kanon sv. Andrije Kretskoga s poklonima. Velikoposnu jutrenju i Veliki kanon pogledajte u pdf-u na lijevoj strani stranice (Liturgija i duhovnost). Kanon (koji se može moliti i zasebno, bez Jutrenje, donosimo i ovdje: klikni na sliku)

(VELIKI KANON: klikni na sliku)

POVIJESNI DAN ZA KRŠĆANE CIJELOGA SVIJETA: OBNOVLJEN KRISTOV GROB

Otvoren obnovljeni Kristov grob u Jeruzalemu. Nakon 9 mjeseci rada obnovljen je i svečano ponovno otvoren za javnost grob Kristov u Bazilici Uskrsnuća/Svetog Groba u Jeruzalemu, uz nzaočnost najviših predstavnika kršćanskih Crkava: pravoslavnih patrijarha carigradskog i jeruzalemskog, izaslanika rimskog pape Franje, armenskog patrijarha, biskupa, franjevaca, monaha i drugih kršćanskih Crkava. Nakon mnogih godina nesuglasica između 3 strane koje upravljaju bazilikom: grko-pravoslavne, katoličke i armensko-pravoslavne, prošle je godine postignut sporazum o zajedničkoj obnovi središnje edikule (kapelice) u kojoj je grob, koja je bila okovana željezom radi mogućeg urušavanja i bila u prilično lošem stabnju. Veliku svotu pomoći dao je i jordanski kralj. Arheolozi i stručnjaci istražili su grob tijekom obnove. Sada je ponovno otvoren za javnost, pred ovogodišnji zajednički Uskrs svih kršćana. Bogu hvala!


Velikoposni triod

POMAŽIMO DUŠU ULJEM DOBROČINSTAVA

Već je minula polovina svetoga posnoga puta. Trudimo se radosno oko dobra, pomazavši dušu uljem dobročinstava, da postanemo dostojni pokloniti se Božanskim mukama Krista Boga našega i dočekamo njegovo slavno i sveto Uskrsnuće (stihira Večernje, ponedjeljak 5. tjedna Velikoga posta) 

 


HODOČAŠĆE ZAGREBAČKE ŽUPE SV. ĆIRILA I METODA U PRIBIĆ I JASTREBARSKO

Vjernici grkokatoličke župe sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba hodočastili su u subotu, 25. ožujka, na svetkovinu Blagovijesti u grkokatoličko Marijansko svetište Žumberačkog vikarijata u Pribiću. Tamo su sudjelovali primopredaji relikvije sv. Leopolda Bogdana Mandića u crkvi sv. Siksta, kao i na Arhijerejskoj liturgiji koju je u crkvi Blagovijesti predvodio križevački vladika Nikola Kekić. Na povratku su posjetili Krašić, rodno mjesto našeg hrvatskog blaženika Alojzija Stepinca te su u crkvi Presvetog Trojstva, stavivši po njegov zagovor našu djecu i mlade, kao i sve župljane naše zagrebačke župe, izmolili molitvu za proglašenje svetim blaženoga Alojzija. U crkvi Preobraženja Gospodnjeg hodočasnike je dočekao jaskanski župnik Milan Stipić izrazivši radost što kao hodočasnici povezujemo dvije jubilarne crkve, onu u Pribiću i ovu u Jastrebarskom kao svjedocima obnovom zajedništva vjernika naše Križevačke eparhije sa Katoličkom crkvom 1611. godine. Posebnost grkokatoličke crkve u Jastrebarskom su i moći sv. Šimuna koje je naša crkva dobila u trajno vlasništvo prigodom proslave 400. obljetnice obnove crkvenoga zajedništva u Hrvatskoj. Tom prigodom vjernici su otpjevali Akatist u čast sv. Šimunu te nastavili svoje druženje u novosagrađenim pastoralnim prostorima. (o. Danijel Hranilović)


PROSLAVA BLAGOVIJESTI I PRIJENOS MOĆI SV. LEOPOLDA MANDIĆA U PRIBIĆU

 

U grkokatoličkoj crkvi i Marijanskom svetištu na Gospinom otočiću u Pribiću, u subotu 25. ožujka, župljani istoimene župe proslavili su godišnje proštenje blagdana Navještenja Gospodnjega. Crkva Blagovijesti u Pribiću u neobizantskom stilu podignuta je 1911. g. na umjetnom otočiću po nacrtu arhitekta Stjepana Podhorskog, a od 25. ožujka 2012. proglašena je glavnim Marijanskim svetištem za Žumberački vikarijat. Na zamolbu domaćeg župnika Nenada Krajačića i Križevačke eparhije, Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića uručila je župi relikviju sv. Leopolda B. Mandića koja će ubuduće biti izložena na trajno čašćenje vjernicima i hodočasnicima „doline kardinala“. U crkvi sv. Siksta u Pribiću, nakon pozdravnih riječi domaćih župnika Stjepana Dijaneša i Nenada Krajačića, izmoljene su Litanije sv. Leopoldu nakon čega je fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije, uručio moći sv. Leopolda križevačkom vladici Nikolu Kekiću. Svečanoj procesiji od crkve sv. Siksta do crkve Blagovijesti prisustvovali su brojni hodočasnici iz Žumberka, Zagreba, Karlovca, kao i članovi Vatrogasnog dobrovoljnog društva iz Pribića te članovi KUD-a „Žumberčani“ iz Zagreba. Uz svećenike Žumberačkog vikarijata, rimokatoličke svećenike svečanosti su prisustvovali i načelnik Općine Krašić Josip Petković Fajnik i načelnik Općine Žumberak Zdenko Šiljak. Liturgijsko slavlje prevodio je križevački vladika Nikola Kekić, uz koncelebraciju provincijala Fra Jure Šarčevića, kao i svećenika zapadnog i istočnog obreda okupljenih na slavlju. 

Izrazivši radost u ime Hrvatske kapucinske provincije što na svetkovinu Blagovijesti, kada istoimena župa slavi godišnje proštenje, može prisustvovati slavlju predaje moći sv. Leopolda Manidća koju vjernici ovoga kraja dobivaju u trajno vlasništvo, provincijal fra Jure Šarčević prisjetio se dolaska neraspadnutog tijela sv. Leopolda u Zagreb kada su se rijeke ljudi slijevale kako bi naš narod otkrio svoju „katoličku dušu i srce“. Govoreći o svetome Leopoldu fra Šarčević je istaknuo kako i danas njegovo svjedočanstvo sveta života okuplja mnoštvo vjernika. Citirajući blaženoga Alojzija kako je sv. Leopold orijaš duhom preko kojega će Bog našem narodu učiniti velike stvari, propovjednik je istaknuo kako je već prije proglašenja blaženim i svetim blaženi Stepinac u njemu prepoznao sveca potičući kapucine na širenje njegovog štovanja u narodu. „Sada mu sveti Leopold vraća taj dug, zagovara kod Boga njegovu stvar, njegovu kanonizaciju. A sveci mogu učiniti puno“ ističe fra Šarčević napominjući kako je sveti Leopold imao ljubavi prema svakom čovjeku, a napose u ispovjedaonici kada je bio oruđe Božje milosti u sakramentu Pomirenja. Govorivši o štovanju sv. Leopolda prema presvetoj Bogorodici istaknuo je Leopoldovo hodočašće u Loreto kao znak njegove ljubavi prema nebeskoj Majci. „Neka nas ovaj Božji čovjek potakne da budemo više ljudi, da budemo strpljivi jedni prema drugima, da živimo ono milosrđe koje nam je otkrio papa Franjo kada je proglasio Godinu milosrđa koja je, istina, završena, ali Božje milosrđe nastavlja djelovati i živjeti. Stoga, prihvatimo Božje milosrđe i živimo prema Njemu“, zaključio je fra Šarčević. Govoreći o važnosti svetkovine Blagovijesti, vladika Kekić istaknuo je kako Isus Krist kao vječna Očeva riječ prihvaća našu ljudsku narav kako bi nas oslobodio od robovanja grijehu, davši sama sebe kao otkupninu za mnoge. „Kao što je Riječ postala tijelom u krilu presvete Bogorodice, ta ista Riječ treba biti utjelovljena u našem svakodnevnom životu, postati dio nas kako bi poput presvete Bogorodice i mi mogli vlastitim životom posvjedočiti Marijine riječi koje svakodnevno izgovaramo u molitvi Pozdravljena 'Evo sluge, službenice Božje'. Bože u tvojim sam rukama, Ti me vodi jer ti želim služiti, tebi se klanjati i tebe slaviti“. 
Govoreći o svečanosti dolaska moći sv. Leopolda Mandića vladika Kekić ističe kako ovo mjesto postaje mjesto gdje će vjernici ovoga kraja imati milost utjecati se zagovoru sv. Leopolda pred njegovim moćima kako bi po njegovom zagovoru zadobili ozdravljenje. „Sveti Leopold bio je produžena ruka Isusa Krista, napose u ispovjedaonici, stoga nas sveti Leopold upućuje na Isusa Krista kao liječnika naše duša i tijela. Pozvani smo, stoga, u ovo vrijeme Svete četrdesetnice pronaći vremena i poći ispovjedniku kako bi očistili svoje duše i na najuzvišeniji način dočekali Uskrsnuće Gospodnje“, ističe vladika Kekić.

Nadalje, govoreći o Pribiću kao povijesnom mjestu i sjedištu prve Marčanske, a kasnije i Križevačke biskupije, istaknuo je ulogu biskupa Gabre Mijakića koji je bio povezan sa hrvatskim banom Petrom Zrinskim, ujedno i žumberačkim kapetanom, u pokušaju ostvarivanja više slobode za Hrvatsku u ona vremena. Petar Zrinski zajedno sa Franom K. Frankopanom osuđen na smrt, a zbog istih razloga i grkokatolički biskup Gabre Mijakić zbog iskazane potpore Petru Zrinskom. Govoreći o pribićkom dvorcu koji je zaslugom Pavla Zorčića postalo sredstvo financiranja žumberačke djece u Grkokatoličkom sjemeništu, vladika Nikola ističe kako je Pribić, nakon što je spaljeno sjedište Marčanske biskupije u Marči od strane neprijatelja obnove crkvenoga zajedništva sa Katoličkom crkvom, postalo duhovno središte marčanskih biskupa kroz 40 godina. „Njihova uloga je neizmjerna jer su ovdje u Pribiću, kao istinski pastiri, bdjeli nad svojim stadom kada su na samim vratima Žumberka spriječili pokušaj pravoslanih vladika da Žumberčane prevedu u pravoslavlje, te na taj način sačuvali katolicitet na ovim našim prostorima. Našim biskupima i grkokatoličkoj crkvi priskočila je u pomoć Marija Terezija koja je 1763. godine izdavši dokument kojim zabranjuje pravoslavnima da na žumberačkom terenu zbunjuje vjernike jer su oni prihvatili zajedništvo sa Katoličkom crkvom u kojem žele ostati, davši svoj doprinos kao Žumberački uskoci u mnogim poljima“ zaključuje vladika Kekić. 

Na posljetku okupljenima se obratio i domaći župnik Nenad Krajačić koji je, zahvalivši Hrvatskoj kapucinskoj provinciji na moćima sv. Leopolda, istaknuo kako ova jubilarna crkvica na Gospinom otočiću i ovim dolaskom sv. Leopolda u našu sredinu želi postati duhovna oaza za mnoge hodočasnike pribićkoga i žumberačkog kraja. Zahvaljujući župljanima, vatrogasnim i kulturnim društvima, civilnim vlastima, kao i hodočasnicima o. Nenad pozvao je okupljene na vanjsku proslavu održanu u ambijentu pribićkoga dvorca. (o. Danijel Hranilović) 


 KONCERT CAPPELLE ODAK
I ZAGREBAČKIH DJEČAKA U KONKATEDRALI

U petak, uoči blagdana Blagovijesti, 24. ožujka grkokatolička župa sv. Ćirila i Metoda u suradnji udruge Coollegium pro arte organizirala je koncert „In Paradisum“ u izvedbi zborova Cappella Odak i Zagrebačkih dječaka. Nakon Liturgije pretposvećenih darova, u crkvi sv. Ćirila i Metoda na Gornjem gradu, prisutne je pozdravio župnik Danijel Hranilović. Zaželivši dobrodošlicu okupljenima Hranilović je progovorio o važnosti grkokatoličke crkve u Hrbatskoj, kao i o Ćirilo-Metodovom koru koji više od 85 godina djeluje u istoimenoj župi u muškom i mješovitom sastavu. „Razlog okupljanja, nakon što smo sudjelovali na Liturgiji pretposvećenih darova, bogoslužju karakterističnom za ovo vrijeme Svete četrdesetnice, je upoznavanje Vas, koji ste možda prvi puta ovdje u našoj crkvi, sa neiscrpivom riznicom naše grkokatoličke baštine. Drugi razlog, nikako manje važan, je gostovanje zbora Cappella Odak i Zagrebačkih dječaka, pod ravnanjem dirigentice Jasenke Ostojić“, istaknuo je Hranilović. Okupljenima se obratila i dirigentica Jasenka Ostojić koja je istaknula kako koncert namjenjuju In memoriam Marinku Šoši, predsjedniku udruge Pjevačkog zbora Zagrebački dječaci. „Gospodina Šošu pamtit ćemo kao blagog, ugodnog i vrijednog gospodina i suradnika, kao pouzdanog i mudrog vođu naše udruge, te predanog roditelja. Gospodin Šoša pomagao je donacijama i pjevačkom zboru Cappella Odak, te  je bio dobročinitelj prema našim pojedinim članovima, pronalazeći sredstva i stipendije onima koji su takvu pomoć trebali. Ovim koncertom gospođi Christi, njegovoj supruzi, i njihovoj djeci želimo pružiti utjehu, koliko je to u našoj moći. Započet ćemo pjesmom Voda zvira, u čijem je naslovu naš veliki skladatelj Josip Štolcer Slavenski prigodno zapisao: moja nadgrobna pjesma. Koncert ćemo završiti stavkom In Paradisum, sa željom da ovaj koncert bude molitva za pokoj duše Marinka Šoše. A kako kaže sv. Augustin, tko pjeva, dvostruko moli“, istaknula je dirigentica Ostojić.

U programu zborovi su izveli skladbe Josipa Štolcera Slavenskog, Krste Odaka, Sergeja Rachmanininova, M. Rudkowskog, M. Durufléa, D. Bobića, a. Schnitttkea, V. Sunka, Z. Grgoševića, T. Uklika, G. Fauréa, kao i nekoliko hrvatskih tradicionalnih pjesama. Cappella Odak, nazvana prema skladatelju Krsti Odaku, mješoviti je pjevački zbor koji djeluje pod okriljem udruge Collegium pro arte. Nastao jedinstvenim spojem pjevača dvaju ansambala, ženskog zbora Cappella Zinka i nekadašnjih pjevača Zagrebačkih dječaka, Cappella Odak rezultat je dugogodišnjeg umjetničkog i pedagoškog rada dirigentice Jasenke Ostojić. U svega nekoliko godina od osnutka Cappella Odak ostvarila je niz značajnih glazbenih suradnji i izvedbi. U 2016. godini ističu se nastupi u premijernim izvedbama Schönbergove kantate Gurre Lieder, otvorenja tri festivala: Noći hrvatskog filma u zagrebačkom Kinu Europa, Međunarodnog festivala Musica Sacra u Vrsaru, te priznatog Festivala hrvatske glazbe u Beču, potom nastup na humanitarnom koncertu Lions kluba Kontesa Dora u Muzeju Mimara, te projekt Shakespeare kroz riječ i glazbu u organizaciji Britanskog veleposlanstva. Zagrebački dječaci su prvi dječački zbor osnovan u našoj zemlji, i kao takav jedinstven ne samo u RH, već i u cijeloj regiji. Na Glazbenim svečanostima hrvatske mladeži u Varaždinu Zbor je višestruko nagrađivan Zlatnim plaketama.  Sudjelovanjem u izvedbi oratorija Prijenos Sv. Dujma J. Bajamontija na 29. varaždinskim baroknim večerima jedan je od dobitnika nagrade Ivan Lukačić. Uz zborsko pjevanje, kontinuiranim individualnim radom njeguje se posebno cijenjen i raritetan solistički dječački repertoar. Solisti Zagrebačkih dječaka nastupali su sa Zborom  i Simfonijskim orkestrom HRT-a, Zagrebačkom filharmonijom, Zborom Muzičke akademije, te s HNKom u Zagrebu, Šibeniku i Rijeci (o. Danijel Hranilović).


UM, IMAGINACIJA, TEOLOGIJA I NAŠA LJUDSKA NARAV

Um koji naginje imaginaciji nesposoban je za teologiju, kako kaže o. Sofronij Sakharov, jer teologija je konkretni život. Nijedna dogma nije nastala bez povijesnog događaja kojega netko nekada proživio. Crkva nije teorija, niti je apstraktna filozofija, već najkonkretnija stvarnost. Ali za nas, to nije tako, nije konkretna stvarnost jer mi ne živimo više u prirodnom stanju čovjeka, u početnom Adamovu stanju, kojega smo izgubili po padu svoga praroditelja, kojega stalno gubimo po našim padovima i lutanjima, ali koje još uvijek živi u nama, i još – da se izrazimo politički – traži svoje pravo. Naša narav još traži svoje pravo i taj zahtjev naše naravi, koja se samo može pomiriti i smiriti svetošću Božjom, izbija iz nas na različite načine, kroz razne misli, ideje, imaginaciju i najčešće uzaludne ideale (o. Rafael Noica, Međunarodni kolokvij susreta duhovnih otaca, 2016., Iasi, Rumunjska). 


VELIKOPOSNI TRIOD

PUTOVAO SAM U DALEKU ZEMLJU...

            Kao dionik sinovstva, nisam razumio dobroga Oca, nesmotreni ja, i sam lišio sam se slave,  a bogatstvo milosti u zlu protratio. U nedostatku božanske hrane priklonio sam se grešnom strancu, a on me odveo u svoje dušeubojito stanište gdje sam živio grešno pasući zvijeri i hraneći se nasladama koje ne nasićuju. Obrativši se sada, vapijem dobrom i milosrdnom Ocu: Sagriješih protiv neba i pred tobom, pomiluj me!

            Poput rasipnoga sina putovao sam u daleku zemlju zla. U zlu sam potrošio bogatstvo koje si mi dao, milosrdni Oče. Gladan sam dobrih djela i odjeven u sramotno ruho  svojih opačina, jer sam posve ostao bez božanske milosti. Vapijem ti: Sagriješio sam! No, poznajem tvoju milosrdnu dobrotu. Primi me kao jednoga od najamnika svojih, milosrdni Kriste, po molitvama ljubljenih apostola tvojih.  

Stihiri na stihove, srijeda Trećeg tjedna Vel. posta, Triodion


TRIOD – 3. TJEDAN VELIKOGA POSTA


DRUGA NEDJELJA VELIKOGA POSTA

Sv. Grgur Veliki, papa rimski 

“Sinko, otpuštaju ti se grijesi... Da znate, vlastan je Sin Čovječji otpuštati grijehe.“ (Mk 2, 5. i 10.)

TROPAR nedjeljni, glas 2.: Kad si sišao u smrt, Živote besmrtni, tada si sjajem božanstva smrtni udarac zadao paklu. A kad si i mrtve iz podzemlja uskrisio, sve sile nebeske klicahu Tebi: Davaoče života, Kriste Bože naš, slava Tebi!

KONDAK Trioda, gl. 4.: Sada nasta vrijeme rada, pred vratima je sud. Ustanimo dakle, i postimo! Prinesimo suze pokajanja s milostinjom, i zavapimo: Sagriješismo! Grijeha je naših više nego pijeska morskog. Ali oprosti nam, Stvoritelju sviju, da primimo neuvele vijence!

TROPAR sv. Grguru Velikom, glas 4.: Okrijepljen snagom božanske milosti koju si s nebesa od Boga primio, slavni Grgure, uputio si se putem Evanđelja te od Krista primio plaću za svoja djela, blaženi! Moli ga za spasenje duša naših.


OSNAŽI NAS DA SE BORIMO...

Riječi Božja, tvom životvornom križu pjevamo! On je svijetu procvjetao životom usmrtivši samu smrt i sada ti ga prikazujemo u našim prozbama! Osnaži nas koji ovih svetih dana postimo i daj nam snage da se borimo s napastima te mirnu pobjedu, po velikom tvom milosrđu, Čovjekoljupče! (Stihira Večernje 2. četvrtka Velikog posta, glas 5.)


Misli sv. Ivana Zlatoustoga i postu

TI POSTIŠ? DOKAŽI SVOJIM DJELIMA

Tko posti, taj postaje lagan i dobiva krila, i bodra duha moli se, gasi zle pohote, umilostivljuje Boga i smiruje svoj napuhani um (...)
Vara se tko smatra da je post samo uzdržavanje od hrane. Pravi post je i udaljavanje od zla, obuzdavanje jezika, odbacivanje grijeha, kroćenje pohote, odustajanje od klevete, laži i proklinjanja(...)
Ti postiš? Dokaži mi to svojim djelima. Kakvim?
Ako vidiš siromaha, podaj milostinju;
Ako spaziš neprijatelja, pomiri se;
Ako vidiš svoga prijatelja u sreći, ne zavidi;
Ako spaziš lijepu ženu, prođi mirno.
Neka poste ne samo usta i vid, i sluh, i noge, i ruke, i svi dijelovi našaga tijela.
Neka poste ruke time što će se uzdržavati od otimanja i grabljenja.
Neka poste noge tako da prestanu ići na protuzakonite priredbe.
Neka poste oči tako da neće gledati lijepa lica i tuđu krasotu (...)
Neka i jezik posti od izgovaranja sramotnih riječi i psovki.
Kakva je korist što se uzdržavamo od ptica i riba, a braću ugrizamo i jedemo?


VELIKOPOSNI TROPJESNEC (TRIOD)

MILOSTINJA NADAHNUTA POSTOM

Ako stavimo svoje ruke na dobra djela, napori posta bit će nam vrijeme obraćenja, put ka vječnom životu jer ništa ne spašava toliko dušu kao davanje onima koji su u potrebi. Milostinja nadahnuta postom, oslobađa od čovjeka od smrti i zato ju uzljubimo jer tome ništa nije ravno: Ono je dostatno za spas duša naših! (Stihiri na stihove, Jutrenja 2. četvrtka Velikog posta, gl. 8.) 

 


PAPA FRANJO:

“NAJNIŽI STUPANJ MORALNOG SROZAVANJA JE OHOLOST“
(Iz Korizmene poruke 2017.)

Lazar i bogataš

Prispodoba o Lazaru i bogatašu (Lk 16, 19 - 31) je bespoštedna u opisivanju proturječnosti u kojima se nalazi bogataš (usp. r. 19). Taj lik, za razliku od Lazara, je bezimen; za njega se jednostavno kaže da je "bogataš". Izobilje u kojem živi ogleda se u pretjeranoj raskošnoj odjeći koju nosi. Taj se čovjek volio razmetati svojim bogatstvom i običavao je to činiti svakodnevno: "danomice se sjajno gostio" (r. 19). U njemu vidimo dramatičan odraz izopačenosti grijehom, koja poznaje tri susljedna stupnja: ljubav prema novcu, ispraznost i oholost (usp. Homilija na misi, 20. rujna 2013.). Apostol Pavao kaže da "korijen svih zala jest srebroljublje" (1 Tim 6, 10). To je glavni uzrok korupcije i izvor zavisti, svađa i sumnjičenja. To može ići tako daleko da novac zavlada nama, čak dotle da postane tiranijski idol (usp. apost. pob. Evangelii gaudium, 55). Namjesto da bude sredstvo kojim se služimo u činjenju dobra i iskazivanju solidarnosti drugima, novac može nas i čitav svijet podjarmiti egoističnoj logici koja ne ostavlja prostora ljubavi i predstavlja prepreku miru. U prispodobi se zatim pokazuje da gramzivost bogataša čini ispraznim. Njegova osobnost nalazi izraz u vanjštini, u pokazivanju drugima što si može priuštiti. Ali ta vanjština pokriva unutarnje lice. Njegov je život talac vanjskog izgleda, tog najpovršnijeg i najprolaznijeg aspekta postojanja (usp. isto, 62). Najniži stupanj tog moralnog srozavanja je oholost. Bogataš se odijeva poput kralja i ponaša se poput božanstva, zaboravljajući da je obični smrtnik. Za čovjeka iskvarena ljubavlju prema bogatstvima ne postoji ništa drugo osim njega samog i zbog toga osobe koje ga okružuju ostaju izvan njegova vidokruga. Plod navezanosti na novac je dakle neka vrsta zaslijepljenosti; bogataš ne vidi čovjeka koji gladan, izranjen, ponižen leži do njegovih vrata.


DAN MOLITVE ZA DUHOVNO I TJELESNO ZDRAVLJE

U subotu, 4. ožujka 2017., u Konkatedrali sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, pod geslom “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam“, održan je dan molitve za duhovno i tjelesno zdravlje.  Božansku liturgiju s molitvama za duhovno i tjelesno zdravlje, nakon koje su održane posebne molitve i podijeljeno vjernicima pomazanje bolesničkim uljem, služio je zagrebački župnik o. Danijel Hranilović, a propovijedao je đakon fra Dragan Grizelj OFM.

 


TRIOD – 2. TJEDAN VELIKOGA POSTA

- klikni na sliku -

PRVA NEDJELJA VELIKOGA POSTA - NEDJELJA PRAVOVJERJA 

 

TROPAR nedjeljni, glas 1.: Premda Židovi zapečatiše grobni kamen, a vojnici stražahu nad prečistim tijelom Tvojim, Ti si ipak, Spase, treći dan uskrsnuo, dajući svijetu život. Stoga Tebi, davaoče života, pjevahu nebeske sile: Slava uskrsnuću Tvojemu, Kriste! Slava kraljevstvu Tvojemu! Slava promislu Tvojemu! Jedini Čovjekoljupče!

TROPAR Posnog trioda, glas 2.: Klanjamo se prečistome Liku Tvome, o Predobri, moleći za oproštenje grijeha naših, Kriste Bože! Jer Ti si dragovoljno izvolio tijelom uzići na križ, da izbaviš od ropstva đavolskog one koje si sazdao. Stoga zahvalno kličemo Tebi: Sve si ispunio radošću, Spasitelju naš, koji si došao spasiti svijet!

KONDAK, glas 8.: Neopisiva Riječ Očeva opisa se, Bogorodice, utjelovivši se po tebi. I okaljanu sliku Božju u  prvotni oblik vrati, spojivši je s božanskom ljepotom. Ispovijedajući spasenje, djelom i riječju, mi ga u slici izražavamo.

NEDJELJA ŠTOVANJA SVETIH IKONA

Prva nedjelja Velikoga posta naziva se i Nedjeljom pravovjerja (ortodoksije) i njome se slavi pobjeda pravovjernog nauka o štovanju svetih ikona na Drugom nicejskom saboru 787. godine. 

Svoj kultni pohod u kršćanstvu započela je ikona u širim razmjerima tek u 6. i 7. st., pohod u kojem su u najvećoj mjeri pomagali neobuzdano pučko vjerovanje, priče, legende i čuda. Pojavile su se brojne čudotvorne slike, Kristove slike koje nije slikala ljudska ruka, ikone koje su pale s neba, koje prolijevaju krv i brane se protiv neprijatelja kulta, ikone koje štite gradove, liječe bolesnike i oživljuju umrle.

Cara Leona III. su neki iz crkvenih krugova koji su bili neprijateljski raspoloženi prema štovanju svetih slika (ikona), nagovorili da zabrani kult štovanja slika, što je ovaj učinio izdavanjem edikta 730. godine. Mnogi protivnici toga su bili protjerani i mučeni, a uništene su brojne vrijedne ikone. Godine 754. godine, u Hijeriji na Bosporu sin Lava III., Konstantin V. sazvao je koncil koji je podržao taj pokret protiv ikona nazvan ikonoklazam. Cilj mu je bio ukloniti svete slike iz bogoslužja i zabraniti njihovo štovanje, a bio je usmjeren I protiv štovanja svetačkih relikvija, pa i samih svetaca. Nakon smrti cara Konstantina V., majka Irena saziva sabor u Niceji 787. (Drugi nicejski) na kojem je takvo naučavanje  osuđeno kao krivovjerje (ikonoklastička hereza) te je odobreno štovanje ikona. Broj sudionika koncila bio je 258 na početku sabora, a na kraju 335. Broj biskupa bio je nadopunjen velikom skupinom monaha i opata koji su bili skloni štovanju ikona. U osam zasjedanja Koncila koja su trajala od 28. rujna do 23. studenog 787. godine proglašeno je štovanje slika kao pravovjerni nauk, a ikonoklazam osuđen kao hereza. Definicija kulta ograničila se na razlikovanje štovanje (proskynesis) koji se odnosi na prikazani lik u odnosu na obožavanje (latreia) koje pripada samo Bogu. Štuje se lik kojega ikona prikazuje. Zaključna sjednica se održala u Carigradu, gdje su još jednom pročitani zaključci, uz pristanak svih biskupa, a prvo se potpisala carica te zatim pozivajući sina da i on učini isto. Bizantska je Crkva na  prvu nedelju svetog i Velikog Časnog Posta, a koja se naziva Nedelja pravovjerja ili pravoslavlja, slavi spomen na tu veliku pobjedu štovanja ikona.


PRIMIMO NAVJEŠTAJ POSTA S RADOŠĆU

Po tvom božanstvenom križu usmrtio si strasti moje pûti; po svojoj si muci svim ljudima dao slobodu od patnji! Učini i mene dostojnim, Gospode, primiti svoje veliko i obilno milosrđe! (Sjedalan Jutrenje prvog petka Velikog posta, glas 2.)

Primimo navještaj posta s radošću! Da je naš praotac Adam držao post mi ne bismo bili lišeni raja. Voće koje nas je usmrtilo bijaše lijepo za oko i ukusno za hranu i stoga se ne dajmo zavarati očima jer kada se pojede postaje bezvrjedno. Bježimo od neumjerenosti da ne budemo nadvladani strastima kad se nasitimo. Znamenujmo se krvlju Onoga koji je za nas dragovojno odveden u smrt da nas zatornik ne dohvati. Tako ćemo imati udjelu u svetoj Kristovoj Pashi koja je za spasenje duša naših (Stihira na stihove Jutrenje prvog petka Velikog posta, glas 8.).


PRIOPĆENJE STALNOG VIJEĆA HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE NEDJELJA - DAN GOSPODNJI

KLIKNI NA SLIKU ILI:
http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=187739


OBORUŽAJMO SE ŠTITOM VJERE

Želeći biti dionicima Božanske Pashe, ne Pashe egipatske već Pashe Siona, po pokajanju se odrecimo grešnoga napitka! Opašimo bokove mrtvljenjem užitaka, navucimo obuću koja ne korača zlim putevima i oružajmo se štitom vjere! Ne nasljedujmo neprijatelje križa Učiteljeva već slavimo pobjedu nad Zlim po postu radi Spasitelja našega koji nam je put pokazao! (Stihira Večernje četvrtka Prvog tjedna Velikog posta, glas 4.) 


SVETA ČETRDESETNICA
- VELIKI POST U ISTOČNOJ KRŠĆANSKOJ TRADICIJI

 

Sveta četrdesetnica ili Veliki post jest zajedno s Pashom (Uskrsom) najistaknutije, središnje vrijeme crkvene liturgijske godine u svim kršćanskim Crkvama i obredima. Na kršćanskom Istoku Veliki je post s Uskrsom najvažniji i središnji dio cijele godine... 

Cijeli tekst: klikni na sliku 


VELIKOPOSNO BOGOSLUŽJE:
LITURGIJA PRETPOSVEĆENIH DAROVA

Liturgija pretposvećenih darova je posebno crkveno bogoslužje u bizantskom obredu koje se služi u svagdane Velikoga posta (sv. Četrdesetnica), u sklopu kojega se podjeljuje pričest svetim Darovima (Tajnama odn. Euharistijom) koji su posvećeni na nekoj prethodnoj Božanskoj Liturgiji. Otuda joj i naziv “pretposvećenih darova”. Ovo drevno bogoslužje spominju crkveni kanoni još u 7. stoljeću. To pokorničko velikoposno bogoslužje sastoji se od dva temeljna dijela: Večernje i službe pričesti. Međutim, struktura Večernje nije ona sabaitsko-palestinskog tipa koja je ubičajena u sadašnjem časoslovu bizantskog obreda, već carigradskoga katedralnog tipa. Čitava ova služba je vrlo svečana te odiše ozbiljnošću i otajstvenim ozračjem. U svim Crkvama bizantskoga obreda ona se izvodi s velikom pažnjom i posebnim napjevima. Uobičajeno je na kršćanskom Istoku da se u Velikom postu srijedom i petkom posti do večeri, tj. do Liturgije pretposvećenih darova kada se vjerni pričešćuju. Cijeli tekst: klikni na sliku ili:


POSNI TRIOD - SLUŽBE ČASOSLOVA VELIKOGA POSTA

Tekstovi svagdanjeg časoslova u Velikom postu iz Posnog trioda (tropjesneca). Ovdje su tekstovi prvog tjedna. Kombinira se zajedno s tekstom (poretkom) Velikoposne Jutrenje i Večernje koji se nalazi u rubrici: DUHOVNOST s desne strane.

PRVI TJEDAN POSTA

- KLIKNI NA SLIKU -

OVO JE PRVI DAN POSTA...

Radosno započnimo presveto vrijeme posta. Zablistajmo svjetlim zrakama svetih zapovijedi Krista, Boga našega: sjajem ljubavi i blještavilom molitve, snagom prave hrabrosti i čistoćom svetosti! Odjeveni tako haljinom svjetla, pohitimo prema svetom Uskrsnuću trećega dana koje svijet obasjava slavom vječnoga života! (Sjedalan Jutrenje Prvog dana Velikoga posta, gl. 2.)

Ovo je prvi dan posta i za tebe, dušo moja, neka to bude odlaganje grijeha i povratak k Bogu i životu s Njime. Bježi iz bezdana zla i ljubi samo one puteve koji vode k miru te pred Bogom i u njemu počivaj.

Odjeveni sjajnim haljinama posta, otresimo se mračnih i mučnih haljina razuzdanosti kako bi prosvijetljeni dobrim djelima s vjerom ugledali svjetlosjajnu muku Spasiteljevu (Tropari Devete pjesme kanona na Jutrenji Prvog dana Velikoga posta)


VELIKI I ČASNI POST - SVETA ČETRDESETNICA

U ponedjeljak, 27. veljače započinje Veliki i časni post - sveta četrdesetnica. Što je Veliki post i koje značenje ima za Crkvu i sve vjernike pročitajte ovdje (klikni na sliku):


MESOPUSNA NEDJELJA
Spomen Kristova ponovnog dolaska i Posljednjega suda

TROPAR glas 7.: Uništio si križem svojim smrt, razbojniku si otvorio raj. Mironosicama si plač pretvorio u radost, a apostolima si naložio propovijedati, da si uskrsnuo, Kriste Bože, dajući svijetu veliku milost.

KONDAK, glas. 1.: Nastavniče mudrosti, prosvjetitelju razuma, učitelju neukih i zaštitniče nevoljnih! Okrijepi i prosvijetli srce moje, Vladaru! Podaj mi riječ, Ti Riječi Očeva, pa neću kratiti usnama svojim, da Ti vape: O Bože milostivi, sagriješih, pomiluj me!

STIHIRE:

Kada dođeš, Bože, sa tisućama tisuća nebesih anđeoskih Počela, tada učini i mene bijednika dostojnim, Kriste, u visinama tebe susresti.

Kada siđeš, Bože, na zemlju u slavi, i kada čitav svijet uzdrhta, i kada poteče ognjena rijeka pred sudištem, te se knjige rastvore i tajne objave, tada izbavi mene od ognja neugasiva, i udostoj me da stanem s desne strane Tvoje, o Suče pravedni! 


DUHOVNA MISAO:

MIR SA SOBOM...

Mi nismo u miru s drugima, jer nismo u miru sa samim sobom, a nismo u miru sa samim sobom, jer mi nismo u miru s Bogom (o. Thomas Merton)


NEDJELJE PRIPRAVE ZA VELIKI POST

Crkve bizantske tradicije pripremaju se za početak Velikog posta (Svete četrdesetnice) četiri nedjelje prije početak samog Velikog posta. To su Nedjelja o cariniku i farizeju, Nedjelja o Rasipnom sinu, Mesopusna nedjelja (Posljednjega suda) i Siropusna nedjelja (Izgon Adama iz raja). Molitveni tekstovi tih nedjelja uzeti su iz Posnog trioda (tropjesneca) - liturigjske knjige u kojoj se nalaze liturgijski tekstovi Velikoga posta. Već sami nazivi i teme ovih nedjelja potiču na duhovno očišćenje, razmišljanje i obraćenje, a molitveni tekstovi predstavljaju izvrsnu duhovnu hranu za obnovu duhovnog života svakog vjernika.

Kondak o cariniku i farizeju, gl. 3.

Prikažimo Gospodu uzdahe carinika i, premda grješnici, približimo se Njemu kao Vladaru! On želi da se svi ljudi spase i daje oproštenje svima koji se kaju. Jer, iako je Bog i nema početka kao ni Otac, On postade čovjekom radi nas.

Ikos: Sami se ponizimo u pobožnim uzdasima i plačem vratimo mir svojim savjestima, kako bismo se na vječnom sudu pojavili vjerni i bez krivice te tako primili oproštenje. Tamo ćemo doista doživjeti oslobođenje, te stoga sada za njega molimo. Tamo će bolest pobjeći, tuga i uzdasi prestati, jer to je raj koji nam je pripravio Krist Spasitelj, Bog koji kao i Otac nema početka.


PROSLAVA BLAGDANA SUSRETA U HRAMU U JASTREBARSKOM

Fotogalerija: klikni na sliku

U nedjelju (Carinika i farizeja), 5. veljače 2017., svečano je proslavljen blagdan Susreta Gospodnjega u Hramu, u župnoj crkvi Preobraženja Gospodnjega u Jastrebarskom, svetom liturgijom te blagoslovom svijeća i djece kod ikone i moćiju sv. Šimuna Bogoprimca. Liturgiju je služio župnik Milan Stipić, a propovijedao je o. Ivan Radeljak. Bili su nazočni i članovi poglavarstva Grada Jastrebarskog.

 


PROSLAVA DANA ŽIVOTA U KONKATEDRALI SV. ĆIRILA I METODA U ZAGREBU

 

U nedjelju, 5. veljače, u grkokatoličkoj konkatedrali Sv. Ćirila i Metoda na zagrebačkom Gornjem gradu održana je zajednička proslava Dana života. Liturgiju s početkom u 18 sati predvodio je o. Danijel Hranilović, župnik grkokatoličke župe Sv. Ćirila i Metoda te duhovnik inicijative "40 dana za život". Nakon liturgije uslijedilo je kratko predavanje o crkvi i grkokatolicima. Potom je slijedilo kratko predstavljanje inicijative "40 dana za život" te zajedničko druženje. Zajedničku proslavu Dana života suorganizirali su HKLD, Podružnica Zagreb i HKLD, Sekcija farmaceuta i medicinskih biokemičara.


NEDJELJA O CARINIKU I FARIZEJU
(XXXIII. po Duhovima, glas 5.)

TROPAR: Riječ, s Ocem i Duhom bez početka, rodi se od Djevice za spasenje naše  Iskažimo Joj, vjerni, čast i klanjanje! Jer Ona izvoli tijelom uzići na križ, i smrt podnijeti, te mrtve uskrisiti slavnim uskrsnućem svojim.

KONDAK, gl. 2.: Prikažimo Gospodu uzdahe carinika i, premda grešnici, približimo se Njemu kao Vladaru! On želi da se svi ljudi spase i udjeljuje oproštenje svima koji se kaju, jer, iako je Bog i nema počela kao ni Otac, On postade radi nas čovjekom. 

STIHIRE VEČERNJE: 

Braćo, ne molimo se poput farizeja, jer tko se uzvisi bit će ponižen. Zato se ponizimo pred Bogom i posteći s carinikom zavapimo: "Bože, očisti nas grješne! "

Farizej uznositošću ponižen, a carinik kajanjem uzvišen, pristupiše Tebi, jedinomu Vladaru. Ovaj hvaleći se izgubi svoje blago, a carinik ničim se ne hvaleći postade dostojan darova. U takvim uzdisajima utvrdi i mene, Kriste Bože, jer si Čovjekoljubac.                    

Svemogući Gospode! Znam koliko vrijede suze: Ezekijela su spasile od vrata smrti, grješnicu su izbavile iz dugogodišnjih grijeha, a carinika su uzdigle iznad farizeja. Zato Ti vapijem: "Pribroji i mene k njima i pomiluj me!" 


2. veljače - BLAGDAN

Susret Gospoda Isusa Krista u Hramu

 

SINAKSAR: Četrdeset dana poslije rođenja donese presveta Bogorodica Isusa u jeruzalemski hram da ga prema propisima Zakona posveti Bogu i sebe očisti. U tom času, ponukan Duhom Božjim, pojavi se tu i starac Šimun koji uze dijete Isusa u naručje i reče: Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru. Ta oči moje vidješe spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje  naroda, slavu puka svoga izraelskoga (Lk 2, 29 - 32). A Mariji, majci njegovoj, reče: Ovaj je, evo, postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan. A i tebi će samoj mač probosti dušu da se razotkriju namisli mnogih srdaca (Lk 2, 34 - 35). Obredu prikazanja u Hramu bila je nazočna i proročica Ana. Ona je razglasila po gradu da je vidjela Mesiju. Ovaj blagdan ustanovljen je 544. godine.

TROPAR, glas 1. : Raduj se, Bogorodice Djevo, milosti puna, jer iz tebe je zasjalo Sunce pravde Krist Bog naš! On prosvjetljuje one koji leže u tami. Veseli se i ti, starče pravedni, koji si primio u naručje Izbavitelja naših duša! On će nam dati dar uskrsnuća!

Radujsja blagodatnaja Bogorodice Djevo, iz tebe bo vozsija solnce pravdi, Hristos Bog naš, prosvješčajaj suščija vo tmje: veselisja i ti starče pravednij, prijemij vo objatija svoboditelja duš naših, darujuščago nam voskresenije.

KONDAK, glas 1.: Svojim rođenjem Ti si posvetio Djevičinu utrobu i blagoslovio, kao što se dolikovalo, ruke Šimunove, i sada izišavši nam u susret, Kriste Bože, Ti si nas spasio. Podaj mir narodu koji se bori i okrijepi Crkvu koju ljubiš! Jedini Čovjekoljupče!


O LJUBAVI

(Sv. Bazilij Veliki)

Doista Božju ljubav ne mogu dohvatiti zapovijedi ni nauka. Ta nitko nas nije naučio da se veselimo svjetlu da želimo život, da ljubimo roditelje i hranite­lje. Pogotovo onda Božja ljubav nije ovisna od vanj­ske izobrazbe, nego već stoga što čovjek postoji kao živo biće i što je u njemu poput sjemenke usađena moć razuma, on posjeduje sposobnost i potrebu lju­bavi. Tu je urođenu moć prihvatila škola božanskih zapovijedi, te je brižno i svjesno uzgaja i Božjom pomoću usavršava. Upravo stoga, smo i mi iskušali koliko je čvrsta vaša želja, a po Božjem daru i uz pomoć vaših moli­tava prema sposobnosti koju nam je dao Duh Sveti nastojat ćemo raspiriti Božju ljubav koja tinja u vama.Najprije treba spomenuti da smo već primili spo­sobnost za vršenje svih zapovijedi koje nam je Bog dao. Stoga se ne smijemo tužiti kao da se od vas tra­ži nešto neobično, niti se uznositi kao da smo u to utrošili nešto više nego što nam je dano. Ako se pravo i prikladno služimo tom sposobnošću, tada je naš ži­vot ukrašen krepostima; a ako se loše služimo, upa­damo u mane. A obilježje je mane da se zlo i Božjim zapovijedi­ma protivno služi sposobnošću koju nam je Bog dao da činimo dobro. Naprotiv je obilježje Bogu mile kre­posti da se služimo sposobnošću u skladu s glasom savjesti i prema Božjem zakonu.

Budući da je to tako, isto treba reći i o ljubavi. Čim nam je dana zapovijed da ljubimo Boga, već od samoga našeg početka posjedujemo moć i sposobnost da možemo ljubiti. Nije nam potrebno da nas netko izvana nauči kako se ljubi, jer to svak u sebi i od samoga sebe može naučiti. Po naravi težimo za do­brim i lijepim stvarima, makar jedni ljudi smatraju da je lijepo i dobro jedno, a drugi drugo. Također bez ičije pouke ljubimo rođake i prijatelje, a dobročinite­ljima smo od svoje volje srdačno odani (Opširnija monaška pravila).


SVEČANA LITURGIJA U KATEDRALI POVODOM BLAGDANA ZAŠTITNIKA EPARHIJE SVETA TRI SVETITELJA

Križevačka eparhija proslavila je u ponedjeljak, 30. siječnja blagdan svojih nebeskih zaštitnika – Tri svetitelja (Tri jerarha): sv. Bazilija Velikoga, sv. Grgura Nazijanskoga (Bogoslova) i sv. Ivana Zlatoustog. Svečanu svetu liturgiju u grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima služio je vladika križevački Nikola Kekić zajedno sa svećenicima: o. Milom Vranešićem, o. Nikolom Stupjakom i o. Mihajlom Simunoviće. Pjevao je Katedralni zbor Križevci pod ravnanjem maestra Ozrena Bogdanovića (foto: prigorski.hr).


ZIMSKO HODOČAŠĆE SV. ILIJI NA SVETU GERU

 

U nedjelju 29. siječnja 2017. u povodu tradicionalnog zimskog planinarskog hodočašća na Svetu Geru svetu misu u kapeli sv. Ilije služio je pomoćni zagrebački biskup mons. Mijo Gorski u zajedništvu sa četvoricom svećenika zapadnog i istočnog obreda. Na zimskom hodočašću okupilo se više od pet stotina planinara i izletnika koji su zadnju nedjelju u siječnju hodočastili na najviši vrh Žumberka. Mnogobrojnim hodočasnicima u prigodnoj propovijedi, nadovezujući se na nedjeljna čitanja, govorio je biskup Gorski. On je napose istaknuo važnosti obitelji u našem društvu a napose je naglasio Blaženstava koja trebaju postati smjerokaz za život svakoj kršćanskoj obitelji. Na kraju misnog slavlja vjernike je na hrvatskom i slovenskom jeziku pozdravio graditelj svetišta stavrofor Milan Vranešić koji je zahvalio svima koji već 25 godina dolaze na ovo mjesto moliti i zahvaljivati Bogu za mir i zajedništvo. Po završetku euharistijskog slavlja hodočasnici su tradicionalno obišli oltar svetišta te se u molitvi preporučili sv. Iliji da ih prati u njihovim planinarskim pohodima tijekom cijele godine (zumberacki-vikarijat).


PREDSTAVLJANJE ĆIRILO-METODOVA KORA NA "NOĆI MUZEJA" 2017.

U subotu, 27. siječnja 2017., u sklopu manifestacije "Noć muzeja 2017.", u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, predstavljen je Ćirilo-Metodov kor. Upriličena je izložba o povijesti kora kao i nastup obaju zbora - mješovitog i muškog. Prigodna izlaganja održali su dr. Goran Ivanišević i podđakon Livio Marijan, kancelar KriževačkU subotu, 27. siječnja 2017., u sklopu manifestacije "Noć muzeja 2017.", u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, predstavljen je Ćirilo-Metodov kor. Upriličena je mala izložba o povijesti kora kao i nastup obaju zbora - mješovitog i muškog. Prigodna izlaganja održali su dr. Goran Ivanišević (o povijesti kora) i podđakon Livio Marijan, kancelar Križevačke eparhije (općenito o bizantsko-slavenskom obredu). Fotogalerija: klikni na Facebook Grkokatolička Crkva u Hrvatskoj. 


Sveti Efrem Sirski, đakon, časni otac

 

Rođen je oko 306. godine u Nisbisu u Siriji od siromašnih roditelja. Bio je učenik nisbijskog biskupa sv. Jakova s kojim je kao đakon bio na prvom općem saboru u Niceji. Kad su Nisbis zauzeli Perzijanci godine 363. povukao se u samoću kao monah blizu grada Edese, gdje je dao snažan poticaj edeškoj teološkoj školi. Poznata je njegova molitva koja se moli u Velikom postu: “Gospode i Vladaru života moga...”. Bio je veliki propovjednik, marijanski pjesnik, tumač Svetog pisma i hrabri branitelj vjere. Upokojio se u dubokoj starosti 373. godine. Papa Benedikt XV. proglasio je godine 1920. učiteljem Crkve.  

TROPAR: Potocima svojih suza oplodio si suhu pustinju i po dubokim uzdasima nutrine urodio stostrukim plodovima! Blistajući brojnim čudesima, postao si svjetlonoša u svijetu, oče naš Efreme: moli Krista Boga za spasenje duša naših!

KONDAK: Imajući vazda pred sobom čas suda,  ganuta srca gorko si plakao, časni oče Efreme! Pokazao si se velikim učiteljem riječju i djelom, i pozivao grešnike k pokajanju, Oče svega svijeta!


MALI KATEKIZAM

 

 

TEOLOGIJA U DŽEPNOM IZDANJU:  JEDINORODNI SINE...

 

“Jedinorođeni Sine i Riječi Božja, besmrtan si, a htio si, spasenja našega radi, utjeloviti se od svete Bogorodice i vazda Djevice Marije. I davši se raspeti, Kriste Bože, smrću si smrt satro. Ti si jedan od svete Trojice slavljen s Ocem i Svetim Duhom: Spasi nas“.

 

Božanska liturgija bizantskog obreda ne obiluje samo vanjskom estetikom, već i bogatstvom kratkih, ali snažnih dogmatsko-teoloških izričaja. Ovaj himan ili kratki spjev, kojega se pripisuje caru Justinijanu (+565.), poput malog paketića sadrži gotovo sve što trebamo znati i sve što može hraniti naš duhovni život. To je mini pjesan Gospodnjega učovječenja i našega otkupljenja.

Za Jedinorođenoga Sina Božjega znamo da je “Riječ“ (grč. Logos) Očeva jer je “rođen“ prije vjekova – izvan ili iznad vremena – od Oca, baš kao što se riječ rađa u našem umu i razmišljanju te se onda izriče na izvanjski način s određenim značenjem i snagom. To je ni više ni manje zapravo ljudski način izricanja neshvatljive ili neizrecive realnosti života Trojedinoga Boga. Tu istinu se ne može na jednostavan način izreći ili prikazati nečim poput precizne matematičke formule, ali ona prilično jasno iskazuje ono bitno: Sin postoji ili “jest“ prije vremena ili oduvijek. Sveti oci Crkve nas uče: “Bog nikada nije bio ne-otac“ (ili: “Nije nikad bilo da Bog nije bio otac“). Oduvijek je imao Sina. I kada se Isus Krist “utjelovio“ od vazda djevice Marije, on se učovječio u vremenu. On nije nastao ili počeo postojati u tom trenutku, niti mu se “božanstvo“ u ičemu promijenilo.

Međutim, ono što se jest promijenilo, i to vrlo radikalno, jest naše “ljudsko“. Kada je uzeo našu tjelesnu pût (“vo-ploti-sja“) i svu njezinu tamu, njezino palo stanje, do pakla i smrtnosti, umjesto da ju je preskočio ili izbjegnuo ili odbacio, on ju je tim činom preuzimanja na sebe preobrazio. I to tako što uskrsnuvši iz nje ustao. To isto je omogućio svima nama jer je to ostvario upravo u našoj ljudskosti i preko naše ljudskosti, u “našoj odjeći“ koju je njegovo božanstvo nosilo. On je smrću smrt uništio i pokazao nama kako to isto postići. On nam pokazuje kako prolaziti “kroz“ stvari umjesto “mimo“ njih. On nije mimoišao našu tjelesnost i ljudskost. Mi to možemo s njim, s njegovim prosvjetljenjem i njegovom mudrošću, u zajedništvu i jedinstvu s njime. On nas preobražava, spašava i iscjeljuje (ponovno nas čini “cijelima“ – cjelinom, jer smo podijeljeni, dijabolični, nepotpuni). I on to čini preko naše ljudskosti, kroz nju i po njoj, dakle po našem životu (točno onakvom kakav već je), a ne mimo ili izvan njega.

Ovaj je veličanstveni i minijaturni hvalospjev najsažetiji “Credo“ (Simbol vjere) kršćanstva, ili pak jedan obogaćeni i razrađeni “Slava Ocu...“ U bizantskom obredu moli se na svakoj božanskoj liturgiji. Poput Očenaša, svaki bi ga vjernik trebao znati napamet jer predstavlja izvrsnu svagdanju kratku ispovijest vjere u obliku kratke molitve ili pjesme srca i uma, kao jedno malo “džepno“, ali snažno priznanje i posvješćenje onoga što jesmo i Onoga u kome jesmo. Dobro je svagdano stati pred ikonu, križ ili jednostavno zaklopiti oči na bilo kojem mjestu, u kolima, za stolom prije jela, kada uđemo u crkvu, kada smu napasti, opasnosti ili neprilici, znamenovati se križem te srcem  izreći ovu kratku hvalbenu molitvu.

podđakon Livio Marijan


BOG JE SVJETLOST

Bog je svjetlost - najblistavija i nepristupačna; Boga um ne može pojmiti niti ga usta mogu izreći. On prosvjetljuje svako razumno stvorenje. Što je sunce vidljivome svijetu to je Bog svijetu duha, i svoju će božanstvenost očitvati u našem duhu u onoj mjeri koliko smo pročišćeni (sv. Grgur Bogoslov).


25. siječnja

Sv. Grgur Bogoslov (Nazijanski), patrijarh carigradski

 

Rodio se u svetačkoj obitelji u Nazijanzu, u Kapadociji, u Maloj Aziji godine 330. Otac njegov sv. Grgur bijaše u tom gradu biskup. Skupa s Bazilijem studirao je na glasovitoj visokoj školi u Ateni. Nakon studija krstio se i zaredio za svećenika. Bio je biskup u Sassimi (372.) i Nazijanzu (374.), a carigradski patrijarh od 378. do 381., neustrašivo braneći pravovjerje protiv arijanskog krivovjerja koje je nijekalo da je Isus Krist Sin Božji i makedonijevske hereze koja je naučavala da Duh Sveti nije Bog. Zbog zavidnosti nekih biskupa odlučio je napustiti Carigrad i preuzeti malu biskupiju u Nazijanzu, gdje je na biskupskom tronu naslijedio svoga oca. Napisao je oko 500 pisama i 240 poslanica. Ispjevao je i crkvene himne. Zbog dubokih teoloških misli dobio je nadimak Teolog (bogoslov). Umro je 9. svibnja 390. godine. 

TROPAR: Pastirska frula tvojeg bogoslovskog nauka pobijedila je trube poganskih govornika. Tebi, koji si istraživao dubine Duha, bila je darovana ljepota govora. Moli Krista Boga, oče Grgure, da se spase naše duše.

KONDAK: Bogoslovskim tvojim jezikom raspleo si, o Slavni, obmanu krasnorječja govornika; odjećom pravovjerja, istkanom s nebesa, Crkvu si ukrasio. Ona, njome zaodjenuta, zajedno s nama, djecom tvojom, kliče: Raduj se, Oče, uzvišena glavo bogoslovlja.


PROŠTENJE I ARHIJEREJSKA LITURGIJA U KAŠTU

U nedjelju, 22. siječnja 2017., u župnoj crkvi sv. Antuna Velikoga u Kaštu, svečanom ahrijerejskom liturgijom koju je služio vladika Nikola Kekić, proslavljeno je proštenje sv. Antuna, čiji je blagdan inače 17. siječna.


LITURGIJA SV. IVANA ZLATOUSTOG U SISAČKOJ KATEDRALI

U sklopu Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana koja traje od 18. do 25. siječnja, vladika križevački Nikola Kekić, zajedno s mjesnim biskupom Vladom Košićem, u sisačkoj katedrali Uzvišenja svetoga Križa, služio je arhijerejsku liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga, na kojoj je pjevao Katedralni zbor iz Križevaca.


U KAŠTU PREDSTAVLJEN OVOGODIŠNJI “ŽUMBERAČKI KRIJES“

U subotu 21. siječnja 2017. godine u Kaštu je održano predstavljanje novoga 39. broja “Žumberačkog krijesa“. Na predstavljanju su sudjelovali glavni urednik i osnivač Žumberačkog krijesa stavrofor Milan Vranešić, koji se zahvalio članovima DVD-a Kašt koji su prihvatili ovogodišnje domaćinstvo predstavljanja, zatim predsjednik DVD-a Kašt Miro Brdar, mjesni župnik o. Marjan Jeftimov, gradonačelnica Grada Ozlja Gordana Lipšinić te Nino Škrabe, predsjednik Matice Hrvatske iz Jastrebarskog, koji je dao pregled sadržaja ovogodišnjeg Krijesa. Prisutne su pozdravili predstavnici žumberačkih kulturnih društava Janko Jelenić iz Samobora i Biserka Magovac iz Metlike. O aktivnostima i planovima na izgradnji novih prometnica na samoborskom dijelu Žumberka govorio je u ime Grada Samobora Hrvoje Frankić, a o radu Parka Prirode Žumberak i planovima za budućnost ravnateljica Lovorka Jakopec. Na kraju programa novu knjigu o žumberačkom lovstvu predstavio je Želimir Štahan. Po završetku je za mnogobrojne uzvanike priređen je prigodni domjenak.


NEDJELJA 31. PO DUHOVIMA, glas 3.
Jerihonski slijepac



EVANĐELJE: U ono vrijeme kad se Isus približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. Rekoše mu: "Isus Nazarećanin prolazi." Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!" Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!" Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: "Što hoćeš da ti učinim?" A on će: "Gospode, da progledam." Isus će mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila." I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.

TROPAR: Neka se veseli nebo, neka se raduje zemlja! Jer učini moć Gospod rukom svojom. On smrću satre smrt, prvijenac postade iz mrtvih, od ponora paklena izbavi nas, i dade svijetu veliku milost.

KONDAK: Uskrsnuo si iz groba, Milostivi! Istrgao si nas iz okova smrti! Sad se Adam veseli i raduje Eva. Proroci skupa s patrijarsima slave bez prestanka božansku moć Tvoje vlasti.


UZ MOLITVENU OSMINU ZA JEDINSTVO KRŠĆANA
18. - 25. siječnja 

ČASOSLOV – ZAJEDNIČKA MOLITVENA BAŠTINA KRŠĆANSKOG
ISTOKA I ZAPADA (I.)

Časoslov –zajednička milenijska molitva kršćanske Crkve

Kršćanske Crkve Istoka i Zapada, premda su se od samih početaka razvijale u različitim kulturama i imale različite povijesne sudbine, sve do međusobnog udaljavanja i raskola, sačuvale su ipak više zajedničkoga nego što na prvi pogled možemo uočiti. Pa i onda kada više nisu bili u crkvenom i sakramentalnom jedinstvu, tradicionalni kršćanski obredi na Istoku i Zapadu razvijali su se na zajedničkim temeljima apostolske i svetootačke tradicije, na teološkim i kanonskim načelima prvih zajedničkih ekumenskih koncila i na zajedničkoj obredno-duhovnoj baštini koja je sezala do prve Crkve. Uz one osnovne obredno-sakramentalne čine kao što je služba euharistije (božanska liturgija, misa, sveta žrtva) i sedam sakramenata, jedan od osnovnih bogoslužnih slavlja ili službi u čitavoj ranokršćanskoj Crkvi je molitva časoslova. U svim tradicionalnim kršćanskim Crkvama, kako na Istoku, tako i na Zapadu, i u svim liturgijskim baštinama časoslov je bio i ostao dio liturgije Crkve. Svagdanja jutarnja i večernja molitva vjernika kršćanina ima svoj korijen upravo u crkvenoj molitvi  časoslova.

(Cijeli članak: klikni na sliku)


19. siječnja

Sveti Makarije Egipćanin, časni otac

KONDAK, glas 1.: Skončavši svoj blaženi život na ovom svijetu s mučeničkim zborovima, s pravom si se nastanio u zemlji krotkih, bogonosni Makarije! Naselivši pustinju poput grada primio si od Boga milost čudotvorstva pa te stoga častimo!

Rodio se 300. godine u Egiptu. Veliki i poznati pustinjak 4. st. I danas u Egiptu stoji veliki i poznati manastir sv. Makarija. Otac mu je bio svećenik. Nakon smrti žene, on se uputi u pustinju gdje provede 60 godina. Za pustinjačko zvanje odlučio se u zrelim godinama. Njegova odluka nije bila trenutačno, nepromišljeno mladenačko oduševljenje, već zrela odluka čovjeka u 30. godini života koji je imao zanat i posao. Bio je pekar. Pošao jeu pustinju da bi se više i nesmetanije mogao posvetiti spasenju i usavršenju duše, razvijanju milosnoga života, u potpunoj slobodi evanđeoskog siromaštva. U postojanoj molitvi i razmatranju težio je za savršenošću, svladavajući odricanjem sve neuredne sklonosti. Svoje dane ispunjavao je postom (jeo je samo jednom tjedno), radom i molitvom. Oko svoje ćelije obrađivao je škrti komadić zemlje da bi si za život priskrbio bar ono najnužnije. Aleksandrijski patrijarh zaredio ga je za svećenika 340. god., kako bi mogao i druge duhovno voditi. Kraj svih svojih pokora i postova, kao i toliki drugi pustinjaci, doživio je ipak duboku starost i sveto preminuo godine 398. Bio je duhovni otac mnogih pustinjaka, a poznate su njegove duhovne pouke i izreke. Umro je 390. godine. “Kao što je Gospod na sebe uzeo tijelo, ostavivši pri tom gospodstvo i vlast, tako kršćanin na sebe stavlja Svetoga Duha i tek onda počine u miru“ (Duhovni nagovori, 26).  


18. siječnja

Časni oci naši Atanazije Veliki i Ćiril,
patrijarsi aleksandrijski

 

Atanazij se rodio u Aleksandriji 297. godine. Kao đakon sudjelovao je na I. Nicejskom saboru godine 325. Jedan je od pisaca Simbola vjere na tom saboru. Poslije smrti patrijarha Aleksandra godine 328. na stolici aleksandrijskih nadbiskupa naslijedio ga je Atanazije. Više puta pristaše arijanizma prognali su ga jer im se kao krivovjercima odlučno suprotstavljao. U dva navrata morao je bježati u Rim. Umro je 373. godine. Njegove moći prenesene su u Carigrad, pa u Veneciju.

Ćiril se rodio u Aleksandriji, u Egiptu, 376. godine. U mladosti se zamonašio. Za nadbiskupa i patrijarha aleksandrijskog izabran je 412. godine. Godine 429. ustao je protiv učenja carigradskog patrijarha Nestorija. Predsjedao je Efeškom saboru godine 431. kao legat pape Celestina. Po zapovijedi cara Teodozija neko je vrijeme proveo u tamnici u Efezu. Pisao je egzegetske, dogmatske i polemičke spise. Umro je 444. godine.   

TROPAR, glas 3.: Blistajući djelima pravovjerja, utišali ste sva krivojverja i postadoste pobjedonosni dobitnici, Atanazije i mudri Ćirile! Obogatili ste sve pobožnošću i veličanstveno ukrasili Crkvu Božju; dolikovalo vam je pronaći Krista Boga koji nam veliku milost daje.

KONDAK, glas 4.: Veliki prvosvećenici bogoštovlja i hrabri bojovnici Crkve Kristove, čuvajte sve koji kliču: Spasi, Milosrdni, one koji te  vjerom slave! 

 


17. siječnja

Časni naš otac sveti Antonij Veliki

Rođen je 251. godine u egipatskom selu Komi blizu Herakleje. Po smrti bogatih roditelja godine 272. on podijeli imanje sa svojom sestrom, koju smjesti u djevojački dom da se tamo odgoji, te svoj dio imanja podijeli siromasima. Počeo je najprije živjeti samačkim životom u blizini rodnoga sela, a zatim se uputi na obale Crvenog Mora, gdje kao monah u postu i molitvi i u teškim iskušenjima provede dvadeset godina. Godine 305. osnovao je manastir u Fajumi. Tu okupi mnoštvo učenika. Dvaput je iz svoga boravišta dolazio u Aleksandriju: prvi put za vrijeme progona kršćana želeći da umre kao mučenik Krista radi, drugi put na molbu sv. Atanazija da opovrgne klevetu krivovjeraca arijanaca koji su govorili da je i Antun njihov pristaša. Umro je godine 356. u svojoj pećini u 105. godini života. Njegov život opisao je sv. Atanazije. Moći njegove prenesene su u Aleksandriju, pa u Carigrad, a odatle u Vjenu u Francusku. 

TROPAR glas 4.: Nasljedujući načinom života Ilijinu revnost i slijedeći Krstitelja ravnim stazama, oče Antune, bio si žiteljem pustinje i utvrdio si svijet svojim molitvama. Zato moli Krista Boga, da se spase naše duše.

KONDAK, glas 2.: Odbacivši vrevu svijeta, proveo si miran život. Krstitelja si nasljedovao u svakom obliku, o časni oče! To zajedno s njime tebe štujemo, o Antune, predvodniče otaca!


KRIŽEVCI: PRIJAM ZA SVEĆENIKE I REDOVNICE

U četvrtak 12. siječnja 2017. gradonačelnik Branko Hrg održao je prijem za svećenike i časne sestre sa šireg križevačkog područja, a prisutan je bio i poglavar grkokatoličke biskupije mons. Nikola Kekić. Prijemu su prisustvovali i zamjenici gradonačelnika Tomislav Katanović i Ivan Vuk, pročelnica Stručne službe  Ana Lukačić-Lojen, pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti Mladen Tenodi, pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo i financije Darko Masnec i predsjednik Gradskog vijeća Dragutin Guzalić (cijeli članak: http://www.krizevci.hr/index.php/33-vijesti/1798-gradonacelnik-odrzao-prijem-za-svecenike-i-casne-sestre-2)

 


VLADIKA KRIŽEVAČKI NAZOČIO MISI ZAHVALNICI O 25. OBLJETNICI MEĐUNARODNOG PRIZNANJA HRVATSKE

Misu zahvalnicu prigodom 25. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske u nedjelju 15. siječnja u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U koncelebraciji bili su apostolski nuncij nadbiskup Alessandro D'Errico, riječki nadbiskup Ivan Devčić, varaždinski biskup Josip Mrzljak, križevački vladika Nikola Kekić, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, vojni ordinarij u RH Jure Bogdan, umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac, zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski, generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis, zamjenik generalnog tajnika HBK mons. Fabijan Svalina, tajnik Apostolske nuncijature u RH mons. Janusz Stanislaw Blachowiak, te drugi svećenici. Uz mnoštvo vjernika, misi su nazočili predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik Hrvatskoga sabora Božo Petrov, predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, zastupnici Hrvatskoga sabora, ministri, predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić, te drugi predstavnici državnih, vojnih i gradskih vlasti, kao i predstavnici znanosti i kulture (Ika, Zagreb; poptuna vijest: klini na sliku)


NEDJELJA 30. PO DUHOVIMA
glas 2.

“Kao što je Gospod vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva.“ (Kol 3, 13-14)

“Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu“ (Lk 18, 27)

TROPAR: Kad si sišao u smrt, Živote besmrtni, tada si sjajem božanstva smrtni udarac zadao paklu. A kad si i mrtve iz podzemlja uskrisio, sve sile nebeske klicahu Tebi: Davaoče života, Kriste Bože naš, slava Tebi!

KONDAK: Uskrsnuo si iz groba, svemoćni Spasitelju, a pakao vidjevši čudo zgranu se i mrtvi ustadoše. Sve stvorenje, videći to, raduje se s Tobom. Adam se veseli, a i svijet Te, Spasitelju moj, neprestano veliča.

BOGORODIČAN: O kako su divna i slavna sva otajstva tvoja, Bogorodice! Ta ona nadilaze svaki um! Premda je tvoja čistoća zapečaćena i tvoje djevičanstvo sačuvano, ti si ipak postala majkom pravom rodivši pravoga Boga. Ti moli Njega, da spasi naše duše!


12. siječnja

SV. TATJANA, đakonisa rimska,  mučenica

 

Rodila se u Rimu oko 200. godine. Služila je u rimskoj Crkvi kao đakonisa. Bila je, zajedno sa svojim ocem, mučena i mačem pogubljena oko godine 225., za vrijeme Aleksandra Severa (222.-235.).

TROPAR, glas 2.: Nasljedujući prečistoga Jaganjca i Pastira, nisis se prestrašila nevidljivih zvijerih, janjice mudra Tatjano, već naoružana znamenjem križa, do kraja si ih pod noge stavila i ušla u nebski tor gjde se i nas spomeni, Kirostova velemučenice čudesna.

KONDAK, glas 4.: Umrskana krvlju svojom, u svojem si mučeništvu svjetlošću zasjala, stradalnice, te kao krasna golubica uzletjela na nebesa, Tatjano: molit, stoga, vazda za one koji te štuju.

 


11. siječnja

Sv. Teodozij Veliki

 

Rodio se 423. u Mogarisi, u pokrajini Kapadociji. Povukao se u samoću i počeo monaški život, okupljajući monahe u Palestini. Uskoro se oko njega sabra mnogo monaha iz raznih naroda i jezika. Dade sagraditi crkve u kojima se istovremeno služilo bogoslužje na grčkom, armenskom, gruzijskom i drugim jezicima. No, na dan kad su svi pristupali svetoj pričesti služilo se na grčkom jeziku u velikoj crkvi. Bio je suvremenik sv. Sabe, s kojim je zaslužan da se monofizitsko krivovjerje nije proširilo po Palestini. Teodozij je bio obdaren I darom čudotvorstva. Umro je u 105. godini života godine Gospodnje 529.

TROPAR, glas 8.: Potocima svojih suza orosio si neplodnu pustinju i s dubokim uzdasima u naporima donio stostruke plodove. Bio si svjetionikom svemu svijetu, odsijevajući čudesima, oče naš Teodozije: Moli Krista Boga za spasenje duša naših.

KONDAK, glas 8.: Posađen u dvorima Gospoda tvojega, divno si procvijetao po svojim pobožnim vrlinama i napojivši je potocima svojih suza, u si pustinji umnožio djecu svoju, Božji predvodniče stada božanskih torova. Stoga ti vapijemo: Raduj se, oče Teodozije!


IZAŠAO NOVI ŽUMBERAČKI KRIJES ZA 2017.

 

 

Uoči Božića iz tiska je izašao novi broj Žumberačkog krijesa. Godišnjak koji redovito izlazi već 39 godina u najnovijem broju na 336 stranica donosi pregled najvažnijih crkvenih i društvenih događaja u 2016. godini. Na naslovnici ovogodišnjeg Žumberačkog krijesa nalazi se ikona Svete Obitelji kojom se najavljuje 2017. godina koja je posvećena upravo kršćanskim obiteljima. Bilježeći događaje iz života Crkve novi broj Krijesa donosi članak o obilježavanju Godine milosrđa koja je na poseban način označena ovogodišnjim dolaskom neraspadnutog tijela sv. Leopoda Mandića iz talijanske Padove u Hrvatsku. Nadalje se bilježe imenovanja novih hrvatskih biskupa i proglašenje svetom Majke Tereze iz Kalkute. Posebna pažnja posvećena je ove godine i apostolskoj pobudnici o obitelji “Amoris letitia”. 


MISAO OTACA:

Sveti Grgur iz Nisse

NIJE NEBO NAČINJENO NA SLIKU BOŽJU, NEGO TVOJA DUŠA

 

“Nije nebo načinjeno na sliku Božju, ni mjesec, ni sunce, ni ljepota zvijezda, ništa drugo što se spominje u stvaranju. Samo si ti (ljudska dušo) načinjena slikom naravi koja nadilazi svaki um, sami ti slična neprolaznoj ljepoti, otisak pravoga božanstva, zaklon blaženoga života, slika istinskoga svjetla, u koje gledajući i ti postaješ ono što je On, jer po odsjaju koji proizlazi iz tvoje čistoće ti nasljeduješ Njega koji sjaji u tebi. Ništa što postoji nije tako veliko da bi se moglo usporediti s tvojom veličinom” (Propovijed na Pjesmu nad pjesmama 2: PG 44,805D).


VIDEO:
KAKO SU PROSLAVILI BOŽIĆ KRŠĆANI NA BLISKOM ISTOKU

 

Video: klikni na sliku


10. siječnja

Sv. Grgur, biskup Nise

Bio je brat sv. Bazilija Velikog i biskup garad Nisse (Niš). Sudjelovao je na drugom ekumenskom saboru u Carigradu 381. godine. Misli se da je on sastavio drugi dio Ispovijesti vjere. Drži se jednim od velikih istočnih crkvenih otaca zbog njegovih brojnih i izvanredno vrijednih teoloških spisa. Osam godina bio je u progonstvu u vrijeme cara Valentina, podupiratelja krivovjernika arijevaca. Umro je u dubokoj starosti koncem 4. stoljeća. Papa Benedikti XVI.: posvetio je ovom velikom crkvenom ocu posebnu katehezu:

http://patrologija.com/?p=548 i http://patrologija.com/?p=550

KONDAK, gl. 3.: Božanski pastiru Crkve i časni naučitelju premudrih otajstava, niski oštroumniče Grgure! Ti se raduješ s anđelima i naslađuješ božanskim svjetlom, moleći neprestano za sve nas.

KONDAK, glas 1.: Duhovnim okom vazda bistar, posvetitelju, pokazao si se svijetu i umnim pastirom. Žezlom mudrosti tvoje i žarkim zagovorom odagnao si nečastive kao vukove, hrabro sačuvavši stado, premudri Grgure!


6. siječnja

BOGOJAVLJENJE GOSPODNJE

TROPAR, glas 1.: Kad si se, Gospode, krstio na Jordanu, objavi se Trojstvo dostojno klanjanja. Jer Očev glas svjedočiše za Tebe, nazivajući Te ljubljenim Sinom, a Duh u liku goluba potvrđivaše istinitost riječi. Objavio si se, Kriste Bože, i prosvijetlio svijet. Slava Tebi! 

Vo Jordanje kreščajuščusja tebje, Gospodi, trojčeskoje javisja poklonenije: roditelev bo glas svidjetelstvovaše tebje, vozljublenago tja Sina imenuja: i Duh v vidje golubinje, izvjestvovaše slovese utverždenije.Javlejsja, Hriste Bože, i mir prosvješčej, slava tebje.

KONDAK, glas 4.: Danas si se objavio cijelom svijetu, Gospode, i tvoje svjetlo nas je obasjalo, a mi prosvijetljeni pjevamo tebi: Došao si i objavio si se, o Svjetlosti neobuhvatna!


 

VIDEO:

SVETI BAZILIJE VELIKI I SVETI GRGUR NAZIJANSKI

Video: Klikni na sliku


LUDI I OTKAČENI PORADI KRISTA (JURODIVI)

“Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom (1 Kor 3, 18-19)“. Ova riječ sv. apostola Pavla nije ostala bez ploda i doslovnog shvaćanja u istočnom kršćanstvu, a osobito u Rusiji i kod drugih Slavena, gdje se od starine javljaju tzv. “jurodivi“ (grčki: Σάλος /salos/, ruski: юродивый /yurodivij) – sveti luđaci ili otkačenjaci poradi Krista. Sveti otkačenjaci  bili su vjernici koji su se odrekli svega – imetka, nastambe, prihoda, a neki i odjeće, hodali selima i gradovima kao polugoli prosjaci, propovijedali pokajanje i obraćenje popu Ivana Krstitelja koji im je bio uzor te molili i prosili na javnim mjestima. Nazivali su ih i “blaženim luđacima“ u smislu da su svojom krajnjom jednostavnošću, nevinošću i iskrenošću neopterećeni i posve predani hodali u Kristovoj ljubavi i u blaženstvu Duha Svetoga. Ovi Kristovi “otkačenjaci“ često su svojim nekonvencionalnim ponašanjem i ophođenjem izazivali i dovodili u pitanje lažni moral i društvene norme protivne evanđeoskoj poniznosti i milosrđu, imali proročka viđenja i opominjali kako niže, tako i više slojeve društva na licemjerje i nekršćansko ponašanje i razmišljanje. Govorili su nerijetko u zagonetkama, a katkada su i na najbizarnije načine provocirali sve oko sebe ne bi li probudili savjest i svijest svojih suvremenika. Namjerno su htjeli biti prezreni, a ne hvaljeni (CIJELI TEKST: klikni na sliku).


PREDBLAGDAN BOGOJAVLJENJA (2. - 5. siječnja)

Stihire Večernje:

Pobožno zapjevajmo predblagdansku pjesmu časnome krštenju Boga našega! Evo, kao čovjek dolazi u tijelu svojemu Preteči i traži spasenjsko krštenje, za obnovu svih koji vjerom primaju sveto prosvjetljenje i imaju udio u Duhu.

Krist se pokazuje, Bog se objavljuje, onako kako je već David nekoć jasno napisao, te ide sluzi prositi krštenje. Rijeko Jordane, napuni se veseljem, zemljo i mora, gore i brežuljci i sva ljudska srca, zaigrajte od radosti i primite svjetlo duhovno.

Kako te, Gospode, rijeke mogu primiti, tebe o kome je napisano da si rijeka mira i potok naslade? Tebe, Svesilni, koji sada gol luaziš u vodu, a nebo zaodijevaš oblacima i razodijevaš svako zlo neprijatelja, a zemnike oblačiš u nepropadljivost?

Krist – Istina dolazi na Jordan primiti krštenje od Ivana i od njega čuje: Ti mene trebaš krstiti, a dolaziš k meni! Ja sijeno ne smijem se dotaknuti ognja! Posveti me, Vladaru, svojim božanskim pojavkom! 


SVEČANO PROSLAVLJEN BLAGDAN ROĐENJA GOSPODNJEGA - BOŽIĆ

U svim župama Križevačke eparhije u Hrvatskoj svečano je proslavljen veliki blagdan Rođenja Gospdonjega - Božić. U Konkatedrali sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, svečanu arhijerejsku liturgiju služio je vladika križevački Nikola Kekić, zajedno s mitronosnim protojerejem o. Tarasom Barščevskim, župnikom o. Danijelom Hranilovićem i duhovnikom sjemeništa o. Ivicom Radeljakom.

FOTOGALERIJA: klikni na sliku


GOVOR PAPE FRANJE "URBI ET ORBI"

Božić, Trg. sv. Petra, 2016. 

klikni na sliku

 

 


27. prosinca

BLAGDAN SV. STJEPANA, PRVOMUČENIKA I ĐAKONA

 

TROPAR, glas 4.: Dobrom si se borbom borio prvomučeniče Kristov i apostole, i posramio si bezbožnost mučitelja: Jer kamenovan od bezbožnih ruku, primio si vijenac iz desnice Svevišnjega, i k Bogu si klicao, vapeći: Gospode, ne uzmi im ovo za grijeh!

KONDAK, glas 3.: Jučer siđe k nama Gospodar u tijelu, a danas sluga iz tijela izađe. Jučer Kralj tijelom postade, a danas sluga kamenovan pogiba. Tako završava svoj život prvomučenik i Božji borac Stjepan.

Djela apostolska nas izvješćuju da je Stjepan bio izabran za đakona zajedno s još šestoricom muževa, a zadaća im je bila karitativno pomagati kršćanskoj zajednici u Jeruzalemu. Bio je on i oduševljeni propovjednik. Zbog toga su ga Židovi uhitili i doveli pred njihovo Veliko vijeće s lažnom optužbom da je govorio bogohulne riječi protiv Mojsija i Boga. Tu je Stjepan održao svoj čuveni govor (Dj 6, 8-15; 7, 1-60) koji ih je toliko razjario da su ga izveli izvan grada i oko 40. godine kamenovali. Dok je umirao Stjepan je klečeći molio: Gospode, ne uzmi im ovo za grijeh! (Dj 7, 60). U ikonografiji se prikazuje obučen u đakonsko ruho s kadionicom u ruci.   


ROĐENJE GOSPODA NAŠEGA ISUSA KRISTA

BOŽIĆ


TROPAR, glas 4.: Rođenje tvoje, Kriste Bože naš, zasjalo je svijetu kao svjetlo razuma. Po tom svjetlu zvjezdoznanci bijahu poučeni zvijezdom, da se klanjaju Tebi Suncu pravednosti i da upoznaju u Tebi Zoru što planu s visina. Gospode, slava Tebi!

Roždestvo tvoje, Hriste Bože naš, vozsija mirovi svjet razuma: v nem bo zvjezdam služaščiji zvjezdoju učahusja, tebje klanjatisja solncu pravdi, i tebje vjedjeti s visoti vostoka: Gospodi, slava tebje.

KONDAK, gl. 3.: Djeva danas rađa Vječitoga, i zemlja Neizmjernomu prinosi spilju. Anđeli s pastirima slavoslove, a mudraci zvijezdom predvođeni putuju: Jer kao nejako dijete radi nas rodi se vječiti Bog!

 KRIST SE RODIO!  SLAVIMO GA!


Predblagdan Božića
(od 20. do 24. prosinca)

TROPAR, glas 4.: Spremaj se, Betleheme, otvori se svima Edene! Uresi se, Efrato, jer od Djevice procvjeta u spilji Drvo života! Njezina utroba posta duhovnim rajem, u kojem se nalazi božansko Drvo. Od kojeg jedeći, bit ćemo živi, a ne umrijeti kao Adam. Krist rađa se, da obnovi nekoć palog čovjeka.

KONDAK, glas 3.: Djevica dolazi danas u spilju, da rodi na neizrecivi način vječnu Riječ. Čuvši to, raduj se cijeli svijete! S anđelima i pastirima slavi vječnoga Boga, koji se htio objaviti kao malo dijete!

21. 12.: Sv. mučenica Julijana iz Nikomedije

KONDAK, glas 3.: Očistivši se vrlinom djevičanstva, djevice Julijano, bila si okrunjena vijencem mučeništva, te onima koji su u nevolji i boli daješ ozdravljenje, a spasenje svima koji k tvojim moćima pristupaju! Po tebi Krist izljeva božansku milost i vječni život.

22. 12. : Sveta velikomučenica Anastazija

TROPAR, glas 4.: S pravom si nazvana imenom pobjedonosnog Uskrsnuća, mučenice Kristova Anastazijo, jer si izvojevala pobjedu nad neprijateljima pretrpjevši muku poradi Krista, tvoga ljubljenog zaručnika: Njega moli za spasenje duša naših!

24. 12. : Sveta mučenica Eugenija, časna majka (Badnjak)

KONDAK, glas 8.: Mučenički si se vježbala isposništvom, ali si se proslavila i u pravoj mučeničkoj borbi, privevši mnoge spašene svom Stvoritelju! Jer ostavivši radi božanske ljubavi prolaznosti ovoga svijeta, dala si se na muževne pothvate, slavna, i na kraju pronašla beskrajni život u kojem vazda prebivaš sa Zaručnikom tvojim, o apostolima ravna Eugenijo! Moli Krista Boga da poda oproštenje grijeha onima koji s ljubavlju časte sveti tvoj spomen.


BOŽIĆNA POSLANICA VLADIKE NIKOLE KEKIĆA

Poslanica za Božić 2016.

Slava vo višnih Bogu i na zemli mir, vo čelovjecjeh blagovolenije! (Lk 2, 14)

Slava Bogu na visinama, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!

Ovim radosnim anđeoskim pozdravom, dragi vjernici Križevačke eparhije, dolazim u vaše osobne i obiteljske betleheme i zajedno s vama radujem se Djetetu koje se rodilo u betlehemskoj štalici – malom Isusu, Bogu koji je postao čovjekom.

Opet i opet svake godine u ovo sveto božićno vrijeme mi vjernici proživljavamo u duši, na otajstven način, događaje koji su se prije više od 2.000 godina dogodili u Betlehemu, malom mjestu pokraj Jeruzalema. Događaji su to puni sadržaja i značenja za svakoga čovjeka i za cijeli ljudski rod.Tko od nas ljudi svojim umom može shvatiti neshvatljivu tajnu – Bog koji je neizreciv, neshvatljiv, nevidljiv i nedokučiv odlučuje postati čovjekom, izjednačiti se sa svojim stvorenjem, primiti ljudsku narav, proživjeti s nama na zemlji 33 godine, žrtvovati se za nas na drvetu križa, pobijediti smrt uskrsnućem svojim i vratiti se na nebesa odakle je sišao, gdje je svima onima koji ga prihvate i po njegovim uputama žive pripravio mjesto. 

CIJELA POSLANICA: klikni na sliku


BOŽIĆNI PREDBLAGDANSKI MOLEBEN 

TEKST: KLIKNI NA SLIKU

PREDBOŽIĆNA NEDJELJA SVETIH OTACA,
glas 6.

TROPAR: Silna su djela vjere! Usred ražarene peći veseliše se sveta tri mladića, kao da su u vodi koja ih osvježuje, a prorok Danijel stajaše među lavovima, kao pastir među ovcama. Po njihovom zagovoru, Kriste Bože, spasi naše duše!

KONDAK: Vi se ne pokloniste rukotvorenom liku, nego oboružani nevidljivom snagom, o presretni, proslaviste se u ognjenoj muci. Stojeći pak usred nepodnošljivog plamena, prizivatse Boga: Požuri, o Milosrdni, i pohitaj nam milostivo u pomoć, jer Ti to možeš i hoćeš!


PREDSJEDNIK VLADE ANDREJ PLENKOVIĆ POHODIO KATEDRALU I REZIDENCIJU U KRIŽEVCIMA

 

U petak, 16. prosinca, vladika se u Križevcima sastao s predsjednikom Vlade Republike Hrvatske Andrejom Plenkovićem. U konzistorijalnoj dvorani vladika je predsjedniku uputio pozdravne riječi, a zatim je  predsjednik ravnatelju Caritasa Križevačke eparhije Ivanu Radeljaku uručio odluku kojom Vlada iz robnih rezervi dodjeljuje živežne namirnice za Caritase u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Nakon toga predsjednik je obišao eparhijski muzej, biblioteku i katedralu.