KANON ROĐENJA KRISTOVA 
 
Glas 1. (Katavasije - irmosi pjesama kanona))

 

Pjesma 1.

Irmos: Krist se rađa, slavite! Krist silazi s nebesa, iziđite mu ususret! Krist je na zemlji, zanosni budite! Pjevaj, Gospodu, sva zemljo, svi narodi radosno mu kličite, jer se proslavi!

Pripjev:

- Slava, Gospode, svetomu rođenju tvojemu!

Pjesma 3.

Irmos: Sinu, od Oca prije vjekova bezgrešno rođenomu, i u posljednja vremena od Djevice bez sjemena utjelovljenomu, Kristu Bogu, uskliknimo: Ti si nam snagu podigao i svet jesi, Gospode.

- Slava, Gospode, svetomu rođenju tvojemu.

Ipakoj, glas 8.:

Pozvavši mudrace zvijezdom, nebo prinese prvine narodâ tebi, Djetetu u jaslama; ne vidjevši ni žezla ni prijestolja, začudi ih krajnje siromaštvo; jer, ima li ičeg bjednijeg od spilje i poniznijeg od povoja? No, u tome zablista bogatstvo tvog božanstva: Gospode, slava tebi.

Pjesma 4.

Irmos: Kriste - mladico iz korijena Jišajeva i cvijete koji iz njega proklija, iz Djevice si iznikao; iz slavne gore osjenjene šumom došao si i utjelovio se od neoskrvnjene nevjeste, bestjelesni Bože: Slava moći tvojoj, Gospode.

- Slava, Gospode, svetomu rođenju tvojemu.

Pjesma 5.

Irmos: Kao Bog mira i Otac milosrđa, poslao si nam Anđela velikoga savjeta koji daje mir; upućeni njime k svjetlu bogospoznanja, od noći bdijući, slavu ti pjevamo, Čovjekoljupče!

- Slava, Gospode, svetomu rođenju tvojemu.

Pjesma 6.

Irmos: Iz utrobe svoje morska neman izbaci mladića Jonu onako kako ga i proguta. Riječ koja se u Djevici nastani i utjelovi, porodi se, a uščuva ju nevinom; budući sam nepodložan truleži, sačuvao je nepovrijeđenom onu koja ga rodi.

- Slava, Gospode, svetomu rođenju tvojemu.

Kondak, glas 3.:

Djeva danas rađa Vječitoga, i zemlja Neizmjernomu prinosi spilju. Anđeli s pastirima slavoslove, a mudraci zvijezdom predvođeni putuju: Jer kao nejako dijete radi nas rodi se vječiti Bog.

Ikos:

Betlehem je otvorio Eden, dođite i motrimo. U špilji smo pronašli rajsku nasladu, dođite i blagujmo!  Tu se pojavi nenapojen korijen iz kojega proklija oproštenje; tu je studenac neiskopan iz kojeg nekoć David poželje piti; tu Djevica porodi Djetića, utaživši žeđ i Adama i Davida: pohitimo stoga tamo gdje nam se porodi Djetešce – predvječni Bog!

Pjesma 7.

Irmos: Mladići, pobožno odgojeni, prezreše zlu zapovijed i ne prestrašiše se osude ognja, već posred plamena stajahu i pjevahu: Blagoslovljen si, Bože otaca naših.

- Slava, Gospode, svetomu rođenju tvojemu.

Pjesma 8.

Irmos: Peć što je žarila rosom, bila je slika nadnaravnoga čuda, jer ne sažga mladiće kao ni Djevicu oganj božanstva koji siđe u njenu utrobu; stoga slaveći pjevajmo: sva stvorenja blagoslivljajte Gospoda i uzvisujte ga dovijeka.

- Slava, Gospode, svetomu rođenju tvojemu.

Pjesma 9.

Pripjev: Veličaj, dušo moja, časniju i slavniju od nebeskih četa, prečistu Djevicu Bogorodicu.

Irmos: Divno i preslavno vidim otajstvo: Špilju kao nebo, Djevicu kao kerubinsko prijestolje, jasle kao boravište u kojem leži Neobuhvatni Krist Bog. Njemu pjevajući, veličajmo ga.