Detalji

Detalji

Križevački vladika mons. Milan Stpić je u utorak 15. svibnja u zagrebačkoj konkatedrali sv. Ćirila i Metoda na zagrebačkom Gornjem gradu služio zahvalnu liturgiju povodom završetka akademske godine 2020./2021. Obraćajući se bogoslovima vladika Stipić kazao je da je iza nas po mnogočemu teška godina ali ona unatoč svemu na akademskoj razini završava uspješno za studente. „Na ovome mjestu već točno 340 godina neprekinuto djeluje naša odgojna institucija. Malo koja eparhija ili biskupija može se podičiti takvom institucijom koja neprekinuto odgaja svećeničke generacije tijekom stoljeća. Stoga, svi imamo odgovornost čuvati ugled našeg Sjemeništa. Svaki bogoslov našeg Grkokatoličkog sjemeništa treba biti uzoran. Potrebno je, dragi bogoslovi, za vrijeme boravka u Sjemeništu ulagati u svoj rast kako na duhovnom planu tako i na akademskoj razini. Želimo da naša bogoslovija bude prepoznata kao mjesto u kojem se odgajaju dobri i kvalitetni svećenici“, istaknuo je mons. Stipić. Na kraju je zahvalio i upravi Sjemeništa koja vodi skrb oko svećeničkih kandidata. Uz vladiku su suslužili ravnatelj Sjemeništa o. Daniel Vranešić, sjemenišni duhovnik o. Mihajlo Simunović i neojerej o. Ivan Skalivski. Po završetku zahvalne liturgije, vladika, svećenici i bogoslovi nastavili su druženje oko bratskog stola (IKA, Zagreb)

 

Detalji
 
ZAGREB (IKA) 14.06.2021. / 12:36;   Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, 3. lipnja 2021.
 
Draga braćo svećenici, župni suradnici,
braćo i sestre u Kristu Gospodinu!

1. Crkva trajno potvrđuje da živi od euharistije. Ta je istina naročito vidljiva u župnoj zajednici koja slavi otajstva Kristove prisutnosti, njegove žrtve i dara, po kojemu smo dionici Jaganjčeve gozbe, u zajedništvu Crkve hodočasnice na zemlji i Crkve u nebeskoj slavi.

Crkva ne može živjeti bez nedjeljne euharistije, bez Dana Gospodnjega i Krista koji se očituje i daruje svojoj Crkvi, zbog čega su kršćani prvih stoljeća svjedočili do mučeništva: „Sine Dominico non possumus“ – „Bez nedjeljnoga Gospodina ne možemo (živjeti).“

Uz nedjeljno slavlje, u župi je važno i svakidašnje euharistijsko slavlje na kojemu mogu sudjelovati župljani određene župe i drugi vjernici. Zato treba naglasiti da u redovitim pastoralnim okolnostima ne postoji razlog, zbog kojega bi se moglo naći opravdanje za izostavljanje misnoga slavlja tijekom tjedna. To vrijedi i tijekom onih mjeseci u godini kada je, na primjer, zbog odmora, odsutan veći broj župljana iz svojih župa.

Detalji

Nakon najave da će u subotu i nedjelju, 26. i 27. lipnja 2021., u Grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima, boraviti povijesna čudotvorna ikona Majke Božje iz Klokočova u Slovačkoj, na svom putu u Rim papi Franji, objavljen je i detaljni program hodočasničkoga dana. U nedjelju, 27. lipnja, u Katedrali će biti svečana Jutrenja u 6, 30, zatim u 8 sati sveta liturgija s molitvama za zdravlje i u 11 sati svečana arhijerejska liturgija koju će služiti vladika Cyril Vasil DI, apostolski administrator Grkokatoličke eparhije Košice, gradu gdje je mučeničku smrt podnio sv. Marko Križevčanin, zajedno s križevačkim vladikom Milanom Stipićem. Od 12 do 18 sati uslijedit će cjelodnevni molitveni program u kojem će se iznijenjivati skupine hodočasnika u molitvi pred ikonom, a u 18 sati će se pjevati Akatist Bogorodici i ispratiti ikona na put u Rim, gdje će biti prezentirana papi Franji. Križevačka eparhija ovom prigodom poziva sve vjernike, osobito štovatelje Bogorodice Marije, da najave svoj dolazak Ordinarijatu u Križevce radi organizacijskih potreba.

Detalji

U nedjelju, 13. lipnja 2021., križevački vladika Milan Stipić posjetio je zajednicu Cenacolo ''Udruga sv. Lovro'' u Kučarima pokraj Vrbovca, koja je središnja ustanova zajednice Cenacolo u Hrvatskoj. Vladika Milan se susreo s mladima u komuni i razgovarao s njima o njihovu životu u zajednici, rastu u vjeri i o njihovu radu. Zanimali su se za duhovno bogatstvo istočnog katoličkog obreda, a osobito za ikonografiju i ikone, koje i neki od njih izrađuju. U razgovoru s njima potakao ih je na povjerenje u Krista Čovjekoljupca, kako Krista u istočnom obredu liturgijski tekstovi i molitve najčešće nazivaju. Krist nikada čovjeka ne iznevjeri jer Kristova poruka nije puka psihologija, ni puka ideologija, a niti utopija. On je živ među nama i uvijek dostupan svakome tko mu s ljubavlju i povjerenjem otvori svoje srce. Sam Krist je rekao da je došao radi slabih, grješnih i potrebnih i zato svaki čvojek, bez obzira na okolnosti i nedaće u koje može upasti u životu, može mu uvijek prići kao svom najbližem i najiskrenijem prijatelju i započeti s njim jedan novi život, naglasio je vladika Milan, kojega su dečki iz komune ovom prigodom i darovali svojim rukotvorinama.  

FOTOGALERIJA:

Detalji

 

U ponedjeljak, 14. lipnja 2021., vladika križevački Milan Stipić, zajedno s bratstvom Manastira Pokrova presvete Bogorodice, u grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima, služio je Panihidu – molitveni spomen za pokojnog križevačkog vladiku Silvestra Bubanovića, koji je preminuo 14. lipnja 1810. u Križevcima.Vladika Silvestar je rođen u Grabarku na Žumberku 1754. godine, a 1794. postao križevačkim vladikom. Značajan je osobito po tome što je prenio sjedište biskupije u Križevce, obnovio i posvetio katedralu Presvete Trojice i rezidenciju. God. 1807. izdao je i šematizam eparhije. Dolaskom biskupa u Križevce, sjedište grkokatoličke eparhije dobilo je novi značaj i zamah u životu eparhije i Katoličke Crkve u Hrvatskoj uopće. Danas je Katedrala Presvete Trojice biser grada Križevaca, a zajedno s monumentalnom biskupskom rezidencijom, knjižnicom, muzejem i arhivom na osobit način poridonosi kulturno-povijesnom bogatstvu i baštini povijesnog grada Križevaca i nezaobilazna je točka u turističkoj ponudi ovoga kraja.

 

Detalji

Opravdanost blagdana Krista Čovjekoljupca (Srca Isusova) u istočnim obredima

Članak izišao u Glasniku Srca Isusova i Marijina, br 06, lipanj 2021.

Mjesec lipanj je u Katoličkoj Crkvi rimskoga obreda posvećen posebnom štovanju Srca Isusova. U istočnim katoličkim Crkvama uveden je također blagdan ''Krista Čovjekoljupca'' (naziv koji se rabi umjesto ''Srce Isusovo''), a postoje i molitve i pobožnosti vezane uz taj blagdan. Godine 1765. godine papa Klement XIII. dopustio je slaviti blagdan Srca Isusova samo za one koji su izričito tražili, a nakon što se štovanje po Crkvi proširilo, papa Pio IX. je 1856. odredio da se blagdan službeno slavi u cijeloj Katoličkoj Crkvi. Papa Leon XIII. objavljujući 1899. encikliku Annum Sacrum (Svetu godinu) posvećuje 11. lipnja 1899. cijeli svijet Srcu Isusovu. Premda je pobožnost Srcu Isusovu starija, sv. Ivan Eudes dao joj je teološki temelj u 17. st., a viđenja sv. Marije Margarete Alacoque 1675. bila su izravnim povodom uvođenju svetkovine u opći kalendar Crkve. U to vrijeme odnos prema katoličkoj baštini i liturgijskim predajama s Rimom sjedinjenih istočnih Crkava nije bio isti kao poslije II. Vatikanskog sabora, pa se rimski obred smatrao superiornijim, a sjedinjene istočnjake  nastojalo se na ovaj ili onaj način učiniti sličnijima latinskoj Crkvi, ponekad zanemarujući njihov specifičini teološki i liturgijski izričaj, koji je, kako je II. Vatikanski naglasio, jednako katolički, jednako ispravan i jednako legitiman kao i onaj latinske Crkve. Tako su blagdan Srca Isusova uvele i katoličke Crkve istočnih obreda. Crkve bizantske katoličke uvele su ga kao blagdan ''Krista Čovjekoljupca'' i na temelju vlastitih specifičnih teoloških i liturgijskih izričaja nastala je i liturgijska službe za taj blagdan. Slavi se na isti dan kao i u latinskoj Crkvi, u petak poslije prve nedjelje po Duhovima. Slično su uvedeni i blagdani Tijelova i Krista Kralja.

Postoji od strane nekih pravoslavnih teologa sumnja i kriticizam s obzirom na kompatibilnosti štovanja Srca Isusova s istočnom kršćanskom teologijom. Argumenti se uglavnom mogu svesti na temeljni stav da je kod štovanja Srca Isusova težište stavljeno na Isusovu ljudsku narav, što bi graničilo s nestorijanskim krivovjerjem i pogrešnom kristologijom koja cijepa jedinstvo Isusove osobe, dok otačka teologija naglašava jedinstvo njegove bogočovječanske osobe. Prema tome bi štovanje trebalo uvijek biti usmjereno prema Isusu Bogočovjeku, prema cjelovitoj dimenziji i jedinstvu njegove osobe utjelovljenoga Logosa, a ne prema jednom aspektu, i to njegove ljudske naravi. Dijelovi Kristove ljudske naravi ne bi trebalo odvajati i posebno štovati, pa tako ni

Detalji
 
Rim, Opća audijencija, 9. 06. 2021. (IKA, ZAGREB)
 
U ovoj pretposljednjoj katehezi o molitvi govorimo o ustrajnosti u molitvi. To je poziv, štoviše, zapovijed koja nam dolazi iz Svetoga pisma. Duhovno putovanje Ruskog hodočasnika započinje kad nailazi na rečenicu svetog Pavla iz Prve poslanice Solunjanima: „Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte!“ (5, 17-18). Apostolova riječ pogađa tog čovjeka i on se pita kako je moguće bez prestanka se moliti, s obzirom na to da je naš život rascjepkan na mnogo različitih trenutaka, zbog čega nije moguće uvijek sačuvati sabranost. Od toga pitanja započinje njegovo traženje, što će ga dovesti do toga da otkrije ono što se naziva molitvom srca. Ona se sastoji se u tome da se s vjerom ponavlja riječi: „Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku!“ Jednostavna, ali vrlo lijepa molitva. Molitva koja se malo po malo prilagođava ritmu disanja i proteže se na čitav dan. Zapravo taj dah nikad ne prestaje, ni dok spavamo; a molitva je dah života.
Kako je, dakle, moguće trajno očuvati stanje molitve? Katekizam nam nudi prekrasne citate, preuzete iz povijesti duhovnosti, koji inzistiraju na potrebi neprestane molitve, koja je stožer kršćanskog života. Citirat ću neke.
Redovnik Evagrije Pontski kaže: „Nije nam određeno da neprestano radimo, bdijemo i postimo, dok nam je zakon da bez prestanka molimo“ (br. 2742). Srce u molitvi. U kršćanskome životu postoji, dakle, žar koji se nikada ne smije ugasiti. To je pomalo poput one svete vatre koja se čuvala u drevnim hramovima, koja je gorjela bez prestanka i čiji su plamen svećenici imali zadaću održavati upaljenim. I u nama mora postojati sveta vatra koja neprestano gori i koju ništa ne može ugasiti. I nije lako, ali tako mora biti. Sveti Ivan Zlatousti, još jedan pastir koji je imao osjećaj za stvarni život, propovijedao je ovako: „Često i žarko moliti moguće je čak i na tržnici ili na šetnji, te također sjedeći u svojoj prodavaonici, bilo kupujući bilo prodajući, pa čak i kuhajući“ (br. 2743). Male molitve: „Gospodine, smiluj nam se“, „Gospodine, pomozi mi“. Molitva je, dakle, neka vrsta glazbenog crtovlja na koje mi ispisujemo melodiju svojega života. To nije u suprotnosti sa svakodnevnom marljivošću, nije u opreci s mnogim malim obavezama i sastancima, to je mjesto gdje svako naše djelo pronalazi svoj smisao, svoj razlog i svoj mir.  Naravno, provoditi ta načela u djelo nije lako. Otac i majka, zatrpani nebrojenim obavezama, mogu osjećati nostalgiju za razdobljem njihova života kad je bilo lako pronaći vremena i za molitvu i za sve drugo. Zatim dođu djeca, posao, poslovi vezani uz obiteljski život, roditelji koji postaju stariji… Stječe se dojam da tome nikad kraja. Zato je dobro misliti da se Bog, naš Otac,

Detalji

 

Apostolski nuncij u RH nadbiskup Giorgio Lingua upriličio je u ponedjeljak 7. lipnja svečano obilježavanje Papina dana u Apostolskoj nuncijaturi u Zagrebu. Budući da je njegova služba dvostruka – predstavljati Svetog Oca pred državnim vlastima, ali i u mjesnoj Crkvi – na svečanost su bili pozvani predstavnici svjetovne i crkvene vlasti. Izborom datuma mons. Lingua svečanost je povezao i s izvanrednim zasjedanjem HBK 8. lipnja, ali i s povijesnim sjećanjem na 7. lipnja 879. godine, dan kada je papa Ivan VIII. blagoslovio hrvatskog kneza Branimira i priznao mu vlast nad cijelom Hrvatskom, što se smatra prvim diplomatskim priznanjem hrvatskoga naroda. Zbog toga je 7. lipnja u Hrvatskoj i Dan diplomacije. Na primanju u Nuncijaturi bili su hrvatski biskupi, među kojima i vladika križevački Milan Stipić, koji se tom prigodom susreo i pozdravio s patrijarhom Srpske pravoslavne Crkve g. Porfirijem Perićem. Nazočili su i  redovnički poglavari i poglavarice, predstavnici kršćanskih zajednica, predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj muftija Aziz Hasanović i glavni rabin Židovske zajednice u Zagrebu Luciano Moše Prelević. Državne vlasti predstavljali su: ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman, potpredsjednik Hrvatskoga sabora Željko Reiner, savjetnik Predsjednika RH za vanjsku i europsku politiku Neven Pelicarić, zamjenica zagrebačkoga gradonačelnika Danijela Dolenec. Među uzvanicima su bili i članovi Diplomatskog zbora u RH. Obilježavanje Papina dana pjesmom je uveličala Klapa sv. Juraj HRM-a.

 

Detalji

U subotu i nedjelju, 26. i 27. lipnja 2021., u Grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima, boravit će čudotvorna ikona Majke Božje iz Klokočova u Slovačkoj. Povijesnu ikonu na putu u Rim, gdje će biti prezentirana papi Franji, pratit će nadbiskup Ciril Vasyl, apostolski administrator Grkokatoličke biskupije Košice, grada u kojem je mučeništvo podnio naš sv. Marko Križevčanin. U  nedjelju 27. lipnja, ikona će u katedrali biti izložena na štovanje cijeloga dana, gdje će u 10 sati biti svečana arhijerejska liturgija, a navečer će se zaključiti s Akatistom presvetoj Bogorodici u 18 sati. Tijekom dana hodočasnici iz različith župa imat će prigodu moliti pred ikonom. Križevački vladika Milan Stipić ovom prigodom poziva sve svećenike i vjernike Križevačke eparhije i sve Križevčane na hodošašće čudotvornoj ikoni u Križevce za vrijeme njezina boravka u Križevcima na putu u Rim. Ikona Majke Božje čuva se u svetištu mjesta Klokočov u Slovačkoj, gdje je 1670. godine, u vrijeme progona grkokatoličkih Rusina od strane protestantskog plemstva i Turaka, ikona čudesno proplakala, a u naletu oružanih napadača bila i mačem probodena. Narod je uspio sakriti ikonu prije nego je crkva do temelja spaljena. Kroz povijest dospjela je u vlasništvo mnogih velikaških obitelji i boravila u njihovim dvorskim kapelama u Mukačevu i drugdje, a neko vrijeme je bila i na carskskom dvoru Habsburgovaca u Beču. U 20. st. svetište u Klokočovu je obnovljeno i ikona je tamo vraćena. Godine 1913. papa sv. Pio X. je dodijelio svetištu posebne časti kao jednom od najpoznatijih marijanskih hodočasničkih mjesta u Slovačkoj. Unatoč žestokom progonu grkokatolika u vrijeme komunističkoga režima i zabrani hodočašća, narod je sačuvao živu vjeru i molio se presvetoj  Bogorodice Klokočovskoj. Od 1989. hodočašća su obnovljena, a narod se redovito u velikom broju okuplja oko čudotvorne ikone.

FOTOGALERIJA: