Sveti Ćiril i Metod (Solunska braća, Sveta braća, Slavenski apostoli), bizantski misionari, braća Ćiril (svjetovno ime Konstantin; Solun, 826/827 – Rim, 14. II. 869) i Metod (svjetovno ime ? Mihael; Solun, oko 815 – Moravska, 6. IV. 885).

O njihovu životu i djelovanju govore njihova Žitija napisana na starocrkvenoslavenskome neposredno nakon njihove smrti, kao i liturgijske Pohvale. Od latinskih izvora, osim sačuvanih papinskih pisama, i Italska legenda.

Sinovi visokoga bizantskoga vojnog zapovjednika drungara Leona (Lava), koji je bio zamjenik solunskoga stratega, najviše vojne i civilne vlasti u Solunskoj temi. Rođeni su u Solunu, koji je od kraja VI. st. bio okružen Slavenima, a slavenski se govorilo i u samome gradu, pa su i Braća, uz grčki, još od mladosti poznavala i govorila slavenski jezik.

Metod je krenuo očevim putem: pravno obrazovan, posvetio se državničkim poslovima pa je bio upravitelj jedne pokrajine (arhontije) sa slavenskom većinom, vjerojatno na rijeci Strumi u Makedoniji. U doba prevrata na dvoru i ikonoklastičkih borbi povukao se u samostan u Bitiniji (Mala Azija). Konstantin je od djetinjstva pokazivao iznimne sposobnosti, pa je nakon početnog školovanja u Solunu, po očevoj smrti, zaslugom logoteta Teoktista, kancelara carice Teodore, dospio u Carigrad gdje se odgajao i školovao na carskome dvoru, a zatim na Magnauri – carskoj

U Vrlici, malom mjestu u Dalmatinskoj Zagori, se do 1971. godine nalazila grkokatolička crkva Svete Trojice. Ova crkva je stradala u potresu godinu prije te je bila neuporabljiva i opasna za djecu koja su išla u obližnju školu. Križevačka grkokatolička biskupija, kojoj je župa pripadala, nije imala novaca za njen popravak te ju je prodala općini koja ju je iduće godine srušila, a od njenih ostataka popravila zid na mjesnom groblju. U Vrlici tada više nije bilo grkokatolika, iako su tijekom 19. stoljeća činili i do 15% stanovništva. Pedeset godina nakon rušenja na istom mjestu je započela izgradnja istoimene spomen-kapelice. Projekt je izradio ing. Ivo Mišur koji je ujedno i inicijator izgradnje. Izvođenje financira Križevačka eparhija. Na objektu će stajati i spomen-ploča. Predviđeni završetak radova je krajem idućeg tjedna, a zadnje subote u svibnju svečani blagoslov i liturgiju će voditi grkokatolički križevački biskup mons. Milan Stipić. U blizini je već postavljena informativna turistička ploča. Zadnjih godina se intenzivno radi na obnovi duhovnog života dalmatinskih grkokatolika. Tako je prošle godine osnovana župa u Splitu, a ove pastoralni centar u Zadru. Grkokatolici će od svibnja i u Vrlici nakon dugo vremena imati svoje mjesto za molitvu.

FOTOGALERIJA:

Članak je izašao u Glasniku Srca Isusova i Marijina za svibanj 2021.

 

Armenske đakonise monahinje u Kalfayanu s patriarhom Galustianom Izvor Ervinephoto (1)

U vremenu u kojem živimo ponovno je pokrenuto pitanje uloge žene u Crkvi, pa i pitanje ređenja žena. Još 2016. godine papa Franjo je ustanovio komisiju za proučavanje povijesne uloge đakonisa u Katoličkoj Crkvi. Grko-pravoslavni patrijarh Aleksandrije i cijele Afrike Theodoros II posvetio je u veljači 2017. u Demokratskoj Republici Kongo pet žena za službu đakonata. Iste godine, 25. rujna, nadbiskup Teherana (Iran) Armenske apostolske Crkve Sebouh Sarkissian rukopoložio je za đakonisu dvadesetčetverogodišnju anesteziologinju dr. Ani Kristi Manvelian za đakonisu teheranske armenske katedrale Sv. Sarkisa (Sergeja). Premda armenska Crkva poznaje đakonise-monahinje u samostanima, ovo je prvi puta da je ređena đakonisa za katedralnu odn. župnu crkvu koja nije monahinja. Još 1988. godine je komisija za pripremu svepravoslavnog koncila na Rodosu objavila dokument ''O mjestu i ulozi žena u pravoslavnoj Crkvi'' u kojem se poziva na obnovu ''apostolskog reda đakonisa''. U siječnju 2021. godine, Apostolskim pismom 'Spiritus Domini' ('Duh Gospodnji') u obliku motuproprija papa Franjo je promijenio kanon 230 § 1 crkvenog zakonika (ZKP-a) koji je do tada spominjao samo 'laike muškarce', a sada kaže da se za službu lektora (čitača), akolita (poslužitelja kod oltara) i djelitelja pričesti mogu postaviti i žene, i to posebnim obredom. Tako je pitanje uloge žene u Crkvi izbilo na površinu gotovo istovremeno u svim tradicionalnim apostolskim Crkvama i na istoku i na zapadu. Rasprave o ulozi žene u Crkvi, pa i o mogućnosti njihova eventualnog ređenja za svećenike, u zadnje vrijeme postaju česte i žustre, osobito na zapadu. Poseban prilog i težinu u tim raspravama svakako će imati i pitanje đakonisa u istočnim kršćanskim Crkvama i tradicijama, budući da su to Crkve apostolskog nasljedstva i s istom sakramentalnom valjanošću kao i Katolička Crkva, a poznate su po svom čvrstom držanju tradicija starih apostolskih, otačkih i koncilskih predaja.

Na 5.uskrsnu nedjelju - Nedjelju o Samarijanki - u crkvi sv. Duha Grkokatoličkog pastoralnog centra služena je sveta liturgija. Liturgiju je služio o. Marjan Jeftimov, župnik Jastrebarskog i dušobrižnik za grkokatolike u Zadru zajedno s đakonom Livijom Marijanom. Pridržavajući se propisanih protuepidemiološkoh mjera, liturgiju su prvi puta u cjelosti otpjevali domaći pjevači. Crkva koja je dodijeljena za grkokatoličko bogoslužje u Zadru je u međuvremenu popravljena u suradnji sa Župom sv. Ante, Zadar-Smiljevac, kojoj crkva pripada, te je prikladno uređena za bogoslužje bizantskog obreda. O. Marjan je pohvalio početne pozitivne korake života zajednice, potakao ih na okupljanje, molitvu i kršćanski život ''klanjanja u Duhu i istini'', kako se čitalo u Evanđelju ove nedjelje i na kraju mirstvovao sve nazočne, zadržavši se u druženju s vjernicima nakon službe u crkvenom dvorištu. Najavio je i svečanu liturgiju na svetkovinu Duhova - Pedesetnicu, budući da je crkva posvećena Svetom Duhu.


 

Na nedjelju o Samarijanki, 2. svibnja 2021., Akademski zbor ''Palma'' iz Bazilike Srca Isusova sudjelovao je pjevanjem na svetoj arhijerejskoj liturgiji koju je služio vladika Milan Stipić. S vladikom Stipićem suslužili su katedralni župnik o. Mihajlo Simunović, kancelar o . Vladimir Simunović, ekonom o. Danijel Hranilović, o. Andrij Savyak, duhovnik zbora Damir Kočiš SJ te đakon MLaden Mikulić. Zbor je otpjevao cijelu liturgiju i na kraju izveo nekoliko duhovnih skladbi. Vladika Stipić ih je posebno pozdravio, pokazao im biskupsku rezidenciju i njezine umjetničke i kulturne vrijednosti, zadržavši ih uz zajednički bratski stol. U homiliji je sve potakao da nasljeduju Kristove riječi iz evanđelje ove nedjelje, da se klanjaju Bogu u duhu i istini kao iskreni vjernici koji svoju vjeru zrelo i ozbiljno shvaćaju, pijući iz vrela pravoga života koji je Krist. Akademski zbor Bazilike Srca Isusova „Palma“ zbor je s dugogodišnjom tradicijom čuvanja i izvođenja klasične sakralne glazbe, od gregorijanskog korala do djela suvremenih autora te okuplja uglavnom studente zagrebačkoga Sveučilišta. Temeljna je djelatnost zbora obogaćivanje nedjeljne liturgije u matičnoj Bazilici, no „Palma“ održava i brojne koncerte, sudjeluje na vjenčanjima i ostalim obredima, kao i na različitim natjecanjima i smotrama.


 

U sklopu tradicionalnog godišnjeg proljetnog posjeta jednom gradu u blizini Zagreba, članovi podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva ''Branimir Richter'' iz Zagreba ove su godine pohodili Križevce, a između ostaloga posjetili i grkokatoličku  katedralu Presvete Trojice  te se susreli s vladikom križevačkim Milanom Stipićem, Posjet je započeo svetom liturgijom katedrali koju je služio vladika Milan Stipić uz susluženje katedalnog župnika o. Mihajla Simunovića i kancelara o. Vladimira Simunovića te đakona Ivana Skalivskyog. Sudjelovali su i katedralni pjevači. U propovijedi biskup je pozdravio nazočne članove HKLD-a, upozorio na spomendan sv. Josipa Radnika i vazmeno vrijeme u kojem se nalazimo, a koje nas potiče da i sami upremo oči u vječnost koju nam je Krist osigurao. Poslije liturgije biskup Milan je HKLD-ovcima predočio nastanak Križevačke eparhije i Križevaca kao grkokatoličkog biskupskog sijela. Ukazao je na umjetničku vrijednost katedrale i zanimljive pojedinosti njezinog renoviranja s kraja 19. st. Sačuvane predmete bogatog crkvenog inventara iz vremena prije obnove posjetitelji su mogli pogledati u biskupskom dvoru. U znak zahvalnosti za zajedničku molitvu, blagoslov i ugodno druženje Predsjednik HKLD-a doc. Čivljak darovao je biskupu sliku iz Umjetničke zbirke HKLD-a ''Antun Švajger'' Bila je ovo također prilika da se Podružnica zahvali grkokatolicima za gostoprimstvo u zagrebačkoj konkatedrali sv. Ćirila i Metoda gdje članovi Podružnice zajedno s HKDMST redovito od 2017. godine obilježavaju Dan života. Foto: Hrvatsko katoličko liječničko društvo.


 

Molitvena čestitka svima koji ove nedjelje slave Uskrsnuće Gospodnje - Pashu!


 

 
Uz 1. svibanj - Dan rada
 
Grad Antiohija – danas malo mjesto u Turskoj – u 4. st. je bila velebni, lijepi i bogati grad Istočnog Rimskog Carstva. Mnogi carevi i bogataši darivali su sredstva za izgradnju ulica ukrašenih stupovima u središtu grada. Dobrostojeći građani ukrašavali su svoje mramorne dvorane freskama i kipovima. Čak su isticali svoje bogatstvo oblaganjem zidova zlatom. Čak se i katedrala u Antiohiji nazivala “Zlatnim domom“. Upravo u Antiohiji u 4. st. patrijarhom (nadbiskupom) postaje Ivan, nazvan “Zlatousti“ (grč. Krizostom), koji će postati kasnije patrijarhom Carigrada, carske prijestolnice Bizanta, i jednim od najvećih teologa i otaca ranokršćanske Crkve, štovan i danas u svim kršćanskim Crkvama kao svetac i veliki crkveni “otac“ (naučitelj). Kršćanima bizantskog ili grčkog obreda je osobito važan kao sastavljač Božanske liturgije kojom se skoro svake nedjelje i blagdana služimo. Međutim, Ivan je zaradio nadimak “Zlatousti“ ne zbog svog bogatstva nego zbog svojih “zlatnih“ propovijedi i spisa koje su ostavljale slušatelje bez daha. Zapravo, Ivan Zlatousti dolazio je iz bogate obitelji, ali je vrlo rano ostavio sve bogatstvo i privilegije te se priklonio isposničkom stilu života egipatskih monaha. Kasnije je postao svećenikom i naposljetku biskupom, velikim crkvenim dostojanstvenikom i poglavarom. Što je to Ivan svojim “zlatnim ustima“ propovijedao u katedrali u Antiohiji (“Zlatnom domu“) pred društvenom elitom grada Antiohije? Da nije bio sjajni govornik i moralni autoritet, teško da bi ga elite Antiohije pustile da drži škakljive i vatrene

 
POŽEGA (IKA) 30.04.2021. / 22:33

U Biskupskom domu u Požegi biskup Antun Škvorčević primio je 30. travnja križevačkog vladiku Milana Stipića, u čijoj je pratnji bio kancelar Vladimir Simunović. Biskup Škvorčević posvjedočio je vladiki Stipiću radost što ga je papa Franjo imenovao za križevačkog vladiku, napose zbog toga što je on rodom iz Lipika, župe koja teritorijalno pripada Požeškoj biskupiji. Na području Požeške biskupije nalaze se cjelovito ili djelomično tri grkokatoličke župe te su biskup i vladika razgovarali o različitim pastoralnim pitanjima, među kojima i o međuobrednoj ženidbi te o problemima koji su se u tom pogledu pojavili kod određenih mladenaca. Zaključili su kako je potrebno s još većom zauzetošću poučavati vjernike i rimskog i  istočnog obreda o značenju njihove obredne pripadnosti, da se ona sačuva kao bogatstvo Katoličke Crkve u

Nalazimo se u vremenu svete Pedesetnice ili Pentekostara (grč. Πεντηκοστάριον,  Pentekostárion; stsl. Цвѣтнаѧ Трїωдь, Cvjetni triod). Naziv se odnosi na liturgijsku knjigu iz koje se uzimaju službe za Božansku liturgiju i Časoslov u vremenu od Uskrsa do Duhova (Pedesetnice), dakle, kroz pedeset dana pashalnog ili uskrsnog vremena. Započinje sa službom Pashalne Jutrenje a završava s Devetim časom Nedjelje svih svetih (nedjelja poslije Duhova). Naziva ga se i Πεντηκοστάριον χαρμόσυνον, Pentekostárion Charmósynon ili Radosni triod u usporedbi s Posnim triodom svete Četrdesetnice. Pashalno vrijeme je zapravo produženo slavlje Uskrsa, najveće svetkovine kršćanstva. U bizantskom obredu to se očituje prvenstveno u bogoslužnim tekstovima koji se iz Cvjetnog trioda uzimaju u dnevnom i tjednom krugu. Na samom početku tog vremena stoji svetkovina Uskrsa - Pasha - koja se produženo slavi sedam dana kroz čitav „Svjetli tjedan“ kao jedan veliki blagdan. Vrata ikonostasa ostaju stalno otvorena, a uskrsni tropar Hristos voskrese se ponavlja na brojnim mjestima na Liturgiji i časovima. Redoviti mali časovi u Časoslovu zamjenjuju se „Pashalnim časovima“ - službom koja je satkana od uskrsnih stihira. Slijedi pet nedjelja s posebnim temama: Tomina nedjelja, Nedjelja mironosica, Nedjelja o uzetom, Nedjelja o Samarijanki i Nedjelja o slijepcu te svetkovina Uzašašća Gospodnjega, četrdeseti dan po Uskrsu. Po Uzašašću dolazi