Oče Milane, možete li objasniti službu koju Vam je povjerio Sveti Otac – apostolski administrator? Koje ovlasti imate? I po čemu se ta služba razlikuje od službe biskupa, odnosno vladike?
Služba apostolskog administratora je zapravo služba ordinarija, odnosno onoga koji upravlja biskupijom, makar on bio i svećenik. Ja nisam imenovan za biskupa, ali sam imenovan od Svete Stolice za upravitelja Križevačke eparhije, odnosno biskupije. Apostolski upravitelj ima ovlasti, dužnosti i obaveze kao i biskup, ali po svom sakramentalnom činu on nije biskup, on je svećenik.
Hoćete li biti član Hrvatske biskupske konferencije?
Da, bit ću član Hrvatske biskupske konferencije.
Križevačka eparhija/biskupija pripada Katoličkoj Crkvi i pod upravom je Svete Stolice, samo se razlikuje u obredu od rimokatolika. Imate bizantsko-slavenski obred, ali i neke druge vlastitosti, poput oženjenih službenika Crkve. No, služba uprave, a onda i biskupska služba povjerava se neoženjenim svećenicima. Zašto?
U starijim vremenima bila je praksa da biskupsku službu obnašaju isključivo monasi. Međutim, u današnje vrijeme se ide za tim da se biraju neoženjeni, odnosno kler u celibatu. To je tradicija. Nekada, u prvim kršćanskim vremenima bilo je drugačije. Tradicija je na raznim mjestima bila drugačija. No, već dugi niz stoljeća, u Istočnoj Crkvi je tradicija da kler, đakoni i svećenici mogu biti oženjeni ljudi, a biskupska služba se podjeljuje monasima ili svećenicima u celibatu.
Koje područje obuhvaća Vaša biskupija? Koliko ima vjernika i svećenika? I koliko je zahtjevna duhovna i pastoralna skrb?
Preuzvišeni gospodine vladiko Nikola, prečasni monsinjore Blachowiak, časni oci vikari, oče kancelaru, oče ekonome i oče duhovniče sjemeništa. Svjestan odgovornosti i zahtjevnosti službe koja preda mnom stoji, u dubokoj poniznosti pred Bogom, svjestan i svoje nedostatnosti, ali i kršćanske i svećeničke dužnosti živjeti za Krista i Evanđelje kako god to Gospod traži, iz ljubavi prema svojoj eparhiji, u kojoj sam se školovao, odgajao i pastoralno djelovao, prihvatio sam imenovanje za apostolskog administratora Križevačke eparhije. U ovom času dužnost mi je zahvaliti najprije Gospodu Svevladaru za dar života i svećeništva. Zahvalan sam svojim roditeljima i obitelji, svojim profesorima i odgojiteljima, bezbrojnim vjernicima i prijateljima koji su me bodrili u mom zvanju i obogatili me, i kao čovjeka i kao svećenika. Posebno pozdravljam moje župljane u Jastrebarskom i Dalmaciji kojima sam zadnjih godina bio dušobrižnikom. Na osobit način sam zahvalan Svetom Ocu Franji za povjerenje koje mi ovime iskazuje i koje s pomoću Božjom želim svim srcem opravdati. Izražavam mu svoju sinovsku odanost i poštovanje. Zahvaljujem preuzvišenom vladiki Nikoli, koji mi je bio i rektor i biskup, i s kojim sam dobro surađivao na vrijednim i plodnim pastoralnim zadatcima. Zahvaljujem preuzvišenom Nunciju i njegovu prvom tajniku mons. Blachowiaku na brizi i ljubavi za našu mjesnu Crkvu, kao i našem uzoritom metropolitu kardinalu Josipu Bozaniću. Želim već sada uputiti pozdrav svim klericima i vjernicima Križevačke eparhije, od Zagreba, Križevaca i Žumberka do Slovenije, Slavonije, Bosne i Dalmacije, moleći pred Gospodom da nam daruje snagu u izgradnji Kraljevstva Božjega i u naviještanju sveopće Božje ljubavi i milosrđa. I ujedno sve ponizno pozivam na molitvu za mene i službu koju preuzimam. Crkva je zajednica vjere i ljubavi koja je krsno i duhovno povezana u jednu obitelj. Naša Križevačka eparhija je brojem mala obitelj, ali je silno bogata slavnom
Protojerej Milan Stipić, rođen je 28. prosinca. 1978. godine u Bosanskom Novom, BIH, od oca Vladislava i majke Vesne, rođene Oljača. Kršten je u Lipiku, u rimokatoličkoj župi sv. Franje Asiškog. Osnovnu školu pohađao je u Lipiku. U vrijeme rata s obitelji je kao prognanik boravio u Zagrebu i Čazmi. Godine 1993. upisuje Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu te boravi u Međubiskupijskom dječačkom sjemeništu na Šalati. Maturirao je 1997. godine i upisao Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu gdje je diplomirao 2003. godine kod profesora dr. o. Jure Zečevića s temom “Povijest Grkokatoličke Crkve na prostoru bivše Jugoslavije“ iz predmeta Ekumenske teologije. Kao student živio je u Grkokatoličkom sjemeništu na Gornjem Gradu u Zagrebu. Godinu dana bio je dirigentom Ćirilo-Metodova kora. Godine 1997. postaje bogoslovom i svećeničkim kandidatom Križevačke eparhije, jedine katoličke biskupije bizantskoga obreda u Crkvi u Hrvatskoj. Kao student provodio je i određeno vrijeme kod grkokatolika u Ukrajini u samostanima otaca Bazilijanaca i otaca Studita, kao i u Kijevu gdje se bolje upoznavao s duhovno-liturgijskom baštinom Istočne Crkve te učio ukrajinski i ruski jezik. Za vrijeme studija bio je aktivan u organiziranju ekumenskih događaja u Hrvatskoj i izgradnji dobrih odnosa sa drugim kršćanskim Crkvama i zajednicama. Za đakona je rukopoložen 8. studenog 2002. u konkatedrali svetog Ćirila i Metoda u Zagrebu. Đakonsku službu proveo je na liturgijskim slavljima uz pokojnog križevačkog vladiku Slavomira Miklovša. Kao đakon je aktivno sudjelovao u organizaciji dočeka Svetog Oca pape sv. Ivana Pavla II. za njegova pohoda Osijeku i Banjoj Luci.
ORDINARIJAT KRIŽEVAČKE EPARHIJE Kaptol 20 10000 Zagreb
PAPA FRANJO IMENOVAO PROTOJEREJA MILANA STIPIĆA
APOSTOLSKIM ADMINISTRATOROM KRIŽEVAČKE EPARHIJE
U ponedjeljak 18. ožujka 2019. godine, Apostolska nuncijatura u Republici Hrvatskoj priopćila je da je Sveti Otac Franjo imenovao je protojereja Milana Stipića, dosadašnjeg župnika Jastrebarskog i Kričaka, apostolskim administratorom Križevačke eparhije. Vijest o imenovanju objavljena je u Rimu, danas u 12 sati. Odluku o imenovanju pročitao je danas u Ordinarijatu Križevačke eparhije, Kaptol 20, u Zagrebu, tajnik Apostolske nuncijature mons. Janusz Stanisław Błachowiak, prvi tajnik Nuncijature, u nazočnosti umirovljenog ordinarija vladike križevačkoga Nikole Kekića, vikara triju eparhijskih vikarijata, eparhijskog kancelara i ekonoma te duhovnika Grkokatoličkog sjemeništa. Sukladno Zakoniku kanona Istočnih Crkava (kan. 210 § 1), s navršenom kanonskom dobi ordinarij Nikola Kekić je u siječnju 2018. godine predao svoje odreknuće od službe ordinarija Križevačke eparhije, koju je Sveti Otac prihvatio.
Po primitku vijesti o imenovanju, neka zvone sva zvona svih župnih crkava u Križevačkoj eparhiji u trajanju od pet minuta.
Svečano uvođenje u službu novoimenovanog apostolskog administratora održat će se u Katedrali Presvete Trojice u Križevcima, na Lazarovu subotu, 13. travnja 2019. godine, na Arhijerejskoj liturgiji koju će služiti umirovljeni vladika križevački Nikola Kekić.
O. Livio Marijan, đakon eparhijski kancelar i biskupski tajnik
U Zagrebu, na spomendan sv. Ćirila Jeruzalemskog 18. ožujka 2019.
Na Drugu zadušnu subotu, 16. ožujka 2019., molitvenu službu za pokojne (Parastos) služio je župnik zagrebački i eparhijski ekonom o. Danijel Hranilović. Kao i svake godine, vjernici su se u velikom broju okupili te paljenjem svijeća i molitvom spomenuli svojih pokojnih, kojih se služitelj poimenice svih spomenuo u Velikoj ekteniji. Subotama u Velikom postu (Četrdesetnici), u subotu uoči Duhova i prvom tjednu u studenom (poslije Dušnog dana u rimskom obredu) molitvom i bogoslužjem za pokojne spominjemo se svih naših pokojnika. Vječni im spomen.
Druge nedjelje Velikoga posta čitanja nas upućuju na Božji dar oproštenja. “Sagriješismo! Grijeha je naših više nego pijeska morskoga. Ali, oprosti nam, Stvoritelju svijeu, da primio neuvele vijence!“ – pjeva kondak te nedjelje. Iz Poslanice Hebrejima čitamo upozorenje da nipošto ne zanemarimo toliko spasenje, tj. nezasluženu blagodat oproštenja koju nam je darovao nitko drugi do li sam Bog u Sinu svome Gospodu Isusu Kristu. Na nama je da taj dar slobodno i s ljubavlju prihvatimo. Jer da je po goloj pravdi, tko bi se spasio!? Ali Gospod je u svojoj ljubavi sišao i pripravio nam spasenje kao dar. Postao je za nas čovjekom, uzeo na sebe našu ljudsku narav i svu njenu bijedu i krhkost da ju preobrazi i spasi od Zloga i vlasti smrti. U Evanđelju po Marku kojega slušamo ove nedjelje vidimo to na djelu. U Kafarnaumu Gospod liječi sve koje su mu donosili. Daruje iscjeljenje svima kao nezasluženi dar ljubavi. Međutim, u tom evanđeoskom odlomku vidimo da se čovjek mora potruditi doći do Gospoda svojom slobodnom voljom i sa sviješću o svojoj grješnosti. Toliko svatko može napraviti. Nema toga što čovjek ne bi napravio da ozdravi od neke smrtne tjelesne bolesti. U ovom evanđelju vidimo kako se četvorica vrlo smiono i dovitljivo snađoše dovesti svoga bolesnoga prijatelja do Gospoda Isusa spustivši ga kroz krovni otvor. Vjerovali su i nadali se u gotovo nemogućim uvjetima.
“Obratite se, približilo se kraljevstvo nebesko“ (Mt 4,17). Svatko ima bar nekakav problem s Isusovim pozivom na obraćenje. Nama se nikad ne žuri kad je u pitanju obraćenje. Četrdesetnica (Korizma ili Veliki post) sa svojom naglašenom disciplinom posta, molitve i davanje milostinje je vrijeme koje bi neki od nas najradije preskočili. Uskrs nesumnjivo volimo, ali Korizmu i ne baš. Mnogi imaju sliku da je kršćanstvo presing, gledaju na vjeru kao na neki sistem strogih pravila, koje je protiv životne radosti i uživanja u životu. Premda se mnogi molimo, redovno idemo na bogoslužje, slušamo propovijedi, svejedno se malo i nikako mijenjamo onako prema onome što Krist Gospod govori. Zašto? Uglavnom zato jer ne razumijemo što znači pokajati se. Naime, u Starom zavjetu ljudi su čuli Božju poruku: Promijeni svoj život i Bog će ti se smilovati. Međutim, u Novom zavjetu, u osobi Isusa Krista Bogočovjeka došla je bitna promjena. Bog je taj koji se okreće prema čovječanstvu, saginje se prema čovjeku, jer čovjek sam po sebi jednostavno nije sposoban za neku radikalniju promjenu i pravo pokajanje. “Približilo se kraljevsvtvo Božje“ zapravo znači da je Bog u osobi Isusa došao k nama. Isus je to kraljevstvo nebesko. S njime započinje kraljevstvo ljubavi, nasuprot vladavini pravde i zadovoljštine ili kazne. Sam je Bog počeo pokajanje za ljude i umjesto ljudi u Isusu Kristu. Iz tog razloga, riječ “pokajanje“, kada ju Isus izgovara, ne znači: “Moraš se promijeniti i onda ćeš biti spašen!“, nego znači “Ti si spašen, pa se tako i ponašaj, tako i živi! Zato se mijenjaj“ jer mi smo na putu pobožanstvenjenja, na putu postajanja božanskima. “Krist postade čovjekom, da bismo mi postali Bogom“ kaže sv. Atanazije Veliki, biskup aleksandrijski.
Jedino Ljubav može povezati Boga i njegovo stvorenje i stvoriti sklad u društvu. Kako je dragocjen i u Božjim i u ljudskim očima onaj koji uvijek pokušava živjeti od ljubavi. Ljubav i obuzdavanje pročišćuju dušu, a čista molitva ozaruje um. (Talas Libijski)
Činjenica da je Bog postao čovjekom čvrsta je osnova naše nade da će Bog preobraziti našu ljudsku narav: čovjek će postati bogom baš kao što je Bog postao čovjekom. (Sv. Maksim Ispovjednik)
