SVETAC DANA - MJESECOSLOV

CRKVENA GODINA
BIZANTSKOG OBREDA

 

TRAVANJ 2017.

1. Akatistova sub;
    Marija Egipćanka
2. NED. 5. VEL. POSTA,
     glas 5.

3. Nikita, priznavalac
4. Josip Pjesmopisac,
      i Juraj, časni o.
5. Teodul i dr. muč.
6. Preminuće sv. Metoda
7. Juraj, bisk. mitilenski
8. LAZAROVA SUBOTA
9. CVJETNA NEDJELJA

10. Vel. ponedjeljak
11. Vel. utorak
12. Vel. srijeda
13. VEL. ČETVRTAK
14. VELIKI PETAK +
15. VELIKA SUBOTA
16. PASHA - USKRS


VELIKI I ČASNI POST
NA KRŠĆANSKOM ISTOKU

 

PRIJENOS MOĆI SV.
LEOPOLDA MANDIĆA
25. 03. - PRIBIĆ


FACEBOOK STRANICA:

GRKOKATOLIČKA CRKVA
U HRVATSKOJ


PORUKA PAPE FRANJE ZA
VELIKI POST 2017.

PAPA FRANJO: “U ISTOČNIM CRKVAMA SAČUVALI SU IZVORNU LITURGIJU KOJA JE UISTINU LIJEPA”

 Za Apostolskog pohoda Rio de Janieru prigodom 28. svjetskog dana mladih 2013. godine,m na press konferenciji u zrakoplovnom lijetu na povratku u Rim, u nedjelju 28. lipnja 2013., papa Franjo je o istočnim liturgijama rekao:

“U istočnim Crkvama sačuvali su izvornu liturgiju koja je uistinu lijepa. Mi (na zapadu) smo dijelom izgubili taj osjećaj klanjanja. Oni su to sačuvali. Oni slave Boga, klanjaju mu se, pjevaju, bez obzira na vrijeme trajanja. Bog je u središtu, i želio bih kazati kad me ovo pitate, da je to uistinu bogatstvo. Jednom, govoreći o zapadnoj Crkvi i zapadnoj Europi, osobito u starija vremena, rekli su mi: ‘Lux ex oriente, ex occidente luxus’ (Sa istoka svjetlost, sa zapada luksuz). Potrošaštvo i komoditet učinili su toliku štetu. Umjesto toga, oni čuvaju ovu Božju ljepotu u središtu, kao referencijalnu i središnju točku... Potrebna nam je ta obnova, ovaj svježi zrak s Istoka, ovo svjetlo s  Istoka. Ivan Pavao II. je o tome pisao u svom pismu ‘Svjetlo Istoka’. Međutim, mnogo puta zbog ‘luksuza’ zapada taj nam se horizont izgubi.”

Izvor: http://w2.vatican.va/content/francesco/en/speeches/2013/july/documents/papa-francesco_20130728_gmg-conferenza-stampa.html


EPARHIJSKI VJESNIK
2016.


GRKOKATOLICI -
KATOLICI BIZANTSKOG
OBREDA


BIZANTSKI OBRED -
POVIJEST I OSOBINE


ISUSOVA MOLITVA
(Molitva srca)


DEKRET O ISTOČNIM
KATOLIČKIM CRKVAMA
II. VATIKANSKOG SABORA

 


RAZGOVOR S VLADIKOM
NIKOLOM KEKIĆEM:
TKO
 SU GRKOKATOLICI?

Veritas, br. 1. 2010. 


DON ŽIVKO KUSTIĆ:
TEŠKO JE BITI
HRVATSKI GRKOKATOLIK
Večernji list, 3. 09. 2015.


REPORTAŽA O HRVATSKIM GRKOKATOLICIMA
Slobodna Dalmacija, 21. 04. 2009.

VIDEO: NIKOLA KEKIĆ -
GRKOKATOLIČKA CRKVA U ZAGREBU


VIDEO: GOSPODNJA BAŠTINA - FILM O
GRKOKATOLICIMA 

 


VIDEO: GRKOKATOLICI U DALMACIJI

VIDEO: TV4 RIJEKE:
GRKOKATOLICI I ISTOČNI OBREDI
PODĐAKON LIVIO MARIJAN


SESTRE BAZILIJANKE

ČETVRTAK PETOG TJEDNA VELIKOGA POSTA:

VELIKI POKAJNI KANON SV. ANDRIJE KRETSKOGA S POKLONIMA

U četvrtak Petog tjedna Velikoga posta, ove godine 3o. ožujka 2017., u Grkokatoličkoj Crkvi moli se na Jutrenjoj Veliki pokajnički kanon sv. Andrije Kretskoga s poklonima. Velikoposnu jutrenju i Veliki kanon pogledajte u pdf-u na lijevoj strani stranice (Liturgija i duhovnost). Kanon (koji se može moliti i zasebno, bez Jutrenje, donosimo i ovdje: klikni na sliku)

(VELIKI KANON: klikni na sliku)

POVIJESNI DAN ZA KRŠĆANE CIJELOGA SVIJETA: OBNOVLJEN KRISTOV GROB

Otvoren obnovljeni Kristov grob u Jeruzalemu. Nakon 9 mjeseci rada obnovljen je i svečano ponovno otvoren za javnost grob Kristov u Bazilici Uskrsnuća/Svetog Groba u Jeruzalemu, uz nzaočnost najviših predstavnika kršćanskih Crkava: pravoslavnih patrijarha carigradskog i jeruzalemskog, izaslanika rimskog pape Franje, armenskog patrijarha, biskupa, franjevaca, monaha i drugih kršćanskih Crkava. Nakon mnogih godina nesuglasica između 3 strane koje upravljaju bazilikom: grko-pravoslavne, katoličke i armensko-pravoslavne, prošle je godine postignut sporazum o zajedničkoj obnovi središnje edikule (kapelice) u kojoj je grob, koja je bila okovana željezom radi mogućeg urušavanja i bila u prilično lošem stabnju. Veliku svotu pomoći dao je i jordanski kralj. Arheolozi i stručnjaci istražili su grob tijekom obnove. Sada je ponovno otvoren za javnost, pred ovogodišnji zajednički Uskrs svih kršćana. Bogu hvala!


Velikoposni triod

POMAŽIMO DUŠU ULJEM DOBROČINSTAVA

Već je minula polovina svetoga posnoga puta. Trudimo se radosno oko dobra, pomazavši dušu uljem dobročinstava, da postanemo dostojni pokloniti se Božanskim mukama Krista Boga našega i dočekamo njegovo slavno i sveto Uskrsnuće (stihira Večernje, ponedjeljak 5. tjedna Velikoga posta) 

 


HODOČAŠĆE ZAGREBAČKE ŽUPE SV. ĆIRILA I METODA U PRIBIĆ I JASTREBARSKO

Vjernici grkokatoličke župe sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba hodočastili su u subotu, 25. ožujka, na svetkovinu Blagovijesti u grkokatoličko Marijansko svetište Žumberačkog vikarijata u Pribiću. Tamo su sudjelovali primopredaji relikvije sv. Leopolda Bogdana Mandića u crkvi sv. Siksta, kao i na Arhijerejskoj liturgiji koju je u crkvi Blagovijesti predvodio križevački vladika Nikola Kekić. Na povratku su posjetili Krašić, rodno mjesto našeg hrvatskog blaženika Alojzija Stepinca te su u crkvi Presvetog Trojstva, stavivši po njegov zagovor našu djecu i mlade, kao i sve župljane naše zagrebačke župe, izmolili molitvu za proglašenje svetim blaženoga Alojzija. U crkvi Preobraženja Gospodnjeg hodočasnike je dočekao jaskanski župnik Milan Stipić izrazivši radost što kao hodočasnici povezujemo dvije jubilarne crkve, onu u Pribiću i ovu u Jastrebarskom kao svjedocima obnovom zajedništva vjernika naše Križevačke eparhije sa Katoličkom crkvom 1611. godine. Posebnost grkokatoličke crkve u Jastrebarskom su i moći sv. Šimuna koje je naša crkva dobila u trajno vlasništvo prigodom proslave 400. obljetnice obnove crkvenoga zajedništva u Hrvatskoj. Tom prigodom vjernici su otpjevali Akatist u čast sv. Šimunu te nastavili svoje druženje u novosagrađenim pastoralnim prostorima. (o. Danijel Hranilović)


PROSLAVA BLAGOVIJESTI I PRIJENOS MOĆI SV. LEOPOLDA MANDIĆA U PRIBIĆU

 

U grkokatoličkoj crkvi i Marijanskom svetištu na Gospinom otočiću u Pribiću, u subotu 25. ožujka, župljani istoimene župe proslavili su godišnje proštenje blagdana Navještenja Gospodnjega. Crkva Blagovijesti u Pribiću u neobizantskom stilu podignuta je 1911. g. na umjetnom otočiću po nacrtu arhitekta Stjepana Podhorskog, a od 25. ožujka 2012. proglašena je glavnim Marijanskim svetištem za Žumberački vikarijat. Na zamolbu domaćeg župnika Nenada Krajačića i Križevačke eparhije, Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića uručila je župi relikviju sv. Leopolda B. Mandića koja će ubuduće biti izložena na trajno čašćenje vjernicima i hodočasnicima „doline kardinala“. U crkvi sv. Siksta u Pribiću, nakon pozdravnih riječi domaćih župnika Stjepana Dijaneša i Nenada Krajačića, izmoljene su Litanije sv. Leopoldu nakon čega je fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije, uručio moći sv. Leopolda križevačkom vladici Nikolu Kekiću. Svečanoj procesiji od crkve sv. Siksta do crkve Blagovijesti prisustvovali su brojni hodočasnici iz Žumberka, Zagreba, Karlovca, kao i članovi Vatrogasnog dobrovoljnog društva iz Pribića te članovi KUD-a „Žumberčani“ iz Zagreba. Uz svećenike Žumberačkog vikarijata, rimokatoličke svećenike svečanosti su prisustvovali i načelnik Općine Krašić Josip Petković Fajnik i načelnik Općine Žumberak Zdenko Šiljak. Liturgijsko slavlje prevodio je križevački vladika Nikola Kekić, uz koncelebraciju provincijala Fra Jure Šarčevića, kao i svećenika zapadnog i istočnog obreda okupljenih na slavlju. 

Izrazivši radost u ime Hrvatske kapucinske provincije što na svetkovinu Blagovijesti, kada istoimena župa slavi godišnje proštenje, može prisustvovati slavlju predaje moći sv. Leopolda Manidća koju vjernici ovoga kraja dobivaju u trajno vlasništvo, provincijal fra Jure Šarčević prisjetio se dolaska neraspadnutog tijela sv. Leopolda u Zagreb kada su se rijeke ljudi slijevale kako bi naš narod otkrio svoju „katoličku dušu i srce“. Govoreći o svetome Leopoldu fra Šarčević je istaknuo kako i danas njegovo svjedočanstvo sveta života okuplja mnoštvo vjernika. Citirajući blaženoga Alojzija kako je sv. Leopold orijaš duhom preko kojega će Bog našem narodu učiniti velike stvari, propovjednik je istaknuo kako je već prije proglašenja blaženim i svetim blaženi Stepinac u njemu prepoznao sveca potičući kapucine na širenje njegovog štovanja u narodu. „Sada mu sveti Leopold vraća taj dug, zagovara kod Boga njegovu stvar, njegovu kanonizaciju. A sveci mogu učiniti puno“ ističe fra Šarčević napominjući kako je sveti Leopold imao ljubavi prema svakom čovjeku, a napose u ispovjedaonici kada je bio oruđe Božje milosti u sakramentu Pomirenja. Govorivši o štovanju sv. Leopolda prema presvetoj Bogorodici istaknuo je Leopoldovo hodočašće u Loreto kao znak njegove ljubavi prema nebeskoj Majci. „Neka nas ovaj Božji čovjek potakne da budemo više ljudi, da budemo strpljivi jedni prema drugima, da živimo ono milosrđe koje nam je otkrio papa Franjo kada je proglasio Godinu milosrđa koja je, istina, završena, ali Božje milosrđe nastavlja djelovati i živjeti. Stoga, prihvatimo Božje milosrđe i živimo prema Njemu“, zaključio je fra Šarčević. Govoreći o važnosti svetkovine Blagovijesti, vladika Kekić istaknuo je kako Isus Krist kao vječna Očeva riječ prihvaća našu ljudsku narav kako bi nas oslobodio od robovanja grijehu, davši sama sebe kao otkupninu za mnoge. „Kao što je Riječ postala tijelom u krilu presvete Bogorodice, ta ista Riječ treba biti utjelovljena u našem svakodnevnom životu, postati dio nas kako bi poput presvete Bogorodice i mi mogli vlastitim životom posvjedočiti Marijine riječi koje svakodnevno izgovaramo u molitvi Pozdravljena 'Evo sluge, službenice Božje'. Bože u tvojim sam rukama, Ti me vodi jer ti želim služiti, tebi se klanjati i tebe slaviti“. 
Govoreći o svečanosti dolaska moći sv. Leopolda Mandića vladika Kekić ističe kako ovo mjesto postaje mjesto gdje će vjernici ovoga kraja imati milost utjecati se zagovoru sv. Leopolda pred njegovim moćima kako bi po njegovom zagovoru zadobili ozdravljenje. „Sveti Leopold bio je produžena ruka Isusa Krista, napose u ispovjedaonici, stoga nas sveti Leopold upućuje na Isusa Krista kao liječnika naše duša i tijela. Pozvani smo, stoga, u ovo vrijeme Svete četrdesetnice pronaći vremena i poći ispovjedniku kako bi očistili svoje duše i na najuzvišeniji način dočekali Uskrsnuće Gospodnje“, ističe vladika Kekić.

Nadalje, govoreći o Pribiću kao povijesnom mjestu i sjedištu prve Marčanske, a kasnije i Križevačke biskupije, istaknuo je ulogu biskupa Gabre Mijakića koji je bio povezan sa hrvatskim banom Petrom Zrinskim, ujedno i žumberačkim kapetanom, u pokušaju ostvarivanja više slobode za Hrvatsku u ona vremena. Petar Zrinski zajedno sa Franom K. Frankopanom osuđen na smrt, a zbog istih razloga i grkokatolički biskup Gabre Mijakić zbog iskazane potpore Petru Zrinskom. Govoreći o pribićkom dvorcu koji je zaslugom Pavla Zorčića postalo sredstvo financiranja žumberačke djece u Grkokatoličkom sjemeništu, vladika Nikola ističe kako je Pribić, nakon što je spaljeno sjedište Marčanske biskupije u Marči od strane neprijatelja obnove crkvenoga zajedništva sa Katoličkom crkvom, postalo duhovno središte marčanskih biskupa kroz 40 godina. „Njihova uloga je neizmjerna jer su ovdje u Pribiću, kao istinski pastiri, bdjeli nad svojim stadom kada su na samim vratima Žumberka spriječili pokušaj pravoslanih vladika da Žumberčane prevedu u pravoslavlje, te na taj način sačuvali katolicitet na ovim našim prostorima. Našim biskupima i grkokatoličkoj crkvi priskočila je u pomoć Marija Terezija koja je 1763. godine izdavši dokument kojim zabranjuje pravoslavnima da na žumberačkom terenu zbunjuje vjernike jer su oni prihvatili zajedništvo sa Katoličkom crkvom u kojem žele ostati, davši svoj doprinos kao Žumberački uskoci u mnogim poljima“ zaključuje vladika Kekić. 

Na posljetku okupljenima se obratio i domaći župnik Nenad Krajačić koji je, zahvalivši Hrvatskoj kapucinskoj provinciji na moćima sv. Leopolda, istaknuo kako ova jubilarna crkvica na Gospinom otočiću i ovim dolaskom sv. Leopolda u našu sredinu želi postati duhovna oaza za mnoge hodočasnike pribićkoga i žumberačkog kraja. Zahvaljujući župljanima, vatrogasnim i kulturnim društvima, civilnim vlastima, kao i hodočasnicima o. Nenad pozvao je okupljene na vanjsku proslavu održanu u ambijentu pribićkoga dvorca. (o. Danijel Hranilović) 


 KONCERT CAPPELLE ODAK
I ZAGREBAČKIH DJEČAKA U KONKATEDRALI

U petak, uoči blagdana Blagovijesti, 24. ožujka grkokatolička župa sv. Ćirila i Metoda u suradnji udruge Coollegium pro arte organizirala je koncert „In Paradisum“ u izvedbi zborova Cappella Odak i Zagrebačkih dječaka. Nakon Liturgije pretposvećenih darova, u crkvi sv. Ćirila i Metoda na Gornjem gradu, prisutne je pozdravio župnik Danijel Hranilović. Zaželivši dobrodošlicu okupljenima Hranilović je progovorio o važnosti grkokatoličke crkve u Hrbatskoj, kao i o Ćirilo-Metodovom koru koji više od 85 godina djeluje u istoimenoj župi u muškom i mješovitom sastavu. „Razlog okupljanja, nakon što smo sudjelovali na Liturgiji pretposvećenih darova, bogoslužju karakterističnom za ovo vrijeme Svete četrdesetnice, je upoznavanje Vas, koji ste možda prvi puta ovdje u našoj crkvi, sa neiscrpivom riznicom naše grkokatoličke baštine. Drugi razlog, nikako manje važan, je gostovanje zbora Cappella Odak i Zagrebačkih dječaka, pod ravnanjem dirigentice Jasenke Ostojić“, istaknuo je Hranilović. Okupljenima se obratila i dirigentica Jasenka Ostojić koja je istaknula kako koncert namjenjuju In memoriam Marinku Šoši, predsjedniku udruge Pjevačkog zbora Zagrebački dječaci. „Gospodina Šošu pamtit ćemo kao blagog, ugodnog i vrijednog gospodina i suradnika, kao pouzdanog i mudrog vođu naše udruge, te predanog roditelja. Gospodin Šoša pomagao je donacijama i pjevačkom zboru Cappella Odak, te  je bio dobročinitelj prema našim pojedinim članovima, pronalazeći sredstva i stipendije onima koji su takvu pomoć trebali. Ovim koncertom gospođi Christi, njegovoj supruzi, i njihovoj djeci želimo pružiti utjehu, koliko je to u našoj moći. Započet ćemo pjesmom Voda zvira, u čijem je naslovu naš veliki skladatelj Josip Štolcer Slavenski prigodno zapisao: moja nadgrobna pjesma. Koncert ćemo završiti stavkom In Paradisum, sa željom da ovaj koncert bude molitva za pokoj duše Marinka Šoše. A kako kaže sv. Augustin, tko pjeva, dvostruko moli“, istaknula je dirigentica Ostojić.

U programu zborovi su izveli skladbe Josipa Štolcera Slavenskog, Krste Odaka, Sergeja Rachmanininova, M. Rudkowskog, M. Durufléa, D. Bobića, a. Schnitttkea, V. Sunka, Z. Grgoševića, T. Uklika, G. Fauréa, kao i nekoliko hrvatskih tradicionalnih pjesama. Cappella Odak, nazvana prema skladatelju Krsti Odaku, mješoviti je pjevački zbor koji djeluje pod okriljem udruge Collegium pro arte. Nastao jedinstvenim spojem pjevača dvaju ansambala, ženskog zbora Cappella Zinka i nekadašnjih pjevača Zagrebačkih dječaka, Cappella Odak rezultat je dugogodišnjeg umjetničkog i pedagoškog rada dirigentice Jasenke Ostojić. U svega nekoliko godina od osnutka Cappella Odak ostvarila je niz značajnih glazbenih suradnji i izvedbi. U 2016. godini ističu se nastupi u premijernim izvedbama Schönbergove kantate Gurre Lieder, otvorenja tri festivala: Noći hrvatskog filma u zagrebačkom Kinu Europa, Međunarodnog festivala Musica Sacra u Vrsaru, te priznatog Festivala hrvatske glazbe u Beču, potom nastup na humanitarnom koncertu Lions kluba Kontesa Dora u Muzeju Mimara, te projekt Shakespeare kroz riječ i glazbu u organizaciji Britanskog veleposlanstva. Zagrebački dječaci su prvi dječački zbor osnovan u našoj zemlji, i kao takav jedinstven ne samo u RH, već i u cijeloj regiji. Na Glazbenim svečanostima hrvatske mladeži u Varaždinu Zbor je višestruko nagrađivan Zlatnim plaketama.  Sudjelovanjem u izvedbi oratorija Prijenos Sv. Dujma J. Bajamontija na 29. varaždinskim baroknim večerima jedan je od dobitnika nagrade Ivan Lukačić. Uz zborsko pjevanje, kontinuiranim individualnim radom njeguje se posebno cijenjen i raritetan solistički dječački repertoar. Solisti Zagrebačkih dječaka nastupali su sa Zborom  i Simfonijskim orkestrom HRT-a, Zagrebačkom filharmonijom, Zborom Muzičke akademije, te s HNKom u Zagrebu, Šibeniku i Rijeci (o. Danijel Hranilović).


UM, IMAGINACIJA, TEOLOGIJA I NAŠA LJUDSKA NARAV

Um koji naginje imaginaciji nesposoban je za teologiju, kako kaže o. Sofronij Sakharov, jer teologija je konkretni život. Nijedna dogma nije nastala bez povijesnog događaja kojega netko nekada proživio. Crkva nije teorija, niti je apstraktna filozofija, već najkonkretnija stvarnost. Ali za nas, to nije tako, nije konkretna stvarnost jer mi ne živimo više u prirodnom stanju čovjeka, u početnom Adamovu stanju, kojega smo izgubili po padu svoga praroditelja, kojega stalno gubimo po našim padovima i lutanjima, ali koje još uvijek živi u nama, i još – da se izrazimo politički – traži svoje pravo. Naša narav još traži svoje pravo i taj zahtjev naše naravi, koja se samo može pomiriti i smiriti svetošću Božjom, izbija iz nas na različite načine, kroz razne misli, ideje, imaginaciju i najčešće uzaludne ideale (o. Rafael Noica, Međunarodni kolokvij susreta duhovnih otaca, 2016., Iasi, Rumunjska). 


VELIKOPOSNI TRIOD

PUTOVAO SAM U DALEKU ZEMLJU...

            Kao dionik sinovstva, nisam razumio dobroga Oca, nesmotreni ja, i sam lišio sam se slave,  a bogatstvo milosti u zlu protratio. U nedostatku božanske hrane priklonio sam se grešnom strancu, a on me odveo u svoje dušeubojito stanište gdje sam živio grešno pasući zvijeri i hraneći se nasladama koje ne nasićuju. Obrativši se sada, vapijem dobrom i milosrdnom Ocu: Sagriješih protiv neba i pred tobom, pomiluj me!

            Poput rasipnoga sina putovao sam u daleku zemlju zla. U zlu sam potrošio bogatstvo koje si mi dao, milosrdni Oče. Gladan sam dobrih djela i odjeven u sramotno ruho  svojih opačina, jer sam posve ostao bez božanske milosti. Vapijem ti: Sagriješio sam! No, poznajem tvoju milosrdnu dobrotu. Primi me kao jednoga od najamnika svojih, milosrdni Kriste, po molitvama ljubljenih apostola tvojih.  

Stihiri na stihove, srijeda Trećeg tjedna Vel. posta, Triodion


TRIOD – 3. TJEDAN VELIKOGA POSTA


DRUGA NEDJELJA VELIKOGA POSTA

Sv. Grgur Veliki, papa rimski 

“Sinko, otpuštaju ti se grijesi... Da znate, vlastan je Sin Čovječji otpuštati grijehe.“ (Mk 2, 5. i 10.)

TROPAR nedjeljni, glas 2.: Kad si sišao u smrt, Živote besmrtni, tada si sjajem božanstva smrtni udarac zadao paklu. A kad si i mrtve iz podzemlja uskrisio, sve sile nebeske klicahu Tebi: Davaoče života, Kriste Bože naš, slava Tebi!

KONDAK Trioda, gl. 4.: Sada nasta vrijeme rada, pred vratima je sud. Ustanimo dakle, i postimo! Prinesimo suze pokajanja s milostinjom, i zavapimo: Sagriješismo! Grijeha je naših više nego pijeska morskog. Ali oprosti nam, Stvoritelju sviju, da primimo neuvele vijence!

TROPAR sv. Grguru Velikom, glas 4.: Okrijepljen snagom božanske milosti koju si s nebesa od Boga primio, slavni Grgure, uputio si se putem Evanđelja te od Krista primio plaću za svoja djela, blaženi! Moli ga za spasenje duša naših.


OSNAŽI NAS DA SE BORIMO...

Riječi Božja, tvom životvornom križu pjevamo! On je svijetu procvjetao životom usmrtivši samu smrt i sada ti ga prikazujemo u našim prozbama! Osnaži nas koji ovih svetih dana postimo i daj nam snage da se borimo s napastima te mirnu pobjedu, po velikom tvom milosrđu, Čovjekoljupče! (Stihira Večernje 2. četvrtka Velikog posta, glas 5.)


Misli sv. Ivana Zlatoustoga i postu

TI POSTIŠ? DOKAŽI SVOJIM DJELIMA

Tko posti, taj postaje lagan i dobiva krila, i bodra duha moli se, gasi zle pohote, umilostivljuje Boga i smiruje svoj napuhani um (...)
Vara se tko smatra da je post samo uzdržavanje od hrane. Pravi post je i udaljavanje od zla, obuzdavanje jezika, odbacivanje grijeha, kroćenje pohote, odustajanje od klevete, laži i proklinjanja(...)
Ti postiš? Dokaži mi to svojim djelima. Kakvim?
Ako vidiš siromaha, podaj milostinju;
Ako spaziš neprijatelja, pomiri se;
Ako vidiš svoga prijatelja u sreći, ne zavidi;
Ako spaziš lijepu ženu, prođi mirno.
Neka poste ne samo usta i vid, i sluh, i noge, i ruke, i svi dijelovi našaga tijela.
Neka poste ruke time što će se uzdržavati od otimanja i grabljenja.
Neka poste noge tako da prestanu ići na protuzakonite priredbe.
Neka poste oči tako da neće gledati lijepa lica i tuđu krasotu (...)
Neka i jezik posti od izgovaranja sramotnih riječi i psovki.
Kakva je korist što se uzdržavamo od ptica i riba, a braću ugrizamo i jedemo?


VELIKOPOSNI TROPJESNEC (TRIOD)

MILOSTINJA NADAHNUTA POSTOM

Ako stavimo svoje ruke na dobra djela, napori posta bit će nam vrijeme obraćenja, put ka vječnom životu jer ništa ne spašava toliko dušu kao davanje onima koji su u potrebi. Milostinja nadahnuta postom, oslobađa od čovjeka od smrti i zato ju uzljubimo jer tome ništa nije ravno: Ono je dostatno za spas duša naših! (Stihiri na stihove, Jutrenja 2. četvrtka Velikog posta, gl. 8.) 

 


PAPA FRANJO:

“NAJNIŽI STUPANJ MORALNOG SROZAVANJA JE OHOLOST“
(Iz Korizmene poruke 2017.)

Lazar i bogataš

Prispodoba o Lazaru i bogatašu (Lk 16, 19 - 31) je bespoštedna u opisivanju proturječnosti u kojima se nalazi bogataš (usp. r. 19). Taj lik, za razliku od Lazara, je bezimen; za njega se jednostavno kaže da je "bogataš". Izobilje u kojem živi ogleda se u pretjeranoj raskošnoj odjeći koju nosi. Taj se čovjek volio razmetati svojim bogatstvom i običavao je to činiti svakodnevno: "danomice se sjajno gostio" (r. 19). U njemu vidimo dramatičan odraz izopačenosti grijehom, koja poznaje tri susljedna stupnja: ljubav prema novcu, ispraznost i oholost (usp. Homilija na misi, 20. rujna 2013.). Apostol Pavao kaže da "korijen svih zala jest srebroljublje" (1 Tim 6, 10). To je glavni uzrok korupcije i izvor zavisti, svađa i sumnjičenja. To može ići tako daleko da novac zavlada nama, čak dotle da postane tiranijski idol (usp. apost. pob. Evangelii gaudium, 55). Namjesto da bude sredstvo kojim se služimo u činjenju dobra i iskazivanju solidarnosti drugima, novac može nas i čitav svijet podjarmiti egoističnoj logici koja ne ostavlja prostora ljubavi i predstavlja prepreku miru. U prispodobi se zatim pokazuje da gramzivost bogataša čini ispraznim. Njegova osobnost nalazi izraz u vanjštini, u pokazivanju drugima što si može priuštiti. Ali ta vanjština pokriva unutarnje lice. Njegov je život talac vanjskog izgleda, tog najpovršnijeg i najprolaznijeg aspekta postojanja (usp. isto, 62). Najniži stupanj tog moralnog srozavanja je oholost. Bogataš se odijeva poput kralja i ponaša se poput božanstva, zaboravljajući da je obični smrtnik. Za čovjeka iskvarena ljubavlju prema bogatstvima ne postoji ništa drugo osim njega samog i zbog toga osobe koje ga okružuju ostaju izvan njegova vidokruga. Plod navezanosti na novac je dakle neka vrsta zaslijepljenosti; bogataš ne vidi čovjeka koji gladan, izranjen, ponižen leži do njegovih vrata.


DAN MOLITVE ZA DUHOVNO I TJELESNO ZDRAVLJE

U subotu, 4. ožujka 2017., u Konkatedrali sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, pod geslom “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam“, održan je dan molitve za duhovno i tjelesno zdravlje.  Božansku liturgiju s molitvama za duhovno i tjelesno zdravlje, nakon koje su održane posebne molitve i podijeljeno vjernicima pomazanje bolesničkim uljem, služio je zagrebački župnik o. Danijel Hranilović, a propovijedao je đakon fra Dragan Grizelj OFM.

 


TRIOD – 2. TJEDAN VELIKOGA POSTA

- klikni na sliku -

PRVA NEDJELJA VELIKOGA POSTA - NEDJELJA PRAVOVJERJA 

 

TROPAR nedjeljni, glas 1.: Premda Židovi zapečatiše grobni kamen, a vojnici stražahu nad prečistim tijelom Tvojim, Ti si ipak, Spase, treći dan uskrsnuo, dajući svijetu život. Stoga Tebi, davaoče života, pjevahu nebeske sile: Slava uskrsnuću Tvojemu, Kriste! Slava kraljevstvu Tvojemu! Slava promislu Tvojemu! Jedini Čovjekoljupče!

TROPAR Posnog trioda, glas 2.: Klanjamo se prečistome Liku Tvome, o Predobri, moleći za oproštenje grijeha naših, Kriste Bože! Jer Ti si dragovoljno izvolio tijelom uzići na križ, da izbaviš od ropstva đavolskog one koje si sazdao. Stoga zahvalno kličemo Tebi: Sve si ispunio radošću, Spasitelju naš, koji si došao spasiti svijet!

KONDAK, glas 8.: Neopisiva Riječ Očeva opisa se, Bogorodice, utjelovivši se po tebi. I okaljanu sliku Božju u  prvotni oblik vrati, spojivši je s božanskom ljepotom. Ispovijedajući spasenje, djelom i riječju, mi ga u slici izražavamo.

NEDJELJA ŠTOVANJA SVETIH IKONA

Prva nedjelja Velikoga posta naziva se i Nedjeljom pravovjerja (ortodoksije) i njome se slavi pobjeda pravovjernog nauka o štovanju svetih ikona na Drugom nicejskom saboru 787. godine. 

Svoj kultni pohod u kršćanstvu započela je ikona u širim razmjerima tek u 6. i 7. st., pohod u kojem su u najvećoj mjeri pomagali neobuzdano pučko vjerovanje, priče, legende i čuda. Pojavile su se brojne čudotvorne slike, Kristove slike koje nije slikala ljudska ruka, ikone koje su pale s neba, koje prolijevaju krv i brane se protiv neprijatelja kulta, ikone koje štite gradove, liječe bolesnike i oživljuju umrle.

Cara Leona III. su neki iz crkvenih krugova koji su bili neprijateljski raspoloženi prema štovanju svetih slika (ikona), nagovorili da zabrani kult štovanja slika, što je ovaj učinio izdavanjem edikta 730. godine. Mnogi protivnici toga su bili protjerani i mučeni, a uništene su brojne vrijedne ikone. Godine 754. godine, u Hijeriji na Bosporu sin Lava III., Konstantin V. sazvao je koncil koji je podržao taj pokret protiv ikona nazvan ikonoklazam. Cilj mu je bio ukloniti svete slike iz bogoslužja i zabraniti njihovo štovanje, a bio je usmjeren I protiv štovanja svetačkih relikvija, pa i samih svetaca. Nakon smrti cara Konstantina V., majka Irena saziva sabor u Niceji 787. (Drugi nicejski) na kojem je takvo naučavanje  osuđeno kao krivovjerje (ikonoklastička hereza) te je odobreno štovanje ikona. Broj sudionika koncila bio je 258 na početku sabora, a na kraju 335. Broj biskupa bio je nadopunjen velikom skupinom monaha i opata koji su bili skloni štovanju ikona. U osam zasjedanja Koncila koja su trajala od 28. rujna do 23. studenog 787. godine proglašeno je štovanje slika kao pravovjerni nauk, a ikonoklazam osuđen kao hereza. Definicija kulta ograničila se na razlikovanje štovanje (proskynesis) koji se odnosi na prikazani lik u odnosu na obožavanje (latreia) koje pripada samo Bogu. Štuje se lik kojega ikona prikazuje. Zaključna sjednica se održala u Carigradu, gdje su još jednom pročitani zaključci, uz pristanak svih biskupa, a prvo se potpisala carica te zatim pozivajući sina da i on učini isto. Bizantska je Crkva na  prvu nedelju svetog i Velikog Časnog Posta, a koja se naziva Nedelja pravovjerja ili pravoslavlja, slavi spomen na tu veliku pobjedu štovanja ikona.


PRIMIMO NAVJEŠTAJ POSTA S RADOŠĆU

Po tvom božanstvenom križu usmrtio si strasti moje pûti; po svojoj si muci svim ljudima dao slobodu od patnji! Učini i mene dostojnim, Gospode, primiti svoje veliko i obilno milosrđe! (Sjedalan Jutrenje prvog petka Velikog posta, glas 2.)

Primimo navještaj posta s radošću! Da je naš praotac Adam držao post mi ne bismo bili lišeni raja. Voće koje nas je usmrtilo bijaše lijepo za oko i ukusno za hranu i stoga se ne dajmo zavarati očima jer kada se pojede postaje bezvrjedno. Bježimo od neumjerenosti da ne budemo nadvladani strastima kad se nasitimo. Znamenujmo se krvlju Onoga koji je za nas dragovojno odveden u smrt da nas zatornik ne dohvati. Tako ćemo imati udjelu u svetoj Kristovoj Pashi koja je za spasenje duša naših (Stihira na stihove Jutrenje prvog petka Velikog posta, glas 8.).


PRIOPĆENJE STALNOG VIJEĆA HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE NEDJELJA - DAN GOSPODNJI

KLIKNI NA SLIKU ILI:
http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=187739


OBORUŽAJMO SE ŠTITOM VJERE

Želeći biti dionicima Božanske Pashe, ne Pashe egipatske već Pashe Siona, po pokajanju se odrecimo grešnoga napitka! Opašimo bokove mrtvljenjem užitaka, navucimo obuću koja ne korača zlim putevima i oružajmo se štitom vjere! Ne nasljedujmo neprijatelje križa Učiteljeva već slavimo pobjedu nad Zlim po postu radi Spasitelja našega koji nam je put pokazao! (Stihira Večernje četvrtka Prvog tjedna Velikog posta, glas 4.) 


SVETA ČETRDESETNICA
- VELIKI POST U ISTOČNOJ KRŠĆANSKOJ TRADICIJI

 

Sveta četrdesetnica ili Veliki post jest zajedno s Pashom (Uskrsom) najistaknutije, središnje vrijeme crkvene liturgijske godine u svim kršćanskim Crkvama i obredima. Na kršćanskom Istoku Veliki je post s Uskrsom najvažniji i središnji dio cijele godine... 

Cijeli tekst: klikni na sliku 


VELIKOPOSNO BOGOSLUŽJE:
LITURGIJA PRETPOSVEĆENIH DAROVA

Liturgija pretposvećenih darova je posebno crkveno bogoslužje u bizantskom obredu koje se služi u svagdane Velikoga posta (sv. Četrdesetnica), u sklopu kojega se podjeljuje pričest svetim Darovima (Tajnama odn. Euharistijom) koji su posvećeni na nekoj prethodnoj Božanskoj Liturgiji. Otuda joj i naziv “pretposvećenih darova”. Ovo drevno bogoslužje spominju crkveni kanoni još u 7. stoljeću. To pokorničko velikoposno bogoslužje sastoji se od dva temeljna dijela: Večernje i službe pričesti. Međutim, struktura Večernje nije ona sabaitsko-palestinskog tipa koja je ubičajena u sadašnjem časoslovu bizantskog obreda, već carigradskoga katedralnog tipa. Čitava ova služba je vrlo svečana te odiše ozbiljnošću i otajstvenim ozračjem. U svim Crkvama bizantskoga obreda ona se izvodi s velikom pažnjom i posebnim napjevima. Uobičajeno je na kršćanskom Istoku da se u Velikom postu srijedom i petkom posti do večeri, tj. do Liturgije pretposvećenih darova kada se vjerni pričešćuju. Cijeli tekst: klikni na sliku ili:


POSNI TRIOD - SLUŽBE ČASOSLOVA VELIKOGA POSTA

Tekstovi svagdanjeg časoslova u Velikom postu iz Posnog trioda (tropjesneca). Ovdje su tekstovi prvog tjedna. Kombinira se zajedno s tekstom (poretkom) Velikoposne Jutrenje i Večernje koji se nalazi u rubrici: DUHOVNOST s desne strane.

PRVI TJEDAN POSTA

- KLIKNI NA SLIKU -

OVO JE PRVI DAN POSTA...

Radosno započnimo presveto vrijeme posta. Zablistajmo svjetlim zrakama svetih zapovijedi Krista, Boga našega: sjajem ljubavi i blještavilom molitve, snagom prave hrabrosti i čistoćom svetosti! Odjeveni tako haljinom svjetla, pohitimo prema svetom Uskrsnuću trećega dana koje svijet obasjava slavom vječnoga života! (Sjedalan Jutrenje Prvog dana Velikoga posta, gl. 2.)

Ovo je prvi dan posta i za tebe, dušo moja, neka to bude odlaganje grijeha i povratak k Bogu i životu s Njime. Bježi iz bezdana zla i ljubi samo one puteve koji vode k miru te pred Bogom i u njemu počivaj.

Odjeveni sjajnim haljinama posta, otresimo se mračnih i mučnih haljina razuzdanosti kako bi prosvijetljeni dobrim djelima s vjerom ugledali svjetlosjajnu muku Spasiteljevu (Tropari Devete pjesme kanona na Jutrenji Prvog dana Velikoga posta)


VELIKI I ČASNI POST - SVETA ČETRDESETNICA

U ponedjeljak, 27. veljače započinje Veliki i časni post - sveta četrdesetnica. Što je Veliki post i koje značenje ima za Crkvu i sve vjernike pročitajte ovdje (klikni na sliku):


MESOPUSNA NEDJELJA
Spomen Kristova ponovnog dolaska i Posljednjega suda

TROPAR glas 7.: Uništio si križem svojim smrt, razbojniku si otvorio raj. Mironosicama si plač pretvorio u radost, a apostolima si naložio propovijedati, da si uskrsnuo, Kriste Bože, dajući svijetu veliku milost.

KONDAK, glas. 1.: Nastavniče mudrosti, prosvjetitelju razuma, učitelju neukih i zaštitniče nevoljnih! Okrijepi i prosvijetli srce moje, Vladaru! Podaj mi riječ, Ti Riječi Očeva, pa neću kratiti usnama svojim, da Ti vape: O Bože milostivi, sagriješih, pomiluj me!

STIHIRE:

Kada dođeš, Bože, sa tisućama tisuća nebesih anđeoskih Počela, tada učini i mene bijednika dostojnim, Kriste, u visinama tebe susresti.

Kada siđeš, Bože, na zemlju u slavi, i kada čitav svijet uzdrhta, i kada poteče ognjena rijeka pred sudištem, te se knjige rastvore i tajne objave, tada izbavi mene od ognja neugasiva, i udostoj me da stanem s desne strane Tvoje, o Suče pravedni! 


DUHOVNA MISAO:

MIR SA SOBOM...

Mi nismo u miru s drugima, jer nismo u miru sa samim sobom, a nismo u miru sa samim sobom, jer mi nismo u miru s Bogom (o. Thomas Merton)


NEDJELJE PRIPRAVE ZA VELIKI POST

Crkve bizantske tradicije pripremaju se za početak Velikog posta (Svete četrdesetnice) četiri nedjelje prije početak samog Velikog posta. To su Nedjelja o cariniku i farizeju, Nedjelja o Rasipnom sinu, Mesopusna nedjelja (Posljednjega suda) i Siropusna nedjelja (Izgon Adama iz raja). Molitveni tekstovi tih nedjelja uzeti su iz Posnog trioda (tropjesneca) - liturigjske knjige u kojoj se nalaze liturgijski tekstovi Velikoga posta. Već sami nazivi i teme ovih nedjelja potiču na duhovno očišćenje, razmišljanje i obraćenje, a molitveni tekstovi predstavljaju izvrsnu duhovnu hranu za obnovu duhovnog života svakog vjernika.

Kondak o cariniku i farizeju, gl. 3.

Prikažimo Gospodu uzdahe carinika i, premda grješnici, približimo se Njemu kao Vladaru! On želi da se svi ljudi spase i daje oproštenje svima koji se kaju. Jer, iako je Bog i nema početka kao ni Otac, On postade čovjekom radi nas.

Ikos: Sami se ponizimo u pobožnim uzdasima i plačem vratimo mir svojim savjestima, kako bismo se na vječnom sudu pojavili vjerni i bez krivice te tako primili oproštenje. Tamo ćemo doista doživjeti oslobođenje, te stoga sada za njega molimo. Tamo će bolest pobjeći, tuga i uzdasi prestati, jer to je raj koji nam je pripravio Krist Spasitelj, Bog koji kao i Otac nema početka.


PROSLAVA BLAGDANA SUSRETA U HRAMU U JASTREBARSKOM

Fotogalerija: klikni na sliku

U nedjelju (Carinika i farizeja), 5. veljače 2017., svečano je proslavljen blagdan Susreta Gospodnjega u Hramu, u župnoj crkvi Preobraženja Gospodnjega u Jastrebarskom, svetom liturgijom te blagoslovom svijeća i djece kod ikone i moćiju sv. Šimuna Bogoprimca. Liturgiju je služio župnik Milan Stipić, a propovijedao je o. Ivan Radeljak. Bili su nazočni i članovi poglavarstva Grada Jastrebarskog.

 


PROSLAVA DANA ŽIVOTA U KONKATEDRALI SV. ĆIRILA I METODA U ZAGREBU

 

U nedjelju, 5. veljače, u grkokatoličkoj konkatedrali Sv. Ćirila i Metoda na zagrebačkom Gornjem gradu održana je zajednička proslava Dana života. Liturgiju s početkom u 18 sati predvodio je o. Danijel Hranilović, župnik grkokatoličke župe Sv. Ćirila i Metoda te duhovnik inicijative "40 dana za život". Nakon liturgije uslijedilo je kratko predavanje o crkvi i grkokatolicima. Potom je slijedilo kratko predstavljanje inicijative "40 dana za život" te zajedničko druženje. Zajedničku proslavu Dana života suorganizirali su HKLD, Podružnica Zagreb i HKLD, Sekcija farmaceuta i medicinskih biokemičara.


NEDJELJA O CARINIKU I FARIZEJU
(XXXIII. po Duhovima, glas 5.)

TROPAR: Riječ, s Ocem i Duhom bez početka, rodi se od Djevice za spasenje naše  Iskažimo Joj, vjerni, čast i klanjanje! Jer Ona izvoli tijelom uzići na križ, i smrt podnijeti, te mrtve uskrisiti slavnim uskrsnućem svojim.

KONDAK, gl. 2.: Prikažimo Gospodu uzdahe carinika i, premda grešnici, približimo se Njemu kao Vladaru! On želi da se svi ljudi spase i udjeljuje oproštenje svima koji se kaju, jer, iako je Bog i nema počela kao ni Otac, On postade radi nas čovjekom. 

STIHIRE VEČERNJE: 

Braćo, ne molimo se poput farizeja, jer tko se uzvisi bit će ponižen. Zato se ponizimo pred Bogom i posteći s carinikom zavapimo: "Bože, očisti nas grješne! "

Farizej uznositošću ponižen, a carinik kajanjem uzvišen, pristupiše Tebi, jedinomu Vladaru. Ovaj hvaleći se izgubi svoje blago, a carinik ničim se ne hvaleći postade dostojan darova. U takvim uzdisajima utvrdi i mene, Kriste Bože, jer si Čovjekoljubac.                    

Svemogući Gospode! Znam koliko vrijede suze: Ezekijela su spasile od vrata smrti, grješnicu su izbavile iz dugogodišnjih grijeha, a carinika su uzdigle iznad farizeja. Zato Ti vapijem: "Pribroji i mene k njima i pomiluj me!" 


2. veljače - BLAGDAN

Susret Gospoda Isusa Krista u Hramu

 

SINAKSAR: Četrdeset dana poslije rođenja donese presveta Bogorodica Isusa u jeruzalemski hram da ga prema propisima Zakona posveti Bogu i sebe očisti. U tom času, ponukan Duhom Božjim, pojavi se tu i starac Šimun koji uze dijete Isusa u naručje i reče: Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru. Ta oči moje vidješe spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje  naroda, slavu puka svoga izraelskoga (Lk 2, 29 - 32). A Mariji, majci njegovoj, reče: Ovaj je, evo, postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan. A i tebi će samoj mač probosti dušu da se razotkriju namisli mnogih srdaca (Lk 2, 34 - 35). Obredu prikazanja u Hramu bila je nazočna i proročica Ana. Ona je razglasila po gradu da je vidjela Mesiju. Ovaj blagdan ustanovljen je 544. godine.

TROPAR, glas 1. : Raduj se, Bogorodice Djevo, milosti puna, jer iz tebe je zasjalo Sunce pravde Krist Bog naš! On prosvjetljuje one koji leže u tami. Veseli se i ti, starče pravedni, koji si primio u naručje Izbavitelja naših duša! On će nam dati dar uskrsnuća!

Radujsja blagodatnaja Bogorodice Djevo, iz tebe bo vozsija solnce pravdi, Hristos Bog naš, prosvješčajaj suščija vo tmje: veselisja i ti starče pravednij, prijemij vo objatija svoboditelja duš naših, darujuščago nam voskresenije.

KONDAK, glas 1.: Svojim rođenjem Ti si posvetio Djevičinu utrobu i blagoslovio, kao što se dolikovalo, ruke Šimunove, i sada izišavši nam u susret, Kriste Bože, Ti si nas spasio. Podaj mir narodu koji se bori i okrijepi Crkvu koju ljubiš! Jedini Čovjekoljupče!


O LJUBAVI

(Sv. Bazilij Veliki)

Doista Božju ljubav ne mogu dohvatiti zapovijedi ni nauka. Ta nitko nas nije naučio da se veselimo svjetlu da želimo život, da ljubimo roditelje i hranite­lje. Pogotovo onda Božja ljubav nije ovisna od vanj­ske izobrazbe, nego već stoga što čovjek postoji kao živo biće i što je u njemu poput sjemenke usađena moć razuma, on posjeduje sposobnost i potrebu lju­bavi. Tu je urođenu moć prihvatila škola božanskih zapovijedi, te je brižno i svjesno uzgaja i Božjom pomoću usavršava. Upravo stoga, smo i mi iskušali koliko je čvrsta vaša želja, a po Božjem daru i uz pomoć vaših moli­tava prema sposobnosti koju nam je dao Duh Sveti nastojat ćemo raspiriti Božju ljubav koja tinja u vama.Najprije treba spomenuti da smo već primili spo­sobnost za vršenje svih zapovijedi koje nam je Bog dao. Stoga se ne smijemo tužiti kao da se od vas tra­ži nešto neobično, niti se uznositi kao da smo u to utrošili nešto više nego što nam je dano. Ako se pravo i prikladno služimo tom sposobnošću, tada je naš ži­vot ukrašen krepostima; a ako se loše služimo, upa­damo u mane. A obilježje je mane da se zlo i Božjim zapovijedi­ma protivno služi sposobnošću koju nam je Bog dao da činimo dobro. Naprotiv je obilježje Bogu mile kre­posti da se služimo sposobnošću u skladu s glasom savjesti i prema Božjem zakonu.

Budući da je to tako, isto treba reći i o ljubavi. Čim nam je dana zapovijed da ljubimo Boga, već od samoga našeg početka posjedujemo moć i sposobnost da možemo ljubiti. Nije nam potrebno da nas netko izvana nauči kako se ljubi, jer to svak u sebi i od samoga sebe može naučiti. Po naravi težimo za do­brim i lijepim stvarima, makar jedni ljudi smatraju da je lijepo i dobro jedno, a drugi drugo. Također bez ičije pouke ljubimo rođake i prijatelje, a dobročinite­ljima smo od svoje volje srdačno odani (Opširnija monaška pravila).


SVEČANA LITURGIJA U KATEDRALI POVODOM BLAGDANA ZAŠTITNIKA EPARHIJE SVETA TRI SVETITELJA

Križevačka eparhija proslavila je u ponedjeljak, 30. siječnja blagdan svojih nebeskih zaštitnika – Tri svetitelja (Tri jerarha): sv. Bazilija Velikoga, sv. Grgura Nazijanskoga (Bogoslova) i sv. Ivana Zlatoustog. Svečanu svetu liturgiju u grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima služio je vladika križevački Nikola Kekić zajedno sa svećenicima: o. Milom Vranešićem, o. Nikolom Stupjakom i o. Mihajlom Simunoviće. Pjevao je Katedralni zbor Križevci pod ravnanjem maestra Ozrena Bogdanovića (foto: prigorski.hr).


ZIMSKO HODOČAŠĆE SV. ILIJI NA SVETU GERU

 

U nedjelju 29. siječnja 2017. u povodu tradicionalnog zimskog planinarskog hodočašća na Svetu Geru svetu misu u kapeli sv. Ilije služio je pomoćni zagrebački biskup mons. Mijo Gorski u zajedništvu sa četvoricom svećenika zapadnog i istočnog obreda. Na zimskom hodočašću okupilo se više od pet stotina planinara i izletnika koji su zadnju nedjelju u siječnju hodočastili na najviši vrh Žumberka. Mnogobrojnim hodočasnicima u prigodnoj propovijedi, nadovezujući se na nedjeljna čitanja, govorio je biskup Gorski. On je napose istaknuo važnosti obitelji u našem društvu a napose je naglasio Blaženstava koja trebaju postati smjerokaz za život svakoj kršćanskoj obitelji. Na kraju misnog slavlja vjernike je na hrvatskom i slovenskom jeziku pozdravio graditelj svetišta stavrofor Milan Vranešić koji je zahvalio svima koji već 25 godina dolaze na ovo mjesto moliti i zahvaljivati Bogu za mir i zajedništvo. Po završetku euharistijskog slavlja hodočasnici su tradicionalno obišli oltar svetišta te se u molitvi preporučili sv. Iliji da ih prati u njihovim planinarskim pohodima tijekom cijele godine (zumberacki-vikarijat).


PREDSTAVLJANJE ĆIRILO-METODOVA KORA NA "NOĆI MUZEJA" 2017.

U subotu, 27. siječnja 2017., u sklopu manifestacije "Noć muzeja 2017.", u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, predstavljen je Ćirilo-Metodov kor. Upriličena je izložba o povijesti kora kao i nastup obaju zbora - mješovitog i muškog. Prigodna izlaganja održali su dr. Goran Ivanišević i podđakon Livio Marijan, kancelar KriževačkU subotu, 27. siječnja 2017., u sklopu manifestacije "Noć muzeja 2017.", u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, predstavljen je Ćirilo-Metodov kor. Upriličena je mala izložba o povijesti kora kao i nastup obaju zbora - mješovitog i muškog. Prigodna izlaganja održali su dr. Goran Ivanišević (o povijesti kora) i podđakon Livio Marijan, kancelar Križevačke eparhije (općenito o bizantsko-slavenskom obredu). Fotogalerija: klikni na Facebook Grkokatolička Crkva u Hrvatskoj. 


Sveti Efrem Sirski, đakon, časni otac

 

Rođen je oko 306. godine u Nisbisu u Siriji od siromašnih roditelja. Bio je učenik nisbijskog biskupa sv. Jakova s kojim je kao đakon bio na prvom općem saboru u Niceji. Kad su Nisbis zauzeli Perzijanci godine 363. povukao se u samoću kao monah blizu grada Edese, gdje je dao snažan poticaj edeškoj teološkoj školi. Poznata je njegova molitva koja se moli u Velikom postu: “Gospode i Vladaru života moga...”. Bio je veliki propovjednik, marijanski pjesnik, tumač Svetog pisma i hrabri branitelj vjere. Upokojio se u dubokoj starosti 373. godine. Papa Benedikt XV. proglasio je godine 1920. učiteljem Crkve.  

TROPAR: Potocima svojih suza oplodio si suhu pustinju i po dubokim uzdasima nutrine urodio stostrukim plodovima! Blistajući brojnim čudesima, postao si svjetlonoša u svijetu, oče naš Efreme: moli Krista Boga za spasenje duša naših!

KONDAK: Imajući vazda pred sobom čas suda,  ganuta srca gorko si plakao, časni oče Efreme! Pokazao si se velikim učiteljem riječju i djelom, i pozivao grešnike k pokajanju, Oče svega svijeta!


MALI KATEKIZAM

 

 

TEOLOGIJA U DŽEPNOM IZDANJU:  JEDINORODNI SINE...

 

“Jedinorođeni Sine i Riječi Božja, besmrtan si, a htio si, spasenja našega radi, utjeloviti se od svete Bogorodice i vazda Djevice Marije. I davši se raspeti, Kriste Bože, smrću si smrt satro. Ti si jedan od svete Trojice slavljen s Ocem i Svetim Duhom: Spasi nas“.

 

Božanska liturgija bizantskog obreda ne obiluje samo vanjskom estetikom, već i bogatstvom kratkih, ali snažnih dogmatsko-teoloških izričaja. Ovaj himan ili kratki spjev, kojega se pripisuje caru Justinijanu (+565.), poput malog paketića sadrži gotovo sve što trebamo znati i sve što može hraniti naš duhovni život. To je mini pjesan Gospodnjega učovječenja i našega otkupljenja.

Za Jedinorođenoga Sina Božjega znamo da je “Riječ“ (grč. Logos) Očeva jer je “rođen“ prije vjekova – izvan ili iznad vremena – od Oca, baš kao što se riječ rađa u našem umu i razmišljanju te se onda izriče na izvanjski način s određenim značenjem i snagom. To je ni više ni manje zapravo ljudski način izricanja neshvatljive ili neizrecive realnosti života Trojedinoga Boga. Tu istinu se ne može na jednostavan način izreći ili prikazati nečim poput precizne matematičke formule, ali ona prilično jasno iskazuje ono bitno: Sin postoji ili “jest“ prije vremena ili oduvijek. Sveti oci Crkve nas uče: “Bog nikada nije bio ne-otac“ (ili: “Nije nikad bilo da Bog nije bio otac“). Oduvijek je imao Sina. I kada se Isus Krist “utjelovio“ od vazda djevice Marije, on se učovječio u vremenu. On nije nastao ili počeo postojati u tom trenutku, niti mu se “božanstvo“ u ičemu promijenilo.

Međutim, ono što se jest promijenilo, i to vrlo radikalno, jest naše “ljudsko“. Kada je uzeo našu tjelesnu pût (“vo-ploti-sja“) i svu njezinu tamu, njezino palo stanje, do pakla i smrtnosti, umjesto da ju je preskočio ili izbjegnuo ili odbacio, on ju je tim činom preuzimanja na sebe preobrazio. I to tako što uskrsnuvši iz nje ustao. To isto je omogućio svima nama jer je to ostvario upravo u našoj ljudskosti i preko naše ljudskosti, u “našoj odjeći“ koju je njegovo božanstvo nosilo. On je smrću smrt uništio i pokazao nama kako to isto postići. On nam pokazuje kako prolaziti “kroz“ stvari umjesto “mimo“ njih. On nije mimoišao našu tjelesnost i ljudskost. Mi to možemo s njim, s njegovim prosvjetljenjem i njegovom mudrošću, u zajedništvu i jedinstvu s njime. On nas preobražava, spašava i iscjeljuje (ponovno nas čini “cijelima“ – cjelinom, jer smo podijeljeni, dijabolični, nepotpuni). I on to čini preko naše ljudskosti, kroz nju i po njoj, dakle po našem životu (točno onakvom kakav već je), a ne mimo ili izvan njega.

Ovaj je veličanstveni i minijaturni hvalospjev najsažetiji “Credo“ (Simbol vjere) kršćanstva, ili pak jedan obogaćeni i razrađeni “Slava Ocu...“ U bizantskom obredu moli se na svakoj božanskoj liturgiji. Poput Očenaša, svaki bi ga vjernik trebao znati napamet jer predstavlja izvrsnu svagdanju kratku ispovijest vjere u obliku kratke molitve ili pjesme srca i uma, kao jedno malo “džepno“, ali snažno priznanje i posvješćenje onoga što jesmo i Onoga u kome jesmo. Dobro je svagdano stati pred ikonu, križ ili jednostavno zaklopiti oči na bilo kojem mjestu, u kolima, za stolom prije jela, kada uđemo u crkvu, kada smu napasti, opasnosti ili neprilici, znamenovati se križem te srcem  izreći ovu kratku hvalbenu molitvu.

podđakon Livio Marijan


BOG JE SVJETLOST

Bog je svjetlost - najblistavija i nepristupačna; Boga um ne može pojmiti niti ga usta mogu izreći. On prosvjetljuje svako razumno stvorenje. Što je sunce vidljivome svijetu to je Bog svijetu duha, i svoju će božanstvenost očitvati u našem duhu u onoj mjeri koliko smo pročišćeni (sv. Grgur Bogoslov).


25. siječnja

Sv. Grgur Bogoslov (Nazijanski), patrijarh carigradski

 

Rodio se u svetačkoj obitelji u Nazijanzu, u Kapadociji, u Maloj Aziji godine 330. Otac njegov sv. Grgur bijaše u tom gradu biskup. Skupa s Bazilijem studirao je na glasovitoj visokoj školi u Ateni. Nakon studija krstio se i zaredio za svećenika. Bio je biskup u Sassimi (372.) i Nazijanzu (374.), a carigradski patrijarh od 378. do 381., neustrašivo braneći pravovjerje protiv arijanskog krivovjerja koje je nijekalo da je Isus Krist Sin Božji i makedonijevske hereze koja je naučavala da Duh Sveti nije Bog. Zbog zavidnosti nekih biskupa odlučio je napustiti Carigrad i preuzeti malu biskupiju u Nazijanzu, gdje je na biskupskom tronu naslijedio svoga oca. Napisao je oko 500 pisama i 240 poslanica. Ispjevao je i crkvene himne. Zbog dubokih teoloških misli dobio je nadimak Teolog (bogoslov). Umro je 9. svibnja 390. godine. 

TROPAR: Pastirska frula tvojeg bogoslovskog nauka pobijedila je trube poganskih govornika. Tebi, koji si istraživao dubine Duha, bila je darovana ljepota govora. Moli Krista Boga, oče Grgure, da se spase naše duše.

KONDAK: Bogoslovskim tvojim jezikom raspleo si, o Slavni, obmanu krasnorječja govornika; odjećom pravovjerja, istkanom s nebesa, Crkvu si ukrasio. Ona, njome zaodjenuta, zajedno s nama, djecom tvojom, kliče: Raduj se, Oče, uzvišena glavo bogoslovlja.


PROŠTENJE I ARHIJEREJSKA LITURGIJA U KAŠTU

U nedjelju, 22. siječnja 2017., u župnoj crkvi sv. Antuna Velikoga u Kaštu, svečanom ahrijerejskom liturgijom koju je služio vladika Nikola Kekić, proslavljeno je proštenje sv. Antuna, čiji je blagdan inače 17. siječna.


LITURGIJA SV. IVANA ZLATOUSTOG U SISAČKOJ KATEDRALI

U sklopu Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana koja traje od 18. do 25. siječnja, vladika križevački Nikola Kekić, zajedno s mjesnim biskupom Vladom Košićem, u sisačkoj katedrali Uzvišenja svetoga Križa, služio je arhijerejsku liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga, na kojoj je pjevao Katedralni zbor iz Križevaca.


U KAŠTU PREDSTAVLJEN OVOGODIŠNJI “ŽUMBERAČKI KRIJES“

U subotu 21. siječnja 2017. godine u Kaštu je održano predstavljanje novoga 39. broja “Žumberačkog krijesa“. Na predstavljanju su sudjelovali glavni urednik i osnivač Žumberačkog krijesa stavrofor Milan Vranešić, koji se zahvalio članovima DVD-a Kašt koji su prihvatili ovogodišnje domaćinstvo predstavljanja, zatim predsjednik DVD-a Kašt Miro Brdar, mjesni župnik o. Marjan Jeftimov, gradonačelnica Grada Ozlja Gordana Lipšinić te Nino Škrabe, predsjednik Matice Hrvatske iz Jastrebarskog, koji je dao pregled sadržaja ovogodišnjeg Krijesa. Prisutne su pozdravili predstavnici žumberačkih kulturnih društava Janko Jelenić iz Samobora i Biserka Magovac iz Metlike. O aktivnostima i planovima na izgradnji novih prometnica na samoborskom dijelu Žumberka govorio je u ime Grada Samobora Hrvoje Frankić, a o radu Parka Prirode Žumberak i planovima za budućnost ravnateljica Lovorka Jakopec. Na kraju programa novu knjigu o žumberačkom lovstvu predstavio je Želimir Štahan. Po završetku je za mnogobrojne uzvanike priređen je prigodni domjenak.


NEDJELJA 31. PO DUHOVIMA, glas 3.
Jerihonski slijepac



EVANĐELJE: U ono vrijeme kad se Isus približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. Rekoše mu: "Isus Nazarećanin prolazi." Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!" Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!" Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: "Što hoćeš da ti učinim?" A on će: "Gospode, da progledam." Isus će mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila." I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.

TROPAR: Neka se veseli nebo, neka se raduje zemlja! Jer učini moć Gospod rukom svojom. On smrću satre smrt, prvijenac postade iz mrtvih, od ponora paklena izbavi nas, i dade svijetu veliku milost.

KONDAK: Uskrsnuo si iz groba, Milostivi! Istrgao si nas iz okova smrti! Sad se Adam veseli i raduje Eva. Proroci skupa s patrijarsima slave bez prestanka božansku moć Tvoje vlasti.


UZ MOLITVENU OSMINU ZA JEDINSTVO KRŠĆANA
18. - 25. siječnja 

ČASOSLOV – ZAJEDNIČKA MOLITVENA BAŠTINA KRŠĆANSKOG
ISTOKA I ZAPADA (I.)

Časoslov –zajednička milenijska molitva kršćanske Crkve

Kršćanske Crkve Istoka i Zapada, premda su se od samih početaka razvijale u različitim kulturama i imale različite povijesne sudbine, sve do međusobnog udaljavanja i raskola, sačuvale su ipak više zajedničkoga nego što na prvi pogled možemo uočiti. Pa i onda kada više nisu bili u crkvenom i sakramentalnom jedinstvu, tradicionalni kršćanski obredi na Istoku i Zapadu razvijali su se na zajedničkim temeljima apostolske i svetootačke tradicije, na teološkim i kanonskim načelima prvih zajedničkih ekumenskih koncila i na zajedničkoj obredno-duhovnoj baštini koja je sezala do prve Crkve. Uz one osnovne obredno-sakramentalne čine kao što je služba euharistije (božanska liturgija, misa, sveta žrtva) i sedam sakramenata, jedan od osnovnih bogoslužnih slavlja ili službi u čitavoj ranokršćanskoj Crkvi je molitva časoslova. U svim tradicionalnim kršćanskim Crkvama, kako na Istoku, tako i na Zapadu, i u svim liturgijskim baštinama časoslov je bio i ostao dio liturgije Crkve. Svagdanja jutarnja i večernja molitva vjernika kršćanina ima svoj korijen upravo u crkvenoj molitvi  časoslova.

(Cijeli članak: klikni na sliku)


19. siječnja

Sveti Makarije Egipćanin, časni otac

KONDAK, glas 1.: Skončavši svoj blaženi život na ovom svijetu s mučeničkim zborovima, s pravom si se nastanio u zemlji krotkih, bogonosni Makarije! Naselivši pustinju poput grada primio si od Boga milost čudotvorstva pa te stoga častimo!

Rodio se 300. godine u Egiptu. Veliki i poznati pustinjak 4. st. I danas u Egiptu stoji veliki i poznati manastir sv. Makarija. Otac mu je bio svećenik. Nakon smrti žene, on se uputi u pustinju gdje provede 60 godina. Za pustinjačko zvanje odlučio se u zrelim godinama. Njegova odluka nije bila trenutačno, nepromišljeno mladenačko oduševljenje, već zrela odluka čovjeka u 30. godini života koji je imao zanat i posao. Bio je pekar. Pošao jeu pustinju da bi se više i nesmetanije mogao posvetiti spasenju i usavršenju duše, razvijanju milosnoga života, u potpunoj slobodi evanđeoskog siromaštva. U postojanoj molitvi i razmatranju težio je za savršenošću, svladavajući odricanjem sve neuredne sklonosti. Svoje dane ispunjavao je postom (jeo je samo jednom tjedno), radom i molitvom. Oko svoje ćelije obrađivao je škrti komadić zemlje da bi si za život priskrbio bar ono najnužnije. Aleksandrijski patrijarh zaredio ga je za svećenika 340. god., kako bi mogao i druge duhovno voditi. Kraj svih svojih pokora i postova, kao i toliki drugi pustinjaci, doživio je ipak duboku starost i sveto preminuo godine 398. Bio je duhovni otac mnogih pustinjaka, a poznate su njegove duhovne pouke i izreke. Umro je 390. godine. “Kao što je Gospod na sebe uzeo tijelo, ostavivši pri tom gospodstvo i vlast, tako kršćanin na sebe stavlja Svetoga Duha i tek onda počine u miru“ (Duhovni nagovori, 26).  


18. siječnja

Časni oci naši Atanazije Veliki i Ćiril,
patrijarsi aleksandrijski

 

Atanazij se rodio u Aleksandriji 297. godine. Kao đakon sudjelovao je na I. Nicejskom saboru godine 325. Jedan je od pisaca Simbola vjere na tom saboru. Poslije smrti patrijarha Aleksandra godine 328. na stolici aleksandrijskih nadbiskupa naslijedio ga je Atanazije. Više puta pristaše arijanizma prognali su ga jer im se kao krivovjercima odlučno suprotstavljao. U dva navrata morao je bježati u Rim. Umro je 373. godine. Njegove moći prenesene su u Carigrad, pa u Veneciju.

Ćiril se rodio u Aleksandriji, u Egiptu, 376. godine. U mladosti se zamonašio. Za nadbiskupa i patrijarha aleksandrijskog izabran je 412. godine. Godine 429. ustao je protiv učenja carigradskog patrijarha Nestorija. Predsjedao je Efeškom saboru godine 431. kao legat pape Celestina. Po zapovijedi cara Teodozija neko je vrijeme proveo u tamnici u Efezu. Pisao je egzegetske, dogmatske i polemičke spise. Umro je 444. godine.   

TROPAR, glas 3.: Blistajući djelima pravovjerja, utišali ste sva krivojverja i postadoste pobjedonosni dobitnici, Atanazije i mudri Ćirile! Obogatili ste sve pobožnošću i veličanstveno ukrasili Crkvu Božju; dolikovalo vam je pronaći Krista Boga koji nam veliku milost daje.

KONDAK, glas 4.: Veliki prvosvećenici bogoštovlja i hrabri bojovnici Crkve Kristove, čuvajte sve koji kliču: Spasi, Milosrdni, one koji te  vjerom slave! 

 


17. siječnja

Časni naš otac sveti Antonij Veliki

Rođen je 251. godine u egipatskom selu Komi blizu Herakleje. Po smrti bogatih roditelja godine 272. on podijeli imanje sa svojom sestrom, koju smjesti u djevojački dom da se tamo odgoji, te svoj dio imanja podijeli siromasima. Počeo je najprije živjeti samačkim životom u blizini rodnoga sela, a zatim se uputi na obale Crvenog Mora, gdje kao monah u postu i molitvi i u teškim iskušenjima provede dvadeset godina. Godine 305. osnovao je manastir u Fajumi. Tu okupi mnoštvo učenika. Dvaput je iz svoga boravišta dolazio u Aleksandriju: prvi put za vrijeme progona kršćana želeći da umre kao mučenik Krista radi, drugi put na molbu sv. Atanazija da opovrgne klevetu krivovjeraca arijanaca koji su govorili da je i Antun njihov pristaša. Umro je godine 356. u svojoj pećini u 105. godini života. Njegov život opisao je sv. Atanazije. Moći njegove prenesene su u Aleksandriju, pa u Carigrad, a odatle u Vjenu u Francusku. 

TROPAR glas 4.: Nasljedujući načinom života Ilijinu revnost i slijedeći Krstitelja ravnim stazama, oče Antune, bio si žiteljem pustinje i utvrdio si svijet svojim molitvama. Zato moli Krista Boga, da se spase naše duše.

KONDAK, glas 2.: Odbacivši vrevu svijeta, proveo si miran život. Krstitelja si nasljedovao u svakom obliku, o časni oče! To zajedno s njime tebe štujemo, o Antune, predvodniče otaca!


KRIŽEVCI: PRIJAM ZA SVEĆENIKE I REDOVNICE

U četvrtak 12. siječnja 2017. gradonačelnik Branko Hrg održao je prijem za svećenike i časne sestre sa šireg križevačkog područja, a prisutan je bio i poglavar grkokatoličke biskupije mons. Nikola Kekić. Prijemu su prisustvovali i zamjenici gradonačelnika Tomislav Katanović i Ivan Vuk, pročelnica Stručne službe  Ana Lukačić-Lojen, pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti Mladen Tenodi, pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo i financije Darko Masnec i predsjednik Gradskog vijeća Dragutin Guzalić (cijeli članak: http://www.krizevci.hr/index.php/33-vijesti/1798-gradonacelnik-odrzao-prijem-za-svecenike-i-casne-sestre-2)

 


VLADIKA KRIŽEVAČKI NAZOČIO MISI ZAHVALNICI O 25. OBLJETNICI MEĐUNARODNOG PRIZNANJA HRVATSKE

Misu zahvalnicu prigodom 25. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske u nedjelju 15. siječnja u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U koncelebraciji bili su apostolski nuncij nadbiskup Alessandro D'Errico, riječki nadbiskup Ivan Devčić, varaždinski biskup Josip Mrzljak, križevački vladika Nikola Kekić, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, vojni ordinarij u RH Jure Bogdan, umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac, zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski, generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis, zamjenik generalnog tajnika HBK mons. Fabijan Svalina, tajnik Apostolske nuncijature u RH mons. Janusz Stanislaw Blachowiak, te drugi svećenici. Uz mnoštvo vjernika, misi su nazočili predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik Hrvatskoga sabora Božo Petrov, predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, zastupnici Hrvatskoga sabora, ministri, predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić, te drugi predstavnici državnih, vojnih i gradskih vlasti, kao i predstavnici znanosti i kulture (Ika, Zagreb; poptuna vijest: klini na sliku)


NEDJELJA 30. PO DUHOVIMA
glas 2.

“Kao što je Gospod vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva.“ (Kol 3, 13-14)

“Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu“ (Lk 18, 27)

TROPAR: Kad si sišao u smrt, Živote besmrtni, tada si sjajem božanstva smrtni udarac zadao paklu. A kad si i mrtve iz podzemlja uskrisio, sve sile nebeske klicahu Tebi: Davaoče života, Kriste Bože naš, slava Tebi!

KONDAK: Uskrsnuo si iz groba, svemoćni Spasitelju, a pakao vidjevši čudo zgranu se i mrtvi ustadoše. Sve stvorenje, videći to, raduje se s Tobom. Adam se veseli, a i svijet Te, Spasitelju moj, neprestano veliča.

BOGORODIČAN: O kako su divna i slavna sva otajstva tvoja, Bogorodice! Ta ona nadilaze svaki um! Premda je tvoja čistoća zapečaćena i tvoje djevičanstvo sačuvano, ti si ipak postala majkom pravom rodivši pravoga Boga. Ti moli Njega, da spasi naše duše!


12. siječnja

SV. TATJANA, đakonisa rimska,  mučenica

 

Rodila se u Rimu oko 200. godine. Služila je u rimskoj Crkvi kao đakonisa. Bila je, zajedno sa svojim ocem, mučena i mačem pogubljena oko godine 225., za vrijeme Aleksandra Severa (222.-235.).

TROPAR, glas 2.: Nasljedujući prečistoga Jaganjca i Pastira, nisis se prestrašila nevidljivih zvijerih, janjice mudra Tatjano, već naoružana znamenjem križa, do kraja si ih pod noge stavila i ušla u nebski tor gjde se i nas spomeni, Kirostova velemučenice čudesna.

KONDAK, glas 4.: Umrskana krvlju svojom, u svojem si mučeništvu svjetlošću zasjala, stradalnice, te kao krasna golubica uzletjela na nebesa, Tatjano: molit, stoga, vazda za one koji te štuju.

 


11. siječnja

Sv. Teodozij Veliki

 

Rodio se 423. u Mogarisi, u pokrajini Kapadociji. Povukao se u samoću i počeo monaški život, okupljajući monahe u Palestini. Uskoro se oko njega sabra mnogo monaha iz raznih naroda i jezika. Dade sagraditi crkve u kojima se istovremeno služilo bogoslužje na grčkom, armenskom, gruzijskom i drugim jezicima. No, na dan kad su svi pristupali svetoj pričesti služilo se na grčkom jeziku u velikoj crkvi. Bio je suvremenik sv. Sabe, s kojim je zaslužan da se monofizitsko krivovjerje nije proširilo po Palestini. Teodozij je bio obdaren I darom čudotvorstva. Umro je u 105. godini života godine Gospodnje 529.

TROPAR, glas 8.: Potocima svojih suza orosio si neplodnu pustinju i s dubokim uzdasima u naporima donio stostruke plodove. Bio si svjetionikom svemu svijetu, odsijevajući čudesima, oče naš Teodozije: Moli Krista Boga za spasenje duša naših.

KONDAK, glas 8.: Posađen u dvorima Gospoda tvojega, divno si procvijetao po svojim pobožnim vrlinama i napojivši je potocima svojih suza, u si pustinji umnožio djecu svoju, Božji predvodniče stada božanskih torova. Stoga ti vapijemo: Raduj se, oče Teodozije!


IZAŠAO NOVI ŽUMBERAČKI KRIJES ZA 2017.

 

 

Uoči Božića iz tiska je izašao novi broj Žumberačkog krijesa. Godišnjak koji redovito izlazi već 39 godina u najnovijem broju na 336 stranica donosi pregled najvažnijih crkvenih i društvenih događaja u 2016. godini. Na naslovnici ovogodišnjeg Žumberačkog krijesa nalazi se ikona Svete Obitelji kojom se najavljuje 2017. godina koja je posvećena upravo kršćanskim obiteljima. Bilježeći događaje iz života Crkve novi broj Krijesa donosi članak o obilježavanju Godine milosrđa koja je na poseban način označena ovogodišnjim dolaskom neraspadnutog tijela sv. Leopoda Mandića iz talijanske Padove u Hrvatsku. Nadalje se bilježe imenovanja novih hrvatskih biskupa i proglašenje svetom Majke Tereze iz Kalkute. Posebna pažnja posvećena je ove godine i apostolskoj pobudnici o obitelji “Amoris letitia”. 


MISAO OTACA:

Sveti Grgur iz Nisse

NIJE NEBO NAČINJENO NA SLIKU BOŽJU, NEGO TVOJA DUŠA

 

“Nije nebo načinjeno na sliku Božju, ni mjesec, ni sunce, ni ljepota zvijezda, ništa drugo što se spominje u stvaranju. Samo si ti (ljudska dušo) načinjena slikom naravi koja nadilazi svaki um, sami ti slična neprolaznoj ljepoti, otisak pravoga božanstva, zaklon blaženoga života, slika istinskoga svjetla, u koje gledajući i ti postaješ ono što je On, jer po odsjaju koji proizlazi iz tvoje čistoće ti nasljeduješ Njega koji sjaji u tebi. Ništa što postoji nije tako veliko da bi se moglo usporediti s tvojom veličinom” (Propovijed na Pjesmu nad pjesmama 2: PG 44,805D).


VIDEO:
KAKO SU PROSLAVILI BOŽIĆ KRŠĆANI NA BLISKOM ISTOKU

 

Video: klikni na sliku


10. siječnja

Sv. Grgur, biskup Nise

Bio je brat sv. Bazilija Velikog i biskup garad Nisse (Niš). Sudjelovao je na drugom ekumenskom saboru u Carigradu 381. godine. Misli se da je on sastavio drugi dio Ispovijesti vjere. Drži se jednim od velikih istočnih crkvenih otaca zbog njegovih brojnih i izvanredno vrijednih teoloških spisa. Osam godina bio je u progonstvu u vrijeme cara Valentina, podupiratelja krivovjernika arijevaca. Umro je u dubokoj starosti koncem 4. stoljeća. Papa Benedikti XVI.: posvetio je ovom velikom crkvenom ocu posebnu katehezu:

http://patrologija.com/?p=548 i http://patrologija.com/?p=550

KONDAK, gl. 3.: Božanski pastiru Crkve i časni naučitelju premudrih otajstava, niski oštroumniče Grgure! Ti se raduješ s anđelima i naslađuješ božanskim svjetlom, moleći neprestano za sve nas.

KONDAK, glas 1.: Duhovnim okom vazda bistar, posvetitelju, pokazao si se svijetu i umnim pastirom. Žezlom mudrosti tvoje i žarkim zagovorom odagnao si nečastive kao vukove, hrabro sačuvavši stado, premudri Grgure!


6. siječnja

BOGOJAVLJENJE GOSPODNJE

TROPAR, glas 1.: Kad si se, Gospode, krstio na Jordanu, objavi se Trojstvo dostojno klanjanja. Jer Očev glas svjedočiše za Tebe, nazivajući Te ljubljenim Sinom, a Duh u liku goluba potvrđivaše istinitost riječi. Objavio si se, Kriste Bože, i prosvijetlio svijet. Slava Tebi! 

Vo Jordanje kreščajuščusja tebje, Gospodi, trojčeskoje javisja poklonenije: roditelev bo glas svidjetelstvovaše tebje, vozljublenago tja Sina imenuja: i Duh v vidje golubinje, izvjestvovaše slovese utverždenije.Javlejsja, Hriste Bože, i mir prosvješčej, slava tebje.

KONDAK, glas 4.: Danas si se objavio cijelom svijetu, Gospode, i tvoje svjetlo nas je obasjalo, a mi prosvijetljeni pjevamo tebi: Došao si i objavio si se, o Svjetlosti neobuhvatna!


 

VIDEO:

SVETI BAZILIJE VELIKI I SVETI GRGUR NAZIJANSKI

Video: Klikni na sliku


LUDI I OTKAČENI PORADI KRISTA (JURODIVI)

“Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom (1 Kor 3, 18-19)“. Ova riječ sv. apostola Pavla nije ostala bez ploda i doslovnog shvaćanja u istočnom kršćanstvu, a osobito u Rusiji i kod drugih Slavena, gdje se od starine javljaju tzv. “jurodivi“ (grčki: Σάλος /salos/, ruski: юродивый /yurodivij) – sveti luđaci ili otkačenjaci poradi Krista. Sveti otkačenjaci  bili su vjernici koji su se odrekli svega – imetka, nastambe, prihoda, a neki i odjeće, hodali selima i gradovima kao polugoli prosjaci, propovijedali pokajanje i obraćenje popu Ivana Krstitelja koji im je bio uzor te molili i prosili na javnim mjestima. Nazivali su ih i “blaženim luđacima“ u smislu da su svojom krajnjom jednostavnošću, nevinošću i iskrenošću neopterećeni i posve predani hodali u Kristovoj ljubavi i u blaženstvu Duha Svetoga. Ovi Kristovi “otkačenjaci“ često su svojim nekonvencionalnim ponašanjem i ophođenjem izazivali i dovodili u pitanje lažni moral i društvene norme protivne evanđeoskoj poniznosti i milosrđu, imali proročka viđenja i opominjali kako niže, tako i više slojeve društva na licemjerje i nekršćansko ponašanje i razmišljanje. Govorili su nerijetko u zagonetkama, a katkada su i na najbizarnije načine provocirali sve oko sebe ne bi li probudili savjest i svijest svojih suvremenika. Namjerno su htjeli biti prezreni, a ne hvaljeni (CIJELI TEKST: klikni na sliku).


PREDBLAGDAN BOGOJAVLJENJA (2. - 5. siječnja)

Stihire Večernje:

Pobožno zapjevajmo predblagdansku pjesmu časnome krštenju Boga našega! Evo, kao čovjek dolazi u tijelu svojemu Preteči i traži spasenjsko krštenje, za obnovu svih koji vjerom primaju sveto prosvjetljenje i imaju udio u Duhu.

Krist se pokazuje, Bog se objavljuje, onako kako je već David nekoć jasno napisao, te ide sluzi prositi krštenje. Rijeko Jordane, napuni se veseljem, zemljo i mora, gore i brežuljci i sva ljudska srca, zaigrajte od radosti i primite svjetlo duhovno.

Kako te, Gospode, rijeke mogu primiti, tebe o kome je napisano da si rijeka mira i potok naslade? Tebe, Svesilni, koji sada gol luaziš u vodu, a nebo zaodijevaš oblacima i razodijevaš svako zlo neprijatelja, a zemnike oblačiš u nepropadljivost?

Krist – Istina dolazi na Jordan primiti krštenje od Ivana i od njega čuje: Ti mene trebaš krstiti, a dolaziš k meni! Ja sijeno ne smijem se dotaknuti ognja! Posveti me, Vladaru, svojim božanskim pojavkom! 


SVEČANO PROSLAVLJEN BLAGDAN ROĐENJA GOSPODNJEGA - BOŽIĆ

U svim župama Križevačke eparhije u Hrvatskoj svečano je proslavljen veliki blagdan Rođenja Gospdonjega - Božić. U Konkatedrali sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, svečanu arhijerejsku liturgiju služio je vladika križevački Nikola Kekić, zajedno s mitronosnim protojerejem o. Tarasom Barščevskim, župnikom o. Danijelom Hranilovićem i duhovnikom sjemeništa o. Ivicom Radeljakom.

FOTOGALERIJA: klikni na sliku


GOVOR PAPE FRANJE "URBI ET ORBI"

Božić, Trg. sv. Petra, 2016. 

klikni na sliku

 

 


27. prosinca

BLAGDAN SV. STJEPANA, PRVOMUČENIKA I ĐAKONA

 

TROPAR, glas 4.: Dobrom si se borbom borio prvomučeniče Kristov i apostole, i posramio si bezbožnost mučitelja: Jer kamenovan od bezbožnih ruku, primio si vijenac iz desnice Svevišnjega, i k Bogu si klicao, vapeći: Gospode, ne uzmi im ovo za grijeh!

KONDAK, glas 3.: Jučer siđe k nama Gospodar u tijelu, a danas sluga iz tijela izađe. Jučer Kralj tijelom postade, a danas sluga kamenovan pogiba. Tako završava svoj život prvomučenik i Božji borac Stjepan.

Djela apostolska nas izvješćuju da je Stjepan bio izabran za đakona zajedno s još šestoricom muževa, a zadaća im je bila karitativno pomagati kršćanskoj zajednici u Jeruzalemu. Bio je on i oduševljeni propovjednik. Zbog toga su ga Židovi uhitili i doveli pred njihovo Veliko vijeće s lažnom optužbom da je govorio bogohulne riječi protiv Mojsija i Boga. Tu je Stjepan održao svoj čuveni govor (Dj 6, 8-15; 7, 1-60) koji ih je toliko razjario da su ga izveli izvan grada i oko 40. godine kamenovali. Dok je umirao Stjepan je klečeći molio: Gospode, ne uzmi im ovo za grijeh! (Dj 7, 60). U ikonografiji se prikazuje obučen u đakonsko ruho s kadionicom u ruci.   


ROĐENJE GOSPODA NAŠEGA ISUSA KRISTA

BOŽIĆ


TROPAR, glas 4.: Rođenje tvoje, Kriste Bože naš, zasjalo je svijetu kao svjetlo razuma. Po tom svjetlu zvjezdoznanci bijahu poučeni zvijezdom, da se klanjaju Tebi Suncu pravednosti i da upoznaju u Tebi Zoru što planu s visina. Gospode, slava Tebi!

Roždestvo tvoje, Hriste Bože naš, vozsija mirovi svjet razuma: v nem bo zvjezdam služaščiji zvjezdoju učahusja, tebje klanjatisja solncu pravdi, i tebje vjedjeti s visoti vostoka: Gospodi, slava tebje.

KONDAK, gl. 3.: Djeva danas rađa Vječitoga, i zemlja Neizmjernomu prinosi spilju. Anđeli s pastirima slavoslove, a mudraci zvijezdom predvođeni putuju: Jer kao nejako dijete radi nas rodi se vječiti Bog!

 KRIST SE RODIO!  SLAVIMO GA!


Predblagdan Božića
(od 20. do 24. prosinca)

TROPAR, glas 4.: Spremaj se, Betleheme, otvori se svima Edene! Uresi se, Efrato, jer od Djevice procvjeta u spilji Drvo života! Njezina utroba posta duhovnim rajem, u kojem se nalazi božansko Drvo. Od kojeg jedeći, bit ćemo živi, a ne umrijeti kao Adam. Krist rađa se, da obnovi nekoć palog čovjeka.

KONDAK, glas 3.: Djevica dolazi danas u spilju, da rodi na neizrecivi način vječnu Riječ. Čuvši to, raduj se cijeli svijete! S anđelima i pastirima slavi vječnoga Boga, koji se htio objaviti kao malo dijete!

21. 12.: Sv. mučenica Julijana iz Nikomedije

KONDAK, glas 3.: Očistivši se vrlinom djevičanstva, djevice Julijano, bila si okrunjena vijencem mučeništva, te onima koji su u nevolji i boli daješ ozdravljenje, a spasenje svima koji k tvojim moćima pristupaju! Po tebi Krist izljeva božansku milost i vječni život.

22. 12. : Sveta velikomučenica Anastazija

TROPAR, glas 4.: S pravom si nazvana imenom pobjedonosnog Uskrsnuća, mučenice Kristova Anastazijo, jer si izvojevala pobjedu nad neprijateljima pretrpjevši muku poradi Krista, tvoga ljubljenog zaručnika: Njega moli za spasenje duša naših!

24. 12. : Sveta mučenica Eugenija, časna majka (Badnjak)

KONDAK, glas 8.: Mučenički si se vježbala isposništvom, ali si se proslavila i u pravoj mučeničkoj borbi, privevši mnoge spašene svom Stvoritelju! Jer ostavivši radi božanske ljubavi prolaznosti ovoga svijeta, dala si se na muževne pothvate, slavna, i na kraju pronašla beskrajni život u kojem vazda prebivaš sa Zaručnikom tvojim, o apostolima ravna Eugenijo! Moli Krista Boga da poda oproštenje grijeha onima koji s ljubavlju časte sveti tvoj spomen.


BOŽIĆNA POSLANICA VLADIKE NIKOLE KEKIĆA

Poslanica za Božić 2016.

Slava vo višnih Bogu i na zemli mir, vo čelovjecjeh blagovolenije! (Lk 2, 14)

Slava Bogu na visinama, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!

Ovim radosnim anđeoskim pozdravom, dragi vjernici Križevačke eparhije, dolazim u vaše osobne i obiteljske betleheme i zajedno s vama radujem se Djetetu koje se rodilo u betlehemskoj štalici – malom Isusu, Bogu koji je postao čovjekom.

Opet i opet svake godine u ovo sveto božićno vrijeme mi vjernici proživljavamo u duši, na otajstven način, događaje koji su se prije više od 2.000 godina dogodili u Betlehemu, malom mjestu pokraj Jeruzalema. Događaji su to puni sadržaja i značenja za svakoga čovjeka i za cijeli ljudski rod.Tko od nas ljudi svojim umom može shvatiti neshvatljivu tajnu – Bog koji je neizreciv, neshvatljiv, nevidljiv i nedokučiv odlučuje postati čovjekom, izjednačiti se sa svojim stvorenjem, primiti ljudsku narav, proživjeti s nama na zemlji 33 godine, žrtvovati se za nas na drvetu križa, pobijediti smrt uskrsnućem svojim i vratiti se na nebesa odakle je sišao, gdje je svima onima koji ga prihvate i po njegovim uputama žive pripravio mjesto. 

CIJELA POSLANICA: klikni na sliku


BOŽIĆNI PREDBLAGDANSKI MOLEBEN 

TEKST: KLIKNI NA SLIKU

PREDBOŽIĆNA NEDJELJA SVETIH OTACA,
glas 6.

TROPAR: Silna su djela vjere! Usred ražarene peći veseliše se sveta tri mladića, kao da su u vodi koja ih osvježuje, a prorok Danijel stajaše među lavovima, kao pastir među ovcama. Po njihovom zagovoru, Kriste Bože, spasi naše duše!

KONDAK: Vi se ne pokloniste rukotvorenom liku, nego oboružani nevidljivom snagom, o presretni, proslaviste se u ognjenoj muci. Stojeći pak usred nepodnošljivog plamena, prizivatse Boga: Požuri, o Milosrdni, i pohitaj nam milostivo u pomoć, jer Ti to možeš i hoćeš!


PREDSJEDNIK VLADE ANDREJ PLENKOVIĆ POHODIO KATEDRALU I REZIDENCIJU U KRIŽEVCIMA

 

U petak, 16. prosinca, vladika se u Križevcima sastao s predsjednikom Vlade Republike Hrvatske Andrejom Plenkovićem. U konzistorijalnoj dvorani vladika je predsjedniku uputio pozdravne riječi, a zatim je  predsjednik ravnatelju Caritasa Križevačke eparhije Ivanu Radeljaku uručio odluku kojom Vlada iz robnih rezervi dodjeljuje živežne namirnice za Caritase u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Nakon toga predsjednik je obišao eparhijski muzej, biblioteku i katedralu.


 

TRAŽILICA
NAJAVE