Sjemenište

Vjekovnu središnju vjersku, kulturnu i odgojnu ustanovu za grkokatoličku mladež najprije Marčanske, kasnije Križevačke eparhije, osnovao je veliki i zaslužni marčanski biskup Pavao Zorčić 1681. godine.

Kroz duge vjekove ova ustanova omogućila je da mnoga nadarena djeca steknu kvalitetnu naobrazu i dobar odgoj te tako postaju korisni članovi vjerskog, kulturnog, društvenog i javnog života Crkve u Hrvata i Hrvatske kao takve, ali i pripadnika drugih nacionalni grupac

Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu na Gornjem gradu osnovao je godine 1681. marčanski vladika Pavao Zorčić (1671. - 1685.), kupivši od plemenite obitelji Patačić kuću i preuredivši je za sjemenište, gdje se nalazila i kapela za bogoslužja.

Godine 1766. Sjemenište je teško stradalo u požaru. Preostala je samo prizemna prostorija u istočnomu dijelu, danas dvorana. Od 1768. do 1774. vladika Bazilije Božićković (1759. - 1785.) od temelja je gradio novu zgradu na dva kata. U njemu se nalazila i kapela sv. Bazilija Velikoga. Godine 1828., u vrijeme križevačkoga vladike Konstantina Stanića (1814. - 1830.), dograđen je sjeverni dio Sjemeništa i u njegovoj visini crkva sv. Bazilija Velikoga, posvećena 1830. godine.

Biskupski povjerenik za Grkokatoličko sjemenište i župnik sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu je o. Daniel Vranešić.

Grkokatolička konkatedrala sv. Ćirila i Metoda

Prvotna crkva sv. Bazilija Velikoga adaptirana je godine 1885. s time da je sagrađen 30 m visoki toranj, produžena je lađa (hram vjernih) i dograđeno svetište s kupolom. Crkva je dobila novo pročelje, pod, drveni strop i na južnome zidu, u visini I. kata sjemeništa, biskupski kor iz orahovine. Ahitekt je bio Herman Bollé (1845. - 1926.), a graditelj Mihael Faleschini. Zidove je oslikao  bojadisarski obrtnik F. Mitzka. Crkvena je lađa popođena keramičkim pločicama, a soleja i svetište terazzo podom. Ispred carskih vrata (dveri) u mozaiku je načinjen  orao raširenih krila (orlec). Drveni strop i pjevnice izradio je stolarski majstor Häckler, dva biskupska trona i carski tron Ivan Budicki (1843.-1914.), a drvenu konstrukciju ikonostasa iz orahovine Josip Šeremet.

Ikonostas je oslikao, donji niz s 13 i gornji sa 44 slike, slikar i ikonopisac Epaminondas Buczewski (Bučevski, 1843.-1891.), slikar iz Bukovine. Vitraji na rozeti (iznad kora), dva prozora na pročelju, kao i oni u svetištu "Sveti otac Hadrijan II. blagoslivlje sv. Ćirila i Metoda" i "Tri Svetitelja" (sv. Bazilije Veliki, sv. Grgur Bogoslov, sv. Ivan Zlatousti) izrađeni su u Innsbrucku. Luster od kovanog željeza sa staklenim kuglama i željezne ukrase carskih i đakonskih vrata ikonostasa izradio je bravarski majstor A. Mesić. Luster je prikazan na Tisućljetnoj izložbi 1896. u Budimpešti. Mozaici na pročelju crkve "Isus Krist", "sv. Pavao", "sv. Petar", "sv. Ćiril", "sv. Metod" i križ izrađeni su u Innsbrucku. Za novu crkvu darovana su četiri zvona s tornja akademske crkve sv. Katarine, oštećene potresom 1880., pretopljena u tri nova te prikazana na spomenutoj izložbi. U I. svjetskom ratu zvona su oduzeta i pretopljena u ratne svrhe. Dana 12. prosinca 1886. novu je crkvu, posvećenu sv. Ćirilu i Metodu, posvetio križevački biskup Ilija pl. Hranilović (1883. - 1889.). Ikonostas iz prve crkve, osim slike sv. Bazilija, kao i sjedala, poklonjeni su crkvi sv. Jurja u Stojdragi, gdje je sve izgorjelo tijekom II. svjetskog rata. Luster iz crkve sv. Bazilija darovan je crkvi sv. Petra i Pavla u Sošicama.

Godine 1890. postavljena su nova ulazna, istočna, vrata Sjemeništa po nacrtu arhitekata Hönigsberga i Deutscha. Iznad vrata usklesan je grb biskupa Hranilovića (šesterokraka zvijezda i sidro), a iznad njega ploča s natpisom "Grčko kat. sjemenište biskupije križevačke".

Godine 1931. u toranj crkve postavljena su tri nova zvona posvećena sv. Ćirilu i Metodu (fis, 782 kg), Presvetoj Bogorodici (be, 395 kg) i sv. Baziliju Velikom (cis, 230 kg).

Godine 1932. s lijeve strane crkve dograđeni su sakristija, pjevačka dvorana i terasa na I. katu Sjemeništa s dvorišne strane. Iz crkve je uklonjen biskupski kor i sagrađen novi nad ulazom. Na zidu južnog dijela crkve postavljena je slika "Rođenje Isusovo", a na sjevernom dijelu "Posljednji sud" i "Uskrsnuće Isusovo", sve radovi Ivana Tišova (1870. - 1928.) mladog hrvatskog umjetnika koji se nakon školovanja u inozemstvu, vraća u Hrvatsku i pod vodstvom Vlahe Bukovca, zajedno s drugima stvara temelje hrvatske moderne umjetnosti. Izradio je poznatu sliku pod nazivom Bogodorica s djetetom za Zagrebačku katedralu, te monumentalnu sliku Ulazak Krista u Jeruzalem koja se nalazi u dvorani Grkokatoličkog sjemeništa, a pripada dijelu njegova opusa s jasnim značajkama slikarstva Zagrebačke šarene škole, kao što su svjetliji tonovi i korištenje boje kao oblikovnoga sredstva.

Godine 1935. na pročelje crkve postavljena je spomen-ploča povodom 1050. godišnjice smrti sv. Metoda. Iste je godine ulica, u kojoj su Sjemenište i crkva, nazvana "Ćirilometodska". U vrijeme gradnje crkve ulica se nazivala  "Gospodska", a od 1920. do 1935. "Ulica 23. listopada 1847.", kada je u Hrvatskom saboru, na prijedlog Ivana pl. Sakcinskoga (1816. - 1889.), hrvatski jezik proglašen uredovnim i službenim.

Godine 1985. na zgradu Sjemeništa (s lijeve strane ulaza) postavljena je spomen-ploča povodom 300. obljetnice smrti biskupa Pavla Zorčića (1671. - 1685.) utemeljitelja Sjemeništa i 200. obljetnice smrti biskupa Bazilija Božičkovića (1759. - 1785.), graditelja sadašnje zgrade.

Godine 2006., u vrijeme župnika i rektora Nikole N. Kekića (1943.), dovršena je višegodišnja temeljita obnova (restauracija) unutrašnjosti crkve pod vodstvom akademskoga slikara Duje Jurića. Također, 2013. dovršena je obnova pročelja.

U crkvi sv. Ćirila i Metoda njeguje se narodno (prostopjenije) i umjetničko liturgijsko pjevanje na crkvenoslavenskom jeziku. Liturgija se služi na starocrkvenoslavenskom, hrvatskom i ukrajinskom jeziku.

Godine 1931. u Zagrebu je osnovan Ćirilo-Metodov kor kao mješoviti pjevački zbor i glazbena udruga za gajenje i promicanje crkvenoslavenske vokalne glazbene umjetnosti u duhu ćirilometodske ideje.

Dr. Goran Ivanišević