10. veljače (XXXIII. po Duhovima)

Kondak, glas 3.: Prikažimo Gospodu uzdahe carinika i, premda grješnici, približimo se Njemu kao Vladaru. On želi da se svi ljudi spase i daje oproštenje svima koji se kaju. Jer, premda Bog koji je bez početka kao i Otac, On radi nas čovjekom postade.

Stihire

Braćo, ne molimo se poput farizeja, jer tko se uzvisi bit će ponižen. Zato se ponizimo pred Bogom i posteći sa carinikom zavapimo: "Bože, očisti nas grješne."

Farizej uznositošću ponižen, a carinik kajanjem uzvišen, pristupiše Tebi, jedinomu Vladaru. Onaj hvaleći se izgubi svoje blago, a carinik ničim se ne hvaleći postade dostojan darova. Daj i meni takvih uzdisaja, Kriste Bože, jer si Čovjekoljubac.

Svemogući Gospode, znam koliko vrijede suze pokajanja: Ezekijela su spasile od vrata smrti, grješnicu su izbavile iz dugogodišnjih grijeha, a carinika uzdigle iznad farizeja. Zato Ti vapijem: Pribroji i mene k njima i pomiluj me! (Večernja Nedjelje o cariniku i farizeju, Posni tropjesnec/triod)