23. listopada
Blagdan sv. Jakova apostola, brata Gospodnjega

Bio je rođak Isusov i apostol. Po svome uskrsnuću javio mu se Isus, kako svjedoči sv. Pavao u poslanici Korinćanima. Kao biskup upravljao je Crkvom jeruzalemskom 30 godina. Pripisuje mu se tekst “Liturgije sv. Jakova“ koja se i danas služi u Crkvama siro-antiohijskog i bizantskog obreda. Obratio je mnoge Židove, a zbog njegove pravednosti nazivahu ga i Jakov Pravedni. U vrijeme velikoga svećenika Ananija o blagdanu Pashe popeo se na vrh hrama i poče okupljenim Židovima propovijedati o Kristu kao Sinu Božjem i istinskom Mesiji, o njegovom uskrsnuću i slavi nebeskoj. Razjareni svećenici i starješine bace ga odozgor i tako godine 63. kao prvi episkop jeruzalemski mučeničkom smrću posvjedoči svoju vjeru.

TROPAR, glas 2.: Kao učenik Gospodnji prihvatio si, o pravedni Jakove, evanđelje. Kao mučenik stekao si neopisivu slavu. Kao brat Gospodnji posjeduješ smjelost. Kao svećenik jak si zagovornik. Krista Boga moli za spas duša naših.
KONDAK, glas 4.: Jedinorođeni od Oca Bog-Riječ, koji je došao k nama u posljednje dane, postavio te, božanstveni Jakove, prvim pastirom i učiteljem Jeruzalema, i vjernim upraviteljem duhovnih tajna. Zbog toga te, apostole, svi častimo.

BLAGOSLOV KRIŽA I NOVOOBNOVLJENE CRKVE SV. VELEMUČENIKA DIMITRIJA U PIŠKOREVCIMA

U subotu, 21. listopada 2017., vladika križevački Nikola Kekić, blagoslovio je novopodignuti drveni križ pred crkvom i novoobnovljenu grkkatoličku župnu crkvu sv. Dimitrija velemučenika u Piškorevcima kraj Đakova te služio arhijerejsku liturgiju. Uz vladiku su suslužili vikar slavonsko-srijemski Joakim Simunović, župnik Igor Sikora, o. Ivan Radeljak, duhovnik sjemeništa, brojni grkokatolički i rimokatolički svećenici iz bližih mjesta, među kojima i generalni vikar Osječko-đakovačke nadbiskupije. Nazočili su i predstavnici mjesnih i županijskih vlasti. Pjevanje je predvodio zbor sastavljen od pjevača iz Petrovaca i Mikluševaca pod ravnanjem petrovačkog župnika o. Vladimira Sedlaka. Služio je đakon Roman Stupjak, a posluživali podđakon i eparhijski kancelar Livio Marijan i bogoslovi. Pred mnoštvom okupljenog puka vladika Kekić je u homiliji je izrazio zahvalnost i radost zbog obnovljene crkve koja je sada zasjala poput ljepotice usred Piškorevaca te potaknuo sve da dolaze i radosno se okupljaju u svojoj crkvi. Župnik Sikora se zahvalio ordinariju i svima koji su na bilo koji način pomogli ovu obnovu. Nakon liturgije okupljeni narod se zadržao na zajedničkom verselju pred crkvom, a potom je uslijedila i bratska gozba u društvenim prostorijama gdje su podijeljene brojne zahvalnice i nastupala mnoga kulturno-umjetnička i pjevačka društva Rusina iz Slavonije.

POŽEŠKI BISKUP POHODIO EKUMENSKOG PATRIJARHA BARTOLOMEJA U CARIGRADU

Vijest: klikni na sliku

NEDJELJA 20. PO DUHOVIMA, glas 3.

EVANĐELJE, zač. 30 (Lk 7, 11-16)

U ono vrijeme uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospod ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!" Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: "Mladiću, kažem ti, ustani!" I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!"
TROPAR: Neka se veseli nebo, neka se raduje zemlja! Jer učini moć Gospod rukom svojom. On smrću satre smrt, prvijenac postade iz mrtvih, od ponora paklena izbavi nas, i dade svijetu veliku milost.
KONDAK: Uskrsnuo si iz groba, Milostivi! Istrgao si nas iz okova smrti! Sad se Adam veseli i raduje Eva. Proroci skupa s patrijarsima slave bez prestanka božansku moć tvoje vlasti.

SVETE TAJNE (SAKRAMENTI) NAS POBOŽANSTVENJUJU

Postoje posebni i važni trenutci našeg privatnog i zajedničkog života u zajednici Crkve kada Božja prisutnost i djelovanje dolaze do punijeg i konkretnijeg izražaja, kada nam Bog dolazi na otajstven ili sakramentalan način. Jedinstveni susreti Boga i čovjeka događaju se u svetim Tajnama (sakramentima) Crkve. U njima se Bog otkriva i daruje po molitvama i znakovima u svojoj zajednici.  U svetim Tajnama ne samo da nam se Bog dariva i nama prilazi, nego nas te tajanstvene stvarnosti po njegovoj milosti čine prihvatljivim kod njega samoga. Naime, po svetim Tajnama na milosni način Bog nas prihvaća, pribraja svom izabranom narodu, ucjepljuje trajno u život Presvete Trojice i čini nas dionicima svoga božanskoga života u svom narodu koji je Crkva. Po svetim Tajnama postajemo dionicima božanskoga života našega Spasitelja Isusa Krista, njegove smrti i njegove Pashe - Uskrsnuća. U nama se dakle događa nešto bitno, što nas preobražava u samoj srži naše neponovljive ljudske opstojnosti. Od stvorenja ranjenih iskonskim praroditeljskim grijehom i time odijeljenih od božanskoga života, postajemo djeca Božja i baštinici nebeskog kraljevstva, dionici novoga života u Kristu. Svete Tajne su: krštenje, miropomazanje, pričest, sveti red (rukopolaganje), sveta ženidba, bolesničko pomazanje i pokajanje (ispovijed).

18. listopada
BLAGDAN SV. APOSTOLA I EVANĐELISTA LUKE

TROPAR, glas 5.: Djela apostolskih pripovjedača, proslavljenog Luku, i sjajnog pisca Kristova evanđelja koje ne bijaše zapisano u Kristovoj Crkvi, pohvalimo duhovnim pjesmama svetoga apostola. On je naime liječnik koji liječi ljudske nemoći, bolesti prirode i salbosti dušâ. On se sveudilj moli za naše duše.
KONDAK, glas 2: Propovjednika istinske pobožnosti i govornika neizrečenih tajna, pohvalimo zvijezdu Crkve, božanstvenoga Luku. Bog-Riječ, koji poznaje namisli srdaca, izabrao ga je da s Pavlom bude mudrim učiteljem naroda.

PETROVCI: PODJELA CARITASA UOČI DANA KRUHA

Uoči obilježavanja danâ kruha, u grkokatoličkoj župi Pokrova presvete Bogorodice u Petrovcima kraj Vukovara, zalaganjem mladih volontera u župi, skupa s koordinatorom župnog Caritasa i potporom župnika, u subotu, 14. listopada 2017. realiziran je ekumenski projekt: Krist među nama – Христос посреди нас! Namjera je bila potrebitim mještanima, bez obzira pripadali našoj župnoj zajednici ili ne, uoči dana zahvale za plodove zemlje i kruh naš svagdanji, učiniti znak pažnje, svjedočeći time blizinu Krista njima koji su svakodnevno na rubu egzistencije i time na marginama društva u kojem živimo. U projekt se uključilo 5 volontera uzrasta 16 – 24 godine, a indirektno još toliko župljana starije dobi koji su upućivali na potrebite ili posredovali u dopremanju jednokratne pomoći onima koji nisu bili u mogućnosti sami doći po nju. Ovom je prigodom podijeljeno 93 jednokratna paketa, a u kategorijama “potrebitih“ bili su: samohrani roditelji, obitelji sa troje i više djece, starije osobe i samci s nedostatnim primanjima, primatelji socijalne pomoći i drugi mještani. Dva najvažnija kriterija prema kojima je netko ostvarivao pravo na pomoć bili su: da osoba doista živi u Petrovcima i drugi da je doista u potrebi. Noseći se evanđeoskim izričajem kako je “blaženije davati nego primati“, donatorima pomoći, kao i volonterima koji su je distribuirali neka Gospod uzvrati stostruko (V. Sedlak).

PROSLAVLJEN BLAGDAN SV. PRAOCA ABRAHAMA U SAMOBORU

U nedjelju 15. listopada 2017. grkokatolička zajednica u Samoboru proslavila je blagdan Praoca vjere Abrahama. Svečanu svetu liturgiju predslavio je stavrofor Milan Vranešić u zajedništvu sa grkokatoličkim i rimokatoličkim svećenicima. Okupljenim vjernicima prigodnu propovijed izrekao je mladomisnik fra Marijan Vidović koji i sam po ocu potječe iz samoborske odnosno žumberačke grkokatoličke zajednice. U prigodnoj homiliji propovjednik se osvrnuo na Abrahamovsku vjeru koja uvijek iznova potiče svakoga na promišljanje o odnosu Boga i čovjeka. “Slijedimo li primjer Abrahama zasigurno nećemo duhovno lutati ovim svijetom, već će naša zvijezda vodilja uvijek i jasno pokazivati put prema svome Stvoritelju, a to nam je svima danas najpotrebnije” – među ostalim je istaknuo fra Marijan. Na kraju svete liturgije mjesni župnik uručio je mladomisniku ikonu Bogorodice dar samoborske zajednice te mu poželio obilje Božjeg blagoslova u radu na njivi Gospodnjoj. Po završetku liturgijskog slavlja vjernici su u crkvi prisustvovali koncertu ansambla za ranu glazbu Otium. Svečanoj proslavi Abrahamovog oko bratskog stola tradicionalano su se pridružili i svećenici Samoborskog dekanata te postulanti Franjevačkog samostana iz Samobora (izvor: IKA Zagreb).

PRIOPĆENJE S 55. ZASJEDASNJA SABORA HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE
Zagreb, 10. - 12. 2017.
- klikni na sliku

NEDJELJA 19. PO DUHOVIMA, glas 2.
“Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan” (Lk 6, 36)

TROPAR: Kad si sišao u smrt, Živote besmrtni, tada si sjajem božanstva smrtni udarac zadao paklu. A kad si i mrtve iz podzemlja uskrisio, sve sile nebeske klicahu tebi: Davaoče života, Kriste Bože naš, slava tebi!
KONDAK: Uskrsnuo si iz groba, svemoćni Spasitelju, a pakao vidjevši čudo zgranu se i mrtvi ustadoše. Sve stvorenje, videći to, raduje se s tobom. Adam se veseli, a i svijet te, Spasitelju moj, neprestano veliča.
BOGORODIČAN: O kako su divna i slavna sva otajstva tvoja, Bogorodice! Ta ona nadilaze svaki um! Premda je tvoja čistoća zapečaćena i tvoje djevičanstvo sačuvano, ti si ipak postala majkom pravom rodivši pravoga Boga. Ti ga moli da spasi duše naše.

PAPA PREDVODIO SVEČANU ZAHVALNU MISU O 100.OBLJETNICI KONGREGACIJE ZA ISTOČNE CRKVE I PAPINSKOG ORIJENTALNOG INSTITUTA U RIMU

- VIJEST: KLIKNI NA SLIKU -

PROSLAVA POKROVA PRESVETE BOGORODICE U KRIČKAMA I BLAGOSLOV OBNOVLJENOG ŽUPNOG DVORA

U dalmatinskoj grkokatoličkoj župi Kričke, u subotu 7. listopada 2017. godine, vladika križevački Nikola Kekić služio je svetu liturgiju povodom naslovnog blagdana ove, još ne u potpunosti obnovljene crkve. Suslužili su o. Milan Stipić, župnik jaskanski i kričanski, o. Ivan Radeljak, duhovnik Grkatoličkog sjemeništa, fra Ivan Ćupić, župnik Mirlovića, o. Željko Paić, župnik Karlovca, o. Marjan Jeftimov, župnik Sošica i Kašta te o. Ante Žderić iz Splita. Pjevanje, pod vodstvo podđakona Livija Marijana, eparhijskog kancelara, su predvodili pjevači s raznih strana, a nekoliko dalmatinskih glagoljaških napjeva izveli su pjevači Folklorne skupine "Dalmatika" iz okolice Zadra (Pag-Ražanac). Slavlju su nazočili i drniški fratri, brojni hodočasnici iz Žumberka, Karlovca i Jastrebarskog te folkorna skupina iz Drniša u tradicijskim nošnjama. Poslije liturgije je vladika Kekić blagoslovio novoobnovljeni župni dvor, a svi nazočni su zatim sudjelovali u zajedničkom blagovanju i narodnom veselju.

PROSLAVA ŽUPNOG BLAGDANA POKROVA U PETROVCIMA

U najstarijoj grkokatoličkoj župi na istoku Križevačke eparhije, u Petrovcima kraj Vukovara, u nedjelju 1. listopada 2017., proslavljen je “kirbaj“ -  blagdan Pokrova presvete Bogorodice, naslovni blagdan župne crkve. Blagdansko slavlje, koje se u ovoj župi inače uvijek prenosi na nedjelju iza Pokrova, kada isti padne u tjednu, ovaj je put nakon 11. godina slavljen ponovno na sam dan, jer su se nedjelja i blagdan poklopili. U subotu navečer služena je Velika večernja s bdijenjem, a na sam dan svečana liturgija s početkom u 11 sati. Liturgiju je sasluživalo devet svećenika iz Križevačke eparhije i susjednog Apostolskog egzarhata Srbije, a u litijskom otpusnom ophodu priključio se i susjedni rimokatolički župnik iz Starih Jankovaca. Liturgiju je predslavio o. Jakim Simunović, biskupski vikar za Slavoniju i Srijem, koji je ujedno i propovijedao. Petrovački župnik bio je domaćin slavlja i animator pjevača. Među brojnim gostima i hodočasnicima nazočne su bile i sestre sv. Bazilija iz vukovarskog i osječkog samostana, tepredstavnici lokalne samouprave. Prvi listopad je i dan obilježavanja stradanja mještana i pada sela u Domovinskom ratu, stoga je uoči svečane liturgije na grkokatoličkom groblju intonirana himna, položeni vijenci, upaljene svijeće i održana molitva za pokoj duša župljana postradalih u ratnom vihoru.

1. listopada
POKROV (ZAŠTITA) PRESVETE BOGORODICE

Ovoga dana godine 911., u vrijeme cara Lava Mudroga ili Filozofa, bilo je svenoćno bdjenje u crkvi posvećenoj Bogorodici u Blaherne u Carigradu. U pozadini crkvene lađe među okupljenim vjernicima stajao je i sv. Andrija Jurodivi sa svojim učenikom Epifanijem. U 4 sata ujutro pojavi se presveta Bogorodica iznad naroda s rasprostrtim omoforom (plaštem) na rukama i kao da je tim plaštem pokrivala narod. Bijaše okružena apostolima, svetiteljima, mučenicima i djevicama. Njih dvojica vidješe to ukazanje. Na spomen toga događaja ustanovljen je i ovaj blagdan.
TROPAR, glas 4.: Danas mi, vjerni narod, veselo svetkujemo, obasjani tvojom pojavom, Bogomajko! I promatrajući tvoj prečisti lik, ponizno govorimo: Zaogrni nas časnim svojim plaštem i izbavi nas od svakoga zla, moleći Sina svojega, Krista Boga našega, da spasi naše duše!
KONDAK, glas 3.: Djevica danas stoji u crkvi i sa zborovima svetih nevidljivo se za nas Bogu moli. Anđeli se klanjaju s prvosvećenicima, a apostoli se raduju s prorocima: Jer se za nas moli Bogorodica vječnomu Bogu. 

PROSLAVA SV. ARKANĐELA MIHAELA U MARČI

Rodio se i živio je u U subotu, 30. rujna 2017., u kapelici sv. Mihaela arkanđela u Marči, gdje je nekoć stajao istoimeni manastir i bilo sjedište Marčanske eparhije, vladika križevački Nikola Kekić služio je arhijerejsku liturgiju. Uobičajeno je već više godina da se u subotu najbližu blagdanu sv. Mihaela po rimskom kalendaru (28. rujna) ovdje služi sveta liturgija i proslavi naslovnik. 

28. rujna
BLAGDAN ČASNOG OCA NAŠEGA HARITONA, PRIZNAVAOCA

 Rodio se i živio je u gradu Ikoniji. Za vrijeme cara Aurelija bio je kao kršćanin uhićen i mučen. Nakon careve smrti pustiše ga na slobodu. On se uputi u Jeruzalem. Na putu ga napadnu razbojnici, ali ga Bog očuvao od smrti. Povukao se u Faransku pustinju gdje je osnovao monašku obitelj i sastavio za nju pravilo. Kasnije on je osnovao još dva manastira: u pustinji nedaleko Jerihona i Sikijski. Umro je 350. godine. Svetome Haritonu pripisuje se obred monaškog podstriga.

TROPAR, glas 8.: Sjedinivši potoke svojih suza s izvor-vodom svoje vjeroispovijesti, načinio si duhovnu kupelj, Haritone prepodobni, u kojem umivaš od grijeha sve koji vjerno časte tvoj spomen, predvodeći ih čiste Bogu Svevladaru. Moli, stoga, Krista Boga da se spase duše naše.

KONDAK, glas 2.: Nasladivši se odricanjem, bogomudri, i obuzdavši navale svoje puti, uzrastao si u vjeri i procvjetao poput drva života posred raja, preblaženi sveče Haritone.

26. rujna
Blagdan sv. Ivana Bogoslova, apostola i evanđeliste

Bio je sin ribara Zebedeja i Salome. Pozvan od Isusa, on ostavi svoga oca i zajedno s bratom Jakovom pođe za Kristom. Sa sv. Petrom i bratom Jakovom bio je svjedok uskrsnuća Jairove kćeri i Kristova preobraženja na gori. Na Posljednjoj večeri stavio je glavu na prsa Isusova. On je jedini od apostola slijedio Krista do Golgote i s križa čuo riječi: Evo ti majke! Otada se Ivan brinuo za Isusovu majku Mariju sve do njene smrti i uznesenja. Zajedno s učenikom Prohorom propovijedao je evanđelje u Efezu, u Maloj Aziji. Pogani, ozlojeđeni zbog prijelaza mnogih njihovih sugrađana na kršćanstvo, uhvate ga i pošalju u Rim pred cara Domecijana. Kako mu ni otrov koji je morao popiti ni drugo ništa ne naškodi, car se uplaši i pošalje ga u izgnanstvo na otok Patmos. Tu je on napisao svoje Evanđelje i Knjigu otkrivenja. U vrijeme cara Nerve Ivan je ponovno stekao slobodu i vratio se u Efez. Doživio je preko sto godina i jedini je od apostola koji nije umro mučeničkom smrću.

TROPAR, glas 2.: Apostole ljubljeni Krista Boga, pohitaj na pomoć narodu koji je bez zaštite. Onaj koji ti je je dozvolio nasloniti se na svoja prsa, uslišat će tvoj zagovor: Njega moli, Bogoslove, da rastjera gustu maglu poganstva; izmoli nam mir i veliku milost.

KONDAK, glas 2.: Tko može izreći veličinu djela tvojih, djevičanski učeniče! Ti kao bogoslov i miljenik Kristov čudesa tvoriš i daruješ ozdravljenja. Budi zagovornik duša naših!

MOLITVA KAO BOŽANSKO-LJUDSKI DIJALOG
U TRADICIJI ISTOČNOG KRŠĆANSTVA (3)

Čitav se život kršćanina ima promatrati kao cjelina, kao “jedna velika neprestana molitva“, a  ono što obično nazivamo 'molitvom' je tek dio te velike molitve. To poimanje dijele i Istok i Zapad, jednako sv.  Augustin, kao i sv. Benedikt s poznatim motom benediktinskog monaštva 'Ora et labora'. Tradicija Istočne Crkve snažno inzistira na budnosti srca, kao najvažnijeg i temeljnog zadatka duhovnog života. Vršeći vanjska dobra djela nije dovoljno. Moramo također razvijati dobre misli i gajiti dobre osjećaje. Moramo steći 'umijeće vladanja pokretima srca, što su sveti oci nazivali 'budnost', 'trezvenost' i 'unutarnje djelo'. Ta budnost srca podrazumijeva, prvenstveno, i negativan aspekt: čuvati se svih zlih misli koje dolaze izvana. Sve je to na kršćanskom Istoku proizvelo izvanredne mistike, isposnike, pustinjake i “čudake poradi Krista“ kako među klericima i monasima, tako i među laicima. Nije stoga čudo što na kršćanskom Istoku liturgije kao da nemaju kraja ili asketska praksa za današnjeg zapadnjaka izgleda pomalo prerigorozna ili čudna. Istočni monasi ili “starci“ po gorama, u pustinjama ili manastirima svete Gore Athosa doimaju se ponekad kao nestvarni. Sve je naime i pod svaku cijenu okrenuto uzdizanju duha, duše i tijela Bogu kao najvažnijem i jedinom bitnom zadatku svakoga kršćanina i čovjeka. Taj bitan aspekt kršćanskog života ostaje i dan danas ideal istočnih kršćana, bilo monaha i pustinjaka, bilo vjernika svjetovnjaka (podđakon L. Marijan).

SOŠICE: OBILJEŽENA 400. OBLJETNICA DOSELJENJA USKOKA IZ SENJA NA ŽUMBERAK
Vijest: klikni na sliku (Foto. N. Goleš)
FOTOALBUM (NIKO GOLEŠ): https://web.facebook.com/media/set/?
set=a.1823628377666344.1073743015.100000575987198&type=3

SUSRET SVEĆENIKA SLAVONSKO-SRIJEMSKOG VIKARIJATA

U subotu 23. rujna, na spomendan začeća sv. Ivana Krstitelja, u župi sv. Jozafata biskupa i mučenika u Sibinju, pod predsjedanjem zamjenika biskupskoga vikara za Slavoniju i Srijem o. Vladimira Sedlaka, održan je treći redoviti susret svećenika Slavonsko-srijemskog vikarijata Križevačke eparhije u 2017. godini. Slavonsko-srijemski vikarijat obuhvaća župe Slavonskog i Srijemskog dekanata u kojem aktivno djeluje 11 svećenika na 15 grkokatoličkih župa te odnedavno jedan đakon. Tema susreta bila je “Svećenik služitelj oltara – prinositelj žrtve i liturg“. Izlagač je bio domaći župnik o. Ivan Barščevski. Zajednička molitva Trećeg časa, promišljanje vlastitog poslanja kroz tematski prikaz predavača, okrugli stol o ovoj temi bili su okosnice susreta. Vikarijatski susreti svećenika Križevačke eparhije imaju inače za cilj jačanje zajedništva među raspršenim klerom na području cijele Slavonije i zapadnog Srijema, a ujedno se u tim zgodama dogovaraju i druga ključna pitanja u pastoralnom djelovanju na župama u ovom dijelu Križevačke eparhije (V. Sedlak).

ZAZIV SVETOGA DUHA I BLAGOSLOV UČENIKA I STUDENATA U PETROVCIMA

U nedjelju, 24. rujna, na 16. nedjelju po Silasku Svetoga Duha, koja tematski obrađuje ulomak Matejeva evanđelja o talentima (Mt 25,14-30), u župi Pokrova presvete Bogorodice u Petrovcima kraj Vukovara, u prisustvu djece, mladih, roditelja, učitelja, školskog i župskog katehete i drugih župljana, na nedjeljnoj liturgiji svečano se pjevala molitva priziva Svetoga Duha “Care nebesni, Utješitelju“. U liturgiji su moljeni prigodni zazivi za korisno i razborito usvajanje znanja te obranu djece od svakoga zla. Pri koncu iste prema obredu iz Trebnika izmoljen je blagoslov nad djecom i na koncu otpjevano mnogoljeće učiteljima, kateheti, djeci i svima koji sudjeluju u procesu odgoja nazočnih učenika i studenata. Službu Božju služio je mr. sc. o. Vladimir Sedlak, župnik petrovački i zamjenik biskupskoga vikara za Slavoniju i Srijem (V. Sedlak).

NEDJELJA 16. PO DUHOVIMA, glas 7.

Prispodoba o talentima

TROPAR: Uništio si križem svojim smrt, razbojniku si otvorio raj. Mironosicama si plač pretvorio u radost, a apostolima si naložio propovijedati, da si uskrsnuo, Kriste Bože, dajući svijetu veliku milost.
KONDAK: Više ni vlast smrti ne može ljude sapeti, jer Krist siđe, skrši i satre moć njezinu. Svezan je pakao, proroci se složno raduju. Spasitelj se ukazao sljedbenicima svojim, govoreći: Iziđite vjerni na uskrsnuće.

24. rujna
Sv. Tekla ravnoapostolna, prvomučenica

O njoj svjedoče Djela apostolska. Rodila se u Ikoniji od poganskih roditelja. Kada apostol Pavao s Barnabom dođe u taj grad navijestiti evanđelje, ona se obrati i zavjetova se živjeti u djevičanstvu. Uzalud ju je majka od toga odvraćala i čak mučila glađu. Štoviše, ona pođe s Pavlom u Antiohiju gdje mnoge pogane obrati na kršćanstvo. Pavao ju pošalje u jedno pusto mjesto blizu Seleucije, gdje je živjela asketskim životom i mnoge bolesnike liječila i mnoge na pravu vjeru obratila. Zavidni mjesni vračevi postavljali su joj zamke,a li ona uteče i nađe sklonište u pećini koja postade i grob ove svete djevice, nazvane ravnoapostolne. Pećina se nalazi u blizini mjesta Malloula u Siriji, gdje kršćansko pučanstvo još govori aramejskim (Isusovim) jezikom. O njoj sv. Ivan Zlatousti piše: “Čini mi se da vidim ovu blaženu djevicu kako jednom rukom Gospodu prinosi djevičanstvo, a drugom mučeništvo.“ 

TROPAR, glas 4.: Poučivši se Pavlovim naukom, bogoljubna Teklo, i utvrdivši vjeru s Petrom, pokazala si se od Boga pozvanom prvomučenicom i prvostradalnicom među ženama. Ušla si u plamen kao u cvjetnjak i naoružavši se križem prestrašila zvijeri i bikove. Moli, stoga, vazda hvaljena, Krista Boga, da se spase duše naše!
KONDAK, glas 8.: Zasjala si ljepotom djevičanstva i uresila se vijencem mučeništva, djevice prave vjere apostolske! Plameni oganj si u rosu pretvorila kao preslavna djevica te molitvom ukrotila razjarena bika kao prvomučenica! 

POSEBNOST ISTOČNOG KRŠĆANSTVA

Istočno kršćanstvo nije kršćanstvo u nekom starinskom ruhu, već određeni "stil" kršćanstva, poseban kršćanski "duh" koji je trajne vrijednosti. Ono je jednako prihvatljivo i uklopljivo u povijesnu i kulturnu evoluciju svijeta kao što su to zapadne tradicije, na koje smo navikli da su dominantne i u medijima i u sdvojoj okolini. Tako nâs katolike uči i Drugi vatikanski koncil. Svaki istočni kršćanski obred – bizantski, istočno- i zapadno-sirijski, armenski, koptski, etiopski – ima svoju vlastitu nijansu i naglasak te po svemu može jednako stajati uz zapadnu kršćansku tradiciju koju poznajemo. Da bismo bili objektivni, vjerni katoličkom učenju, osobito koncila, ali i jednostavno vjerni Evanđelju i duhu ekumenizma, u susretu s istočnim kršćanima – bilo s onima koji su katolici (grkokatolici, siro-katolici, maroniti, itd.), bilo s onima koji su staroistočni (Kopti, Armenci, Asirci…) ili pravoslavni – moramo unaprijed razračunati s možebitnim predrasudama i voditi računa o nekim objetkivnim načelima i činjenicama. U prvom redu jest činjenica da to što su istočni kršćani drugačiji u izražavanju svoje vjere ili su brojčano manji ili manje zastupljeni u medijima ili našoj okolini ne znači da je njihov stil kršćanstva, njihov obred ili njihov izražaj vjere manje vrijedan, inferioran ili manje “istinski i pravi” kršćanski odn. katolički. Budući da među istočnim kršćanima postoje i katolici svih raznih istočnih obreda, “katolički” ne znači isjključivo rimski, latinski ili zapadni stil ili obred kršćanstva. Armenski, bizantski ili kaldejski znači jednako “katolički” kao i rimski. Istočne Crkve nisu primile kršćansku vjeru kao crkve-kćerke Rima, već izravno Na Istoku se razvio sasvim drukčiji tip crkvene organizacije. Ne samo da su postojala četiri velika središta kršćanskog života unutar Istočnog rimskog carstva  - patrijarhati Aleksandrije, Antiohije, Jeruzalema i Carigrada - već su i preko granica Rimskoga carstva postojale nacionalne Crkve Perzije (nestorijanci) i Armenije. Na Istoku je i kulturološka slika bila kompleksnija. U Zapadnom carstvu je latinski jezik uglavnom zamijenio lokalne jezike u poganskim kultovima čak prije no što ga je Crkva usvojila kao liturgijski jezik. Na Istoku, međutim, se nije moglo nametnuti neki strani liturgijski jezik više manje razvijenim i različitim kulturnim skupinama i narodima. Čak i u helenističkim središtima kakva su bila Antiohija i Aleksandrija, grčki je s vremenom ustupio mjesto sirijskom i koptskom u liturgiji. Razvijajući se prema vlastitim etničkim i kulturnim potrebama, a ne po rimskom miljeu, istočno kršćanstvo se usredotočilo više na lokalnu Crkvu kao prvobitnu realnost crkvenog života. Naglasak na lokalnu autonomiju, uloga mjesnoga biskupa, kolegijalno poimanje hijerarhije, sve je to dalo Istoku jednu posebnu fleksibilnost koja je omogućila usvajanje i pridonašanje elemenata lokalne kulture na način koji na Zapadu nije nikada postignut. Sve su te činjenice utjecale na ono što nazivamo istočnim ili orijentalnim "stilom" kršćanstva (podđakon L. Marijan).

PROSLAVA UZVIŠENJA ČASNOGA KRIŽA U KARLOVCU
Vijest: klikni na sliku

MOLITVA KAO BOŽANSKO-LJUDSKI DIJALOG
U TRADICIJI ISTOČNOG KRŠĆANSTVA (2)

Na kršćanskom Istoku se na savršenstvo duhovnoga života gleda kao na odsjaj slike Božje u čovjeku. Prema grčkim crkvenim ocima, slika je Božja u čovjeku slika Krista, Logosa, vječno rođena u Očevom promislu. U suglasju s tim izvanrednim primjerom, ljudska je osoba rođena duhovno u molitvi. Progresivni rast u molitvi se pokazuje kao stjecanje mudrosti i spoznaje. Kršćanska spoznaja nije suhoparno, sterilno znanje o Bogu, već je to svjesno razumijevanje stvarateljske i spasiteljske Božje riječi, riječi koja zahtjeva od ljuske osobe odgovor. Molitva, kao dijalog s Bogom, je stoga tipično kršćanska mudrost, istinska filozofija. Molitva je božansko-ljudski razgovor. Izvanredno široku i tipično istočno-kršćansku definiciju molitve izrekao je poznati mistik sveti Ivan Klimak (“Ljestvičar“ – pisac “Duhovne ljestvice“) koji kaže: “Molitva je zbog svoje naravi razgovor i sjedinjenje čovjeka s Bogom, i zbog svoje djelatnosti ona je djelatna te uzdržava svijet i donosi pomirenje s Bogom; ona je majka i kćerka suza, umilostivljavanje radi grijeha, most preko napasti, zid protiv nevolja, razbijanje sukoba, djelo anđela, hrana svih duhovnih bića, buduća sreća, nevidljivo napredovanje, hrana duše, prosvjetljenje uma, sjekira za očaj, iskaz nade, riznica samotnjaka, umanjenje bijesa, ogledalo napretka, ostvarenje budućnosti, znak slave. Za onoga tko istinski moli, molitva je sudište, sudnica i sud Gospodnji prije nego što sud dođe“. Sva se istočno-kršćanska duhovnost i molitva, prema ruskom teologu Vladimiru Losskyu, sastoji od slavljenja cilja našega spasenja: prevladavanje bezdana između Boga i čovjeka. Molitveni život istočnih kršćana snažno je stoga vezan i za Bogorodicu Mariju i za anđele i svece. Oni stoje negdje na pola puta između Boga i čovjeka.  “Završna proslava Majke Božje, kaže Lossky, jest eshaton ostvaren u stvorenoj osobi prije svršetka svijeta. Tradicija nam pokazuje Bogorodicu posred učenika na dan Pedesetnice. Majka Božja primila je s Crkvom posljednju i jedinu stvar koja joj je nedostajala, tako da uzraste u zrelo čovještvo, do mjere uzrasta punine Kristove.“ Istočni obredi vrlo često zazivaju Krista “zajedno s prečistom i preblagoslovljenom Bogorodicom Marijom, Majkom Božjom, s anđelima i svima svetima…“ (formula kojom najčešće završavaju molitve u većini istočnih obreda). Jedinstvo u Kristu zapečaćuje se solidarnošću među članovima Crkve, na nebu i na zemlji. Molitvom ulazimo u zajednicu vidljive i nevidljive Crkve. Nebesko je blaženstvo zajedničarske, crkvene naravi. Istočni kršćani jedva da mogu zamisliti Boga ili Krista osim posred svetih: promatranje Krista je otajstvo sveukupnoga Krista, u svim njegovim članovima. Molitva pojedinca je uvijek uključena u zagovor svetaca koji su na neki način  “vezivni materijal živoga kamenja“ Crkve (podđakon Livio Marijan).

BLAGDAN UZVIŠENJA ČASNOGA KRIŽA I ĐAKONSKO REĐENJE ROMANA STUPJAKA U SLAVONSKOM BRODU
Vijest: klikni na sliku

 Novi đakon Križevačke eparhije Roman Stupjak. Čestitamo! Axios!

14. rujna

SVETKOVINA UzvišenjA časnoga Križa
Gospodnjega

TROPAR, glas 1. : Spasi, Gospode, narod svoj i blagoslovi baštinu svoju! Podaj Crkvi svojoj pobjedu nad neprijateljima, i čuvaj križem svojim pučanstvo svoje. Spasi, Gospodi, ljudi tvoja, i blagoslovi dostojanije tvoje, pobjedi blagovjernim ljudem na sporotivnaja daruja, i tvoje sohranjaja krestom tvoim žiteljstvo.
KONDAK: Uzašao si dragovoljno na križ, Kriste Bože! Narodu svome novome, imenom tvojim nazvanim, podaj milosti svoje! Silom svojom razveseli svetu Crkvu i daj joj pobjedu nad neprijateljima! Jer samo od tebe ima ona pomoć, oružje mira i sigurnu pobjedu.

Ovoga dana slave se dva događaja: pronalazak časnoga Križa Isusova na Golgoti i povratak Križa iz Perzije u Jeruzalem. Obilazeći Svetu zemlju, sveta carica Helena odluči da potraži križ na kojemu je bio  raspet naš Gospod Isus Krist. Crkvena predaja kaže kako je neki starac Židov imenom Juda otkrio da je taj križ zakopan pod poganskim hramom božice Venere, koga je na Golgoti podigao rimski car Hadrijan. Poganski hram je srušen i kopajući u dubinu nađoše tri križa. No kako znati križ na kojemu je Krist bio raspet? Mimo toga mjesta prolazila je povorka s mrtvacem. Patrijarh Makarije zaustavi povorku i naredi da na mrtvaca stave jedan po jedan od nađenih križeva. Kada stave treći križ, mrtvac oživi. Po tome spoznaše da je to Isusov križ. Metnuše taj isti križ i na jednu bolesnu ženu koja odmah ozdravi. Tada je patrijarh visoko uzdigao križ da ga sav narod vidi. Narod u suzama zapjeva «Gospode, pomiluj!» Carica Helena napravi kovčeg od srebra i u njega položi časni križ. U 7. stoljeću perzijski car Hozroj osvojio je Jeruzalem i mnoge Židove odveo u ropstvo, a uz plijen odnese u Perziju i drvo Križa Gospodnjega. Nakon 14 godina, 628., bizantski car Heraklije pobjedi Hozroja i vrati Križ u Jeruzalem. Car je na svojim leđima unosio Križ u grad. No neka sila zaustavi ga i nije mu dala naprijed. Patrijarh Zaharija vidje anđela koji je cara sprečavao da u raskošnom carskom odijelu nosi Križ putem kojim je Gospod, bos i ponižen, hodio noseći Križ na Golgotu. To viđenje priopći patrijarh caru. Tada car svuče carske haljine i obuče skromne i bosonog dalje ponese Križ na Golgotu i položi u crkvu Uskrsnuća na radost i utjehu cijeloga kršćanskog svijeta.

SVEČANA PROSLAVA GODINE OBITELJI I KONGRES ISELJENIH ŽUMBERČANA
Vijest: klikni na sliku

8. rujna
BLAGDAN ROĐENJA PRESVETE BOGORODICE (MALA GOSPA)

Sve što znamo o tom događaju crpimo iz crkvene predaje i apokrifnih spisa. Njezini roditelji Joakim, iz plemena Davidova, i Ana, od roda Aronova, koji su živjeli u Nazaretu, izmoliše od Boga dijete Mariju, jer Ana bijaše nerotkinja. Blagdan se na Istoku počeo slaviti u 5. stoljeću i spada među dvanaest velikih blagdana.

TROPAR: Rođenje tvoje, Bogorodice Djevo, radost objavi svemu svijetu, jer iz tebe zasja Sunce pravde, Krist Bog naš. Ukinuvši prokletstvo, dade nam blagoslov, i uništivši smrt, darova nam vječni život.

KONDAK: Po svetom rođenju tvojem, Prečista, Joakim i Ana oslobodiše se sramoteneplodnosti, a Adam i Eva smrtne propasti. Tvoj narod, izbavljen od grješne krivnje, ovo svetkuje i kliče ti: nerotkinja rađa Bogorodicu i hraniteljicu Života našega.

ZAJEDNIČKA PORUKA PAPE FRANJE I PATRIJARHA BARTOLOMEJA POVODOM SVJETSKOG DANA MOLITVE ZA OČUVANJE SVEGA STVORENOGA - 1. rujna
- klikni na sliku -

POČETAK CRKVENE GODINE (NAČALO INDIKTA) - 1. rujna

Prvi ekumenski sabor u Niceji (325.) odredio je da Crkvena godina ili Indikt počinje 1. rujna. Indikt je ciklus od 15 godina, a njegovo računanje započinje od 312.godine u Carigradu. Mjesec rujan bio je kod Židova početak nove građanske godine i mjesec kada su se brali plodove zemlje i Bogu prinosile zahvalnice.

Tropar, glas 2.: Stvoritelju svega stvorenja, Ti u svojoj moći određuješ vrijeme i godine. Blagoslovi, Gospode, svojom dobrotom cijelu ovu godinu! Zagovorom Bogorodice čuvaj u miru svoju Crkvu i spasi nas!

Kondak, glas 2.: Kriste Kralju, koji živiš u visinama, Ti si Stvoritelj i Začetnik svega vidljivoga i nevidljivoga. Ti koji si stvorio dane i noći, vrijeme i godine, blagoslovi i sada cijelu ovu godinu, štiti i čuvaj u miru svoju Crkvu i svoj narod, o Mnogomilostivi!

MOLITVA KAO BOŽANSKO-LJUDSKI DIJALOG U TRADICIJI ISTOČNOG KRŠĆANSTVA (1)

Jezik je kršćanskoga Istoka bogat simbolikom. Tako i kada se govori o molitvi, njenoj naravi i potrebi, jezik istočnih kršćanskih otaca, svetaca i mistika je prepun simbolike. Molitva, kaže sv. Ivan Zlatousti, je “luka za one koji pogubaju u oluji, sidro brodolomcu, štap onome koji posrće, bogatstvo siromaha. Molitva je sklonište u tuzi, razlog radosti, uzrok trajnog veselja, majka filozofije i sve mudrosti.“ U drugom tekstu kaže da je ona svjetlo duše, prilika za spasenje, obrmbeni zid i neoboriva utvrda Crkve, strahota demonima, neophodna monahu kao i ribi voda i mač lovcu. Dok su srednjovjekovni skolastičari na Zapadu tražili “prikladne razloge“ kako bi pokazali porebu i nužnost molitve, pogled kršćanina na Istoku je bio puno širi.  Da bi pokazali kako kršćanin treba moliti, naglašavali su ne toliko grijehom iskvarenu ljudsku narav već izvornu deifikaciju (oboženje) ljudske osobe, našu obnovu u Kristu i naše dioništvo u životu Presvete Trojice – dakle naš preduvjet za dijalog s nebom. Za grješnika, molitva je potraga za izgubljenim rajem, za izvornom «parhesijom» (izvornošću razgovora s Bogom), za slobodnim pristupom raju. Situacija kršćanina je, kaže sv. Ivan Zlatousti, sljedeća: “Bog na zemlji, čovjek na nebu: sve se izmiješalo. Anđeli su zapjevali s korovima ljudi, ljudi su se nastanili s anđelima i drugim nebeskim bićima“. Ovu 'prirodnu' potrebu za molitvom možemo lako razumijeti analizom antropološke trihotomije koja je tradicionalna na kršćanskom Istoku: ljudska se osoba sastoji od tri elementa: tijela, duše i duha. Svako od njih ima svoje potrebe i moći, i vlastiti način da ih izrazi. Ne smijemo zanijekati zahtjeve i potrebe tijela, jer se radi o prirodnim apetitima. Duša je djelatna na području znanja, volje i osjećaja. A duh? Duh moli. Molitvu dakle možemo nazvati 'disanjem duha'. Zato su molitveni stavovi, simbolika, ikone, tamjan, svijeće, klanjanje, pjevanje, obredne geste, obredna odjeća i glazba jednako važni kao i molitveni tekstovi. Moli čitavo ljudsko biće: i duh, i duša i tijelo, a ne samo um. Bog nadilazi naš um i zato s njim komuniciramo i na brojne druge načine, a ne samo razumom (nastavlja se).
Podđakon Livio Marijan

PROSLAVA BLAGDANA GLAVOSIJEKA SV. IVANA KRSTITELJA U BERKU - 29. kolovza 2017.

Povodom blagdana Glavosijeka sv. Ivana Krstitelja, 29. kolovoza 2017., u istoimenoj župnoj crkvi u Berku (Slavonsko-srijemski vikarijat), svetu liturgiju je služio vladika križevački Nikola Kekić.

 29. kolovoza

Blagdan Glavosijeka sv. Ivana, Preteče i Krstitelja - post

Herod Antipa, sin onoga Heroda koji je dao pobiti nevine dječake u Betlehemu u vrijeme rođenja Isusa Krista, bio je vladar Galileje u vrijeme propovijedanja sv. Ivana Krstitelja. Bio je oženjen kćerkom nekog arapskog kneza Arete. No on otjera svoju zakonitu ženu i uze Herodijadu, ženu svoga brata Filipa, koji je još bio živ. Protiv tog bezakonja ustao je Ivan. Zbog toga ga Herod baci u tamnicu. Za vrijeme jedne gozbe na njegovom dvoru u Sebastiji pred gostima je plesala Salomija, kći Filipa i Herodijade. Pijani Herod, zanesen njezinim plesom, obeća Salomiji dati što god ona zaište, pa makar i pola njegova kraljevstva. Nagovorena od svoje majke, zašite ona glavu Ivana Krstitelja. Herod naredi krvniku da Ivanu odrubi glavu i donese je na pladnju Salomiji. Ivanovi učenici noću uzeše tijelo svoga učitelja i časno ga sahraniše. Herodijada iglom izbode jezik Ivanov i glavu mu dade zakopati na gnojištu. Knez Areta, da opere čast svoje kćeri, udari s vojskom na Heroda i potuče ga do nogu. Rimski car Kaligula osudio je Heroda na progonstvo u Galiju. Smrt sv. Ivana dogodila se prije Pashe, a slavi se 29. kolovoza zato što je toga dana posvećena crkva koju su na njegovom grobu u Sebastiji u Galileji podigli car Konstantin i njegova majka carica Helena.

TROPAR, glas 2.: Spomen pravednika slavi se pohvalnim pojesmama, ali tebi je, o Pretečo, dovoljno svjedočanstvo Gospodnje. Ti si se naime pokazao uistinu i od proroka časnijim, jer si bio dostojan krstiti u vodama Onoga, kojeg si pretkazivao. Stradao si zbog istine, ali se raduješ, što si dušama u podzemlju mogao navijestiti Boga, koji se pojavio u tijelu i koji oduzima grijehe svijeta i daje nam veliku milost.

KONDAK, glas 5.: Slavni glavosjek Pretečev zbio se po nekom naumu Božjem, da on i dušama u podzemlju navijesti Spasiteljev dolazak. Neka dakle plače Herodijada, koja je isprosila protuzakonito njegovo umorstvo. Jer ona nije uzljubila Božji zakon i vječni život, nego život varljivi i prolazni.

NEDJELJA 12. PO DUHOVIMA, glas 3.
Evanđelje, zač. 87. (Mt 19, 16 -21)

I gle, pristupi mu netko i reče: »Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?« A on mu reče: »Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.« 18Upita ga: »Koje?« A Isus reče: »Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku! I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!« Kaže mu mladić: »Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?« Reče mu Isus: »Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« 

TROPAR: Neka se veseli nebo, neka se raduje zemlja! Jer učini moć Gospod rukom svojom. On smrću satre smrt, prvijenac postade iz mrtvih, od ponora paklena izbavi nas, i dade svijetu veliku milost.

KONDAK: Uskrsnuo si iz groba, Milostivi! Istrgao si nas iz okova smrti! Sad se Adam veseli i raduje Eva. Proroci skupa s patrijarsima slave bez prestanka božansku moć tvoje vlasti.

VELIKE ŽENE KRŠĆANSKOG ISTOKA

KASIJANA – OD RASPUŠTENICE DO SLAVNE KRŠĆANSKE HIMNOGRAFKINJE I SVETICE

Jedna vrlo neobična i trajno aktuelna životna drama kršćanske starine ovjekovječena je u liku Kasijane (grčki Κασσιανή, Kassiani, Cassiana ili Kasia). Danas je poznata kao svetica te velika i dubokoumna kršćanska himnografkinja i pjesnikinja kršćanske poezije, čiji su stihovi ušli u crkveno bogoslužje. Međutim, malo je poznato da se to temelji dijelom i na osobnom iskustvu dramatičnog životnog obraćenja....NASTAVAK: KLIKNI NA SLIKU.

GRKOKATOLIČKE ŽUPE

ŽUPA UZNESENJA PRESVETE BOGORODICE - PEĆNO

Župa Pećno nalazi se u Žumberku. U župu spadaju sela: Pećno, Posinki, Bratičići, Grubači, Stići, Gračac, Ruda, Hranilovići, Vranjak, Požari, Goljak, Staničići, Čačili, Čučići, Drašći Vrh i Prevod. Još 1750. nalazimo u Pribiću pećanskog župnika, koji je bio dušobrižnik skoro čitavog Žumberka. Župa se u Pećnom spominje 1764. god. Župna crkva Uznesenja presvete Bogorodice sagrađena je 1824. Njezine dimenzije su: 22 m dužine i 11 m širine. Ima zvonik visine 20 m s dva zvona (400 i 200 kg). U crkvi se nalazi stara barokna propovijedaonica s vrijednim slikama nepoznatog majstora. Crkva i propovijedaonica su pod zaštitom Konzervatorskog zavoda. Stare ikone s ikonostasa pećanske crkve nalaze se u Grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu. Najstariji drveni župni dvor nalazio se u zaseoku Kraići.  Između 1815. i 1830.g. izgrađen je zidani na mjestu današnje školske zgrade. Isti je izgorio u Drugom svjetskom ratu. Na njegovu zgarištu pronađen je potpuno neoštećeni kalež i crni epitrahilj. Treći, sadašnji, župni dvor nalazi se u blizini župne crkve. Župa ima tri groblja: Presvete Bogorodice u Pećnom, zatim sv. Jurja na kojem  pokopavaju svoje pokojne Gračani, Ruđani, Vranjačani i Goljačani te u Drašćem vrhu pokraj kapele sv. Ilije. U župi postoji filijalna kapela sv. Ilije u Drašćem vrhu, sagrađena 1972.g. Ima 12 m dužine i 6 m širine, sa zvonikom u kojem se nalazi zvono težine 50 kg. Na području župe po doseljenju Uskoka postojale su kapele: u Kraićima Presvete Bogorodice, u Čučićima sv. Nikole, u Stićima sv. Arkanđela Mihaela i kod Vranjaka sv. Jurja. Pokraj posljednje tri kapele postojala su i i groblja. Iz župe potječe križevački vladika dr. Jozafat Bastašić.

VJENČANJE U ŽUPI PRIBIĆ, kolovoz 2017.

HODOČAŠĆE ŽUPA PRIBIĆ I SOŠICE NA TRSAT, 19. 08. 2017.

PROSLAVA VELIKE GOSPE - UZNESENJA PRESVETE BOGORODICE U PEĆNOM

Na blagdan Uspenija presvete Bogorodice, 15. kolovoza, u žumberačkom naselju Pećno svečanu svetu liturgiju služio je protojerej stavrofor Milan Vranešić u zajedništvu sa žumberačkim svećenstvom. Mnoštvu vjernika koji su se povodom Velike Gospe okupili u pećanskoj župnoj crkvi propovjednik je govorio o čudu koje se zbilo u Pećnom davne 1942. godine. Stavrofor Vranešić podsjetio je vjernike kako je u jeku ratnih strahota zapaljen i pećanski župni dvor koji je uslijed požara do temelja izgorio, a na zgarištu su sutradan pronađeni potpuno neoštećeni crni epitarhilj (štola) i jedan kalež. Bio je to znak Neba da će na ovdašnjim prostorima zavladati vrijeme „crnog epitrahilja tj. smrti", ali će ipak nakon teških dana uslijediti vrijeme „neoštećenog kaleža tj. života". Vidjeli smo vrijeme crnog epitarhilja, a sada se nadamo vremenu Kristova kaleža tj. obnovi života. Život se obnavlja upravo preko obitelji. Od obitelji kreće obnova života, zato smo ove godine mi, žumberački svećenici, posebnu pažnju posvetili upravo obitelji – proglašavajući 2017. godinu Godinom obitelji. Moramo biti svjesni da Sotona upravo u naše vrijeme nemilosrdno napada obitelj, ona mu je glavna meta, želi je uništiti i razoriti na najperfidnije načine. Zato budimo budni u vjeri i svjesni svih opasnosti koje vrebaju obitelji i oduprimo se tom nasrtaju zloga, istaknuo je među ostalim propovjednik. Sve prisutne vjernike stavrofor Vranešić pozvao je na središnju proslavu Godine obitelji koja će se održati u Koretićima u subotu 9. rujna. Na kraju liturgijskog slavlja svećenike i vjerničko mnoštvo pozdravio je mjesni župnik o. Nenad Krajačić, koji je zahvalio svima koji se u molitvi i zajedništvu tradicionalno na Uspenije okupljaju u Pećnom. Po završetku liturgije vjernici su u ophodu cjelivali križ Gospodnji, a bratsko druženje svećenika, njihovih obitelji (IKA, Zagreb).

MARIJANSKI ZAVJET ZA DOMOVINU HODOČASTIO U CRKVU BLAGOSVIJESTI PRESV. BOGORODICI U PRIBIĆU - 4. 08. 2017.

DIJALOŠKI I SIMBOLIČKI DUH ISTOČNE LITURGIJE

U zadnje vrijeme se u Crkvama bizantskog i drugih istočnih obreda sve više bogoslužni tekstovi prevode na žive govorne jezike, a u dijaspori se tiskaju priručnici za  bogoslužje tako da svi nazočni mogu lakše sudjelovati i u promjenjivim djelovima. No, i bez toga sudjelovanje je uvijek na neki način živo i aktivno jer se radi u punom smislu riječi o bogoslužju odn. bogoslavlju. Naime, u obrednoj praksi kršćanskoga Istoka, za razliku od Zapada, bogoslužje je nešto više od čisto razumskoga, slušanja propovijedi i čitanja. Molitva je uvijek dijaloški pjevana, isprepletena s liturgijskim gestama i kretnjama, uz obilnu uporabu  svjetiljki i tamjana, s ophodima, simboličkim otvaranjem i zatvaranjem Carskih dveri na ikonostasu, cjelivanjem ikona i Evanđelja, blagoslovom i blagovanjem raznih jesvtina… Tako, ako prosječni vjernik i nije upoznat sa svim bogatstvom tekstova službe časova, jer najveći njihov dio zapravo pjevaju pjevači i jer su često skraćeni, on zapravo čitavim svojim bićem, glasom, umom, duhom, osjetilima i tijelom u njoj sudjeluje (liturgičar R. Taft).

IZIŠAO NOVI BROJ "GLASA ŽUMBERKA"

Vijest: klikni na sliku

OBNOVLJENA GRKOKATOLIČKA ŽUPNA CRKVA SV. DIMITRIJA VELEMUČENIKA U PIŠKOREVCIMA

 Foto: o. Igor Sikora, župnik

PROSLAVA SV. ILIJE NA SVETOJ GERI

Svetom liturgijom u kapeli na Svetoj Geri u nedjelju 23. srpnja proslavljen je sveti Ilija, nebeski zaštitnik Žumberka. Već tradicionalno veliki broj hodočasnika svake godine na nedjelju nakon 20. srpnja hodočasti na najviši vrh Žumberka na liturgijsku proslavu Ilinja. Kao i proteklih godina na Ilinjsko proštenje pristigli su brojni vjernici zajedno sa svojim obiteljima i prijateljima. Sve je pozdravio mjesni radatovićki župnik o. Zinovije Zastavni a na liturgijskom slavlju propovijed vjerničkom mnoštvu izrekao je stavrofor Milan Vranešić, graditelj svetišta Sv. Ilije na Svetoj Geri. U homiliji stavrofor Vranešić govorio je o opasnosti koje prijete vjeri današnjeg čovjeka, posebno se osvrnuvši na „Balove današnjice" – tj. na lažne bogove kojima se suvremeni čovjek klanja. „Nasuprot Balovu božanstvu vjernici su pozvani klanjati se jedinom i pravom Bogu čiji je glasnik u svoje vrijeme bio i sveti prorok Ilija, zaštitnik našeg zavičaja Žumberka", između ostalog je istaknuo propovjednik. U zajedništvu sa žumberačkim grkokatoličkim svećenicima svetu liturgiju je suslužio i slovenski rimokatolički svećenik vlč. Tone Trpin iz Šentjerneja koji već više od dva desetljeća dolazi na Svetu Geru zajedno sa svojim vjernicima. Na kraju liturgijske svečanosti svi vjernici pozvani su na veliki žumberački skup u Koretiće koji će se održati u subotu 9. rujna povodom proslave Godineobitelji i I. kongresa iseljenih Žumberčana (IKA, Radatovići-Zagreb)

PROSLAVA SV. ILIJE NA DRAŠĆEM VRHU

Svečanom liturgijom koju je služio vladika križevački Nikola Kekić, zajedno sa župnikom pribićkim Nenadom Krajačićem, u crkvici sv. Ilije na Drašćem Vrhu, u nedjelju 23. srpnja, proslavljen je blagdan velikog i slavnog proroka Ilije, zaštitnika Žumberka, Fotogalerija: klikni na sliku. 

PAPA FRANJO:
PODVOJENO SRCE NIJE KRŠĆANSKO SRCE

Nije važno ima li Kristov učenik, kao svaki čovjek, svoja ograničenja pa i pogreške – samo ako ima poniznosti da ih prizna –; važno je da nema podvojeno srce – i to je opasno. Ja sam kršćanin, Isusov sam učenik, svećenik, biskup, ali imam podvojeno srce. Ne, to ne ide. Ne smije imati podvojeno srce, nego jednostavno, jedinstveno srce, ne smije sjediti na dvije stolice, već biti iskren prema sebi i prema drugima. Podvojenost nije kršćanska. Zato Isus moli Oca da učenici ne popuste duhu svijeta. Ili si s Isusom, s Isusovim duhom, ili si s duhom svijeta (papa Franjo, Angelus, 2 . 7. 2017., IKA Zagreb).

PETROVO NA BUDINJAKU

Svetom liturgijom u budinjačkoj crkvi Sv. Petke proslavljena je 9. srpnja Petrovska nedjelja. Na liturgijskom slavlju tradicionalnu su se uz domeće vjernike okupili i mnogobrojni vjernici iz susjedne Slovenije. Zajedničkom molitvom Hrvata i Slovenaca nastavlja se stoljetna tradicija okupljanja na Budinjaku. Pri kraju misnog slavlja najavljeno je obilježavanje Godine obitelji koje će se održati 9. rujna u Koretićima. Po završetku molitvenog obilježavanja Petrovske nedjelje u crkvi hodočasnici su druženje nastavili u crkvenom perivoju uz tradicionalne žumberačke specijalitete i glazbu (IKA, Zagreb).

ARHIJEREJSKA LITURGIJA U ZAGREBAČKOJ KATEDRALI

U srijedu, 5. srpnja 2017., u zagrebačkoj prvostolnici Uznesenja Marijina, a povodom blagdana svete braće Ćirila i Metoda prema rimskom kalendaru, vladika križevački Nikola Kekić služio je arhijerejsku litugriju na kojoj je pjevao Ćirilo-Metodov kor u oba sastava. S vladikom Kekićem su suslužili zagrebački župnik Danijel Hranilović i ravnatelj eparhijskog Caritasa Ivan Radeljak te rimokatolički svećenici. Foto. Ivan Nadj.

PETROVSKO PROŠTENJE U SOŠICAMA

Povodom godišnjeg župnog proštenja Petrova u Sošicama, u subotu 1. srpnja u 20:00 u župnoj crkvi održan je koncert. Zagrebački ansambl Otium za ranu glazbu počastio je sošičane i ostale posjetitelje svojim izvedbama. Koncert je bio pod pokroviteljstvom Zagrebačke županije, suorganizatori su bili Župa Sošice i udruga Uskok Sošice čiji predsjednik gosp. Milan Mićo Radić je bio glavni inicijator ovog nesvakidašnjeg događaja za sošički kraj. Blagdan Petrova proslavljen je u nedjelju 2. srpnja, svečanom Svetom liturgijom koju je predvodio i propovijedao žumberački vikar, protojerej stavrofor o. Željko Pajić. Suslužili su brojni žumberački svećenici, a crkva je bila ispunjena domaći župljanima i gostima. Domaći župnik, o. Marjan Jeftimov, prenio je pozdrave i čestitke križevačkog biskupa, vladike Nikole, i najavio je da će u vrlo brzom periodu započeti radovi na obnovi župne crkve.  Nakon Svete liturgije svećenici su blagoslovili zajednički agape (gozbu) koju su pripremili domaći župljani u organizaciji udruge Žumberačke Vile. Uslijedio je zajednički objed i druženje do kasnih popodnevnih sati (O. Marjan Jeftimov).

SASTANAK BISKUPA ZAGREBAČKE METROPOLIJE U MARČI

Vijest: klikni na sliku

VLASTITI GENIJ I MENTALITET ISTOČNOG KRŠĆANSTVA

Za prosječnog kršćanina Zapada istočni kršćanski obredi na prvi pogled izgledaju pomalo čudno, odišu nekom neobičnom, pomalo egzotičnom atmosferom. U zadnje vrijeme oni postaju sve zanimljiviji pa i zapadni kršćani sve više prihvaćaju istočne ikone, brojanice ili Isusovu molitvu srca kao dio svoje duhovnosti. Bît istočnog kršćanstva ne može se svesti na određene egzotične aspekte njihovih obreda ili ikonografije, već treba sagledati i upoznati autentičnu kršćansku poruku koju oni u sebi nose, a koja je izvana zaodjenuta u ruho koje je kulturološki različito od našega zapadnog. Radi se o vlastitom i drugačijem plodu inkulturacije evanđelja  u stare mediteransko-azijske i afričke kulture prvog milenija. Istočno kršćanstvo nije kršćanstvo u nekom starinskom ruhu, već određeni "stil" kršćanstva, vlastit i poseban kršćanski "duh" koji je trajne i autentične vrijednosti. Ono je jednako prihvatljivo i uklopljivo u povijesnu i kulturnu evoluciju svijeta kao što su to zapadne tradicije koje poznajemo kao “latinsko“ ili “rimokatoličko“. Svaki istočni kršćanski obred ima svoj vlastiti genij, svoju nijansu i naglasak te po svemu može jednako stajati uz zapadnu kršćansku tradiciju. To što su istočni kršćani drugačiji u izražavanju svoje vjere ili su brojčano manji ili manje zastupljeni u medijima ne znači da je njihov stil kršćanstva, obred ili izražaj vjere manje vrijedan, inferioran ili manje istinski kršćanski, odnosno katolički. Liturgijske tradicije u kršćanstvu stariji su od kasnijih podjela Crkve te spadaju u baštinu sveopćeg kršćanstva. Istočne Crkve nisu primile kršćansku vjeru kao crkve-kćerke Rima, već izravno od apostola i njihovih učenika, te imaju jednako apostolsko nasljedstvo i dostojanstvo kao i Rim. Crkve Jeruzalema, Aleksandrije, Antiohije ili Kapadocije povijesno stoje uz bok Rimskoj ili su čak starije. Štoviše, mnogi rimokatolici i ne znaju da su neki njihovi obredi i običaji preuzeti iz istočnih obreda (npr. slavljenje Božića, himan “Slava Bogu na visini”, klanjanje križu na Veliki petak). Istočni crkveni oci štuju se i čitaju i u Katoličkoj Crkvi kao najveći teološki autoriteti (Efrem Sirski, Atanazije Veliki, Ćiril Aleksandrijski, Bazilije Veliki, Ivan Zlatousti, Grgur Nazijanski), a istočni sveci poput sv. Jurja, Antuna Pustinjaka (Opata), Makarija, Barbare, Katarine, Jelene Križarice i drugih naveliko se štuju i na Zapadu (podđakon Livio Marijan, Glasnik Srca Isusova i Marijina, lipanj 2017.)

DA BISMO ŽIVJELI DUHOVNIM ŽIVOTOM...

Rasplamsaj u srcima našim, čovjekoljubivi Vladaru, neugasivo svjetlo bogospoznaje i otvori oči našega razuma da shvatimo navještaj tvog evanđelja. Usadi u nas strahopoštovanje prema svojim svetim zapovijedima da bismo, svladavši sve tjelesne požude, živjeli duhovnim životom: misleći i čineći sve ono što je tebi ugodno. Jer ti si prosvjetljenje duša i tijela naših, Kriste Bože, mi ti iskazujemo slavu, s bespočelnim tvojim Ocem, i s presvetim i dobrim i životvornim tvojim Duhom: sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin. (Liturgija sv. Ivana Zlatoustog, Molitva prije evanđelja)

NOVI PATRIJARH MELKITSKE GRKOKATOLIČKE CRKVE
YOUSSEF ABSI

Vijest: klikni na sliku

NAJAVA:
BLAGDAN SV. ĆIRILA I METODA U ZAGREBAČKOJ KATEDRALI

Blagdan svete braće Ćirila i Metoda, apostola i prosvjetitelja slavenskih naroda, suzaštitnika Europe i zaštitnika Zagrebačke crkvene pokrajine bit će proslavljen u srijedu 5. srpnja. Svečanu liturgiju Svetoga Ivana Zlatoustoga po bizantsko-hrvatskom obredu, kao spomen na 1154. obljetnicu dolaska svete braće Ćirila i Metoda na prostore Moravske, u zagrebačkoj prvostolnici u 19 sati predvodit će križevački vladika Nikola Kekić. Pjevat će Ćirilo-metodov kor u mješovitom i muškom sastavu.

NADBISKUP GIUSEPPE PINTO IMENOVAN NOVIM APOSTOLSKIM NUNCIJEM U REPUBLICI HRVATSKOJ

Vijest: klikni na sliku

 29. lipnja

BLAGDAN SVETIH APOSTOLSKIH PRVAKA PETRA I PAVLA

TROPAR: Prvaci apostola i svega svijeta učitelji! Molite Vladara sviju da svemu svijetu dade mir, a našim dušama veliku milost!

Foto: Alenka Kordić Blažević‎

NA SVETOJ GERI SVEČANOM MISOM ZAJEDNIČKI PROSLAVLJEN DAN DRŽAVNOSTI HRVATSKE I SLOVENIJE

Vijest: klikni na sliku

BLAGDAN ROĐENJA SV. IVANA PRETEČE U GRABRU

Vijest: klikni na sliku

BLAGDAN MUKA PRESVETE BOGORODICE U SAMOBORU

Vijest: klikni na sliku

SVEĆENIČKO REĐENJE ANDREJA PRIHODE U BANJOJ LUCI

U subotu, 24. lipnja 2017., u župnoj crkvi Krista Kralja u Banjoj Luci, vladika križevački Nikola Kekić, rukopoložio je za svećenika Križevačke eparhije đakona Andreja Prihodu. Čestitamo! Ma mnogaja ljeta novojereju Andreju!

EMISIJA "SUSRET U DIJALOGU"

U ponedjeljak, 19. lipnja 2017., vladika križevački Nikola Kekić i eparhijski kancelar podđakon Livio Marijan, sudjelovali su u emisiji "Susret u dijalogu" koja se emitirala na radiju uživo, a potom i na HTV 4 u večernjim satima. Tema je bila o grkokatolicima, poteškoćama na koje se nailazi kao manjina, obredne razlike između rimskog i bizantskog obreda, a pri kraju su se u emisiju uključili i slušatelji sa svojim pitanjima. Emisiju je vodila Blaženka Jančić.

SVEČANA ARHIJEREJSKA LITURGIJA I PROGLAŠENJE GODINE KRIŽEVAČKE EPARHIJE

U nedjelju, 18. lipnja 2017., na svečanoj arhijerejskoj liturgiji u Konkatedrali sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, koju je služio križevački vladika Nikola Kekić uz susluženje metropolite i zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, nadbiskupa đakovačko-osječkoga Đure Hranića, drugih biskupa i svećenika te uz izravan prijenos na 1. programa Hrvatske radio-televizije, započela je Godina Križevačke eparhije povodom 240. obljetnice utemeljenja Križevačke eparhije. Uz spomenute biskupe nazočili su još Đuro Džudžar, egzarh iz Srbije, Josip Mrzljak, biskup varaždinski, Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački, Jure Bogdan, vojni ordinarij, Mijo Gorski i Ivan Šaško, pomoćni biskupi zagrebački, tajnik Apostolske nuncijature i brojni svećenici bizantskog i rimskog obreda. Na liturgiji je pjevao Katedralni zbor iz Križevaca zajedno s Hrvatskim pjevačkim zborom "Kalnik". U svojoj homiliji biskup Kekić je ocrtao povijesni put nastanka današnje Križevačke eparhije i proglasio Godinu Križevačke eparhije. Na kraju liturgije prigodnu riječ uputio je kardinal Josip Bozanić, izrazivši svoje čestitke eparhiji i potičući sve na zalaganje za njezin napredak i razvoj. U subotu navečer, slavlje je započelo svečanom Večernjom koju je služio biskup Kekić, a nazočili sisački biskup Vlado Košić i egzarh iz Srbije vladika Đuro Džudžar.

POČETAK GODINE KRIŽEVAČKE EPARHIJE

nedjelja, 18. lipnja 2017., Konkatedrala sv. Ćirila i Metoda u 10 sati SVEČANA ARHIJEREJSKA LITURGIJA
u zajedništvu s metropolitom kardinalom Bozanićem i biskupima služi vladika križevački Nikola Kekić

Godinom Križevačke eparhije obilježava se 240. obljetnica njezina utemeljenja.
Prijenos na HTV 1

PRVOPRIČESNIČKA RADOST U ŽUPI SV. ĆIRILA I METODA U ZAGREBU

U Nedjelju svih svetih, 11. lipnja 2017. , u Konkatedrali sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, prvu svečanu svetu pričest primilo je šestero prvopričesnika zagrebačke župe sv. Ćirila i Metoda, kojih je pripremio župnik o. Danijel Hranilović. Čestitamo!

PROTOJEREJ STAVROFOR MILE VRANEŠIĆ PROSLAVIO 40. OBLJETNICU SVEĆENIŠTVA

Vijest: klikni na sliku

PREMINUO KARDINAL LJUBOMIR HUSAR, UMIROVLJENI VELIKI NADBISKUP KIJEVA

Kijev, (IKA) – Nekadašnji poglavar ukrajinske Grkokatoličke Crkve kardinal Lubomir Husar umro je 31. svibnja u Kijevu u 85. godini života, nakon teške bolesti. U njegovu rodnom Lavovu, kojega je bio dugogodišnji veliki nadbiskup, 1. lipnja proglašen je danom žalosti. Pogrebni obredi održat će se 5. lipnja u Kijevu, izvještava Kathpress. Sinoda je mons. Lubomira Husara godine 2001. imenovala velikim nadbiskupom Lavova i time poglavarom Ukrajinske katoličke Crkve bizantsko-slavenskog obreda, a papa Ivan Pavao II. samo mjesec dana kasnije imenovao ga je kardinalom. U tijeku njegove službe uslijedio je godine 2005. premještaj tradicionalnoga biskupskog sjedišta iz Lavova u ukrajinski glavni grad Kijev. Kardinala Husara u službi je u ožujku 2011. naslijedio nadbiskup Svjatoslav Ševčuk.  Kardinal Lubomir Husar bio je poznat po zauzimanju za jedinstvo kršćana u Ukrajini i dijalog s drugim vjeroispovijestima i religijama. Vičnaja pamjat!

Sv. Bazilije Veliki

DJELOVANJE SVETOGA DUHA

Sva stvorenja dolaze Duhu u njihovoj iskonskoj potrebi za posvećenjem. Svako živo stvorenje ga traži u skladu sa svojim mogućnostima. Njegov dah - dah Sv. Duha - daje moć da svatko dostigne vlastiti naravni smisao i cilj. Sveti Duh je izvor svetosti, duhovno svjetlo, i to svoje svjetlo nudi svakom umu kao pomoć u potrazi za istinom. Po svojoj naravi, Sveti Duh je izvan dosega našega razuma, ali možemo ga poznati po njegovim dobročinstvima. Moć Duha ispunja čitav svemir, ali on se daje samo onima koji su ga dostojni i djeluje u svakome prema mjeri njegove vjere.

PROŠTENJE KOD SV. NIKOLE U BADOVINCIMA
nedjelja, 28. svibnja 2017.

(Foto album: Niko Goleš - klikni na sliku)

NOVI ĐAKON KRIŽEVAČKE EPARHIJE

Na svetkovinu Uzašašća Gospodnjega na nebo, na svečanoj svetoj liturgiji, križevački vladika Nikola Kekić rukopoložio je za đakona bogoslova Andreja Prihodu. Axios! Na mnogaja ljeta! 

BLAGOSLOV POLJA I MEĐUŽUPNI SUSRET U SOŠICAMA - subota, 27. svibnja 2017.

Fotoalbum: Niko Goleš (klikni na sliku)

Sv. Bazilije Veliki

NE DOZVOLITE DA VAM POLOVICA ŽIVOTA
PROĐE  BEZ KORISTI

“Braćo, ako neprestano budete imali na pameti to da je Gospod Otac vaš prisutan na svakom mjestu, da On svakom pomaže, da On i tajnu vaših srdaca poznaje, tada vas neće nadvladati zle misli niti koje drugo zlo, tada ćete se očuvati od svakog grijeha, a zbog toga će zlatom postati vaša molitva. Zapamtite da i mir također lijepo osposobljuje duše na slavljenje Boga. Ako se vaša duša ne rastresa u ispraznim stvarima ovog svijeta i ukoliko ne lijeće po svoj zemlji, tada se ona okreće sebi samoj a preko sebe i Bogu. Tako uz Njega, uz Njegovu ljepotu prikovana zaboravlja čak na svoje potrebe, pa niti ne nastoji brinuti se za hranu, odjeću i ostale potrebe tijela nego se samo brine za to da stekne vječna dobra. Braćo, nemojte pristajati ni na to da vam polovica života prođe bez koristi na drijemanju i spavanju. I zato podijelite noć na san i na molitvu, pa čak i vaš san neka bude podvigom pobožnosti. U njemu neka se razbuđuju sveta čuvstva i misli koje su preko dana ispunjavale vašu dušu. A odmah čim sunce ranim rankom počne izlaziti, prije nego svane dan, vi već pjesmom i psalmima slavite svoga Stvoritelja, jer od ovog nema na svijetu ništa svetijeg. A kad se sunce počne dizati, spremajte se na posao, a molitva neka vas svugdje prati. I kao što sol začinja jelo, tako sveti psalmi neka budu začin svemu što izlazi iz vaših ruku“ (sv. Bazilije Veliki, Govor o molitvi)

 PJESME I MOLITVE SVETOME DUHU

- klikni na sliku -

NEDJELJA SVETIH OTACA
Prvog sveopćeg sabora u Niceji

TROPAR, gl. 8.: Ti si, o Kriste Bože naš, nadasve slavljen! Postavivši oce naše kao svjetlila na zemlji, sve si nas po njima priveo k pravoj vjeri. O Mnogomilostivi, slava tebi!
KONDAK, gl. 8.: Propovijed apostola i dogme otaca utvrdiše Crkvu u jedinstvu vjere. Zaogrnuta plaštem istine, od nebeskog bogoslovlja izatkanim,  ona pravilno vrši službu i proslavlja veliko otajstvo vjere.

UZAŠAŠĆE GOSPODNJE

TROPAR, gl. 4.: Uznesao si se u slavu, Kriste Bože naš! Obradovao si učenike, obećanjem Duha Svetoga,  i utvrdio ih blagoslovom svojim. Jer Ti si Sin Božji, Ti Izbavitelj svijeta.

KONDAK, gl. 6.: Ispunivši naum našega spasenja, i sjedinivši zemaljsko s nebeskim, uznesao si se u slavi, Kriste Bože naš! Unatoč toga nisi se odijelio od nas, nego i dalje prebivaš među nama te kličeš onima koji Te ljube: Ja sam s vama, i nitko ne može protiv vas!

TEOLOGIJA IKONE UZAŠAŠĆA

          Ikona, teologija i liturgija su neodvojivo povezani u duhovnosti i liturgijskoj praksi bizantske Crkve. To povezivanje tvori jedinstvenu sintezu u kojoj se jedno otajstvo prikazuje ikonom (utjelovljuje u materijalni prikaz), domišlja i tumači teologijom (osmišljava u ljudskoj misli) te slavi i naviješta troparima, stihirima i drugim liturgijskim pjesmama (pretače u riječ, poeziju i glazbu).

Premda ikona Uzašašća prikazuje događaj kojega opisuje sv. Luka evanđelist (Dj 1, 6-11), namjena ikonografskog prikaza nije da bude historijski, nego teološki, kerigmatski i parenetski. Ikona Uzašašća Gospodnjega u gornjoj polovici prikazuje Krista kojega anđeli prate na povratku u nebeseku domovinu. Njegova majka Marija i apostoli zauzimaju donji dio prikaza. Zagledani su prema nebu, prema uzlazećem Kristu, s udivljenjem. Tako je ikona podijeljena u dva dijela, simbolički na nebeski i zemaljski dio. Dok su likovi Krista i anđela u gornjem dijelu obično prikazani u savršenom redu i staloženosti, u donjem dijelu se kod likova (izuzev Marije) opaža neka vrst nereda, konfuzije. U pozadini se najčešće prikazuje krajolik Maslinske gore sa stablima  masline što označava konkretnu  povijesno-zemljopisnu  dimenziju događaja o kojem je riječ.

            Krist je prikazan u ukrasnom prstenu (medaljonu) kako blagoslivlja desnom rukom, dok u lijevoj drži svitak. To simbolizira ljubav i spoznaju. Bez ljubavi i pravog poznavanja Bogočovjeka Krista nema spasenja. Sam blagoslov znači da Krist trajno ostaje s nama, kao što je i obećao i o čemu pjevaju liturgijske pjesme blagdana.  

            Ta sfera s Kristom i anđelima se uzdiže u nebo, ona je vidno u pokretu. Premda gledamo Krista kako uzlazi i odlazi, Crkva već u istoj ikoni gleda na njegov drugi slavni dolazak. Isus je navijestio da će ponovo doći isto onako kako je i uzašao. Zato ikona zapravo ničim ne pokazuje smjer kretanja. Uzlazak odjednom izgleda istovremeno kao silazak. U donjem dijelu prikaza u središtu je Bogorodica. Ona ovdje predstavlja čitavu Crkvu u iščekivanju Isusova ponovnog dolaska. Učenici su također dio te Crkve, ali ovdje predstavljaju vjernike koji razmatraju Kristovo otajstvo, koji još uče, koji još nisu obučeni u silu odozgo. Zato su prikazani pomalo u neredu i smetenosti. Oni očekuju i silazak Duha Svetoga - Pedesetnicu. Često je uz samu Bogorodicu prikazan i apostol Pavao, koji kao što znamo nije bio nazočan Isusovu uzašašću. Dakle, ikona nije historiografska stvarnost, već teološka, duhovna, liturgijska. Ona ima poruku. Anđeoski likovi su prikazani tako kao da govore. Naime, kod Isusova uzašašća dva su anđela u bijelim haljinama kazala učenicima: ''Ljudi Galilejci, što stojite gledajući u nebo? Ovaj Isus koji je uznesen od vas na nebesa će ponovo doći isto kao što ga gledate gdje uzlazi na nebo'' (Dj 1, 11). Anđeli su vjesnici, a ovdje i teolozi - tumači i navjestitelji. S druge strane sam je Isus najavio svoj drugi, slavni dolazak upravo s anđelima nebeskim.

            Čitav prikaz ikone blagdana Uzašašća je zapravo namjerno izveden tako da možemo u njemu savršeno vidjeti Isusov ponovni dolazak jednako kao i uzlazak na nebo četrdeset dana poslije uskrsnuća. Poruka je u tome da nas slavlje Isusova Uzašašća potakne na razmišljanje o Isusovu ponovnom dolasku, da vjerom, nadom i ljubavlju trajno živimo u iščekivanju tog dolaska kada će se sva Crkva, nebeska i zemaljska, objediniti i ponovno roditi na novo postojanje. Sve to je opet pretočeno u tropar Uzašašća koji pjeva: ''Uznesao si se u slavu, Kriste Bože naš. Obradovao si učenike, obećanjem Duha Svetoga,  i utvrdio ih blagoslovom svojim, jer ti si Sin Božji, ti Izbavitelj svijeta.’’

            Svaka ikona, a tako i svaka božanska liturgija, jesu teofanija - bogoobjava. Svaka bogoobjava je neiscrpna u svojoj širini i dubini, prebogata božanskim sadržajem za običan ljudski razum. Bizantska tradicija zato redovito pribjegava simboličkom izražavanju i prikazivanju jer simbol uvijek upućuje na više i veće od onoga što se konkretno vidi i čuje. Simbol nadilazi samoga sebe i u tome je njegova nadvremenska i nadprirodna veličina. Tako je u ikoni ovoga blagdana prikazano je puno više od samoga događaja uzašašća na nebo.

Livio Marijan   

GRKOKATOLIČKO HODOČAŠĆE SV. IVI U PODMILAČJE

21. svibnja

Sveti car Konstantin Veliki i carica Helena, ravnoapostolni

Konstantinovi roditelji bijahu car Konstancije Flor i carica Jelena. Kad postade car, prije boja s Maksencijem javi mu se sjajan križ na nebu, sav okićen zvijezdama, a na križu bijahu riječi: «U ovom ćeš znaku pobijediti». Car zadivljen ovim prizorom dade iskovati veliki križ poput onoga što mu se objavi i naredi da se nosi pred vojskom. I doista pobijedi on brojno nadmoćniju vojsku. Konstantin potom 313. godine u Milanu izda svoj edikt kojim daje slobodu kršćanima. Pobijedivši Bizantince, on je na Bosforu podigao grad koji se po njemu prozva Konstantinopolis / Carigrad., novo sjedište novoga kršćanskoga carstva. Kad oboli, pozove k sebi biskupa Silvestra koji ga pouči u kršćanskoj vjeri i pokrsti. On 325. godine sazove u Niceji prvi ekumenski sabor na kojemu sveti oci osudiše arijansko krivovjerje. Majka careva Helena mnogo je učinila za kršćanstvo. Ona posjeti Jeruzalem i pronađe časni Križ Gospodnji i sazda na Golgoti crkvu Uskrsnuća i još mnoge druge crkve u Svetoj zemlji. U carstvo vječno preselila se 327. godine u 80. godini života, a car Konstantin upokojio se 337. godine u gradu Nikomediji u 65. godini života. Njegovo tijelo sahranjeno je u crkvi Svetih apostola u Carigradu.

TROPAR,  glas 8.: Ugledavši na nebu lik časnoga tvog križa i primivši poziv ne od ljudi, poput Pavla, apostol tvoj među carevima Konstantin, predade vlast u tvoje ruke. Čuvaj nas stoga u miru, zagovorom Bogorodice, jedini Čovjekoljupče!

KONDAK, glas 3.: Konstantin danas s majkom Jelenom svemu svijetu otkri časno drvo križa: Židovima sablazan, vjernima pak moćno oružje protiv neprijatelja! Radi nas se pojavi to veliko i strašno znamenje!

NEDJELJA O SLIJEPOROĐENOM, glas 5.

''Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide da oslijepe!'' (Iv 9, 39)

TROPAR nedjeljni, glas 5.: Riječ, s Ocem i Duhom bez početka, rodi se od Djevice za spasenje naše  Iskažimo joj, vjerni, čast i klanjanje! Jer Ona izvoli tijelom uzići na križ, i smrt podnijeti, te mrtve uskrisiti slavnim uskrsnućem svojim.

KONDAK Cvjetnog trioda, glas 4.: Oslijepljen na duševne oči, dolazim k Tebi, Kriste, i kao slijepac od rođenja s pokajanjem vapijem Tebi: Ti si svjetlo što svijetli onima koji su u tami.

RELIKVIJE SVETE HELENE, MAJKE CARA KONSTANTINA, STIŽU IZ VENECIJE U ATENU

Relikvije svete carice Helene i Časnoga Križa bit će po prvi puta izložene u crkvi Svete Barbare u Ateni, od 14. svibnja do 15. lipnja 2017., gdje se očekuje na tisuće hodočasnika iz cijele Grčke. Prvi je to put da su relikvije izložene izvan svog trajnog prebivališta u Veneciji. Sv. Helena (Jelena Križarica) štuje se u cijelom kršćanskom svijetu, a osobito među istočnim kršćanima, zbog svog neumornog karitativnog rada za najsiromašnije i nadasve zbog njezine uloge u obraćenju sina cara Konstantina. Konstantin je 313. Milanskim ediktom dao slobodu kršćanskoj Crkvi u Rimkom carstvu. Osobito je poznata po svom jedinstvenom podvigu u Svetoj zemlji gdje je pronašla ostatke Križa Kristova i gdje su njezinom zaslugom podignute crkve na svetim mjestima. Svečani doček relikvija bit će 14. svibnja pred Gradskom palačom Egaleo u nazočnosti nadbiskupa metropolite Atene i cijele Grčke Jeronima II i predsjednika Republike Grčke Prokopisa Pavlopoulisa. Blagdan sv. Konstanina i sv. Helene u Crkvama bizantskog obreda slavi se 21. svibnja. U Rimskoj Crkvi sveta Helena se slavi 18. kolovoza. (izvor: greece.greekreporter.com)

PROSLAVA ĆIRILOVA U KEKIĆIMA

Fotogalerija: klikni na sliku

U nedjelju, 14. svibnja 2017., nedjelju nakon blagdana sv. Braće, vladika križevački Nikola Kekić služio je svetu liturgiju u kapeli sv. Ćirila i Metoda, u svom rodnom mjestu Kekići, župa Sošice. S njime je suslužio župnik o. Marjan Jeftimov. Foto: Niko Goleš (Fotogalerija: klikni na sliku.)

PROŠTENJE SV. ĆIRILA I METODA NA ZAGREBAČKOM GORNJEM GRADU

Grkokatolička konkatedralna i župna crkva svetih Ćirila i Metoda na zagrebačkom Griču proslavila je u nedjelju, 14.svibnja, nebeske zaštitnike istoimene župe. Svečanu liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga predvodio je domaći župnik o. Danijel Hranilović uz susluženje fra Nikice Ajdučića, župnika Župe Gospe Lurdske i o. Tarasa Barščevskog, profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Pjevanje su predvodile časne sestre Bazilijanke i članovi Ćirilo-Metodova kora prema žumberačkom napjevu.

U prigodnoj homiliji, osvrćući se na evanđelje koje govori o susretu Isusa sa Samarijankom, fra Nikica je naglasio kako čovjeku nije dovoljno samo zadovoljiti naravnu žeđ, već je potrebno zadovoljiti duhovnu žeđ. Ovu vrstu žeđi može zadovoljiti jedino Bog u kojemu je izvor žive vode koja vodi u Život. Napajanje na izvoru te vode prije svega podrazumijeva susret sa živim Isusom Kristom koji želi i danas, kao što je nekoć činio i na Jakovljevom zdencu, zahvatiti u čovjekov život. U ovome se nazire autentična Radosna vijest za čovjeka, jer po susretu sa Isusom Kristom koji je živa utjelovljena Riječ biva evangeliziran i sam čovjek čija je zadaća evangelizirati, tj. utjeloviti u vlastiti život, kao i život zajednice u kojoj djeluje, iskustvo susreta sa živim Bogom. Za uzor Crkva pred nas stavlja svetu braću Ćirila i Metoda, prosvjetitelje slavenskih naroda i suzaštitnike Europe. Oni su iz tog susreta sa Isusom Kristom crpili snagu te su se dali u službu evangelizacije prenoseći Radosnu vijest slavenskim narodima na njima razumljivom jeziku. U ovome se nazire poruka i za naše vrijeme: hoditi ususret Uskrslome Gospodinu te postati radosni svjedoci i navjestitelji Božje riječi, istaknuo je propovjednik.

Na kraju Svete liturgije domaći župnik, oslanjajući se na izrečenu homiliju, istaknuo je važnost zahvaljivanja za darovanu milost kojom Bog iskazuje ljubav i blizinu po vidljivom zajedništvu župne obitelji. Govoreći o temelju na kojem smo pozvani graditi župno zajedništvo, a to je presveta Euharistija i lomljenje Božje riječi u svakodnevnom životu, o. Hranilović zahvalio je prisutnima na molitvenoj podršci kojom su se župljani pripremali za proslavu zaštitnika župe. „Božja milost, zadobivena po njegovu čovjekoljublju i usrdnoj molitvi vjernika, očitovala se u današnjem okupljanju nas vjernika na ovome mjestu gdje susrećemo živoga Boga, u našoj župnoj crkvi gdje Bog svakom članu župne obitelji želi podariti sama sebe kako bi duhovno ojačani postali istinski svjedoci Božje prisutnosti.

Na kraju liturgije vjernici su prisustvovali činu mirstvovanja te su druženje nastavili uz delicije pripremljene dobrotom župljanja.

Uz vanjsku proslavu, župa je proslavila nebeske zaštitnike i svečanom Velikom večernjom s litijom održanom uoči samog blagdana, dok je na sam dan proštenja, 11. svibnja, Arhijerejsku liturgiju predvodio križevački vladika Nikola uz izravni prijenos na Radio Mariji (o. Danijel Hranilović).

 SVETA PEDESETNICA
Vrijeme duhovnog proljeća

cijeli tekst: klikni na sliku

Nalazimo se u vremenu svete Pedesetnice ili Pentekostara (grč. Πεντηκοστάριον, Pentekostárion; stsl. Цвѣтнаѧ Трїωдь, Cvjetni triod). Naziv se odnosi na liturgijsku knjigu iz koje se uzimaju službe za Božansku liturgiju i Časoslov u vremenu od Uskrsa do Duhova (Pedesetnice), dakle, kroz pedeset dana pashalnog ili uskrsnog vremena. Započinje sa službom Pashalne Jutrenje a završava s Devetim časom Nedjelje svih svetih (nedjelja poslije Duhova). Naziva ga se i Πεντηκοστάριον χαρμόσυνον, Pentekostárion Charmósynon ili Radosni triod u usporedbi s Posnim triodom svete Četrdesetnice.

Pashalno vrijeme je zapravo produženo slavlje Uskrsa, najveće svetkovine kršćanstva. U bizantskom obredu to se očituje prvenstveno u bogoslužnim tekstovima koji se iz Cvjetnog trioda uzimaju u dnevnom i tjednom krugu. Na samom početku tog vremena stoji svetkovina Uskrsa - Pasha - koja se produženo slavi sedam dana kroz čitav „Svjetli tjedan“ kao jedan veliki blagdan. (CIJELI TEKST: klikni na sliku)

ZAŠTO JE BOŽANSKA LITURGIJA PROŽETA SIMBOLIZMOM I ESTETIKOM?

Premda očima nevidljiv, preko svih svetih radnji, obreda, simbolike, prostora i predmeta Krist Gospod na mističan i otajstven postaje stvaran i bliz, a liturgija postaje “predokus” buduće slave, kako kaže sv. Pavao, i preobražavajući susret s Kraljevstvom nebeskim. Stoga je posve razumljivo da će i vanjski, vidljivi i opipljivi dio bogoslužja biti bogat estetskim i simboličkim izričajima, a čitav ambijent i atmosfera će odavati dojam mistike i otajstvenosti. Može se reći da je ideal euharistijskog slavlja na kršćanskom Istoku više ona mistična vizija sv. Ivana u Otkrivenju, gdje on vidi nebesku liturgiju pred Prijestoljem i Jaganjcem, s čitavom nebeskom vojskom anđela i svetih.

SVEČANA PRIČEST U ŽUPAMA SAMOBOR I PETROVCI

BLAGDAN SV. ĆIRILA I METODA NA GORNJEM GRADU 

U predvečerje blagdana svetih slavenskih vjerovjesnika Ćirila i Metoda, 10. svibnja, u Konkatedrali sv. Ćirila i Metoda služena je Velika večernja s litijom, koju je služio župnik o. Danijel Hranilović. Na sam blagdan, u četvrtak, 11. svibnja, svečanu liturgiju služio je vladika križevački Nikola Kekić, a pjevala su oba zbora Ćirilo-Metodova kora. Vanjska proslava (proštenje) održat će se u nedjelju, 14. svibnja, svečanom liturgijom u 10,30 sati. Poslije liturgije zajednički domjenak i druženje.

POHVALE SVETOJ BRAĆI ĆIRILU I METODU

Kakvim bismo pohvalnim vijencima ovjenčali Ćirila i Metoda, preslavne propovjednike istobitne Trojice? Vi ste evanđeoskim svjetlom prosvijetlili slavenske narode koji su prebivali u tami neznanja i u sjeni smrti. Vi ste i nas, kao divlje maslinovo drvo, nacijepili na korijen plemenitoga pravovjerja te ste od Krista Boga primili mir i veliku milost.

Kakvim bismo pohvalnim pjesmama počastili Učitelje? Metoda, ljubitelja osame, koji se u tišini obogatio plodovima Duha? Ćirila, zagovornika, koji je ljubavlju prema Mudrosti zadobio nebesku i posramio vračarsku mudrost? Po njima je Krist Bog i nama darovao veliku milost.

Kakvim bismo uzvišenim pjesmama uzveličali Učitelje? Metoda, koji je iz ljubavi prema Kristu odbacio svu svjetovnu slavu i anđeoskim djelima hrabro kročio Kralju neba? Ćirila, koji je od mladosti izabrao Mudrost za prijateljicu i umnožio od Boga primljene talente njemu na slavu? I mi, upoznavši po njima Predvječnu Trojicu, Oca i Sina i Svetoga Duha u jednomu Bogu, primamo od Krista Boga velike milosti.

Kakvim bismo vas duhovnim pjesmama uzveličali, Učitelji? Vi ste se poput apostola trudili oko spasenja Slavena i mnogo se naradili oko njihovoga prosvjetljenja svjetlom bogospoznaje. U njemu ste otvorili vrata koja su prije bila zatvorena, izumivši slavensko pismo da i mi po njemu uđemo u tajne Kristovoga Evanđelja i primio od Krista Boga mir i veliku milost! (Večernja, Stihire na Gospode zazvah)

Don Tomislav Topčić:
Ćirilometodska baština u Hrvatskoj je i narodni književni jezik


Tekst: klikni na sliku

8. svibnja:
SV. IVAN BOGOSLOV, apostol i evanđelist

Spomendan preminuća ovoga velikog apostola slavi se 26. rujna. Danas se slavi čudo koje se dogodilo kod njegova groba kada se  svake godine dizala čudesna prašina s njegova groba od koje ozdravljahu bolesnici od raznih bolesti.
TROPAR, glas2.: Apostole ljubljeni Krista Boga, pohitaj na pomoć narodu koji je bez zaštite. Onaj koji ti je dozvolio nasloniti se na svoja prsa, uslišat će tvoj zagovor: Njega moli, Bogoslove, da rastjera gustu maglu poganstva; izmoli nam mir i veliku milost.
KONDAK, glas 2.: Tko može izreći veličinu djela tvojih, djevičanski učeniče! Ti kao bogoslov i miljenik Kristov čudesa tvoriš i daruješ ozdravljenja. Budi zagovornik duša naših! 

NEDJELJA O UZETOM

TROPAR Nedjelje Trećeg glasa: Neka se veseli nebo, neka se raduje zemlja! Jer učini moć Gospod rukom svojom. On smrću satre smrt, prvijenac postade iz mrtvih, od ponora paklena izbavi nas, i dade svijetu veliku milost.
KONDAK nedjelje o uzetom, gl. 3.: Dušu moju, teško shrvanu svakojakim grijesima i nečistim djelima, probudi Gospode, po božanskom nalogu svojem, kao što si nekoć pridigao uzetoga, da bih i ja spašen, Tebi klicao: Milostivi! Slava, Kriste, moći Tvojoj!

POVIJESNI SUSRETI PAPÂ I PATRIJARHÂ U KAIRU

U Koptskoj crkvi u Kairu, gdje je na Cvjetnicu, 9. travnja ove godine islamistička bomba usmrtila 29 ljudi za vrijeme bogoslužja i čija krv je još na zidu crkve vidljiva, zajednički su pred oltarom molili pape i patrijarsi davno rastavljenih crkava: papa Franjo rimski, papa Tawadros II aleksandrijski koptski, papa Ivan aleksandrijski grkopravoslavni, patrijarh Bartolomej carigradski, patrijarh Ibrahim koptsko-katolički, patrijarh Gregor melkitski grkokatolički te dva anglikanska biskupa. Svatko je izgovorio po jedno blaženstvo iz Isusova Govora na gori, molili su Očenaš i na kraju zapalili svijeće i položili cvijeće pred zidom s krvlju mučenika. Prvi je to i jedinstveni susret gdje su se u ovom broju okupili poglavari stoljećima rastavljenih crkava.

NEDJELJA MIRONOSICA

TROPAR nedjeljni, glas 2: Kad si sišao u smrt, Živote besmrtni, tada si sjajem božanstva smrtni udarac zadao paklu. A kad si i mrtve iz podzemlja uskrisio, sve sile nebeske klicahu Tebi: Davaoče života, Kriste Bože naš, slava Tebi!

TROPAR Arimatejcu, gl. 2.: Ugledni Josip skine s drveta prečisto tijelo Tvoje, obavije ga čistom plaštanicom, pomaza ga mirisavim uljem, i položi u novi grob. Ali treći si dan uskrsnuo, Gospode, i dao svijetu veliku milost.

TROPAR Mironosicama, gl. 2.: Ženama mironosicama javi se anđeo kod groba i reče: Mirisno se ulje priliči mrtvacima, no Krist dade dokaz, da ne podliježe raspadanju. Mjesto toga kliknite: Uskrsnu Gospod i dade svijetu veliku milost.

 Mali katekizam

SREDIŠNJE ZNAČENJE USKRSNUĆA U BOGOSLUŽNOM I MOLITVENOM ŽIVOTU CRKVE

Liturgijski tekstovi bizantskog obreda jasno pokazuju da je slava preobraženja na gori Taboru zapravo tek znak, praslika uskrsnuća, naznaka kozmičkoga pobožanstvenjenja koje dolazi.

Prije svoga raspeća, Gospode, poveo si učenike svoje na goru visoku i pred njima se preobrazio, želeći im pokazati sjaj Uskrsnuća!

Upravo je vjera u Kristovo uskrsnuće ta koja u bizantskoj liturgiji izražava i podržava stvarnost gledanja Boga. Nije jednostavno izreći važnost ovog misterija u životu kršćanskoga Istoka. Čak i u Velikom tjednu, dok je Crkva sva uronjena u Veliki post i kada bogoslužje oplakuje smrt na križu, čuje se crta radosti:

Ne oplakuj mene, Majko, gledajući u grobu Sina, kojega si po Duhu Svetom začela, jer ustat ću i proslaviti se! U beskrajnoj slavi uzvisit ću kao Bog one koji te s vjerom i ljubavlju veličaju (Deveti irmos Nadgrobnog povečerja na Veliki petak i Jutrenje Velike subote).

Razlike između duhovnosti Istoka i Zapada mogu se lako uočiti u slučaju naziva za baziliku nad Golgotom i mjestom gdje je Kristov grob. Zapadnjaku je to Crkva svetog Groba, dok je istočnjak poznaje kao Anastasis - Bazilika Uskrsnuća. Jedno je sigurno: čitav život kršćanskog Istoka jest proslava Uskrsloga Gospoda. U bizantskom obredu desetotjedna priprava prethodi samoj svetkovini Pashe - Uskrsa, koja se opet produžuje u veliku svetkovinu od osam tjedana. Sva druga otajstva i svo znakovlje pokazuju na tu spasonosnu Pashu Gospodnju i u njoj nalaze svoje upotpunjenje. Bogoslužje svih nedjelja u godini je posvećeno proslavi Uskrsnuća. Svake subote navečer, za vrijeme Bdjenja (Večernja i Jutrenja), čita se jedno od jedanaest Evanđelja o Uskrsnuću, nakon čega se pjeva:

Uskrsnuće Kristovo vidjevši, poklonimo se svetomu Gospodu Isusu, jedinomu bezgrješnomu. Križu se tvome klanjamo, Kriste, i sveto uskrsnuće tvoje hvalimo i slavimo. Jer ti si Bog naš, osim tebe drugoga ne poznajemo, ime tvoje zazivamo! Dođite svi vjerni, poklonimo se svetomu Kristovom uskrsnuću, jer evo po križu dođe radost svemu svijetu! Vazda blagoslivljajući Gospoda, slavimo uskrsnuće njegovo: Raspeće on je pretrpio, smrću je smrt uništio.

Ove istaknute teme bizantskog: svjetlo, slava, uskrsna radost, koje imaju svoje ishodište u Uskrsnuću, a koje su isprepletene međusobno i koje se neumorno, dan za danom, ponavljaju, uokvirene u stanje neprestanog iščekivanja svijeta koji dolazi, svoj vrhunac imaju u euharistijskom slavlju odn. božanskoj liturgiji kada svećenik, nakon što je podijelio pričest vjernicima, dodaje ove stihove parusije gornjoj pjesmi:

Blistaj se, blistaj, novi Jeruzaleme, jer slava gospodnja tebe obasja! Kliči sada i veseli se, Sione, a ti prečista Bogorodice, raduj se jer ustade iz groba Čedo tvoje! O velika i posvećena Pasho, Kriste! O Mudrosti i Riječi Božja i Silo: Učini nas dionicima svojim u nezalazeći dan carstva tvojega!

To nije samo završetak Novoga zavjeta, već završetak i našega liturgijskoga života: "'Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica'. I Duh i Zaručnica govore: 'Dođi!' Svjedok za sve ovo govori: 'Da, dolazim ubrzo!' Amen! Dođi, Gospode, Isuse!'

(Robert Taft)

TOMINA NEDJELJA U RADATOVIĆIMA I PODĐAKONSKO REĐENJE

Na Tominu nedjelju, 23. travnja 2017., kada župa Uskrsnuća Gospdonjega u Radatovićima redovito slavi proštenje, vladika Nikola Kekić predvodio je u župnoj crkvi Arhijerejsku liturgiju i tom prigodom zarwedio za pođakona bogoslova Andreja Prihodu. Na mnogaja ljeta!

SUSRET VLADIKE KEKIĆA SA SVEĆENICIMA SLAVONSKO-SRIJEMSKOG VIKARIJATA

U subotu, 22. travnja 2017., vladika Nikola Kekić susreso se sa svećenicima Slavonsko-srijemskog vikarijata Križevačke eparhije u župi sv. Jozafata u Rajevom Selu.

25. travnja
BLAGDAN SV. APOSTOLA I EVANĐELISTE MARKA

TROPAR, glas 3.: Od prvaka Petra primio si nauk, i Kristov si apostol bio, poput sunca zasjao si po svijetu, a Aleksandrijcima bio si ures, o Blaženiče! Po tebi se Egipat oslobodio od prevare, evanđeoskim tvojim naukom sve si prosvijetlio kao svjetlo, stupe crkveni! Zbog toga časteći tvoj spomen, radujemo se, Marko, Božji glasonošo! Moli Boga kojega si navijestio, da dade oproštenje grijeha našim dušama.

KONDAK, glas 2.: S visine primivši milost Duha, raspleo si praznorječja poganskih govornika, o apostole! Propovjeđu Božjeg evanđelja ulovio si sve narode i priveo ih k svojemu Vladaru, slavni Marko!

STIHIRI PASHE, glas 5.

- Neka ustane Bog i neka se rasprše neprijatelji njegovi, neka bježe od lica njegova svi koji ga mrze.
Pasha posvećena danas nam se ukaza, Pasha nova, sveta, Pasha tajanstvena,
Pasha nadasve časna, Pasha Krist izbavitelj, Pasha neokaljana, Pasha velika,
Pasha vjernih, Pasha koja nam otvara rajska vrata, Pasha koja posvećuje sve vjernike.
- Kao što nestaje dima, tako i oni neka nestanu: kao što se topi vosak od lica ognja.
Dođite, žene, nazočne svjedokinje i blagovjesnice, pa recite Sionu:
Primi od nas radosnu vijest o uskrsnuću Kristovu. Veseli se, kliči i raduj se,
Jeruzaleme, ugledavši Kralja Krista kako kao zaručnik izlazi iz groba.
- Tako neka nestanu grešnici ispred lica Božjega, a pravednici neka se u tebi vesele.
Žene mironosice, što rano, prije zore, stadoše pred grobom davaoca Života,
nađoše anđela gdje sjedi na kamenu, a on im navješćujući ovako govoraše:
Što tražite živoga među mrtvima? Što oplakujete besmrtnoga poput smrtnika?
Idite i navijestite njegovim učenicima.
- Ovo je dan, što ga učini Gospod, radujmo se i veselimo u njemu.
Pasha krasna, Pasha Gospodnja, Pasha, Pasha nadasve časna zasja nam.
Pasha, radosno zagrlimo jedan drugoga.
O Pasho, izbavljenje od žalosti! Jer Krist evo danas, zasjavši iz groba,
radošću napuni žene, govoreći: Javite apostolima!
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu. I sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Uskrsnuća je danas dan! Prosvijetlimo se slavljem, te zagrlimo jedan drugoga.
Recimo, braćo, i onima koji nas mrze, oprostimo sve uskrsnućem,
te ovako zapjevajmo:
Krist uskrsnu iz mrtvih, smrću smrt uništi
i onima u grobovima život darova. 

MISLI OTACA

DUHOVNI VAZAM

Vazam što ga slavimo uzrok je spasenja svih ljudi, počevši od prvoga čovjeka koji se u svima spašava i oživljava. Dio prošlih zbivanja i neke privremene stvarnosti bile su ranije smišljene kao slike i pralikovi vječnih stvarnosti da nagovijeste istinu koja sada nastaje; no kad je istina tu, treba da pralik prestane, da se po dolasku kralja ne bi našao nitko koji bi napustivši živoga kralja štovao njegovu sliku.

Stoga je jasno kako pralik ustupa mjesto stvarnosti, jer pralik predstavlja tek kratak život židovskih prvorodenaca, a istina vječni život svih ljudi. Ta i nije velika stvar ako za kratko vrijeme izbjegne smrti onaj koji će malo zatim umrijeti, ali je i te kako velika stvar smrt izbjeći posvema; a to se upravo nama dogodilo za koje je žrtvovan Vazam — Krist.

I samo ime ovog blagdana sadrži veliku odliku, ako se protumači u smislu same stvarnosti. Vazam znači prijelaz, jer je onaj zatirač koji je ubijao prvorodence prešao mimo hebrejske domove. A prijelaz zatirača mimo nas jest stvarnost, jer nas prelazi netaknute pošto nas Krist uskrisi na vječni život.

A što znači, ako se to odmah razmotri u svezi s istinom, da je vrijeme kada se slavio Vazam i spas prvoro-denaca bilo određeno kao početak godine? To je zato što je i žrtva pravoga Vazma početak vječnog života.

Godina je, naime, znamen vijeka, jer se kao krug odvija i uvijek vraća natrag i nema kraja u kojem bi stala. I otac budućeg vijeka Krist prinio se kao žrtva za nas te stavljajući naš prijašnji život kao izvan vremena dao nam je početak drugoga života po kupelji preporođenja, po sličnosti s njegovom smrti i uskrsnućem. Zato tko god znade da je Vazam radi njega žrtvovan, nek uzme to za početak svom životu, kad je za nj žrtvovan Krist. A za nj se žrtvuje onda kad priznaje milost i shvaća da mu je tim žrtvovanjem stečen život. A kad to spozna, nek nastoji da prihvati početak novog života i nek se ne vraća više k starom životu, kojemu je došao kraj. Jer piše: Koji smo umrli grijehu, kako ćemo još živjeti u njemu? (Iz Vazmene homilije jednoga starog pisca, Patrologia graeca 59,723-724) 

23. travnja:
Sveti velemučenik Juraj

Rodio se u Kapadociji kao sin bogatih i časnih roditelja. Otac Geroncije, Perzijanac, postrada za Krista, a majka Polikronija preseli se u Palestinu. Opredijelio se za vojničko zvanje i u dvadesetoj godini života dopre do čina tribuna i kao takav bijaše on u službi cara Dioklecijana. Kada ovaj car poduzme strašan progon kršćana, stupi Juraj pred njega i prizna da je i on kršćanin. Car ga baci u tamnicu i naredi da mu se noge stave u klade a na prsi teški kamen. Mučili su ga na razne načine. Najprije ga vezaše na kotač pun čavli i tako ga okretaše dok mu cijelo tijelo ne posta jedna krvava rana. Zatim ga ukopaše u zemlju do vrata. Potom mu neki vrač dade smrtonosni otrov. No Juraj se u svim tim mukama žarko molio Bogu i Bog ga je spasavao od smrti na veliko čuđenje naroda. Kada po njegovim molitvama Bog vrati u život i jednog mrtvaca, tada mnogi povjerovaše u kršćanskoga Boga. Među njima bijaše i careva žena Aleksandra, glavni vrač Atanazije, ratar Glicerije, te Valerije, Donat i Terina. Juraj bi mačem pogubljen 303. godine. Po njegovom zagovoru mnogi dobiše od Boga obilje milosti.
TROPAR, glas 4.: Dobru si borbu vodio za vjeru, o mučeniče Kristov Juraju! Osramotio si bezbožnost mučitelja, a sebe si kao Bogu ugodnu žrtvu prinio. Zato si i vijenac pobjede primio i svojim zagovorom, o sveti, svima moliš oproštenje.
KONDAK, glas 4.: Odnjegovan od Boga, pokazao si se vrsnim pobornikom pobožnosti, sabravši sebi rukoveti kreposti: Jer si sijao u suzama, žanješ u radostime Borio si se do krvi i stekao si Krista! Svojim zagovorom, o sveti, svima moliš oproštenje grijeha.

TOMINA NEDJELJA

TROPAR, gl. 7.: Iako je grob bio zapečaćen,  ti si, Kriste Bože, pun života zasjao iz groba. Na zatvorena vrata ukazao si se učenicima, Ti, koji si uskrsnuće svima. Po njima duh pravi obnovi u nama, po velikom milosrđu svojem.

KONDAK, gl. 8.: Radoznalom desnicom Toma je ispitao životvorna rebra Tvoja, Kriste Bože. Jer, kad si na zatvorena vrata ušao, s ostalim apostolima klicaše Tebi:  Gospode moj i Bože moj!

METLE BLAGOSLOVA

“Poteškoće i nevolje su obično metle koje izglade put čovjekovoj sreći. Mnogi ljudi proklinju kišu koja im pada po glavi, a da ne znaju da ta kiša donosi obilje i plodnost.”
Sv. Bazilije Veliki

PAPA FRANJO I PATRIJARH BARTOLOMEJ ZAJEDNO IDU U EGIPAT

VIJEST: klikni na sliku

"KRIŽU SE TVOME KLANJAMO I SVETO USKRSNUĆE TVOJE SLAVIMO!"
Uskrsna poslanica vladike Nikole Kekića

- klikni na sliku -

PASHALNA JUTRENJA

klikni na ikonu
 PASHA GOSPODNJA - USKRS VAZAM
Krist je uskrsnuo! Doista je uskrsnuo!
Христос Воскресе!  Hristos anesti! Christus surrexit!
SRETAN USKRS!

MOLITVENO PRAVILO U USKRSNO VRIJEME

Molitvama svetih otaca naših, Gospode Isuse Kriste, pomiluj nas. Amin
TROPAR: Krist uskrsnu iz mrtvih,  smrću smrt poništi,  i mrtvima u grobu život darova.
Hristos voskrese iz mertvih, smertiju smert poprav i suščim vo grobjeh, život darovav.
POHVALA USKRSNUĆU: Uskrsnuće Kristovo vidjevši, poklonimo se Gospodu Isusu Kristu, jedinomu bezgrešnomu. Križu se Tvojemu klanjamo, Kriste, i sveto uskrsnuće Tvoje  hvalimo i slavimo! Tá, Ti si Bog naš, osim Tebe drugoga ne poznajemo: ime Tvoje spominjemo! Dođite, svi vjernici, poklonimo se svetom Kristovu uskrsnuću, jer po križu nasta radost svemu svijetu! Vazda blagoslivljajući Gospoda, slavimo njegovo uskrsnuće: raspeće on je pretrpio, smrću je smrt uništio.
IPAKOJ: Pohrlivši u ranu zoru, Marija i družice njene nađoše kamen odvaljen od groba i od anđela začuše: Što ištete među mrtvima Onoga koji prebiva u vječnom svjetlu kao da je smrtan čovjek? Gledajte povoje grobne! Pohrlite i navjestite svijetu da uskrsnu Gospod, smrt usmrtivši, jer je Sin Božji koji rod ljudski spašava!
KONDAK: Iako si sišao u grob, Besmrtni, ipak si uništio silu pakla i uskrsnuo kao pobjednik, Kriste Bože! Ženama mironosnicama rekao si: Radujte se! I svojim apostolimadarovao si mir, a palima uskrsnuće.
TROPAR: Tijelom si bio u grobu, a dušom kao Bog u Podzemlju, i s razbojnikom u raju, i na prijestolju si, Kriste, s Ocem i Duhom sjedio: Ti si neograničen te sve ispunjaš.
Slava Ocu: Kao životonosac, i od raja ljepši, uistinu se pokaza sjajnijim i od svakoga kraljevskog šatora, Kriste, grob tvoj, izvor našega uskrsnuća.
I sada: Raduj se, posvećeno božansko prebivalište Svevišnjega, jer po tebi bi dana radost, Bogorodice, onima koji vapiju: blagoslovljena si ti među ženama, preneporočna Vladarice!
Gospode, pomiluj! Triput.  Slava Ocu, I sada: Časniju od kerubina i neusporedivo slavniju od serafina, jer si nepovrijeđena Boga-Riječ rodila, o istinska  Bogorodice, mi te veličamo!
Molitvama svetih otaca naših...
TROPAR: Krist uskrsnu iz mrtvih, smrću smrt poništi, i mrtvima u grobu život darova. Triput.

SVETI I VELIKI PETAK MUKE I SMRTI GOSPODNJE

Sjedalan, gl. 8.:
Kada si, Bože, stajao pred Kajfom i bio predan na sud Pilatu,Ti Suče svijeta, sile su nebeske od straha pomrča­le. Da spasiš čovječanstvo, o Bezgrješni, razapeli su Te na križ, između dvojice razbojnika,i pri brojili Te bezako­nicima. Milosrdni Gospodine, slava Tebi!

TROPAR, glas 2.:
Otkupio si nas od kletve Zakona, dragocjenom krvlju svojom: pribijen na križ i kopljem proboden, ti si za ljude postao izvor besmrtnosti. Spasitelju naš, slava tebi!

TROPAR, glas 2.:
Ugledni Josip skine s drveta prečisto tijelo Tvoje, obavije ga čistom plaštanicom, pomaza ga mirisavim uljem, i u novi grob položi.

SVETI I VELIKI ČETVRTAK

Tropar, gl. 6.

Za pričesnika tvoje tajne večere primi me danas, Sine Božji, jer ja neću izdati tajne tvojim neprijeteljima, niti ću ti poljubac dati kao Juda, već ti se kao razbojnik priznajem: Spomeni se mene, Gospode, u kraljevstvu svojem!

Evo Čovjeka!

Isuse Kriste, Sine Božji, koji za nas pretrpio muku, pomiluj nas.

CVJETNICA U KONKATEDRALI SV. ĆIRILA I METODA U ZAGREBU

 CVJETNA NEDJELJA – GOSPODNJI ULAZAK U JERUZALEM

TROPAR, gl. 1.: Na dokaz općeg uskrsnuća prije svoje muke, Ti si digao iz mrtvih Lazara, Kriste Bože. Stoga i mi, kao djeca, noseći pobjedne znakove, Tebi, pobjedniku smrti, kličemo: Hosana u visini! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!

TROPAR, gl. 4.: Po krštenju pogrebosmo se s Tobom, Kriste Bože naš, a po uskrsnuću Tvojem, dostojni postadosmo besmrtnog života. Stoga Ti pjesmu pjevamo i kličemo: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!
KONDAK, gl. 6.: Sjedeći na nebu na prijestolju, a na zemlji na ždrijebetu, Ti si, Kriste Bože, primio od anđela slavu, a od djece hvalu, koja Ti klicahu: Blagoslovljen, koji dolazi pozvati na spasenje Adama!

SVETI I VELIKI TJEDAN
U BIZANTSKOM OBREDU

 VELIKOPOSNI TRIOD
PRIPRAVIMO GRANČICE KREPOSTI

Odvali mi sa srca kamen tvrdoće i podigni dušu usmrćenu strastima, milosrdni Gospode. Po pokajanju me učini dostojnim donijeti palme kreposti tebi, Pobjedniku pakla, i tako zaslužiti vječni život, pjevajući hvale tvojoj sili i milosrđu, jer ti si jedini Čovjekoljubac!

Zakoraknuvši u šesti tjedan posta, zapjevajmo Kristu predblagdansku pjesmu Cvjetnice! On dolazi poradi nas sjedeći na mladetu magaričinu... Pripravimo mu grančice kreposti kako bismo radosno ugledali njegovo uskrsnuće!
(Sjedalni Jutrenje ponedjeljka 6. tjedna Četrdesetnice)

VIDEO:
VELIKI PETAK U JERUZALEMU

klikni na sliku

VELIKOPOSNI TRIOD
Šesti tjedan Velikoga posta

 Tekstovi za moolitvu Časoslova u Šestom tjednu Velikoga posta
klikni na sliku

PETA NEDJELJA VELIKOGA POSTA, glas 5.

Spomen sv. Marije Egipatske

Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi.

“Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge“ (Marko 10, 42-45).

TROPAR nedjeljni: Riječ, s Ocem i Duhom bez početka, rodi se od Djevice za spasenje naše  Iskažimo Joj, vjerni, čast i klanjanje! Jer Ona izvoli tijelom uzići na križ, i smrt podnijeti, te mrtve uskrisiti slavnim uskrsnućem svojim.

KONDAK Posnog trioda,gl. 4.: Pretrpjeli smo duhovnu zimu i podnijeli iskušenja, Pokažimo sada procvat duhovni! Obnovimo se duhom i donesimo plodove kreposti! Evo, približava se Krist - Zaručnik, da borce nadari vijencima. Prenimo se dakle i budni budimo, da nas nađe spremne, te primimo neuvele vijence!

TROPAR sv. Mariji, glas 2.: Ti koja si prije bila ispunjena svakovrsnom nečistoćom, poslije si se po pokajanju pokazala nevjestom Kristovom, te nasljedovavši anđeoski život, oružjem križa napasti pobijedila: radi toga si postala kraljevskom nevjestom, slavna Marijo.

KONDAK sv. Mariji, glas 4.: Ozarivši svoje srce svjetlom pokajanja, pobjegla si od magle grijeha, slavna, i prišla Kristu, prikazujući Njegovu neporočnu i svetu Majku kao milosrdnu moliteljicu i stoga našla oproštenje te se s anđelima vazda raduješ.