Od 1. do 3. rujna 2020., svećenici, đakoni, monasi i bogoslovi Križevačke eparhije na čelu s apostolskim administratorom mons. Milanom Stipićem, sudjelovali su na godišnjim duhovnim vježbama koje je predvodio velečasni Robert Farkaš, župnik iz Slavonskog Broda i biritualac. Klerici, kojih je zbog Corona pandemije ove godine bilo nešto manje od uobičajenoga, tri su dana proveli slušajući nagovore, u razmatranju i bogoslužjima u Katedrali Presvete Trojice. U katedrali se služila sv. Liturgija kao i i dnevni časovi Časoslova te molitva za pokojne križevačke vladike i na kraju zahvalno bogoslužje. Razmatranja su bila usmjerena na svećeničko duhovno i pastoralno poslanje i djelovanje u posebnostima današnjih okolnosti u kojima je Crkva osobito pozvana biti navjestiteljica nade i utjehe u narodu u kojem živi i djeluje.

 

Mons. Milan Stipić služio Liturgiju u Splitu

Na XIII. nedjelju po Duhovima, 30. kolovoza 2020., mons. Milan Stipić služio je Božansku liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga u crkvi sv. Duha u Splitu, gdje se na bogoslužje svake zadnje nedjelje u mjesecu okupljaju grkokatolici Splita i okolice. S mons. Milanom Stipićem služili su don Ante Žderić, župnik Gospe Fatimske u Splitu i đakon o. Livio Marijan, kancelar i biskupski tajnik, a pjevanje je predvodio đakon o. Jan Jakubov. Govoreći u homili o Isusovoj prispodobi o zlim vinogradarima, mons. Stipić je kazao: "Bog je ovaj svijet stvorio savršenim. Premda će ateisti reći da je svijet nastao po sebi i da se stvari uzročno-posljedično događaju same od sebe, mi kršćani čvrsto vjerujemo u Boga Stvoritelja koji je načinio nebrojene prirodne zakone i kako će oni funkcionirati. Prirodni zakoni kojih vidimo i po kojima živimo, kao i sve prirodne pojave, Božje su djelo i On je u njih utkao dio sebe. Zato oni nisu slučajni. Bog je utkao u svoj vinograd i u svoje stvorenje, čovjeka, dio sebe i svoje božanske apsolutne naravi. Utkao je u ljudski karakter dio svoga božanskoga karaktera. I zato je čovjek po svojoj naravi sličan Bogu. Jedan bitan ontološki momenat u ljudskoj naravi je čovjekova bogosličnost, njegova sloboda da bira i da čini slobodno što hoće. A u tu slobodu spada i mogućnost da okrene svoja leđa Bogu, da niječe svoga Stvoritelja. I u tom smislu čovjek koji okreće svoja leđa Bogu sličan je onim vinogradarima iz Evanđelja ove nedjelje koji ne žele dati gospodaru vinograda ono što mu pripada, uskraćujući mu urod. Tako se i neki kršćani ponašaju. Imaju šest dana u tjednu za sebe, svoj rad i razonodu, a sedmoga dana, u nedjelju, Dan Gospodnji, trebaju dati čast, štovanje i slavu Bogu, gospodaru životnoga vinograda. Mi kršćani često tu zapovijed zanemarimo, preskočimo to i nađemo mnoge izgovore i razloge za to, obezvrjeđujući nedjelju, Dan Gospodnji. Nismo li i mi tada poput zlih vinogradara koji uskraćujemo Gospodu ono što mu po pravu pripada? Gospod nam sve daje: 

U petak i subotu, 28. i 29. kolovoza 2020., u grkokatoličkoj župi Radatovići na Žumberku, održan je Susret djece i mladih Žumberačkog vikarijata. Susret je službeno započeo molitvom svih sudionika na župnom igralištu u petak u podne. Nakon pozdrava i međusobnog upoznavanja djeca i mladi nastavili su druženje u sportskim aktivnostima. U poslijepodnevnim satima prvog dana susreta mladima je održano predavanje o povijesti Žumberka s posebnim naglaskom na važnost očuvanja vlastite kršćanske tradicije. Na pristupačan i djeci prihvatljiv način svećenici su mladima govorili o duhovnim vrijednostima koje je potrebno njegovati kako bi živjeli dostojno svog kršćanskog imena. Nakon predavanja djeca su se imala priliku crtajući izraziti svoje dojmove o onomu što su čuli. Nakon sportskih i vjeronaučno-edukativnih sadržaja

U subotu, 29. kolovoza 2020., na blagdan Glavosijeka sv. Ivana Krstitelja i Preteče Gospodnjega, istoimena župna crkva u Berku proslavila je svoj godišnji blagdan. Sv liturgiju je služio mons. Milan Stipić, apostolski upravitelj Križevačke eparhije, uz susluženje župnika o. Romana Stupjaka, srijemskog dekana, zatim o. Nikole Stupjaka, župnika Kaniže i slavonskog dekana te rimokatoličkog svećenika velečasnog Roberta Farkaša. U homiliji je mons. Stipić istaknuo važnost i relevantnost Ivana Krstitelja za današnje kršćane. ''Živio je potpuno predan Isusu Kristu, nije dozvolio da mu ego priječi istinsku spoznaju da je Krist Božji Sin i Mesija, makar to značilo umanjiti sebe. Nije se bojao istine i svojim životom i propovijedanjem je opominjao i poticao na obraćenje. Ivan je jednostavno ispunio od Boga mu dano poslanje i ono što je bilo predviđeno za njega. Nije se pravio većim, višim ili pozvanijim od Krista jer je u ljubavi i poniznosti jednostavno htio posvjedočiti za Istinu, i nije se rukovodio mišljenjem ljudi i svijeta. Tako je pripremio put za Gospoda i na kraju svojim životom posvjedočio za njega u mučeničkoj smrti. Budimo poput Ivana Krstitelja, uvijek spremni posvjedočiti za istinu, za Krista, jer je to i naše poslanje danas. Mi kršćani smo danas 'preteče' Krista i njegova ponovnog dolaska" rekao je mons. Stipić.


 

U zajedništvu žive Kristove Crkve, vjernici grkokatolici i rimokatolici proslavili su svetkovinu Velike Gospe sudjelujući u svetoj euharistijskoj liturgiji u grkokatoličkoj crkvi župe Uznesenja Presvete Bogorodice u Gornjim Adrijevcima nedaleko Slavonskog Broda. Liturgiju je uz prigodnu homiliju predvodio domaći župnik o. Aleksandar Hmilj, ujedno i župnik GKT župe Uzvišenja sv. Križa Slavonski Brod, a koncelebrirao župnik župe sv. Jozafata mučenika u Sibinju preč. o. Ivan Barščevski. „Ikonografija presvete Bogorodice u istočnome katoličkom obredu prikazuje Mariju kako drži dijete Isusa, a na njezinu plaštu dobar će promatrač uočiti tri zvjezdice, po jednu na svakom ramenu, a jednu pak na pokrivalu glave. Te zvjezdice simboliziraju tri kršćanske stvarnosti odnosno dogme o našoj Nebeskoj Majci. Prva je da je Djevica Marija začeta bez grijeha, druga pak da je bila i ostala vazda djevica i nakon što je rodila Isusa, a treća da je Uznesena na nebo dušom i tijelom. No, to ne znači da nas je ostavila. Naprotiv, samo je otišla najbliže Bogu kako bi za nas Njemu molila“, podsjetio je o. Aleksandar


Na svetkovinu Uznesenja presvete Bogorodice (Velika Gsopa), 15. kolovoza 2020., mons. Milan Stipić, apostolski administrator Križevačke eparhije ujutro je služio Božansku lituergiju sv. Ivana Zlatoustoga u župnoj crkvi u Pećnom u Žumberku, koja tog dana slavi svoj naslovni blagdan. Uz mons. Stipića služilo je više grkokatoličkih svećenika, a liturgiju je pjevao okupljeni narod. U homiliji je mons. Stipić kazao: “Presveta Bogorodica u našem bizantskom teološkom riječniku često se naziva i Živi kivot Božji. Kivot ili živo svetohranište Marija je bila jer je svojevoljno prihvatila nositi u tijelu Boga. Znamo da se u svetohraništima čuva Presveto tijelo Kristovo. Tako se i u Mariji čuvalo tijelo Druge božanske osobe. Zato je ona zaista bila živo svetohranište. Sam vječni Bog u Njoj se nastanio i po Njoj je došao u vidljivom obliku među ljude. Presveta Bogorodica nas neprestano upućuje da štujemo Onoga kojeg je ona bezgrešno začela i rodila – Gospoda i spasa našega Isusa Krista” – rekao je mons. Stipić. U večernjim satima mons. Stipić je služio blagdansku liturgiju u Križevcima, u Katedrali Presvete Trojice gdje su pjevanje predvodili pjevači katedralnog zbora pod vodstvom mo. Ozrena Bogdanovića i katedralnog župnika o. Mihajla Simunovića. U prigodnoj homiliji monsinjor Stipić objasnio je vjernicima otajstvo današnjeg blagdana i potaknuo vjernike na štovanje blažene Djevice Marije koja je bila skromna i jednostavna, ali velika u Božjim očima jer je prihvatila Božju volju i služila mu cijelim svojim životom. Bog je svoju ljubav prema njoj pokazao uzdignuvši je dušom i tijelom u nebo. Mi ćemo biti još blaženiji ako budemo slušali i vršili riječ Isusovu, zaključio je mons. Stipić.
 

15. kolovoza


''TREBALO JE DA JE ŠTUJE SVAKO STVORENJE KAO BOGOMAJKU'' (Sveti Ivan Damašćanski)
"Trebalo je da ona, koja je u porođaju sačuvala nepovrijeđeno djevičanstvo, svoje tijelo sačuva posve neraspadnuto i poslije smrti. Trebalo je da Majka Božja ima ono što pripada Sinu, i da je štuje svako stvorenje kao Bogomajku i službenicu.
Prije svega (častimo) one među koje se Bog nastanio, kao što su Majka Božja i svi sveci. Oni su ti koji su, koliko je to moguće, svojom voljom postali slični Bogu i zbog nastanjenosti Bogom i Božje pomoći, prozvani su stvarno bogovima (usp. Ps 82, 6), ne po naravi, već po kontingenciji, kao što se usijano željezo naziva vatrom, ne po naravi već po kontingenciji i zato što je uronjeno u vatru. On, naime, kaže: Sveti budite! Jer sam svet ja!" (Sv. Ivan Damaščanski).

TROPAR, gl. 1. U porodu si, Bogorodice, sačuvala djevičanstvo, a po smrti nisi ostavila svijet. Preselila si se k Životu, jer si Majka Života, i svojim molitvama izbavljaš od smrti naše duše.

KONDAK, gl. 2.: Bogorodicu, koja se bez prestanka za nas moli, i koja je u zagovaranju postojana nada, ni grob ni smrt nisu mogli za sebe zadržati: Jer tebe je kao Majku Života prenio u život Onaj koji se u tvom vazda djevičanskom krilu nastanio.


 

Draga braćo i sestre.

Na današnju Desetu nedjelju po Duhovima, Crkva stavlja pred nas isječak iz Evanđelja po Mateju u kojem slušamo o susretu između Isusa i jednog čovjeka. Taj čovjek dolazi tražiti od Isusa pomoć za svoj veliki životni problem, to jest duhovno i tjelesno stanje njegovog sina,  mladića koji proživljava trajnu životnu agoniju iz koje nema izlaza. Zao duh koji je opsjeo mladića u potpunosti uništava njegov život i stvara takve situacije u kojima se ne zna hoće li mladić preživjeti ili neće. Često ga baca u vatru ili u vodi da ga upropasti, kako kaže beznadni otac. Vatra i voda su simbol smrti, jer i jedno i drugo označava životnu opasnost za čovjeka, ali ujedno ta dva pojma označavaju i dvije suprotnosti, dvije krajnosti koje su svaka za sebe negativne i uništavaju čovjeka. Naš Spasitelj bez imalo oklijevanja pomaže nesretnom mladiću i momentalno ga oslobađa od zla koje ga je snašlo. I svi su bili zadivljeni kakvom brzinom i lakoćom je Krist riješio ovaj veliki životni problem mladića i cijele njegove obitelji. Nakon ovog susreta kreće razgovor sa učenicima koji pitaju Isusa: 'Kako to da mi nismo mogli izagnati toga zloduha i tako pomoći mladiću?' Isus ih tada prilično ozbiljno opominje zbog

U subotu 8. kolovoza, u predvečernjim satima, u grkokatoličkoj župi Petrovci obilježena 92. obljetnica smrti Stjepana Radića. Prigodno obilježavanje Radićeve obljetnice smrti, organizirao je županijski ogranak HSS-a Vukovarsko-srijemske županije obilježivši ju u suradnji sa grkokatoličkim slavonsko-srijemskim vikarom mr.sc. Vladimirom Sedlakom – petrovačkim župnikom i predstavnicima lokalne samouprave općine Bogdanovci: donačelnika g. Jaroslava Međešija i predsjednika mjesnog odbora Petrovci g. Mirka Hardija pod geslom: „Vjera u Boga i seljačka sloga“. Uz poštivanje propisanih epidemioloških mjera okupilo se gotovo 100 sudionika komemoracije iz cijele Vukovarsko-srijemske županije i Petrovaca. Hodogram obilježavanja uključivao je polaganje vijenca na grob svim žrtvama i poginulim braniteljima u Domovinskom ratu na grkokatoličkom groblju u Petrovcima, zadušnu liturgiju za pok. Stjepana Radića u grkokatoličkoj župnoj crkvi u Petrovcima, posjet spomen sobi stradalih u Domovinskom ratu u Petrovcima te· prigodni domjenak na otvorenom. Zadušnicu koju je služio biskupski vikar mr.sc. Vladimir Sedlak, petrovački župnik pjevanjem su popratili rimokatolički župni zbor mladih iz Starih Jankovaca potpomognut mladima iz Vinkovaca i Mikluševaca. Za kratko promišljanje nakon pročitanih biblijskih čitanja dana poslužio je redak iz Matejevog evanđelja: „Ali ako sol obljutavi čime će se ona osoliti“ (Mt 5,13). Mnogim gostima ovo je bio prvi izravan susret s bizantsko-slavenskom tradicijom Katoličke Crkve, a dojmljiv je bio i svečano pjevani poklik: „Vječni mu spomen“ koji izražava srž poimanja uspomene na pokojnika u tradiciji kršćanskog Istoka.