NA GREGORIJANI U RIMU POSTAVLJENA IZLOŽBA POVODOM 400. OBLJETNICE MUČENIŠTVA SV. JOZAFATA
 
ACI Stampa/EWTN, Vatikan, 20. listopada 2023
 
Jedinstveni trenutak za Sveučilište Gregorijana u Rimu, gdje se održava "Izložba 'Da svi budu jedno' (Iv 17,21). o 400. obljetnici mučeništva svetog Jozafata Kunčevića". Izložba koja je otvorena 20. listopada 2023. na Gregorijani u Rimu, posvećena je obljetnici mučeništva svetog Jozafata Kunčevića (Kuncewycza) (oko 1580.-1623.), apostola jedinstva kršćana. Sveti JoSafat, monah Reda svetog Bazilija Velikoga, posvetio je svoj život jedinstvu kršćana. Život i djelo ovoga sveca Katoličke Crkve bizantskoga obreda obuhvaćaju područje Litve, Ukrajine, Poljske i Bjelorusije, a svjedoče o povijesnim vezama Grkokatoličke Crkve sa zapadnom Europom, a posebno s Rimom kao njezinim duhovnim domom. Godine 1623. Sveti Jozafat je mučen u Vitebsku, današnja Bjelorusija ili Belarus godine 1623. Godine 1643. proglašen je blaženim, a 1867. i svetim.
 
Jozafat je rođen kao Ivan Kuncewycz oko 1580. u Volodimiru u Voliniji, u današnjoj Ukrajini. Kao mladić preselio se u Vilnius (Litva), gdje je, prema očevim namjerama, trebao naučiti trgovački zanat. Godine 1604. stupio je u samostan Presvete Trojice u Vilniusu, koji je već bio u crkvenom zajedništvu s Rimom, i tom prigodom uzeo monaško ime Jozafat. Godine 1617., zajedno s kijevskim metropolitom Josipom Velaminom Ruckim (1574.-1637.), utemeljio je Red svetog Bazilija Velikog (bazilijanci). Kontemplativni oblik samostanskog života preobrazio je u intenzivnu duhovnu izgradnju, promičući red obrazovanih redovnika intenzivnog pastoralnog i misionarskog djelovanja, po uzoru na Red karmelićanki i Družbu Isusovu.
 
Imenovanje Jozafata nadbiskupom Polocka (Belarus) 1618. godine izazvalo je bijes protivnika crkvenoga zajedništva, osobito zbog Jozafatove neumorne aktivnosti te su se pojavile i oštre prijetnje protiv njega. Godine 1623. u Vitebsku su se prijetnje pretvorile u nasilna djela. Tako je 12. studenoga, nakon liturgije, vladiku Jozafata napala i ubila bijesna skupina nasilnika. Iste godine pokopan je u katedrali svete Sofije u Polocku, a njegov je grob ubrzo postao mjestom hodočašća i posebne blagodati. Tijekom ratova u 17. stoljeću protiv Moskve, da bi se spriječilo uništenje Jozafatovih relikvija od uništenja od strane ruske vojske, relikvije su premiještene iz Polocka te privremeno sakrivene na sigurnijim mjestima. Godine 1667. one su nakratko prenesene u samostan Presvete Trojice u Vilnius.
 
Od godine 1705. relikvije blaženoga Jozafata su odnešene iz Polocka i nikada više nisu vraćene, a čuvali su ih u gradu Biała, u današnjoj Poljskoj. Dok su bile ondje 1867. godine, papa Pio IX. proglasio je blaženoga Jozafata svetim. Godine 1873. ruska vojska skinula je relikvije s njihova oltara i sakrila ih ispod crkvenog poda gdje su ostale do 1915. Godine 1916. relikvije sv. Jozafata prenesene su u Beč, u crkvu sv. Barbare, a 1949. svečeve relikvije prenesene su u Rim gdje su stavljene pod zaštitu Giovannija Battiste Montinija, budućega pape Pavla VI. Od 25. studenoga 1963., odredbom pape sv. Ivana XXIII., tijelo svetoga Jozafata Kunčevića počiva pod oltarom svetog Bazilija Velikog u bazilici svetog Petra.
 
Izložba u Gregorijani prikazuje povijest kulta i lika svetoga Jozafata: slike, knjige i gravure mučenika. Po prvi put javno je izložena kanonska slika svetog Jozafata (1867.), naslikana za obred njegove kanonizacije, kao i nedavno ponovno otkriveni portret svetog Jozafata koji se pripisuje slikaru Sebastianu Conci (1680.-1764.). Izložbu je postavila Sigita Maslauskaitė-Mažylienė, a organiziralo ju je Veleposlanstvo Republike Litve pri Svetoj Stolici, u suradnji i pod pokroviteljstvom Malteškoga reda, predsjednice Parlamenta Republike Litve Viktorije Čmilytė-Nielsen, nadbiskupa metropolita Vilniusa Gintarasa Grušasa te vrhovnog nadbiskupa Ukrajinske grkokatoličke Crkve Svjatoslava Ševčuka. U organizaciji su također sudjelovali Papinsko sveučilište Gregorijana, Generalna kurija bazilijanskog reda svetog Jozafata, Papinski ukrajinski kolegij svetog Jozafata, Opatija svetog Nila iz Grottaferrate te Muzej povijesne baštine Crkve u Vilniusu. Izložbu su svečano otvorili kardinal Kurt Koch, prefekt Dikasterija za promicanje jedinstva kršćana, o. Mark Andrew Lewis. S.J., rektor Papinskog sveučilišta Gregorijana, mons. Gintaras Grušas, nadbiskup metropolita Vilniusa, Njegovo blaženstvo Svjatoslav Ševčuk, veliki nadbiskup Ukrajinske grkokatoličke Crkve, Sigita Maslauskaitė-Mažylienė, veleposlanica Republike Litve pri Svetoj Stolici, o. Robert Roman Lisseiko, OSBM, protoarhimandrit - generalni poglavar Bazilijanskog reda svetog Jozafata, o. Francesco De Feo, O.S.B., igumen opatije svetog Nila u Grottaferrati te Ottavio Bucarelli, ravnatelj Odjela za kulturnu baštinu Crkve (Jacob Stein i ACI Stampa).