Detalji

KLIKNI NA SLIKU ILI: https://drive.google.com/file/d/0B3ND72wxdm5iTlFUcFhqajJtcXc/view?usp=sharing

TEKST:

Detalji

Draga braćo i sestre u Kristu Uskrslomu!

1.Ulaskom u Veliki tjedan započeli smo proslavu otajstva smrti Isusa Krista, Sina Božjega, otajstva njegove nemoći i zemaljskoga poraza, te njegova uzdignuća u slavu. U trenutku umiranja Gospodin se obraća nebeskomu Ocu riječima: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.« (Lk 23,46). Isusova predanost milosrdnomu Ocu nama je vjernicima uzor i poticaj. Posebice nam je taj stav potreban u ovim danima kada našu domovinu i cijeli svijet pogađa širenje bolesti koja je uvelike zaustavila redovitost života i rada, unijela nesigurnost i poremetila blizinu ophođenja i susreta. Uz to, kao biskupi suosjećamo sa Zagrebačkom nadbiskupijom, s ljudima u Zagrebu i okolici koji su doživjeli razorni potres koji je pojačao kušnju ugroženosti, dodatno uznemirio ljude, oštetio im domove i crkve, te uzdrmao dušu i osjećaje.

Detalji

"EVO, ZARUČNIK DOLAZI O PONOĆI"

U Grkokatoličkoj Crkvi, kao i u svim crkvama bizantskog obreda, na Veliki ponedjeljak, utorak i srijedu moli se tzv. "Zaručnička jutrenja" - koja crpi svoj naziv i temu iz Isusovih posljednjih govora i prispodobe o dolasku Zaručnika o ponoći. Moli se kasnije uvečer prethodnog dana ili rano ujutro na sam dan ova tri prva dana Velikog tjedna.

- klikni na sliku ili: https://drive.google.com/file/d/1kYqKaezVZaTZgv6_zzLp44xD40zb9rtm/view?usp=sharing 

 

Detalji

"EVO, ZARUČNIK DOLAZI O PONOĆI"

U Grkokatoličkoj Crkvi, kao i u svim crkvama bizantskog obreda, na Veliki ponedjeljak, utorak i srijedu moli se tzv. "Zaručnička jutrenja" - koja crpi svoj naziv i temu iz Isusovih posljednjih govora i prispodobe o dolasku Zaručnika o ponoći. Moli se kasnije uvečer prethodnog dana ili rano ujutro na sam dan ova tri prva dana Velikog tjedna.

klikni na sliku ili: https://drive.google.com/file/d/19rG_ioEYiBY4IzVjAK_HZt_cejfwJiwS/view?usp=sharing 

 

Detalji

"EVO, ZARUČNIK DOLAZI O PONOĆI"

U Grkokatoličkoj Crkvi, kao i u svim crkvama bizantskog obreda, na Veliki ponedjeljak, utorak i srijedu moli se tzv. "Zaručnička jutrenja" - koja crpi svoj naziv i temu iz Isusovih posljednjih govora i prispodobe o dolasku Zaručnika o ponoći. Moli se kasnije uvečer prethodnog dana ili rano ujutro na sam dan ova tri prva dana Velikog tjedna.

klikni na sliku ili https://drive.google.com/file/d/1wwzDcldp2rD85YqzZWHHe0OP_9QNdbbX/view?usp=sharing 

 

Detalji

“Susret s Kristom definitivno mijenja, a poznavati Krista znači odgovornost. Od ovih koji su upoznali Krista na Cvjetnu nedjelju u Jeruzalemu, mnogi su sudjelovali u njegovu linču na Veliki petak“

VIDEO: https://www.facebook.com/grkokatolickacrkva/videos/222162885523389/ 

Mons. Milan Stipić, apostolski administrator Križevačke eparhije, na Cvjetnu nedjelju, 5. travnja, služio je Božansku liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga i blagoslovio maslinove grančice u kapeli grkokatoličkog manastira Pokrova presvete Bogorodice u Kričkama u Dalmaciji. Liturgiju su vjernici mogli pratiti preko prijenosa na eparhijskoj web stranici: www.krizevacka-eparhija.com i facebook stranici www.facebook.com/grkokatolickacrkva. U propovijedi je rekao: “Današnji blagdan Cvjetnice,  kada se proslavlja i na otajstven način ponavlja onaj događaj kada je Isus Krist, naš Spasitelj, svečano ušao u Jeruzalem na magaretu, praćen apostolima te mnogobrojnim narodom koji je s velikom ljubavlju dočekao Isusa kao mesiju, kao spasitelja i kao onoga koji će ostvariti kraljevstvo Božje. Tome je prethodio veliki dan kada je Krist uskrisio Lazara iz groba u Betaniji, i time učinio veliko čudo. To čudo je fasciniralo mnoštvo ljudi koji su došli što iz  znatiželje, što iz interesa, što iz raznih drugih pobuda, kako bi vidjeli toga novoga mesiju koji je trebao postati novi kralj, koji može sve pa čak i podići čovjeka iz mrtvih. I tako se okupio silan svijet i proslavljao Isusa. Proslavljali su ga mnogi koji su bili oduševljeni njegovim dobrim djelima, ozdravljenjima koja je činio, vjerojatno i rodbina i prijatelji onih koji su doživjeli neko njegovo čudo na sebi. Neki su tu bili iz jednog interesa, neki iz drugog. Međutim, ako malo analiziramo i promatramo te ljude onda vidimo da među njima ima najrazličitijih tipova i osoba kao što i danas ima među nama. A svi su oni i karakteristični po jednoj stvari, a to je da je svima njima Isus Krist promijenio način života. Susret s Isusom Kristom mijenja život ljudima, onda kao i danas. Kada čovjek današnjice upozna Krista preko Evanđelja, preko njegove riječi, kad uzvjeruje u njega, onda Krist neminovno mijenja tijek života i način razmišljanja.  Krist i Evanđelje neminovno mijenjaju način na koji se ponašamo prema ljudima oko sebe, prema svemu onome za što smo odgovorni, prema svom životu i poslu, prema svojim bližnjima i svojoj obitelji. Susret s Kristom u potpunosti mijenja čovjeka i njegovu  perspektivu na život i svijet.

Detalji
Dođite da uziđemo zajedno na goru Maslinsku, da iziđemo u susret Kristu. Rečeno je o njemu: Neće se prepirati, neće vikati, nitko neće čuti njegova glasa, nego će biti blag i ponizan, njegov će ulazak resiti priprosta haljina i jednostavno držanje.
Požurimo, dakle, i mi zajedno s njim koji se žuri prema Muci i nasljedujmo one koji su mu izišli u susret. Ne na taj način da po putu prostiremo mladice maslina, tkanine, nakite ili palmine grane, nego koliko god možemo, prostrimo se mi sami poniznom dušom, iskrenim srcem i pravom nakanom, da primimo Riječ koja dolazi, da na neki način dohvatimo Boga koji se nikada potpuno ne može dohvatiti. On koji je krotak veseli se što nam se može pokazati kao krotak. Uzišao je prema zapadu naše najdublje bijede, da bi se nastanio među nama i da bi nas drugovanjem s nama privukao k sebi i učinio sličnima sebi.
Premda je on svojim odlaskom kao prvina našega ljudskog bića uzišao na nebo prema istoku, to jest prema svojoj slavi i božanstvu, ipak ne prestaje ljubiti ljudski rod dokle god ljudsku narav iz zemaljske bijede ne podigne u uzvišenu slavu i zajedno sa sobom ne uzveliča. Na taj način mi predajemo Kristu sami sebe, a ne svoje haljine, odsječene grane ili grmlje što za kratko vrijeme veseli oči ali brzo izgubi svježinu. Naprotiv oblačimo njegovu milost i njega samoga, jer svi koji ste se u Kristu krstili Krista ste obukli. Rasprostrimo se poput haljina pred njegovim nogama. Prije smo bili u grijehu crveni kao purpur, a oprani spasonosnim krštenjem postali smo bijeli kao vuna. Prinesimo pobjedniku smrti pobjedne zasluge, a ne grane palmi.
Mašući duhovnim granama našega srca govorimo i mi svakog dana svete riječi zajedno s dječacima: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, Kralju Izraelov. (Iz Govora svetoga Andrije Kretskog o granama palmi: Patrologia graeca 97)

Detalji

PRIJENOS LITURGIJE IZ KAPELE POKROVA PRESVETE BOGORODICE U KRIČKAMA
služi mons. Milan Stipić, ordinarij
- klikni na sliku -

ili: https://www.facebook.com/milan.stipic.1/videos/1325408997659545/ 

 

Detalji

TEKST: klikni na sliku ili: https://drive.google.com/file/d/1TNaFLtTb1XYotcfUH31kAlBvWgpTVzUL/view?usp=sharing 

 

Detalji

PDF: https://drive.google.com/file/d/0B3ND72wxdm5iNk1oSGFPN2x5eTA/view?usp=sharing

Božansko-ljudski dijalog - Potreba molitve

Jezik je kršćanskoga Istoka bogat simbolikom. Molitva, kaže sv. Ivan Zlatousti, je: «luka za one koji pogubaju u oluji, sidro brodolomcu, štap onome koji posrće, bogatstvo siromaha. Molitva je sklonište u tuzi, razlog radosti, uzrok trajnog veselja, majka filozofije/mudrosti.» U drugom tekstu kaže da je ona: svjetlo duše, prilika za spasenje, obrmbeni zid i neoboriva utvrda Crkve, strahota demonima; neophodna monahu kao i ribi voda i mač lovcu.» … Ivan Kronstadtski kaže: «Molitva je disanje duše…naša duhovna hrana i piće.» 31

Dok su srednjovjekovni skolastirčari na Zapadu tražili «prikladne razloge» kako bi pokazali porebu/nužnost molitve… pogled Istočnjaka je bio puno širi. Da bi pokazali kako kršćanin treba moliti, naglašavali su ne toliko grijehom iskvarenu ljudsku narav već izvornu deifikaciju (oboženu) ljudske osobe, našu obnovu u Kristu i naše dioništvo u životu Svete Trojice – dakle našu predispoziciju (preduvjet) za dijalog s nebom. Za grešnika, molitva je potraga za izgubljenim rajem, za izvornom «parhesijom» (izvornošću govora/razgovora s Bogom), za slobodnim pristupom raju. Situacija kršćanina je, kaže sv. Ivan Zlatousti, sljedeća: 'Bog na zemlji, čovjek na nebu: sve se izmiješalo. Anđeli su zapjevali s korovima ljudi, ljudi su se nastanili s anđelima i drugim nebeskim bićima.

Sv. Teofan Zatvornik potvrđuje ovu 'prirodnu' potrebu za molitvom analizom antropološke trihotomije koja je tradicionalna na Istoku:

  • Nalazite se ovdje:  
  • Naslovnica