Ispis

Sinaksar - svetootačako tumačenje i stihire Križupoklonstvene nedjelje

Neka se sva zemlja pokloni Križu, jer je kroz njega tebe spoznala kao Boga-Riječ.

Na treću nedjelju Velikoga posta svete Četrdesetnice, klanjamo se časnom i životvornom Križu.

Budući da četrdesetodnevnim postom se na neki način i mi sami raspinjemo i mrtvimo strasti, i sami kušamo gorčinu patnji, osjećamo depresivnost i znademo padati duhom. Zato se u crkvama iznosi znamen časnoga Križa, da se osnažimo i utvrdimo u vjeri, vršeći spomen Muke Gospodnje.

Naš se Bog dao za nas raspeti na križ i stoga nam priliči da mu ljubav uzvratimo ljubavlju. Promatrajući Kristovu muku, misleći na križ i na njegovu slavu, i naše su životne muke olakšane.

Kao što je naš Spasitelj uzišao na križ i proslavio se preko osramoćenosti i gorčine, tako priliči da i mi činimo, ako nam se nekada dogodi da stradamo ili doživimo žalosti i nevolje, kako bi se s Kristom i proslavili.

S druge strane, kad hodamo nekim dugim, teškim i napornim putem, pa naiđemo negdje drvo s dobrim hladom, gdje se odmorimo i zatim osvježeni nastavimo put, tako i sada u vrijeme posta, sveti su nam oci postavili klanjanje svetom križu da nam bude duhovni odmor i osvježenje i ohrabrenje u našem pokorničkom podvigu. Kao što su se pred carevima i kraljevima u svečanim povorkama iznosili pobjednički stijegovi i zastave, tako i Krist – Pobjednik smrti, pred sobom šalje znamenje križa kao svoj pobjednički stijeg, kako bismo i mi mislili na svečani doček našega Kralja i Boga. Kao što je nekoć Mojsije položio drvo usred gorkoga izvora i tako ga učinio slatkim, tako i nas Bog vodi preko duhovnoga Crvenoga mora i izbavlja iz ruke duhovnoga faraona (Zloga) po životvornom drvu časnoga križa i tako nam zaslađuje gorčinu i tugu posnog vremena usred svete Četrdesetnice. Križ je istinsko drvo života usred naše životne pustinje, poput onoga Drveta života u Edenskom vrtu. Sveti cu nam oci postavili drvo križa usred svete Četrdesetnice da bi nas podsjetili i na Adamovu lakomost. Adam se radi grijeha udaljio od drva života, a mi se vraćamo drvu života – križu da više ne umremo.

Snagom križa svoga, Kriste Bože, očuvaj i nas od kušnji i napasti što nam ih šalje Zli, i učini nas dostojnima klanjati se tvojim božanskim mukama i živonosnom uskrsnuću, da bismo tobom prosvijetljeni prešli četrdesetodnevno bojište. I pomiluj nas kao jedini dobar i čovjekoljubiv Bog. Amen.

Stihire za vrijeme klanjanja i cjelivanja križa, glas 2.

          Dođite, vjerni, i poklonimo se životvornom drvetu, na kojemu je Krist Kralj dragovoljno ruke svoje raširio, a nas uzdigao prvobitnom blaženstvu, kojega nam je đavao preko slatke hrane ukrao i time nas od Boga udaljio. Dođite, vjerni, poklonimo se drvetu, po kojem smo postali dostojnima slomiti glave nevidljivih zloduhova. Dođite, svi narodi, proslavimo Križ Gospodnji. Raduj se, križu, konačno oslobođenje paloga Adama, jer se tobom vjerni Crkve  hvale i po tebi neprijateljske zloduhe izgone. Tebe sada, mi kršćani, sa strahom cjelivamo i slavimo na tebi prikovanoga Boga i vapijemo: Gospode, na križ prikovani, pomiluj nas kao dobar i čovjekoljubiv.

          Slava, glas 8. Danas po naravi Nedodirljiv postaje Dodirljiv i muku podnosi, kako bi mene od muka izbavio. On koji slijepima daje svjetlost, biva od bezbožnih usta popljuvan i tijelo svoje predaje ranjavanju. Kada ga je Čista Djeva i Majak vidjela na križu, pateći je govorila: Teško meni, Čedo moje, zašto ovo činiš? Po dobroti si svojoj ljepši od svih ljudi, a sada te vidimo bez daha i bez pogleda, bez ikakve ljepote. Teško meni, Svjetlosti moja, ne mogu te gledati usnuloga, jer mi se duša kida, a srce mi oštar mač probada. No ja pjevam o tvojoj muci i klanjam se tvojoj milosti, velemučeni Gospode: Slava tebi.

          I sada: Danas je ispunjeno predskazanje proroka, jer evo se klanjamo podnožju tvojih nogu Gospode, a plodom s drveta spasenja oslobađamo se strasti. Po molitvama Bogorodice, jedini Čovjekoljupče, spasi nas.