- Detalji
Simbolika svjetla i značaj Uskrsnuća u duhovnosti i obredu
Jedna od najčešćih tema s kojom se u bizantskom i drugim istočnim obredima prikazuje preobražena narav našega života u Kristu je svjetlo. U duhovnosti i mistici kršćanskoga Istoka prevladava Ivanovska tema svjetla: svjetlost Jaganjca u Gradu Gospodnjem (Otk 21, 22.26). Duhovni život znači prosvjetljenost ovom božanskom svjetlošću. Promatrati Boga u tom svjetlu znači živjeti u Njemu. Sveti Irenej napisa: "Vidjeti svjetlo znači biti pod svjetlom i sudjelovati u njenoj jasnoći. Jednako tako: gledati Boga znači biti u Njemu i sudjelovati u njegovom životvornom sjaju. Stoga, tko gleda Boga - sudionik je Njegova života." Ta simbolika svjetla označava ritam časova u bizantskom časoslovu, budeći u vjernicima nostalgiju za božanskom vizijom koju ovdje na zemlji smiju uhvatiti pogledom tek u znakovlju. To je pripjev koji se svakodnevno ponavlja u bizantskoj Božanskoj liturgiji, u pjesmi nakon pričesti:
- Detalji
(IKA, Split) - Doc. dr. dr. sc. Ivan Macut, član Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu i docent na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu te član Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog, objavio knjigu iz ekumenske teologije pod naslovom „Istočna teologija. Izabrana pitanja“. Knjiga sadrži ukupno 192 stranice, a recenzenti su prof. dr. sc. Ivica Žižić; izv. prof. dr. sc. Dušan Moro i doc. dr. sc. Emanuel Petrov. Knjigu je izdala Služba Božja. Knjiga je udžbeničkog karaktera namijenjena onima koji žele dobiti uvid u pojedina pitanja istočne teologije. Knjiga sadrži 15 poglavlja i to: Umjesto uvoda – O važnosti kršćanskog Istoka; 1. Preciziranje terminologije i podjela Istoka; 2. Izvori Istočne teologije; 3. Karakteristike Istočne teologije; 4. Teološki izričaji Drevnih Istočnih Crkava; 5. Presveto Trojstvo; 6. Ekleziologija; 7. Blažena Djevica Marija, 8. Liturgija i sakramenti općenito; 9. Sakramenti pojedinačno; 10. Eshatologija; 11. Ikone; 12. Mistična teologija; 13. Zakonik Kanona Istočnih Crkava iz 1990.; 14. Enciklika pape Ivana Pavla II. Ut unum sint – Da budu jedno; 15. Apostolsko pismo pape Ivana Pavla II. Orientale lumen – Svjetlo Istoka.
- Detalji

- Detalji
U ono vrijeme Isus uđe u Jerihon. Dok je prolazio gradom, dođe čovjek imenom Zakej, utjecajan židov koji je radio za rimsku poreznu upravu i vrlo se obogatio. želio je vidjeti Isusa, ali je bio prenizak rastom da bi ga mogao vidjeti preko mnoštva. On zato potrči naprijed te se popne na smokvu pokraj koje je Isus trebao proći da s nje promatra. Kad je Isus stigao do njega, pogleda gore i reče mu: 'Zakeju, brzo siđi! Danas moram k tebi u goste.' Zakej žurno siđe s drveta i primi ga u goste sav radostan. Ali mnoštvo koje je to promatralo počne prigovarati: 'Otišao je takvom grešniku u goste!' A Zakej ustane i reče Gospodu: 'Gospode, polovicu svojega imanja dat ću siromasima, a svakome koga sam prevario četverostruko ću vratiti.' 'Danas je u ovu kuću došlo spasenje jer je i ovaj čovjek Abrahamov sin! Ja, Sin Čovječji, došao sam tražiti i spasiti izgubljene.' (Luka 19, 1-10)
- Detalji

- Detalji

- Detalji
RAZGOVOR S O. LIVIJOM MARIJANOM, ĐAKONOM KRIŽEVAČKE EPARHIJE
KATOLIČKI TJEDNIK 2/2021, God. XX
- Poštovani oče Livio, središnja tema ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana je: „Ako ostanete u mojoj ljubavi, donijet ćete mnogo roda“ (usp. Iv 15,5-9). Kako danas razdijeljeni kršćani svjedoče Kristovu ljubav i kakve plodove donose?
Mislim da je najbolji odgovor upravo dat u Isusovim riječim uzetim za temu ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana, Isusova riječ: Oni koji uistinu ostaju i žive u iskrenoj ljubavi Kristovoj, bez obzira kojoj kršćanskoj Crkvi ili zajednici pripadaju, ti svjedoče Kristovu ljubav, a njihovo svjedočanstvo sigurno nije bez ploda i roda. Što smo vjerniji Kristu i Evanđelju kao pojedinci, to smo bliži jedni drugima i svim ljudima. To smo onda i bolji katolici, pravoslavci, protestanti. Pitanje je koliko tko i na kojoj razini to živi i daje roda. Danas su kršćanske Crkve deklarativno međusobno puno pomirljivije nego prije, poglavari Crkava se sastaju, dogovaraju, šalju lijepe poruke, potpisuju zajedničke izjave. Vjerujem da i to rađa nekim pozitivnim plodovima, ali mislim da je to sve presporo i premlako. Na terenu, među samim kršćanima u svakodnevnom životu, mislim da ima puno više praktičnog ekumenizma i zajedništva. Iskreni i zauzeti kršćani će iz ljubavi prema Kristu živjeti jedinstvo ljubavi sa svim ljudima, u svim prilikama i neprilikama života, neće mrziti nego ljubiti, neće rušiti nego graditi. Možda je to ono jedinstvo na koje Bog računa i gleda. Realno gledajući, dok se razne komisije i eksperti dogovore oko teoloških i drugih nesuglasica među kršćanskim Crkvama i tradicijama, život ide dalje. Boga se ne može okovati i uvjetovati ljudskim ograničenjima. Duh puše gdje hoće, kaže Sveto pismo. Tko zna koliko svakoga dana među kršćanima ima istinskog jedinstva u ljubavi? Vjerujem puno više nego što možemo pročitati u medijima.
- Neki teolozi, među kojima je najpoznatiji Yives Congar, zastupali su teoriju da je pravi raskol moguć samo onda kada nestane ljubavi među kršćanima. Koliko inicijative poput Molitvene osmine mogu pomoći izgradnji povjerenja i pomirenja?
- Detalji
Rober Taft
Tajanstvenost i misterij istočne liturgije
Koja su to neka od obilježja istočnih litrugijatako draga našoj braći na kršćanskom Istoku? Pored složenosti i dužine obredâ te ceremonijalne veličanstvenosti, najupečatljivija točka Bizantske liturgije jest atmosfera sakralnosti i tajanstvenosti što zrači iz svakog njenog pokreta i budi određenu vrst strahopoštovanja. Za kršćanina bizantskog obreda, kako reče sv. German Carigradski, čak i njegova skromna župna crkva predstavlja “nebo na zemlji, mjesto gdje nebeski Bog prebiva i djeluje”, gdje čovjek može “pustiti na stranu sve zemaljske brige”, kako to kaže sama liturgija, da “dočeka Kralja svemira”. To je nebesko svetište “gdje su muškarci i žene, prema svojim sposobnostima i željama, zahvaćeni bogoslavljem otkupljenog svemira i gdje dogme nisu više puste apstrakcije već postaju hvalospjevi slavljeničkog klicanja” (P. Hammond).
Postoje povijesni razlozi kojima se ovakav liturgijski duh može objasniti i razumijeti. Krajem 4. stoljeća pobožnost bizantskog Istoka, oblikovana u sjeni velikih kristoloških rasprava, natopila se snažnim osjećajem strahopoštovanja
- Detalji
Na svetkovinu Bogojavljenja Gospoda našega Isusa Krista, grkokatolička Crkva svečano slavi Kristovo krštenje na Jordanu i obavlja veliki blagoslov vode. Navečer uoči svetkovine, u utorak 5. siječnja, u grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima, vladika križevački Milan Stipić služio je blagdansko bdjenje – Veliko povečerje s litijom, kada se posebnim blagdanskim pjesmama i molitvama te blagoslovom kuha, vina, ulja i pšenice svečano započinje slavlje svetkovine. Na samu svetkovinu Bogojavljenja, u srijedu, 6. siječnja, vladika Milan je u katedrali služio Arhijerejsku liturgiju Bogojavljenja i na kraju posvetio bogojavljenjsku ili jordansku vodu. Istakao je pritom: ''Ovo je voda koja se nikad ne kvari. U njoj je Duh Sveti. Ona je posebna voda, koja posvećuje, koja ozdravlja. Sada zaista ulazimo u novu godinu za koju se nadamo da će biti sretna i blagoslovljena. Čuvajte se! Čuvajte svoje zdravlje i čuvajte jedni druge. Nemojte nasjedati na jeftina i brza rješenja, koja nam se nude kao nešto dobro i spasonosno. To može biti velika zamka za čovjeka i njegovo zdravlje. Budite oprezni. Imamo samo jedan ovozemaljski život. Nemojmo dozvoliti da nam ga nitko na ikoji način uništi'' - poručio je vladike Stipić. Novoblagoslovljenom jordanskom vodom zatim je obavljen blagoslov biskupske rezidencije.
- Detalji

Stranica 94 od 95
Tražilica
Video
Najave
Voditelj: Prof. Ivica Svetec
mob. 099 841 7371
e-mail:
gmail.com
