18. listopada
Podrijetlom Grk iz Antiohije, u Siriji, rođen oko 10. godine poslije Krista, po zanimanju je bio liječnik, a izučio je i grčku filozofiju. Bio je uvršten u Sedamdesetoricu Isusovih učenika te zajedno s Kleopom vidio je uskrsloga Gospoda na putu u Emaus. Po silasku Duha Svetoga vratio se u Antiohiju i postao suradnikom apostola Pavla s kojim je putovao i u Rim. Nakon Pavlove smrti, propovijedao je evanđelje po Italiji, Dalmaciji, Makedoniji i u drugim krajevima. Prema predaji napisao je tri ikone presvete Bogorodice te ikone svetih apostola Petra i Pavla. Zbog toga se sv. Luka smatra osnivačem kršćanskog ikonopisa. Pod starost posjetio je kršćane u Libiji i u Gornjem Egiptu i zatim se vratio u Grčku. Osim evanđelja, koje je napisao oko 60. godine, Luka je napisao i Djela apostolska i oboje posvetio Teofilu, knezu Ahaje. U 84. godini života podnio je mučeništvo te je obješen o maslinu u gradu Tebi u Beociji. Moći su mu prenesene u Carigrad u vrijeme cara Konstancija. U ikonografiji se prikazuje s likom vola.
TROPAR, glas 5.: Svetoga apostola, Djela apostolskih pripovjedača, proslavljenog Luku, i sjajnog pisca Kristova evanđelja koje dotad ne bijaše zapisano u Kristovoj Crkvi, pohvalimo duhovnim pjesmama. Jer kao liječnik on liječi ljudske nemoći, naravne bolesti i slabosti dušâ te svagda moli za duše naše.
KONDAK, glas 2: Propovjednika istinske pobožnosti i pripovjedača neizrečenih tajna, pohvalimo zvijezdu Crkve, božanstvenoga Luku. Njega je Bog-Riječ, koji poznaje namisli srdaca, izabrao da s Pavlom bude mudrim učiteljem naroda.
