Glas svetih otaca rane Crkve aktualan je danas kao što je bio stoljećima prije. Njihovi životi, učenja, duhovno vodstvo i djela oblikovali su kršćansku Crkvu i zato ih nazivamo “ocima“. Ti sveti ljudi su oblikovali našu teologiju, isklesali Simbol vjere, uredili naše bogoslužje i ocrtali naše razumijevanje Svetoga Pisma. Evo deset razloga zašto su sveti oci jednako relevantni danas kao i nekada.

1. Biseri mudrosti

Spisi drevnih otaca Crkve su rudnici zlata. Stara patristička literatura puna je sjajnih bisera mudrosti kad je u pitanju kršćanski život i duhovni rast. Čitati te stare spise znači biti učenikom najeminentnijih autoriteta u životu Crkve. Oci su temeljito proučavali Bibliju i na temelju toga iznjedrili brojne komentare, homilije, pobožne spise i teološke traktate Ne samo to, mnogi su bili vrlo obrazovani i vrsni grčkom, latinskom i hebrejskom jeziku, poučeni u vještini retorike. Rezultat toga je da su mnogi patristički tekstovi bogati ljepotom stila, izričajem i sadržajem. Drevna otačka književnost je preživjela ispit vremena i trajno se čita kroz stoljeća sve do danas.

2. Modeli kršćanskog života

Sveti oci su bili duhovni divovi koji su nam pokazali primjer svetoga života utemeljenog u Kristu i Svetom Pismu. U većini slučajeva i često protiv njihove volje, ti su oci bili birani da budu na visokim crkvenim položajima zbog njihove mudrosti i umnosti, visokog stupnja duhovnosti, osobne svetosti i strogog asketizma kojeg su se držali. Čitajući njihova djela ne samo da imamo priliku zaviriti u njihove borbe i poteškoće, već gotovo svakoga od njih možemo upoznati vrlo intimno. Pruža nam se uvid u okolnosti u kojima su u osobnom i javnom životu morali djelovati. Otvara nam se njihov pogled na svijet, kultura u kojoj su živjeli, borbe koje su vodili, njihova snaga, njihove slabosti i što je najvažnije – kako su se trudili oko kršćanskoga savršenstva. Upoznati svete oce uranjajući u njihove spise može nam pomoći postati boljim kršćanima jer preko njihovih pisanih djela uspostavljamo s njima vrlo prisnu vezu. Ugledavajući se u te svete likove, oni nam postaju moralni kompasi i pomažu nam broditi na putu k Bogu.

3. Pouzdani kršćanski teolozi

Kao izravni baštinici apostolske vjere, upravo su ti veliki oci posvetili svoj život očuvanju vjere koja im je predana. Ovi velikani su hrabro branili Crkvu protiv brojnih stranih ideologija i vjerovanja koja su bila suprotna Kristovu nauku, Svetom Psimu i Svetoj Predaji. Brojne su se borbe vodile protiv istinske i prave vjere Krista i Crkve, i mnogi su sveti oci – pokušavajući izbjeći konfuziju i nered među svojim vjernicima – definirali i izložili zdravo pravovjerje. Ne odstupajući nimalo pred opasnostima, sveti su oci bili toliko vatreni branitelji prave vjere da su mnogi životom platili cijenu svjedočanstva. Za njih je očuvanje čistoće vjere i istine bilo vrijedno prolijevanja krvi.

4. Vječni nauk

Spisi crkvenih otaca se općenito smatra kaosnoantičkom književnošću, ali njihova su djela jednako relevantna suvremenom čitatelju kao i nekoć onom kasnoantičkom. Vječna učenja ovih velikih ljudi snažno progovaraju suvremenom čitatelju, poučavaju, ispravljaju i jasno ocrtavaju granicu između Života u Kristu i puteva ovoga svijeta. Sveti su oci posvetili svoje živote hraneći svoje crkvene zajednice i u tome su se mučili s istim poteškoćama, izazovima i borbama s kojima se i mi danas susrećemo, a raspravljali su i o suvremenim moralnim i etičkim pitanjima i temama kao što su pobačaj, rastava braka i istospolni odnosi. Ovi hrabri ljudi nisu bježali od takvih izazovnih tema zbog straha od protivljenja. Naprotiv, hrabro i jasno su naviještali Kristov nauk i nauk Crkve.

5. Autoritet otaca

Apostolski i rani crkveni oci naslijedili su vjeru od Krista i apostola. Oni su ne samo sačuvali vjeru nego su je na čudesan i zadivljujući način prenijeli onako kako su je i primili. Mnogi od njih bili su vrlo učeni ljudi i dobro su poznavali nauku, metode filozofije i retoričke vještine svoga doba. I koristili su te obrazovne vještine ne samo kako bi naučili vjeru, nego i naviještali, branili i širili istinu Evanđelja. Sveti oci su bili autoriteti i kao vrlo utjecajne osobe pokazali su se vrlo kompetentnima u zdravoj teologiji i stvarima kršćanskoga života.

6. Oblikovali su naše razumijevanje Svetoga Pisma

Jedan dio ranih crkvenih otaca bili su biblijski egzegete (tumači) koji su život posvetili ne samo proučavanju Pisma, već i učenju napamet mnogih knjiga i dijelova Svetoga Pisma. Spisi tih otaca zorno pokazuju dubinu njihova razumijevanja Pisma, što i ne začuđuje s obzirom na povijesnu i vremensku blizinu s nastankom biblijskih tekstova. Drugim riječima, biblijski egzegeta koji je živio svega jedno ili par stoljeća od nastanka neke biblijske knjige vjerojatno će bolje znati vrednovati i razumijeti kontekst i značenje teksta nego suvremeni biblijski učenjak. Grčki su oci, na primjer, bili izvorni govornici jezika na kojem je Novi zavjet napisan, a mnogi su dobro poznavali hebrejski. Nema sumnje da su ti oci razumijeli Bibliju u svjetlu povijesnog, političkog i sociološkog konteksta jer su sasvim razumijeli kulturu i okolinu u kojima je nastala.

7. Nude nam jedinstveni uvid

Spisi otaca su jedinstveni u stilu, sadržaju i obličju kao i pojedine biblijske knjige. Ustvari, djelo svakog autora otkriva nam samoga pisca, njegov izravni interes, osobnost, pastoralne brige, duhovna stajališta i viđenja, borbe i društvenu okolinu. Kratak popis nekih patrističkih djela pokazuje nam bogatstvo i šarolikost tema o kojima su pisali ovi drevni pisci:

• Želimo li nešto saznati o ranoj Crkvi, kako je bila ustrojena, službama i odnosima u njoj? Sv. Ignacije Antiohijski sve to dobro pokriva.
• Irenej Lionski zadire duboko u bitnu i sržnu ulogu apostolske predaje u Crkvi.
• Djelo sv. Atanazija: ‘O utjelovljenju’vrlo rječito objašnjava Kristov spasiteljski odgovor na pitanje nama svojstvene smrtnosti preko svog spasiteljskog djela.
• Bazilije Veliki snažno brani božanstvo Duha Svetoga i temeljito tumači trajno zajedništvo Presvete Trojice.
• Djelo sv. Ćirila Aleksandrijskog ‘O jedinstvu Krista’ je ključno u obrani Isusove božanske i ljudske naravi.
• Ivan Zlatousti, izvanredni biblijski egzegeta, napisao je brojna djela koja su neophodna za razumijevanje Biblije. Tu se osobito ističu komentari na Pavlove poslanice.

8. Spadaju u zajedništvo svetih

Općenito govoreći sveti oci pripadaju zajednici (općinstvu) svetih. Oni jesu prešli iz ovoga zemaljskoga života pred više stoljeća, ali oni žive i dalje kao članovi otajstvenoga Tijela Kristova. Zapravo, oni su u Kristu više živi nego mi sami, a mi smo s njima povezani u nerazdvojnom odnosu dokle god smo živi članovi Kristova Tijela. Stoga, kad čitamo djela otaca ti sveti i pobožni duhovni divovi ožive među nama. Naime, kada nastupi tjelesna i vremenska odijeljenost, povezanost s nekim se nastavlja preko napisanoga. Spisi otaca među nama jesu zapravo njihova prisutnost među nama, a njihove riječi su nam živa pouka.

9. Razotkrili su krivovjerja

U prvim stoljećima Crkve brojna su teološka krivovjerja prijetila kršćanstvu. Prije samog kraja 1. stoljeća, vidimo kako apostol Pavao upozorava svoje crkvene zajednice da budno bdiju radi krivih učenja i lažnih evanđelja (2 Kor 11, 4 i Gal 1, 6 - 9). Znatan broj velikih i svetih pastira ustalo je tada da vodi i brani Crkvu, rastumači pravu vjeru i suprotstavi se izazovima različitih krivovjerja. Crkveni su oci energično branili vjeru, bilo preko teoloških razlaganja, bilo na ekumenskim crkvenim saborima, kako bi Crkvi osigurali put kroz prijevarne vode krivovjerja. Nažalost, mnoga krivovjerja s kojima su se sveti oci morali suočavati žive i danas u našem vremenu. Čitanje svetih otaca, dakle, pomaže nam točno i istinito izraziti pravovjerje i braniti ga od stalnih prijetnji.

10. Uzori kršćanskoga života

Čitajući svete oce, upoznajemo se s dijelom poteškoća s kojima su se oni morali suočavati. Mnogi su se od njih morali suočiti s progonom, pritiscima, izgnanstvom i čak mučeništvom zbog Krista. Njihov život zorno svjedoči o tome što znači uzeti križ svoj i slijediti Gospoda (Mt 16, 24 - 26). Čitanje djela otaca pomaže nam razumijeti što znači trpjeti poradi pravednosti jer kršćanski život nikad nije pošteđen trpljenja i progona. Sveti su oci jasno razumijeli i naučavali da ovaj svijet prolazi, i da kao stanovnici ovoga svijeta moramo uvijek razlikovati ono bitno od nebitnoga i usredotočiti se na ono neprolazno. Kako naša sekularistička civilizacija postaje sve agresivnija prema kršćanstvu, čitanje crkvenih otaca postaje sve relevantnije i sve potrebnije kako bismo naćli hrabrosti suočavati se s protivljenjima i napadima.

đakon Livio Marijan