Prva redovna grkokatolička liturgija u Zadru -  video i fotogalerija

Na Križupoklonstvenu nedjelju, 7. ožujka 2021., u Zadru je započelo redovno bogoslužje za grkokatolike, u crkvi Svetoga Duha, koju je Zadarska nadbiskupija ustupila na korištenje Križevačkoj eparhiji. Liturgija će se za sada redovito služiti svake prve nedjelje u mjesecu. Božansku liturgiju služio je vladika križevački Milan Stipić, uz susluženje o. Marjana Jeftimova, župnika Jastrebarskog i Zadra, o. Ivana Čupića, župnika Gradca, đakona Livija Marijana, pastoralnog suradnika iz Zadra i đakona Jana Jakubova, čuvara grkokatoličkog svetišta u Kričkama. Na liturgiji se okupilo mnoštvo vjernika, u crkvi i crkvenom dvorištvu, iz samoga Zadra i okolice, uz pridržavanje protuepidemioloških mjera. Pjevanje, u kojem je sav puk sudjelovao, predvodili su pjevači iz župe Jastrebarsko, a glagoljaškim napjevom ''Zdravstvuj cesarice nebeska'' liturgiju su obogatile i pjevačice zadarskog ansambla ''Kantalice''. Vladika Stipić je u propovijedi govorio o pouzdanju u Križ Gospodnji, kojega mi kršćani štujemo kao istinsko drvo života. ''Dok su praroditelji ljudskoga roda Adam i Eva u Edenskom vrtu upali u grešnost jedeći sa zabranjenog drveta nasred božanskoga vrta, na Golgoti je izraslo novo drvo - Kristov Križ - koje je Kristovom smrću i uskrsnućem ljudskom rodu postalo drvom života i spasenja. Nitko nije bez križa u životu. Naša ljudska pala narav i sama nam donosi tolike križeve, muke i patnje u životu. Poteškoće, bolesti i sve što nosimo u životu, razna zla, stradanje, bolesti i sve nedaće nisu prokletstvo, nego nas mogu dovesti upravo do vječnoga života. Bog ne želi da trpimo, ali dopušta to jer nositi križ znači prihvatiti trpljenje, patnju i muku i dati joj skroz drugi smisao. Trebamo prihvatiti križeve jer su Božji dar,

STOJDRAGA (IKA) 06.03.2021. / 18:58

U žumberačkoj Župi sv. Jurja u Stojdragi Zadušna subota proslavljena je 6. ožujka euharistijskim slavljem koje je predvodio biskupski vikar o. Daniel Vranešić. Suslužili su mjesni župnik protojerej Milan Vranešić, župnik karlovački protojerej Željko Pajić, župnik metlički protojerej Mihajlo Hardi i župnik sošičko-kaštanski o. Zoran Vladušić. U propovijedi stavrofor Pajić okupljenim vjernicima govorio je o vremenu Velikog posta tj. korizme. To je vrijeme u kojem je svaki vjernik pozvan promišljati o svom vlastitom kršćanskom identitetu. Dio kršćanskog identiteta svakako je i molitva za svoje pokojnike. “Iako se nalazimo u vremenu ograničenja zbog pandemije korona virusa. Iako su ispraćaji naših pokojnika zbog svih ograničenja svedeni na svega nekoliko osoba na sprovodima, mi kao vjernici znamo da je i tada Bog sa nama. Bez obzira na sve okolnosti nikada ne smijemo zaboravit da je Bog s nama. Mi smo zemaljska Crkva, a u

KANON ČASNOMU I ŽIVOTVORNOMU KRIŽU KRISTOVU
Grgura Sinajskog,  glas 4.:

PJESMA 1.

IRMOS: Otvorit ću usta svoja i napunit se Duha, izreći ću pohvalu Kraljici Majci svečano svetkujući i radosno zapjevati Tvojim čudesima.

- Slava Gospode časnomu Križu Tvojemu!

Križu svesilni pohvalo apostola, utvrdo prepodobnih,  stiježe vjernih, slavo svetitelja i mučenika, pobjedo i utvrdo svih koji te slave!

Križu prečasni, silo četverokraka, uresu apostola i snago mučenika, pokazao si se zdravljem nemoćnika, uskrsnuće mrvima, uzdignuće palima.

Slava: Križu ti mi budi sila, snaga i moć, izbavitelj i jurišnik na one koji me napadaju, štit i čuvar, pobjeda i utvrda moja: vazda me zaklanjaj i štiti.

I sada: Kada si ugledala svog Sina na križu, Neporočna, mač boli probode ti dušu; uskliknula si jecajući bolno: Sada se proslavila snaga križa!

PJESMA 3.

IRMOS: Pjesmopojce svoje, Bogorodice, koji se u zbor okupiše, duhovno učvrsti i božanstvenom slavom svojom učini ih dostojnima vijenca slave, živi i nepresušni Izvore.

Ugljanski troptih, pronađen u mjestu Ugljan na otoku Ugljanu

U Zadru je tijekom čitave povijesti bio uz latinski prisutan i grčki ili bizantski obred. Ostaci bizantske liturgijske baštine vidljivi su u arhitekturi mnogih starih zadarskih crkava, u crkvenoj umjetnosti ikona i fresaka i glagoljaškom pjevanju koje ima tragova istočnog crkvenog pjevanja. Postoje zapisi koji svjedoče o bizantskoj liturgiji koja se u Zadru dugo vremena povremeno služila. Tako papa u jednom dokumentu iz 13. st. hvali zadarski kaptol sv. Anastazije (Stošije) kako revno u katedrali čuvaju i grku liturgiju. Dominikanci, koji su osnovali i vodili jedno od najstarijih sveučilišta u Zadru, u 13. st., sve do 19. st. su u crkvi sv. Dominika (čija sakristija je drevna crkva sv. Platona), na grčkom slavili Liturgiju sv. Ivana Zlatoustog u određene dane. Najupečatljivi ostaci bizantske liturgijske kulture su ikone, kojih u zadarskim muzejim i crkavama ima nemali broj. Zbirka ikona u zadarskom Narodnom muzeju i u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti je osobito bogate. Zbirka je nastala  prilikom osnivanja Galerije umjetnina 1948. godine kada je iz splitske Galerije umjetnina posuđeno, a potom odlukom Povjerenstva za prosvjetu NO za Dalmaciju prešlo u vlasništvo zadarske Galerije 14 ikona. Iste je godine iz zbirke Tartaglia u Splitu zadarskoj zbirci pripalo još 17 ikona. Godine 1954. otkupljena je najvrjednija ikona ove zbirke ''Ugljanski triptih'' nepoznatog autora iz ranog XIV. st. koja je izložena na Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru. Ikone datiraju od XIV. do XIX. stoljeća i pripadaju kretsko-venecijanskoj školi, bokokotorskim radionicama, potom tu su ruske ikone i grčki pučki radovi. Kvalitetom se izdvaja Krštenje u Jordanu, kretsko-venecijanski rad iz XVI. st.

Jedna od najdragocjenijih je triptih pronađen na otoku Ugljanu u mjestu Ugljan - tzv. Ugljanski triptih. To je trodjelna slika s prikazom

U četvrtak, 4. ožujka 2021., Sveta Stolica objavila je da je don Ranko Vidović, koji je do sada obnašao službu župnika i upravitelja Prasvetišta Gospe od Otoka u Solinu, imenovan novim hvarskim biskupom. 

Don Ranko Vidović rođen je 6. svibnja 1961. u Vidonjama od roditelja pok. Gabrijela i pok. Anđe r. Ćerlek kao treće od jedanaestero djece. Nakon završene osnovne škole u Mliništu kod Metkovića, pohađa sjemenišnu gimnaziju u Splitu (1976.-1980.). Potom upisuje Teologiju u Splitu kao bogoslov Splitsko-makarske nadbiskupije. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1986. u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu. Od 1986. do veljače 1988. vršio je službu župnog vikara u Kaštel Kambelovcu. Zatim preuzima službu župnika Župe Gospe od Milosrđa u Splitu gdje ostaje do 2014. godine. Te godine je imenovan župnikom i upraviteljem Prasvetišta Gospe od Otoka u Solinu te dekanom Solinskog dekanata. Osim toga, u više saziva bio je članom nadbiskupijskoga prezbiterskoga i pastoralnog vijeća. U svom zahvalnom govoru, novoimenovani biskup je između ostaloga rekao: ''Molim naše nadbiskupe, braću svećenike, redovnike i redovnice da mi pomognu svojim molitvama. Nas koji smo se posvetili službi u Crkvi kao zaređeni službenici i Bogu posvećene osobe veže posebna neraskidiva nit brige jednih za druge kroz uzajamnu molitvu. Ne zaboravite, braćo i sestre, da na to računam i bez toga ne mogu!

Čestitamo! Na mnoga ljeta!


 

U utorak, 2. ožujka 2021., mons. Milan Stipić, vladika križevački, zajedno s o. Marjanom Jeftimovim, župnikom Jastrebarskog i Zadra, o. Zenjom Zastavnim, župnikom Radatovića i Splita i o. Livijom Marijanom, đakonom Dalmatinskog grkokatoličkog vikarijata, preuzeo je crkvu Svetoga Duha od don Tomislava Dubinka, župnika zadarske župe sv. Ante - Smiljevac, na čijam se području nalazi ova crkva koju je Zadarska nadbiskupija dodijelila za potrebe grkokatolika na zadarskom području. Crkva Svetog Duha ili Gospe od žalosti jednobrodna je crkvica sa zvonikom na preslici i dva manja zvona te malom sakristijom. Sagrađena je u 18. st. i u više navrata obnavljana. Nekada je bila vlasništvo plemićke obitelji Erco. Crkva ima oltarnu sliku (palu) Silaska Svetoga Duha uokvirenu mramorom te kip Gospe od Sedam Žalosti, i kamenu škropionicu. Oko crkve je ograđeno dvorište s vrtom. Mons. Stipić služio dnevnu misu u novoj župnoj crkvi sv. Ante na Smiljevcu gdje je predstavio Grkokatoličku Crkvu i zahvalio se zadarskom nadbiskupu mons. dr. Želimiru Puljiću, koji je ustupio crkvu Svetoga Duha na korištenje grkokatolicima, kao i župniku don Tomsilavu Dubinku na susretljivosti i pomoći. Prva liturgija, koju će služiti vladika Stipić, služit će se na križupoklonstvenu nedjelju, 7. ožujka, u 16 sati, a za sada i svake prve nedjelje u mjesecu u isto vrijeme. Vladika Stipić je također dao interview Hrvatskom Radiju - Radio Zadar u kojem je govorio o grkokatolicima i o pastoralu za grkokatolike u Zadru.  

Slike:

JEDINSTVENA POVIJEST I BAŠTINA IRAČKIH KRŠĆANA

Ususret Papinom pohodu Iraku

Metropolije i biskupije Asirske Crkve Istoka  do 13. st.

Od 5. do 8. ožujka papa Franjo će posjetiti Irak i tom prigodom slavit će euharistiju na kaldejskom ili istočno-sirskom obredu. Kaldejski ili istočno-sirski obred je jedan od istočnih kršćanskih obreda kojim se služe katolički Kaldejci u Iraku i katolički Siro-Malabarci u Indiji kao i drevna Crkva iz koje su ove nastale: Asirska Crkva Istoka u Iraku, Indiji i drugdje u svijetu. Sam naziv obreda jasno određuje tu liturgijsku baštinu kao sirsku, jer se temelji na siro-aramejskom jeziku Isusova zemaljskog etnika, i kao istočnu – čime se specificira razlika od zapadno-sirskoga obreda koji se isto temelji na siro-aramejskom jeziku i kulturi, ali je različit od istočnoga i njime se služe neke druge Crkve, a to su na Bliskom Istoku: Siro-jakobitska Crkva, Siro-katolička Crkva, Maronitska katolička Crkva i u Indiji Malankarska pravoslavna Crkva i Siro-Malankarska katolička Crkva. Istočno-sriski obred se nekada naziva i asirsko-kaldejskim obredom, da se označe dvije zajednice – tzv. “nestorijanskih“ Asiraca i katoličkih Kaldejaca kao njegovih glavnih nositelja, a u literaturi nailazimo i na nazive siro-kaldejski, perzijski ili mezopotamijski obred.

Veličanstvena i tragična povijest istočno-sriskih kršćana

Jednu od najfascinantnijih, ali i izrazito tragičnih povijesti u kršćanstvu imala je Crkva Perzije, poznata i kao ''Crkva Istoka'' ili jednostavno ''Asirska Crkva'', a koja se dugo vremena nazivbala i ''nestorijanska'', a njezini pripadnici ''nestorijanci''. Od te Crkve

Od nedjelje 7. ožujka 2021., započinje redovito mjesečno bogoslužje za grkokatolike u Zadru. Dobrotom Zadarske nadbiskupije, za potrebe bogoslužja je Križevačkoj eparhiji ustupljena crkva Svetoga Duha (ul. Franka Lisice 53-51). Crkva je poznata i kao crkva sv. Ante i crkva Gospe od žalosti. Na zadarskom području već živi znatan broj grkokatolika, od kojih su jedan dio grkokatolici iz Dalmacije od starine, a drugi novi doseljenici iz raznih krajeva Hrvatske kao i Ukrajinci, Rusini i Slovaci koji rade i žive na zadarskom području, za koje Križevačka eparhija započinje redovitu pastoralnu skrb. Križevački biskup Milan Stipić imenovao je o. Marjana Jeftimova, župnika Jastrebarskog kao dušobrižnika i o. Livija Marijana, đakona, za pastoralnog suradnika, da skrbe o vjerskom životu grkokatolika u sjevernoj Dalmaciji. Za sada će se liturgija za grkokatolike služiti jednom mjesečno. Prvu će liturgiju u nedjelju 7. ožujka u 16 sati služiti križevački biskup Milan Stipić.

LOKACIJA CRKVE: https://goo.gl/maps/QqF4DBMQ1AN6eLzm6  


 

''Sinko, otpuštaju ti se grijesi!''

Druge nedjelje Velikoga posta čitanja nas upućuju na Božji dar oproštenja. “Sagriješismo! Grijeha je naših više nego pijeska morskoga. Ali, oprosti nam, Stvoritelju svijeu, da primio neuvele vijence!“ – pjeva kondak te nedjelje. Iz Poslanice Hebrejima čitamo upozorenje da nipošto ne zanemarimo toliko spasenje, tj. nezasluženu blagodat oproštenja koju nam je darovao nitko drugi do li sam Bog u Sinu svome Gospodu Isusu Kristu. Na nama je da taj dar slobodno i s ljubavlju prihvatimo. Jer da je po goloj pravdi, tko bi se spasio!? Ali Gospod je u svojoj ljubavi sišao i pripravio nam spasenje kao dar. Postao je za nas čovjekom, uzeo na sebe našu ljudsku narav i svu njenu bijedu i krhkost da ju preobrazi i spasi od Zloga i vlasti smrti. U Evanđelju po Marku kojega slušamo ove nedjelje vidimo to na djelu. U Kafarnaumu Gospod liječi sve koje su mu donosili. Daruje iscjeljenje svima kao nezasluženi dar ljubavi. Međutim, u tom evanđeoskom odlomku vidimo da se čovjek mora potruditi doći do Gospoda svojom slobodnom voljom i sa sviješću o svojoj grješnosti. Toliko svatko može napraviti. Nema toga što čovjek ne bi napravio da ozdravi od neke smrtne tjelesne bolesti. U ovom evanđelju vidimo kako se četvorica vrlo smiono i dovitljivo snađoše dovesti svoga bolesnoga prijatelja do Gospoda Isusa spustivši ga kroz krovni otvor. Vjerovali su i nadali se u gotovo nemogućim uvjetima.

Sam Gospod to vidi i cijeni: “Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: 'Sinko, otpuštaju ti se grijesi'“. Grijeh je bolest, ne samo duše, već i čitavoga čovjeka jer je po grijehu neposluha na ljudski rod došla smrt kojoj vodi svaka ljudska bolest. Zato nas Gospod poziva na cjelovito ozdravljenje, na ozdravljenje cijeloga našega bića i duha, i duše i tijela. A to počinje pokajanjem i primanjem dara oproštenja. Veliki post nas poziva upravo na to. Snađimo se, porušimo zidove i barijere do Boga u svom životu, dođimo pred Gospoda poput ovoga bolesnika i primimo dar ozdravljenja, dar spasenja. Pomozimo i drugima doži do Gospoda Isusa, kao što su ova četvorica svom uzetom prijatelju.  I “ustanimo, uzmimo svoju (bolesničku) postelju i pođimo kući“, tj. vratimo se svom izvornom domu, a koje je Carstvo nebesko, i onoj izvornoj slici na koju smo stvoreni, a to je ikona Božja. Neke Crkve bizantskoga obreda spominju ove nedjelje i sv. Grgura Palamu, nadbiskupa solunskoga, koji je govorio o spasenjskom otajstvu svjetla, o nestvorenom Božjem svjetlu kojim nas Gospod obasjava i kojim dariva one koji se kaju i preobražavaju u svoju izvornu bogolikost. 

Sada nasta vrijeme rada, pred vratima je sud. Ustanimo dakle, i postimo! Prinesimo suze pokajanja s milostinjom, i zavapimo: Sagriješismo! Grijeha je naših više nego pijeska morskog. Ali oprosti nam, Stvoritelju sviju, da primimo neuvele vijence! (Kondak, glas 4.)


 

 
ZAGREB (IKA) 
U subotu 27. veljače 2021. u grkokatoličkoj župi sv. Ćirila i Metoda na zagrebačkom Gornjem Gradu obilježena je Zadušna subota. Liturgijsko slavlje u zagrebačkoj grkokatoličkoj konkatedrali predslavio je križevački vladika mons. Milan Stipić a suslužili su biskupski vikar Daniel Vranešić, žumberački dekan o, Nenad Krajačić, stenjevečki župnik o. Ivan Grinišin i protojerej stavrofor Milan Vranešić. Okupljenim vjernicima vladika Milan govorio je o važnosti molitve za svoje pokojnike koja se i istočnom obredu napose očituje na Zadušne subote. Vladika je pozvao vjernike da u vremenu korona pandemije ne zaborave važnost molitve ali i važnost međusobne komunikacije koja se može ostvariti i svim onim načinima koji neće ugroziti zdravlje. Na kraju liturgije služena je panahida za sve pokojne prilikom koje su čitana imena svih pokojnika.