Detalji

1. siječnja:  Početak nove građanske 2021. godine

Osmi dan nakon rođenja Josip i Marija, kako to propisuje Mojsijev Zakon, podvrgoše dijete obredu obrezanja i tom prilikom dadoše dječaku ime Isus (= Spasitelj), kako je to već kod navještenja rekao arkanđeo Gabriel. Obrezanje je bilo vanjski znak saveza između Boga i izabranog naroda. Starozavjetno obrezanje slika je novozavjetnog krštenja. Sveti Pavao pak kaže: Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego novo stvorenje (Gal 6, 15).

TROPAR Obrezanju, glas 1.: Isuse, koji sjediš u nebu na prijestolju sjajnom poput ognja zajedno s vječnim Ocem i božanskim svojim Duhom, Ti si se izvolio roditi na zemlji od Djevice netaknute od muža kao Majke svoje. Zato si bio i obrezan kao čovjek u osmi dan. Slava predobromu Tvojemu naumu! Slava promislu Tvojemu! Slava silasku Tvome! Jedini Čovjekoljupče!

KONDAK Obrezanju, glas 3.: Gospodar sviju trpi obrezanje. On koji je dobar obrezuje ljudske grijehe i daje danas spasenje svijetu. Na nebu se raduje i Stvoriteljev veliki svećenik  Bazilije, svjetlonosni i božanski pouzdanik Kristov.

SVETI BAZILIJE VELIKI, nadbiskup kapadocijski

Rodio se godine 329. u Cezareji, u pokrajini Kapadociji, u obitelji svetaca, od bogatih i bogobojaznih roditelja Bazilija i Emilije. Školovao se u Novoj Cezareji, Carigradu i u Ateni. Uputio se u Egipat, Siriju, Mezopotamiju i Palestinu da vidi kako tamo žive monasi. Po povratku proda imanje što ga naslijedi od oca i podijeli siromasima, a sam ode u pokrajinu Pont i u planinama uz Crno more sagradi manastir. Broj monaha rastao je iz dana u dan. Za njih je napisao Velika i Mala pravila, koja su do danas izvorom pravila monaškog života cijeloga kršćanskog Istoka. Za svećenika je zaređen 364. godine, a 370. izabran je za biskupa Cezareje. Uz svoju rezidenciju dao je sagraditi gostinjac za putnike i strance te bolnicu. Cijeloga života vodio je veliku borbu protiv krivovjernih Arijevaca. Umro je 1. siječnja 379. godine. Ovaj crkveni otac napisao je mnoga bogoslovska, apologetska, monaška i pravna djela. On je sastavio i liturgiju koja se služi više puta u godini. Časti ga Istok i Zapad kao jednog od najvećih teologa i otaca.

TROPAR, glas 1.: Po svoj zemlji pronijelo se propovijedanje tvoje i ona je prihvatila tvoju riječ, kojom si ti naučavao ono što je ugodno Bogu. Objašnjavao si bît stvari, uljepšavao ljudske običaje. O kraljevski svećeniče, časni oče Bazilije, moli Krista Boga, da se spase naše duše!

KONDAK, glas 4.: Pokazao si se nepokolebljivim temeljem Crkve, učeći sve ljude sigurnom vladanju nad sobom, što si i svojom naukom potvrđivao, o svjetlilo s neba, časni oče Bazilije!

 

Detalji

Na svetkovinu Rođenja Gospodnjega  Božić, u grkokatoličkoj župi Mikluševci, u Slavoniji, župnik o. Roman Stupjak, pred okupljenom je zajednicom uručio Antunu Ljikaru Papin blagoslov i poklon Crkvenog odbora za 65. godina predvođenja pjevanja u crkvi. Antun Ljikar rođen je 1935. i od djetinjstva je dolazio u crkvu te vrlo rano potsao glavnim pojcem – predvoditeljem pjevanja na svetoj liturgiji. Njegova supruga Leona ga je cjeli život podržavala u njegovom služenju svojo župnoj crkvi Rođenja presvete Bogorodice u Mikluševcima. U sretnom i dugogodišnjem braku imaju dvije kćeri Melanku i Olenku. Služba crkvenog pojca ili pjevača vrlo je važna u grkokatoličkim župama upravo stoga jer se sav narod uključuje u pjevanje crkvenih obreda te je uloga pretpjevača bitna. Mikluševci su sačuvali vrlo vrijedne starinske napjeve rusinske tradicije u crkvi, dijelom zahvaljujući i pjevaču Antunu, koji je i u najtežim vremenima za Crkvu u vrijeme komunizma, redovno dolazio na bogoslužje i pjevao. Čestitamo!

 

Detalji
 
Na Badnjak, 24. prosinca, vladika križevački Milan Stipić služio je u jutarnjim satim Večernju s Liturgijom sv. Bazilija Velikoga u Katedrali Presvete Trojice u Križevcima. Navečer je služio božićno bdjenje - Veliko povečerje s Litijom. Na samu svetkovinu Rođenja Gospodnjega - Božić - služio je svečanu božićnu liturgiju u grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima, u petak 25. prosinca, služio je križevački vladika Milan Stipić. U homiliji mons. Stipić je kazao kako svi događaji iz povijesti spasenja od Abrahama do Mojsija, od svih proroka Staroga zavjeta, sva njihova nadanja, iščekivanja, sve to doživljava vrhunac u trenutku Kristova dolaska na svijet. ''Dolazak Bogočovjeka označava prekretnicu u povijesti čovječanstva, jer neprekidno čovjekovo traganje za Bogom dolazi u vrijeme traganja Boga za čovjekom. Među nas dolazi Krist, onaj koji je prvorođenac od Oca, onaj koji je pun milosti i istine, onaj koji je Bog od Boga i svijetlo od svijetla“, istaknuo je mons. Stipić. ''Naš nebeski Otac odlučio je čovječanstvu objaviti sve o sebi pokazavši nam svoja svojstva i koliko nas ljubi i to čini upravo kroz dolazak na svijet svojega Sina i kroz njegovo rođenje u skromnoj Betlehemskoj špilji. Na ovaj način Bog prima iskustvo ljudskoga života na sebe, ljudske patnje, ali i ljudske smrti. Na taj način On postaje ljudima blizak i prisutan u svim našim životnim okolnostima“, kazao je mons. Stipić. ''Bog je naš nebeski otac, koji je spreman sve učiniti za ljudski rod i za naše spasenje. Na ovaj način mi postajemo

Detalji

KRIST SE RAĐA - SLAVITE GA!   HRISTOS RAŽDAJETSJA - SLAVITE JEGO!

TROPAR, gl. 4.: Rođenje tvoje, Kriste Bože naš, zasja svijetu svjetlom spoznaje. Po njem zvjezdoznanci naučiše zvijezdom klanjati se Tebi, Suncu pravde, i u tebi vidjeti Zoru s visine: Gospode, slava Tebi.

Roždestvo tvoje, Hriste Bože naš, vozsija mirovi svjet razuma: v nem bo zvjezdam služaščiji zvjezdoju učahusja, tebje klanjatisja solncu pravdi, i tebje vjedjeti s visoti vostoka: Gospodi, slava tebje.

KONDAK, gl. 3.: Djeva danas rađa Vječitoga, i zemlja Neizmjernomu prinosi spilju. Anđeli s pastirima slavoslove, a mudraci zvijezdom predvođeni putuju: Jer kao nejako dijete radi nas rodi se predvječni Bog.

Djeva dnes presuščestvenago raždajet, i zemlja vertep nepristupnomu prinosit. Angeli s pastirmi slavoslovjat, volsvi že so zvjezdoju putešestvujut: nas bo radi rodisja otroča mlado, prevječnij Bog.

 

Detalji

STIHIRE OCIMA, psalmi hvale na Jutrenji:

Podigni snažno glas svoj, Sione, grade Božji, i navijesti božanski spomen otaca, te s Abrahamom pohvali Izaka i vazda slavnoga Jakova! Evo s Judom i Levijem uzveličajmo velikoga Mojsija i čudesnoga Arona, s Davidom proslavimo Jošuu i Samuela. Zaplješćimo i božanskim pjesmama zapjevajmo predblagdansku hvalu Kristu Bogu, moleći njegovo milosrđe i svijetu obilje milosti.

Dođi, Ilijo, koji si nekoć sjedio na božanstvenim  ognjenim kolima, i bogomudri Elizeju, s Ezekijelom i Jošijom, i zajedno se radujte! Zaigrajte skupa,  dvanaestorice časnih i bogonadahnutih proroka i pravednika, i pjesmama zapjevajte Kristovu rođenju! A vi, preblaženi mladići, koji ste rosom Duha u peći ugasili  plamen, molite za nas Krista, da dušama našim pošalje obilje milosti!

Djevica naviještena odvijeka na zemlji u proročkim viđenjima, pokazala se Bogorodicom! Navijestiše ju mudri patrijarsi i zborovi pravednih s kojima u kolu zaigraše i plemenite žene: Sara, Rebeka, Rahela i Ana, sa slavnom Mirjam, sestrom Mojsijevom. Raduju se s njima svi krajevi svijeta i sva stvorenja slave jer dolazi se u tijelu roditi Svestvoritelj i Bog, darujući nam obilje milosti!

TROPAR predblagdana Rođenja, glas 4.:  Spremaj se, Betleheme, otvori se svima Edene! Uresi se, Efrato, jer od Djevice procvjeta u spilji Drvo života! Njezina utroba posta duhovnim rajem, u kojem se nalazi božansko Drvo. Od kojeg jedeći, bit ćemo živi, a ne umrijeti kao Adam. Krist rađa se, da obnovi nekoć palog čovjeka.

KONDAK, predblagdana Rođenja, glas 1.: Veseli se, Betleheme! Spremaj se, Efrato! Jer gle, Ovčica nosi u utrobi Velikog Pastira, i hita da ga porodi. Njega bogonosni Oci duhom promatraju, raduju se i s pastirima slave Djevicu koja ga doji.

IKOS: Promatrajući svjetlost tvog sjajnog poroda, Djevice, bogoljubni Abraham i slavni Izak sa svim zborom svetih okupljaju se kod Gospoda i privode sva stvorenja radosnom tvom dočeku. Jer objavila se ona koja svima nosi radost i u svom krilu zače onoga koji nekoć u Babilonu čudesno sačuva mladiće nepravedno u peć bačene! Njega duhom promatraju, raduju se i s pastirima slave Djevicu koja ga doji.

 

Detalji

Draga braćo i sestre!

Božićni post, liturgijski himni i čitanja prethodnih nekoliko tjedana pripremaju nas na otajstvo  Kristova rođenja koje ovih dana radosno proslavljamo.  Svi događaji iz povijesti spasenja od Abrahama, Mojsija, svih proroka Staroga zavjeta, njihove nade i iščekivanja, doživljavaju svoj vrhunac u trenutku Kristovoga rođenja. Dolazak bogočovjeka na svijet označava prekretnicu u povijesti čovječanstva jer od neprekidnog čovjekovog traganja za Bogom dolazimo u vrijeme Božje potrage za čovjekom. Među nas dolazi Krist, onaj koji je Jedinorođenac od Oca, pun milosti i istine (usp. Iv 1, 17-18). Bog od Boga i Svjetlo od Svjetla (Vjerovanje). Naš nebeski Otac odlučio je cijelom čovječanstvu objaviti sve o sebi, pokazati nam svoja svojstva i koliko nas ljubi i to čini kroz dolazak na svijet svojega Sina i kroz njegovo rođenje u skromnoj Betlehemskoj špiji. Na ovaj način naš Bog prima na sebe iskustvo ljudskog života, ljudske patnje, ali i ljudske smrti. Na taj način On postaje ljudima blizak i prisutan u

Detalji
(Kateheza pape Benedikta XVI.)
 
Božić je već prvina „sacramentum-mysterium paschale”, to jest početak središnjeg otajstva spasenja koje ima svoj vrhunac u muci, smrti i uskrsnuću, jer Isus počinje prinositi sebe u ljubavi od prvog trenutka svoga ljudskog postojanja u krilu Bogorodice Marije. Božićna je noć zato duboko vezana uz veliko noćno pashalno bdjenje, kada se otkupljenje ostvaruje u slavnoj žrtvi Gospodina umrlog i uskrslog. Same jaslice, kao slika utjelovljenja Riječi, u svjetlu evanđeoskog izvješća, već aludiraju na Uskrs i zanimljivo je promatrati kako se na nekim ikonama s motivom Isusova rođenja u istočnoj tradiciji, Djetešce Isus predstavlja zavijeno u pelene i položeno u jasle koje imaju oblik groba; aluzija je to na čas u kojem će on biti skinut s križa, povijen u platno i položen u grob iskopan u stijeni (usp. Lk 2, 7; 23, 53).
Ovo božićno vrijeme treba osloboditi previše moralističkog i sentimentalnog ruha. Slavljenje Božića ne predlaže nam samo primjere koje treba oponašati, kao što su Gospodinova poniznost i siromaštvo, njegova dobrohotnost i ljubav prema ljudima; već nam radije predstavlja poziv da pustimo da nas potpuno preobrazi Onaj koji je ušao u naše tijelo. Sveti Leon Veliki kliče: „Sin Božji… pridružio se nama i pridružio nam se na takav način da je Božje uniženje sve do ljudskog stanja postalo čovjekovo uzvišenje sve do Božjih visina” (Govor o Gospodinovu Rođenju 27, 2). Božje očitovanje ima za cilj naše dioništvu u Božjem životu, ostvarivanje otajstva utjelovljenja u nama.
Nakon što smo se klanjali Sinu Božjem utjelovljenom i položenom u jasle, pozvani smo prijeći na oltar žrtve. Tamo nam se Krist, živi Kruh koji je s neba sišao, pruža kao prava hrana za vječni život. I ono što smo vidjeli svojim očima, za stolom riječi i kruha života, ono što smo promatrali, ono što su naše ruke dotakle, odnosno utjelovljena Riječ, to naviještajmo s radošću svijetu i velikodušno svjedočimo čitavim svojim životom (Kateheza, 5. siječnja 2011.)

Detalji

Robert Taft

Duh istočnih obreda

 

Povijesna vrijednost svega što je dosad rečeno nije upitna. Međutim, mi nismo "antikvarijanci". Naše početno pitanje ostaje: jesu li istočni obredi i danas živa snaga u Crkvi? Ima li uopće kakvog značajnog mjesta u suvremenoj Crkvi za nešto "istočno"? Ne smijemo pomiješati "istočno" i "orijentalno" kad govorimo o istočnim  kršćanskim tradicijama. Ono "istočno" kod istočnih obreda bilo je zapravo Istočno rimsko carstvo, veliki dio kojega danas leži na "zapadu". Istina da neki istočni kršćanski obredi odišu nekom, za zapadnjaka, čudnom i egzotičnom atmosferom. Ali, odjielo ne čini čovjeka. Bit istočnog kršćanstva ne može se suziti na određene egzotične aspekte njihovih obreda i napjeva, koji su ipak proizvod vremena i podložni su promijeni.

Istočno katoličanstvo nije katoličanstvo u nekom starinskom ruhu, već određeni "stil" kršćanstva, poseban kršćanski "duh" koji je trajne vrijednosti. Ono je jednako prihvatljivo i uklopljivo u povijesnu i kulturnu evoluciju svijeta kao što su to zapadne tradicije, kako nas to sada uči

Detalji

POVODOM 150. OBLJETNICE PROGLAŠENJA SVETOGA JOSIPA ZAŠTITNIKOM SVEOPĆE CRKVE
(Neslužbeni prijevod, IKA, Zagreb)

Očevim srcem (Patris corde): tako je Josip volio Isusa, kojega sva četiri Evanđelja nazivaju „sinom Josipovim“.[1]

Matej i Luka, dvojica evanđelista koja ističu njegovu osobu, govore malo, ali dovoljno kako bi se jasno vidjelo kakav je otac bio i koje mu je poslanje povjereno od Providnosti.

Znamo da je bio skromni stolar (usp. Mt 13, 55), zaručen s Marijom (usp. Mt 1, 18; Lk 1, 27); „čovjek pravedan“ (Mt 1, 19), uvijek spreman izvršiti volju Božju očitovanu u njegovom Zakonu (usp. Lk 2, 22.27.39) i kroz četiri sna (usp. Mt 1,20; 2,13.19.22). Nakon dugog i zamornog putovanja od Nazareta do Betlehema, svjedočio je Mesijinu rođenju u staji, jer drugdje „za njih nije bilo mjesta“ (Lk 2, 7). Svjedok je štovanja pastira (usp. Lk 2, 8 – 20) i mudraca (usp. Mt 2, 1 – 12), koji su predstavljali izraelski narod i poganske narode.

Detalji

TROPAR, glas 3.: Neka se veseli nebo, neka se raduje zemlja! Jer učini moć Gospod rukom svojom. On smrću satre smrt, prvijenac postade iz mrtvih, od ponora paklena izbavi nas, i dade svijetu veliku milost.

TROPAR Ocima, glas 2.: Ti si opravdao praoce po vjeri i po njima si već unaprijed odabrao Crkvu iz svih naroda za zaručnicu. U slavi se raduju sveti, jer je iz njihova sjemena proizišao blagoslovljeni plod, ona koja je Tebe bez sjemena porodila. Po njihovom zagovoru, Kriste Bože, smiluj nam se!

KONDAK, glas. 6.: Vi se ne pokloniste rukotvorenom liku, nego oboružani nevidljivom snagom, o presretni, proslaviste se u ognjenoj muci. Stojeći pak usred nepodnošljivog plamena, prizivatse Boga: Požuri, o Milosrdni, i pohitaj nam milostivo u pomoć, jer Ti to možeš i hoćeš!

KONDAK Luciji, glas 3.: Slavnu tvoju borbu veličamo žarkom ljubavlju, slaveći te i štujuć kao čistu djevicu i pobjednicu, jer nisi tražila druge ljepote do li Kristove! Prezrela si sve što je prolazno, mudra Lucijo, i kad ti odrubiše glavu okrunjena si krunom neprolaznosti.

POSLANICA, zač. 257. (Kološanima 3, 4-11)

Braćo, kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi. Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu – to idolopoklonstvo! Zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. Tim ste putom i vi nekoć hodili, kad ste u tome živjeli. Ali sada i vi odložite sve! Gnjev, srdžba, opakost, hula, prostota van iz vaših usta! Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja! Tu više nema: Grk – Židov, obrezanje – neobrezanje, barbar – skit, rob – slobodnjak, nego sve i u svima – Krist.

EVANĐELJE, zač. 76. (Luka 14, 16 - 24)

U ono vrijeme reče Isus: Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: ‘Dođite! Već je pripravljeno!’ A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: ‘Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.’ Drugi reče: ‘Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.’ Treći reče: ‘Oženio sam se i zato ne mogu doći.’«
»Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: ‘Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.’ I sluga reče: ‘Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.’ Reče gospodar sluzi: ‘Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.’ A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere.«