Pobožanstvenjenje u istočnokršćanskoj teologiji i duhovnosti
Oboženje ili pobožanstvenjenje (grč. θέωσις/theosis) je teološko učenje svojstveno istočno-kršćanskoj, točnije bizantskoj teologiji. U psalmu 82., redak 6, stoji: Ja rekoh. Vi ste bogovi, sinovi Svevišnjega! Oboženje ili pobožanstvenjenje ili božansko preobraženje podrazumijeva da se ljudska bića stvarno mogu sjediniti s Bogom i postati kao Bog do tog stupnja da mogu imati udijela u samoj božanskoj naravi. Postajemo jedno s Bogom po milosti u osobi Isusa Krista – Boga koji je postao čovjekom. Način ili sredstvo kojim se “postaje kao Bog“ je savršenstvo u svetosti, trajni proces zadobivanja Svetoga Duha po milosti kroz asketsku pobožnost. To je na izvanredan način rečeno u Drugoj poslanici sv. Petra apostola: “Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost. Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude“. Tu se izvrsno nadovezuje i tumačenje velikog kršćanskog teologa C. S. Lewisa: “Zapovijed: 'Budite savršeni!' nije idealističko tlapljenje. Niti se radi o zapovijedi da činimo ono nemoguće. Bog je taj koji nas pretvara u stvorenja koji mogu tu zapovijed obdržavati. On u Svetom Pismu reče da smo 'bogovi' i on će ostvariti svoje riječi. Ako Bogu dopustimo – jer mi mu možemo i ne-dopustiti, ako tako izaberemo – on će i najslabije i najprljavije među nama preobraziti u bogove koji sjaje, blistaju, koji su urešeni besmrtnošću, koji pulsiraju s takvom energijom i radošću i mudrošću i ljubavlju kakve ne možemo ni zamisliti, u čisto ogledalo koje savršeno (premda nepotpuno) odražava njega, njegovu bezgraničnu moć, ljepotu i dobrotu. Dug je to proces i dijelom prilično bolan, ali na to smo pozvani. Na ništa manje od toga. Jer on je doista mislio to što je rekao“ (C. S. Lewis: Mere Christianity, 1952., 174) (Livio Marijan)
