22. prosinca
TROPAR, glas 4.: S pravom si nazvana imenom pobjedonosnog Uskrsnuća, mučenice Kristova Anastazijo, jer si izvojevala pobjedu nad neprijateljima pretrpjevši muku poradi Krista, tvoga ljubljenog zaručnika: Njega moli za spasenje duša naših!
KONDAK, glas 2.: Kad pohrle k tvom hramu, Anastazijo, oni što teške kušnje i nevolje nose, primaju obilne i čudesne darove božanske milosti koja u tebi prebiva; jer ti vazda svijet ozdravljenjem napajaš!
Prema jednoj hagiografiji ona se rodila u Rimu od oca poganina, senatora i majke kršćanke. Duhovni vođa bijaše joj sv. Krizogon (Krševan). Primorana od oca, ona stupi u brak s rimskim uglednikom Publijem. Želeći ostati djevicom, navuče na sebe njegov gnjev te je on držao u kućnom pritvoru. Ipak muž joj ubrzo nastrada i ona se u potpunosti posveti dvorbi mučenika u zatvorima. Jednom kad je car Dioklecijan boravio u Akvileji, naredi da mu iz Rima dovedu Krizogona. Na putu ga je pratila Anastazija i bila svjedokom njegove mučeničke smrti. Umrla je 304. godine spaljena na lomači na otoku Palmariji kraj Rima. Druga hagiografija govori da je mučena u Sirmiju (Srijemska Mitrovica) i tamo pokopana u bazilici njoj u čast sagrađenoj. Relikvije su joj u 5. stoljeću prenesene u Carigrad. Oko 804. godine bizantski car Nicefor I. darovao je moći sv. Anastazije zadarskom biskupu sv. Donatu u znak izmirenja Bizanta sa Zadrom. Pohranjene su u crkvu sv. Petra koja otada ima naziv sv. Anastazije (Stošije).
