Detalji

Blagdan: 29. lipnja

Petar bijaše sin Jonin, brat apostola Andrije, iz plemena Simeonova, iz grada Betsaide. Bio je ribar. Zvao se Simon. Isus ga je prozvao Kefom ili Petrom. Brat njegov Andrija također bijaše apostol. Petar je prvi od apostola jasno izrazio vjeru u Krista rekavši: «Ti si Krist, Sin Boga živoga» (Mt 16, 16) i njega je Isus izabrao za apostolskog prvaka. Bio je svjedokom svih važnijih događaja Isusova javnog djelovanja. Kad je Isus izveden pred Veliko židovsko vijeće, Petar ga je triput zatajio, ali se zatim i pokajao. Poslije silaska Duha Svetoga Petar poče propovijedati i u Jeruzalemu se obrati oko 3000 ljudi. Bio je dvaput zatvoren. Petar je nastavio propovijedati evanđelje i organizirao je crkvene zajednice u Samariji i po istočnoj sredozemnoj obali (Jafa, Cezareja, Antiohija). Iz Antiohije je pošao u Rim i bio prvim rimskim biskupom. Činio je mnoga čudesa: liječio bolesne i uskrisivao mrtve. U vrijeme cara Nerona godine 67. bio je osuđen na smrt razapinjanjem. Po njegovoj želji razapet je naopako, jer se smatrao nedostojnim da umre poput Gospoda Isusa Krista. Pokopan je na brežuljku Vatikan gdje se danas nalazi bazilika sv. Petra. Napisao je dvije poslanice. Na stolici rimskih biskupa naslijedio ga je Lino.

Pavao se rodio u Tarzu, u maloazijskoj pokrajini Ciliciji, između 5. i 10. godine, u židovskoj obitelji s pravom rimskog građanstva, pa je od rođenja uz židovsko ime Savao (Šaul) imao i rimsko Pavao (Paulus). Završio je rabinsku školu u Jeruzalemu i uz to stekao ondašnje helenističko obrazovanje. Po uzoru na židovske dijaspore izučio je i zanat (šatorarski). Pripadao je farizejskoj sljedbi i bio revan u obdržavanju Zakona i u proganjanju prvih kršćana. Obratio ga je sam Isus Krist na putu za Damask rekavši mu: «Savle, Savle, zašto me progoniš?». U Damasku ga je poučio i krstio Ananija. Prema Djelima apostolskim Pavao je počeo naviještati evanđelje po Siriji i Ciliciji, naprije Židovima a potom i poganima. Na prvom misijskom putovanju (44. - 47.) bio je na Cipru i u Maloj Aziji. Bio je sudionik apostolskog zbora 49. godine u Jeruzalemu, gdje je na njegov zahtjev odlučeno da židovski vjerski običaji ne obvezuju obraćene pogane. Na drugom misijskom putovanju (49. - 52.) Pavao je organizirao crkvene zajednice u Makedoniji (Filipi, Solun), prošao je kroz Atenu i zaustavio se u Korintu. Na trećem misijskom putovanju vratio se u Efez, prošao kroz Korint i Makedoniju. Kad je donio u Jeruzalem milodare za kršćansku zajednicu, bio je uhićen i zatvoren u Cezareji. Kao rimski građanin uputio je priziv na cara te je bio sproveden u Rim, gdje je djelovao (60. - 63.) iz pritvora. Za Neronova progona kršćana bio je uhićen i sljedeće 67. godine smaknut izvan gradskih zidina. Zbog naviještanja evanđelja među helenističkim poganima Pavao je dobio počasni naslov Apostol naroda.

TROPAR: Prvaci apostola i svega svijeta učitelji! Molite Vladara sviju da svemu svijetu dade mir, a našim dušama veliku milost!

KONDAK: Hrabre i bogoglasne propovjednike, prvake svojih apostola, Ti si, Gospode, uzeo k sebi da uživaju Tvoja dobra i mir. Jer njihove Ti muke i smrt više omilješe nego bilo koja žrtva paljenica. Ti si jedini koji poznaješ tajne ljudskih srdaca!

 

Detalji

U nedjelju 24. lipnja 2018. godine u žumberačkoj grkokatoličkoj župi Grabr svečanom svetom liturgijom proslavljen je blagdan sv. Ivana Krstitelja, nebeskog zaštitnika ove župe. Na svetoj liturgiji sudjelovalo je pet svećenika istočnog i zapadnog obreda, a mnogobrojnim vjernicima o životu sv. Ivana propovijedao je o. Ivica Radeljak, duhovnik Žumberačkog grkokatoličkog sjemeništa iz Zagreba. Propovjednik je osobitu pažnju posvetio ulozi Ivana Krstitelja u povijesti spasenja jer je upravo Ivan Krstitelj bio Preteča koji je onodobnom narodu navijestio dolazak Sina Božjega – Isusa Krista. Na kraju liturgije domaći župnik stavrofor Milan Vranešić posebno je pozdravio vlč. Bornu Puškarića koji je proslavio 10-tu godišnjicu svog svećeničkog ređenja. Po završetku slavlja svi vjernici cjelivali su križ kao što je to običaj u grkokatoličkim župama Žumberačkog vikarijata. Uz domaće vjernike na svetoj liturgiji okupili su se mnogobrojni Žumberčani iz obližnjih gradova koji su nakon liturgijskog slavlja tradicionalno sudjelovali na župnom proštenju (www.zumberacki-vikarijat.com)

 

Detalji

Uz blagdan Rođenja sv. Ivana Krstitelja, krstitelja i preteče Gospodnjega (24. lipnja) 

Ivan se doista pokazao posebnim. Vidjelo se da je Ruka Gospodnja bila nad njim. Postao je isposnik, pustinjak, čovjek koji je drugovao s Bogom. Vidjelo se to i kasnije. Kad je počeo propovijedati krst obraćenja, veli Marko, grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe (Mk 1,5). Pomislimo samo koliko je snažan bio nastup Ivana Krstitelja. Silno mnoštvo je došlo k njemu na Jordan. Ne zato što su vidjeli čudesa, ne zato da izliječi njihove bolesnike, ne zato da umnoži kruh i ribe. Ne. Došli su k njemu priznajući svoje grijehe i primili su od njega krst pokore. Takvu privlačnu snagu nije mogao imati bilo tko. Svi su vidjeli i bili sigurni: to je prorok. To je Božji čovjek! Kao da je našim vremenima potrebno više ovakvih ljudi. Naime, potrošačko društvo nas uvjerava da smo posebni, da je taj i taj proizvod samo za nas, da moramo razvijeti svoj osobni stil, svoje vlastite potencijale. Ukratko, uvjeravaju nas da smo mi i naša djeca polu-bogovi kojima onda treba i “božanskih” proizvoda da bi se to onda i očitovalo. A stvarnost je bitno drugačija. Mi smo redovito nezadovoljni i nesretni ne zato što nemamo novi mobitel, nego zbog toga što samima sebi postavljamo krive ciljeve. I nesvjesno težimo za “boljim životom”, potrošnjom, užicima, a ne vidimo da nas čini nesretnima sebičnost, gramzivost, ovisnost, usmjerenost samo na zemaljske probitke. Ne uviđamo da se trebamo vratiti i obratiti Bogu, da bismo se trebali odreći svake oholosti, srditosti, lijenosti, bludnosti, gramzivosti, škrtosti, da bismo trebali u sebi razvijati dobrostivost, praštanje, sućut, milosrđe, strpljivost, praštanje… A to se zove obraćenje, ono što je naviještao Ivan (Z. Pažin).

TROPAR: Proroče i Pretečo dolaska Kristova! Mi, koji te s ljubavlju častimo, ne znamo kako da te dostojno proslavimo. Jer tvoje slavno i časno rođenje riješilo je majku neplodnosti i oca nijemosti, a svijetu je navijestilo utjelovljenje Sina Božjega.

 

Detalji

Pismo pećkoga patrijarha Pajsija papi Inocentu X.

Piše Danijel Vranešić, Glas koncila - 

Objavljujemo povijest Grkokatoličke Crkve u Dalmaciji od prve unije g. 1648. čiji je glavni nositelj bio pravoslavni episkop Epifanije Stefanović do nekadašnjega Dalmatinskoga vikarijata Križevačke biskupije i prvoga dalmatinskoga grkokatoličkoga vikara o. Vasilija Bubanovića, s posebnim osvrtom na župe u Kričkama, Baljcima i Vrlici u Dalmatinskoj zagori te na njihov nestanak u Drugom svjetskom ratu i sadašnja nastojanja da ponovno ožive. Vijest o nedavnoj grkokatoličkoj liturgiji u splitskoj crkvi sv. Duha, koju je predvodio grkokatolički župnik u Jastrebarskom o. Milan Stipić, razumljivo, nije zavrijedila neku veliku pozornost javnosti jer je to redovito liturgijsko slavlje, kao i kod brojnih drugih katoličkih zajednica, zapadnoga i istočnoga obreda. Osim toga, o. Stipić se već desetak godina pastoralno skrbi za grkokatolike u Dalmaciji, potomke nekoliko nekadašnjih unija. Budući da šira vjernička javnost vrlo malo zna o povijesti Grkokatoličke Crkve u Dalmaciji, dobro je osvijetliti i približiti njezin nastanak, povijesni hod i sadašnje stanje Cijeli članak: https://www.glas-koncila.hr/iz-povijesti-grkokatolika-u-dalmaciji-pismo-peckoga-patrijarha-pajsija-papi-inocentu-x/ 

 

Detalji

VIDEO: klikni na sliku ili na link:

https://hrti.hrt.hr/video/show/4813172/misa-krizevci-zavrsna-proslava-240-godina-osnutka-krizevacke-eparhije-17-lipnja-2018 

 

Detalji

Svečanom arhijerejskom liturgijom sv. Ivana Zlatoustog koju je u katedrali Presvete Trojice u Križevcima predvodio križevački vladika Nikola Kekić završena je u nedjelju 17. lipnja Godina Križevačke eparhije o 240. obljetnici njezine uspostave. U susluženju liturgije bili su zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, zadarski nadbiskup i predsjednik HBK Želimir Puljić, đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, te biskupi varaždinski Josip Mrzljak, sisački Vlado Košić, bjelovarsko-križevački Vjekoslav Huzjak, dubrovački Mate Uzinić, gospićko-senjski Zdenko Križić, vojni ordinarij Jure Bogdan, kao i zagrebački pomoćni biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski, tajnik Apostolske nuncijature mons. Janusz Stanislaw Blachowiak, umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić. Suslavili su i svećenici Žumberačkog vikarijata predvođeni vikarom Željkom Pajićem. Na liturgiji su se okupili domaći vjernici, kao i hodočasnici pristigli sa Žumberka, te predstavnici grada Križevaca i Koprivničko-križevačke županije. Na početku homilije kardinal Bozanić napomenuo je kako se u sastavu Zagrebačke crkvene pokrajine nalazi i sufraganska biskupija Križevačka eparhija, što predstavlja posebnost i bogatstvo. Podsjetio je kako su katolici istočnog obreda koji sačinjavaju Križevačku eparhiju sa svojim bizantsko-slavenskim obredom hrvatske, ukrajinske i rusinske baštine članovi jedne, svete katoličke i apostolske Crkve. Istaknuo je da to uključuje liturgijske, bogoslovne, duhovne i pravne posebnosti. Vjernike rimokatolike kardinal Bozanić pozvao je da vrednuju i poštuju posebnost ove samosvojne Crkve, te da pomognu braći i sestrama istočnog obreda da žive svoje obredno bogatstvo prema svojim posebnim uredbama. Katolike istočnog obreda kardinal je pak pozvao: „Njegujte i čuvajte svoju bogatu baštinu, cijenite svoj obred i u njemu odgajajte svoju djecu" (IKA, Zagreb)  Cijeli članak:  http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=201193 

Homilija metropolite kardinala Josipa Bozanića, nadbiskupa zagrebačkoga: http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=201197 

 

Detalji

U nedjelju, 17. lipnja 2018., u 10 sati, svečanom arhijerejskom svetom liturgijom u Katedrali Presvete Trojice u Križevcima, proslavit će se završetak Godine Križevačke eparhije (1777. - 2017.), kojom je obilježena 240. obljetnica njezina osnivanja. Liturgiju će služiti vladika križevački Nikola Kekić, u zajedništvu s metropolitom nadbiskupom Josipom kardinalom Bozanićem i drugim hrvatskim biskupima, a prenosit će se i na HRT-u. Povodom tog događaja, vrijedno je posjetiti se na povijest Križevačke eparhije (vidi ovdje: http://www.krizevacka-eparhija.com/index.php/eparhija/povijest-eparhije/8-povijest-grkokatolicke-crkve-u-hr)

 

Detalji

U subotu 9. lipnja 2018. u povodu blagdana Muka presvete Bogorodice u samoborskoj grkokatoličkoj crkvi služena je svečana sveta liturgija. Liturgijsko slavlje predvodio je stavrofor Križevačke eparhije o. Milan Vranešić u zajedništvu sa grkokatoličkim župnicima iz Samobora i Jastrebarskog. U prigodnoj propovijedi stavrofor Vranešić okupljenim vjernicima govorio je o patnji i bolu koju je Presveta Bogorodica podnijela gledajući smrt vlastitog Sina. “Kolike majke su tijekom naše povijesti, upravo kao Bogorodica, u svojoj duši podnijele bol i muku zbog izgubljenog djeteta. Danas, na blagdan Muka presvete Bogorodice svim mi suosjećamo sa žalosnim majkama koje sve predstavlja upravo ova slika Žumberačke Bogorodice koja na rukama drži svoga umrlog Sina. No iako je Presvetoj Bogorodici mač bola probo srce i njezina je bol bila preteška ipak iza smrti opet je život pobijedio. Marijin je Sin iz mrtvih uskrsnuo i darovao nam život vječni. Sve nam to govori da ne gubimo nadu i da svoje molitve uputimo upravo Bogorodici koja najbolje razumije naše životne teškoće” – zaključio je propovjednik. Po završetku liturgijskog slavlja uslijedila je godišnja molitva za zdravlje, a svećenici su vjernike pomazali svetim uljem. Tradicionalno samo jednom godišnje na blagdan Muka presvete Bogorodice u Samoboru se čitaju posebne molitve kojima se od Boga traži zdravlje za vjernike. U molitvenoj sabranosti vjernici su na kraju cjelivali križ i uzimali antidor (posvećeni kruh) koji su ponijeli svojim ukućanima kao i onima za koje su prikazali svoje molitvene nakane (www.zumberacki-vikarijat.com)

 

Detalji

Prva svečana pričest Vanesse Stić na blagdan Duhova, u grkokatoličkoj crkvi Blagovijesti presvetoj Bogorodici, Pribić.

 

Detalji

TROPAR, glas 6.: Pomiluj nas, Gospode, pomiluj nas! Neznajući kako da se opravdamo, ovu molitvu Ti stoga kao Svevladaru mi grešnici prinosimo: Pomiluj nas!

KONDAK, glas 8.: Tebi, Vojvodo, koji si se borio za nas, i Gospode, pobjedniče nad paklom koji si me spasio od vječne smrti, prinosim zahvalnu pjesmu ja, Tvoje stvorenje i sluga. A jer si neizrecivo milosrdan,  izbavi od svakojakih nevolja mene koji Ti vapijem: Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!

Ovaj blagdan, premda novijeg datuma i kalendaru grkokatoličkih Crkava, zapravo je vrlo star, na skriveni način prisutan u bizantskoj duhovnosti i himnografiji od samih početaka. Gospodnja slava i veličanstvenost te njegova neusporediva transcedentnost, s jedne strane, i malenost i grešnost čovjekova, s druge, teme su koje nas dovode do dubokog osjećaja strahopoštovanja i poniznosti. “Gospodi, pomiluj!” (Kyrie, eleison) – neprestani je zaziv za vrijeme Liturgije. Stav i osjećaj čovjekove nesavršenosti, grešnosti i pokajanja, međutim, dovode se u ravnotežu u odnosu na jednu drugu neprestano ponavljanu temu u liturgiji: Krist je Gospodar svega, Car nebeski i Sudac sviju, ali je isto tako i božanski ljubitelj čovjeka, Čovjekoljubac (grč. philanthropos), koji je sebe predao za naše spasenje. Ne samo u tihim molitvama svećenika, već i u poklicima kojima narod odgovara sa svojim Amin!, ta je ravnoteža između Kristove veličanstvene proslavljenosti i nježne ljubavi neprestano prisutna: 
“Jer ti si dobar i čovjekoljubiv Bog, i Tebi slavu uznosimo...”
“Opet i opet padamo pred Tobom i Tebi se molimo, dobri Čovjekoljupče...”
“Tebi, Gospode i Čovjekoljupče, predajemo sav svoju život i svu svoju nadu u Tebe polažemo...”
Ovim blagdanom se na poseban način spominjemo Božjega čovjekoljublja, zbog kojega i od kojega svakoga dana živimo.