Detalji

U nedjelju, 20. siječnja 2019., župa Kašt proslavila je naslovnika župe i crkve sv. Antuna Velikoga, pustinjaka, svečanom svetom liturgijom u župnoj crkvi koju je služio o. Željko Pajić, vikar žumberački i župnik karlovački, uz susluženje domaćeg župnika o. Zorana Vladušića, o. Marjana Jeftimova, župnika sošičkoga, o. Nenada Krajačića, župnika pećanskog i pribićkog te o. Euzebija Kneževića, pavlina iz Kamenskog koji je propovijedao. O. Euzebije je u propovijedio naglasio opasnost od metarijalizma i gedonizma što ih svako kršćanin iskušava u današnjem svijetu te istaknuo primjer velikoga monaškoga oca i  pustinjaka Antuna koji se povukao od svijeta da bi lakše i učinkovitije čuo i obdržavao riječ Božju, pozaknuvši sve na nasljedovanje njegova svetog primjera u što zauzetijem duhovnom životu (Fotogtafije: Niko Goleš). Fotoalbum: 

Detalji

Ubraja se među sedamdesetoricu apostola. Rođen je u Listri, u pokrajini Likaoniji, od oca Grka i majke Eunike, židovke. Baka mu se zvala Loida. U tom mjestu bio je svjedok kada je sv. Pavao izliječio hromog od rođenja. Timotej je bio gotovo stalni suputnik Pavlov, obišavši s njim Malu Aziju, Makedoniju i Grčku. Pavao ga naziva pravim sinom u vjeri. Bio je biskup u Efezu. Godine 97. završio je svoj život mučeničkom smrću. Njegove moći godine 356. prenesene su u Carigrad i pohranjene u crkvi Svetih apostola. Sveti apostol Pavao uputio mu je dvije poslanice.

TROPAR, glas 4.: Poučivši se dobroti, u svemu trijezan, odjenuo si se dobrom savješću kako i dolikuje svećeniku, te iz izabrane posude crpio otajstveno znanje. Vjeru sačuvavši, trku si dobro završio, apostole Timoteju: moli Krista Boga da se spase duše naše.

 

Detalji

21. siječnja

Rodio se u Carigradu 590. i bio dvorjanin cara Heraklija, a zatim monah i poglavar manastira nedaleko Carigrada. Bio je branitelj prave vjere od krivovjeraca monotelista, koji su naučavali da je Isus Krist kao čovjek imao samo jednu volju, a ne dvije. Njegovim nastojanjem u svezi toga održani su sabori u Kartageni i u Rimu koji osudiše krivovjerce. Zbog svoga pravovjerja doživio je teška progonstva i mučenja. Umro je 662. godine. Napisao je brojna izvrsna teološka i monumentalna duhovna djela. Na hrvatskom jeziku izašlo je njegovo djelo "Asketski spis - O Božjem čovjekoljublju" (KS Zagreb 1994.).

KONDAK, glas 8.: Ljubitelja svete Trojice – Maksima velikoga, koji je jasno naučavao božansku vjeru kako se slavi Krista u dvije naravi volje i djelovanja, doličnim pjesmama častimo, vjerni, kličući: Raduj se, propovjedniče vjere!

"Samo je Bog po prirodi dobar i samo onaj tko nastoji biti sličan Bogu može biti dobar u moralnom smislu. Takav samo jedan cilj u životu ima: da nikada ne otpadne od tog jedinog pravog cilja koji je sam naš Bog" (sv. Maksim Priznavalac, O Božjem čovjekoljublju)

 

Detalji

POVRH SVEGA LJUBAV(Kol 2, 14)

"Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!" (Luka 18, 20)

TROPAR nedjeljni: Kad si sišao u smrt, Živote besmrtni, tada si sjajem božanstva smrtni udarac zadao paklu. A kad si i mrtve iz podzemlja uskrisio, sve sile nebeske klicahu Tebi: Davaoče života, Kriste Bože naš, slava Tebi.

KONDAK nedjeljni: Uskrsnuo si iz groba, svemoćni Spasitelju, a pakao vidjevši čudo zgranu se i mrtvi ustadoše. Sve stvorenje, videći to, raduje se s Tobom. Adam se veseli, a i svijet Te, Spasitelju moj, neprestano veliča.

Sv. Eutimij Veliki (20. siječnja): Živio od 377. do 473., Grk iz Melitene, monah i utemeljitelj manastira u Palestini. Njegovom zaslugom obratila se carica Aelija Eudokija. Premda popularan zbog svoje svetosti, izbjegavao je ljude i slavu te živio strogim isposničkim životom.

TROPAR, glas 4.: Veseli se nerodna pustinjo i uzraduj ti koja nikad nisi veća bila jer je umnožio tvoju duhovnu djecu muž prepun duhovne volje, usadivši u njih pobožnost i poučivši ih uzdržljivošću i savršenim vrlinama. Po njegovim molitvama, Bože, umiri život naš.

 

Detalji

Sveti Makarij Egipćanin ili Veliki (295.-392.), jedan od velikih utemeljitelja monaštva, boravio je u Nitriji, u egipatskoj pustinji, gdje i danas postoji veliki koptski manastir koji nosi njegovo ime i od njega potječe.

TROPAR, glas 1.:  Nastanio si se u pustinji, bogonosni naš oče Makarije, postavši anđelom u tijelu i čudotvorcem. Po postu, bdjenju i molitvi, dobio si do Boga posebnu blagodat liječenja bolesnih i posvećivanja duša svih koji su u povjerenju dolazili k tebi. Slava Onomu koji te je snažio! Slava Onomu koji te je okrunio! Slava Onomu koji po tvom zagovoru svima daruje ozdravljenje.

KONDAK, glas 1.: Skončavši svoj blaženi život na ovom svijetu s mučeničkim zborovima, s pravom si se nastanio u zemlji krotkih, bogonosni Makarije! Naselivši pustinju poput grada primio si od Boga milost čudotvorstva pa te stoga častimo.

 

Detalji

Mi, katolički biskupi i episkopi Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj na poziv požeškog biskupa Antuna Škvorčevića susreli smo se u Biskupskom domu u Požegi, 17. siječnja 2019.

U božićnom ozračju, pred početak Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana, posvjedočili smo zajedničku vjeru u istoga Gospodina Isusa Krista koji „sebe dade za nas“ (Tit 2,14), izrazili jedni drugima poštovanje, podijelili radosti i nade, poteškoće i probleme zajednica koje predvodimo. Izrazili smo uvjerenje kako ni jedna strategija, usmjerena protiv drugog čovjeka, naroda ili Crkve ne može biti uspješna, jer nije u skladu s Božjim naumom o čovjeku i njegovom pobjedom nad zlom i smrću, ostvarenoj u Isusovoj ljubavi na križu. Spomenuli smo se teških stradanja srpskog i hrvatskog naroda te drugih građana Hrvatske tijekom nedavne prošlosti u ratnim sukobima, progonima i ubijanjima, uzrokovanima mržnjom. Svjesni smo da međusobnim optuživanjem, manipuliranjem povijesnom istinom, interpretacijom ratnih događaja za dnevno-političke svrhe, vrijeđanjima i ponižavanjima zbog pripadnosti određenoj naciji ili vjeri, ostajemo zarobljenicima prošlosti i gubitnicima u sadašnjosti. Zauzimamo se da se znanstveno istraži i argumentirano utvrdi istina o stradanju za vrijeme II. svjetskog rata i u vrijeme rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. kako bi se prestalo licitirati s brojem stradalih te im vratilo dostojanstvo koje imaju kao žrtve.

Detalji

18. siječnja: Sv. Atanazij Veliki i sv. Ćiril, patrijarsi aleksandrijski

TROPAR, glas 3.: Blistajući djelima pravovjerja, utišali ste sva krivojverja i postadoste pobjedonosni dobitnici, Atanazije i mudri Ćirile. Obogatili ste sve pobožnošću i veličanstveno ukrasili Crkvu Božju; dolikovalo vam je pronaći Krista Boga koji nam veliku milost daje.

KONDAK, glas 4.: Veliki prvosvećenici bogoštovlja i hrabri bojovnici Crkve Kristove, čuvajte sve koji kliču: Spasi, Milosrdni, one koji te  vjerom slave!

Sveti Atanazij Veliki (298.-373.) bio je patrijarh aleksandrijski i jedan od velikih otaca naučitelja Crkve. Među njegovim brojnim djelima gdje izlaže temeljni nauk o Kristovu utjelovljenju, poznato je njegovo “Atanazijevo“ Vjerovanje koje obrazlaže tajnu Trojedinog Boga.

Tko želi biti spašen, taj mora, prije svega, čvrsto ispovijedati katoličku vjeru, a tko je ne sačuva u cijelom njenom sadržaju, taj će biti zauvijek izgubljen. Ovo je katolička vjera: slavimo jednoga Boga u Trojici i Trojicu u jedinstvu, bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti. Jedna je osoba Oca, druga osoba je Sina, a treća je osoba Duha Svetoga.
Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. Kako Otac, tako Sin i tako Duh Sveti. Nestvoren je Otac, nestvoren je Sin, nestvoren je Duh Sveti.  Neizmjeran je Otac, neizmjeran je Sin, neizmjeran je Duh Sveti. Vječan je Otac, vječan je Sin, vječan je Duh Sveti.
A ipak nisu tri vječna, nego je jedan vječni. Tako nisu ni tri nestvorena, ni tri neizmjerna, nego je jedan nestvoreni, jedan neizmjerni. Tako je svemoguć Otac, svemoguć Sin, svemoguć Duh Sveti, a ipak nisu tri svemoguća, nego je jedan svemogući. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog, a ipak nisu tri Boga, nego je samo jedan Bog.
Tako je Otac Gospod, Sin Gospod, Duh Sveti Gospod, a ipak nisu tri Gospoda, nego jedan Gospod. Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga, tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri Boga i tri Gospoda, nego jednog Gospoda.

Detalji

"Doći će vrijeme kad će ljudi poludjeti, i kad budu vidjeli jednoga koji nije lud kao oni, vikat će na njega 'lud si' samo zato što nije lud kao što su oni."

Rođen je 251. godine blizu Herakleje u Egoptu. Po smrti bogatih roditelja godine 272. podijelio je imanje sa svojom sestrom, koju smjesti u djevojački dom, te svoj dio imanja podijeli siromasima. Počeo je najprije živjeti samačkim životom u blizini rodnoga sela, a zatim se uputi na obale Crvenog Mora, gdje kao monah u postu i molitvi i u teškim iskušenjima provede dvadeset godina. Godine 305. osnovao je manastir u Fajumi gdje je okupio mnoštvo učenika. Dvaput je iz svoga boravišta dolazio u Aleksandriju: prvi put za vrijeme progona kršćana želeći da umre kao mučenik Krista radi, drugi put na molbu sv. Atanazija da opovrgne klevetu krivovjeraca arijanaca koji su govorili da je i Antun njihov pristaša. Dvadeset je godina živio u nekoj ruševini pored rijeke Nila i ondje se trsio da svlada sve negativne strasti i živi samo za Boga. Nije bila laka njegova borba protiv napasti. Demon ga je progonio u raznim obličjima – najčešće životinjskim, poput svinje ili pretvarajući se u vjernog psa. Umro je godine 356. u svojoj pećini u 105. godini života. Njegov život opisao je sv. Atanazije. Moći su njegove prenesene u Aleksandriju, pa u Carigrad, a odatle u Vjenu u Francusku. Drži se jednim od začetnika kršćanskoga monaštva i velikim duhovnim učiteljem askeze. Brojne su i poučne njegove izreke i zgode. Jedna glasi: "Doći će vrijeme kad će ljudi poludjeti, i kad budu vidjeli jednoga koji nije luda kao oni, vikat će na njega "lud si" samo zato što nije lud kao što su oni." 

TROPAR glas 4.: Nasljedujući načinom života Ilijinu revnost i slijedeći Krstitelja ravnim stazama, oče Antune, bio si žiteljem pustinje i utvrdio si svijet svojim molitvama. Zato moli Krista Boga, da se spase naše duše.

KONDAK, glas 2.: Odbacivši vrevu svijeta, proveo si miran život. Krstitelja si nasljedovao u svakom obliku, o časni oče. To zajedno s njime tebe štujemo, o Antune, predvodniče otaca.

 

Detalji

AKATIST SV. VELEMUČENICI ANASTAZIJI (klikni na sliku)

Sv. velemučenica Anastazija (Stošija) - veliko ime kršćanskog Istoka i Zapada

U prosincu i siječnju, u crkvenim kalendarima i mjesnim tradicijama naših krajeva, ali i šire, naići ćemo na svetu Anastaziju ili Stošiju (kako je nazivaju Dalmatinci). Zadar i njegova velebna katedrala iz 12. st. slave je 15. siječnja, Samobor 22. siječnja, u tradicionalnom rimskom kalendaru se pojavljuje na sam Božić 25. prosinca, u kalendaru bizantskog obreda kod grkokatolika i pravoslavnih kao i u drugim istočnim kršćanskim tradicijama (sirijska, armenska, koptska) pojavljuje se 22. prosinca, u vrijeme božićnog predblagdana. Radi se doista o izuzetnom svetačkom, povijesnom i ljudskom liku. Postoji preko stotinjak mjesta širom Europe, od Urala do Atlantika, i od Sjevernog mora do obala Sredozemlja gdje katedrale, crkve, kapelice nose ime ove europske kršćanke iz 4. st. Od Beringova prolaza do Verone, od Atlantika do Zadra i Rima, od “Otočića sv. Anastazije“ u Bugarskoj do Sicilije i Zaragoze, nailazimo na tragove mučenice Anastazije. Zaziva se kao zaštitnica utamničenih i progonjenih, kod svih tjelesnih i duševnih poteškoća te kao zaštitnica porodilja i stradalih u zemljotresu. Tko je bila ova mlada i hrabra žena, po kojoj je i glasovita tragična ruska princeza Anastazija Romanov dobila ime, svetica koja je spaljena na Božić 314. godine, a po imenu nositeljica temeljne poruke kršćanske vjere (grč. anastasis znači “uskrsnuće“ – pa bi Anastazija bila “Vazmenka“ ili “Uskrsnica“)?

Detalji

"U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog" (Ivan 1, 1). Tako počinje Proslov Ivanovog Evanđelja, početak Radosne vijesti o učovječenju Jedinorođenoga Sina Božjega, koja nam otkriva Njegovu božansku preegzistenciju kao Vječne Riječi, Logosa, Boga. U našem "post-istinitom" vremenu (ili vremenu "post istine"), kada se ruše određeni sustavi građeni na izgovorenoj "riječi" - kao što su novinarstvo, politika i trajnost ženidbe na primjer - kršćanstvo i dalje navješćuje vječnu bitnost i moć Riječi. I dostojanstvo i odgovornost izgovorene riječi. U posvemašnjem teroru relativizma i inflacije riječi i govora, mi se obvezujemo i vezujemo za izgovorenu riječ jer znamo (ili bismo trebali znati) da je učovječeni Bog - Riječ koja je postala tijelom za nas i koja nam je progovorila istinu. U kršćanstvu moć i vrijednost riječi ne počiva na nekoj ideji ili ideologiji, već na zajedništvu s Osobom. I ta je Riječ Osoba, ujedno i utjelovljena Istina, prosvjetljujući i životvorni Gospod Isus Krist, "izrečen" od Oca "u početku". On je Vječna Božja Riječ, Logos, Smisao. Zato za nas kršćane ne može biti nevažno što i kako govorimo i kakve riječi izgovaramo, kako u molitvi, tako i u svagdanjoj trivijalnoj komunikaciji s ljudima, niti nam može biti nebitno to da izgovorena riječ obvezuje istinom, tj. da živimo istinski ono što govorimo i propovijedamo. Kao što Bog izgovara Riječ (Sina) za naše spasenje i spasenje svega stvorenoga, tako i mi riječima i djelima svakodnevno izgovaramo istinu o sebi - što smo i tko smo. I po toj istini ćemo biti suđeni. Čak nas i suvremena elektronska i računalna komunikacija podjseća na to. Sva je sazdana na simbolici i riječi, na "ikonama" i znakovima - na kombinacijama i značenjima od kojih je strutkurirana kibernetika i informatika. Dakle, civilizacija se sva nekako vrti oko "riječi" još od prve stranice Knjige Postanka ("i reče Bog") i evo od prve stranice Ivanova Evanđelja ("Riječ...sve postade po njoj", Iv 1, 3). Mi možemo i krivo, lažno govoriti, rječju krivotvoriti i krivozboriti, varati svijet oko sebe, pa i sebe same, ali ne možemo prevariti Istinu, Boga. Budimo istovremeno ljudi riječi i Riječi koja je Put, Istina i Život. Pazimo na svaku izgovorenu (i napisanu) i življenu riječ i Boga Riječ kojem kao kršćani pripadamo (đakon Livio) .