ZAŠTO SE OVIH PREBOŽIĆNIH DANA SPOMINJEMO PROROKA DANIJELA, TRI MLADIĆA I SVETIH PRAOTACA
“Vi se ne pokloniste rukotvorenom liku, o triput blaženi, već se oboružani nerukotvorenom Bîti proslaviste u muci ognja. Stojeći pak usred nepodnošljivog plamena, prizivaste Boga: Požuri se, Milosrdni, i pohitaj nam milostivo u pomoć, jer ti možeš sve što hoćeš!“ Kondak ocima, glas 6., Nedjelja Praotaca
“Triput blaženi“ mladići ili sveta tri mladića Azarja, Ananija i Mišael, rođaci proroka Danijela, bili su zajedno s njim odvedeni u babilonsko ropstvo gdje ih je kralj Nabukodonozor bacio u užarenu peć (u kojoj su ostali netaknuti) nakon što su se odbili pokloniti njegovu zlatnom liku s ostalim podanicima (Dan 3). Zašto ova biblijska priča uživa prilično značajno mjesto u našem bizantskom bogoslužju i obredu upravo pred Božić? Zato jer označava simbolički Utjelovljenje Gospoda Isusa Krista na nekoliko razina. Najprije, ona reflektira Danijelovu interpretaciju sna kojega je imao kralj Nabukodonozor (Dan 2, 31-35) u kojem je kip izrađen od dragocjenog kamenja razbijen kamenom - “stijenom iz planine ne ljudskom rukom isječenom“.
Crkveni oci su taj kamen razumijeli kao Krista, kojega se u bizantskoj himnografiji naziva “stijenom isklesanom ne od ljudske ruke“ (камень нерукосечный) iz “gore“ ili planine koja simbolizira Presvetu Bogorodicu. Snaga njegova dolaska u tijelu razbija “moć“ lažnih bogova ovoga svijeta, koji su ljudski “rukotvoreni“. Vjera trojice mladića u istinskoga Boga nadvladava “moć“ užarene peći Nabukodonozorove oholosti i lažnosti, predoznačavajući konačnu pobjedu Isusa Krista, Gospoda koji je smrt uništio. Tri mladića su najava prave vjere u pravoga, istinskoga Boga koji je Trojica, baš poput njih trojice. Drugo značenje užarene peći u kojoj su trojica mladića prošli neopaljeni jest što ona predstavlja utrobu Djevice i njezino djevičansko rođenje. Naime, njezino djevičanstvo je ostalo netaknuto i ona je ostala neopaljena ili nepovrijeđena premda je kroz nju prošao “izgarajući Oganj“ koji je Onaj Koji Jest, sâm Bog, kako se objavio Mojsiju upravo u gorućem grmu (Pnz 4, 24.). Danijel i tri mladića su daleki, povijesni vjerovjesnici istine, pravoga Boga i njegova dolaska na svijet. Oni predstavljaju svete praoce naše vjere, sve pravednike i bogobojazne i mudre od početka svijeta koji su znali tražiti, vjerovati i prepoznati ono pravo u životu, koji su znali očima srca i duše unaprijed "vidjeti" pravoga Boga. Zato i oni na nebu s nama na zemlji slave Njegov silazak među nas i raduju se ispunjenju svojih svetih snova. Radujmo se i mi, sanjajmo i vjerujmo.
Dok hodamo pomalo prema Betlehemu u ovo vrijeme predblagdana Božića, zahvalimo Gospodu što je sišao k nama, kao Dijete među djecom (ljudskom), što je ušao u “užarenu peć“ našega kaotičnoga svijeta, u naše užarene živote, i pretvorio sve to u mjesto sigurnosti, pa čak i mjesto spasenja. Jer spašavamo se u ovom svijetu i u ovom životu za onaj vječni. “ Požuri se, Milosrdni, i pohitaj nam milostivo u pomoć, jer ti možeš sve što hoćeš!“
