Na Istoku, kao što je poznato, na savršenstvo duhovnoga života se gleda kao na odsjaj slike Božje u čovjeku. Dakle, prema grčkim ocima, 'slika je Božja u čovjeku' slika Krista, Logosa, vječno rođena u Očevom promislu. U suglasju s tim izvanrednim primjerom, ljudska je osoba rođena duhovno u molitvi. Napredujući rast se pokazuje kao stjecanje mudrosti, spoznaje, uvida. Kršćanska spoznaja nije suhoparno, sterilno znanje, već je to svjesno razumijevanje  stvarateljske i spasiteljske Božje riječi, riječi koja zahtjeva od ljuske osobe odgovor. Molitva, kao dijalog s Bogom, je stoga tipično kršćanska mudrost, istinska filozofija. Sveti Ivan Klimak (pisac Ljestvice) kaže: “Molitva je zbog svoje naravi razgovor i sjedinjenje čovjeka s Bogom i zbog svoje djelatnosti ona je djelatna te uzdržava svijet i donosi pomirenje s Bogom. Ona je majka i kćerka suza, umilostivljavanje radi grijeha, most preko napasti, zid protiv nevolja, razbijanje sukoba, djelo anđela, hrana svih duhovnih bića, buduća sreća, nevidljivo napredovanje, hrana duše, prosvjetljenje uma, sjekira za očaj, iskaz nade, riznica samotnjaka, umanjenje bijesa, ogledalo napretka, ostvarenje budućnosti, znak slave. Za onoga tko istinski moli, molitva je sudište, sudnica i sud Gospodnji prije nego što sud dođe.“