Staro prođe, sve je, eto, učinjeno novo
 
Konac je zakona Krist. On jednako odvodi od zakona koliko i privodi duhu. U njemu se naime nalazi dovršenje, jer je sam zakonodavac, kad je sve bilo izvršeno i ostvareno, preobrazio slovo u duh. Sve je u sebi sažeo. Milost je živjela po zakonu te je jedno podloženo, a drugo skladno povezano i složeno. Ono što bijaše vlastito jednome nije bilo izmiješano i sliveno s onim što je vlastito drugome, već ono što bijaše teško, ropsko i zarobljeničko promijenjeno je u ono što je lako i slobodno. Tako više ne robujemo prirodnim silama svijeta kako kaže Apostol, niti smo podložni jarmu ropstva slova zakona. To je naime vrhunac Kristovih dobročinstava prema nama; to je očitovanje otajstva i poniženje njegove naravi; Boga i čovjeka; to je pobožanstvenjenje prihvaćenog čovjeka. Doista je bio potreban slavni i nadasve odlični Božji dolazak ljudima, a tako i uopće neko uvođenje radosti iz kojega će proizići veliki dar našega spasenja. To je sadašnja svečanost, kojoj je početak rođenje Bogorodice, a završetak i kraj predodređeno sjedinjenje riječi s tijelom. Sada je rođena Djevica, koja se doji i oblikuje te se pripravlja da bude majkom Bogu, kralju svih vjekova. Otud nam je proistekla dvostruka dobit: uzdignuće k istini, a tako i izbavljenje iz robovanja slovu zakona. Na koji način i zašto? Očito, sjena je ustuknula pred dolaskom svjetla, a milost je donijela slobodu s obzirom na slovo. Ovaj blagdan jest međaš svega toga, On slikovitim znacima povezuje istinu koja nadolazi, a staro nadomješta novim. Neka dakle sve stvoreno pjeva i pleše, te pridonese štogod prikladno proslavi ovog dana. Danas neka je zajedničko slavlje za ono što je nebesko i što je zemaljsko, i neka skupa slavi svečanost što god je povezano na svijetu i iznad njega. Danas je naime Stvoritelju svega sagrađen stvoreni hram. I stvorenje na nov i dostojan način sprema Stvoritelju novo boravište (sv. Andrija Kretski, Govor 1; PG 97, 806-810).

Rođenje tvoje, Bogorodice Djevo, radost objavi svemu svijetu, jer iz tebe zasja Sunce pravde, Krist Bog naš. Ukinuvši prokletstvo, dade nam blagoslov, i uništivši smrt, darova nam vječni život (Tropar).

Po svetom rođenju tvojem, Prečista, Joakim i Ana oslobodiše se sramote neplodnosti, a Adam i Eva smrtne propasti. Tvoj narod, izbavljen od grešne krivnje, ovo svetkuje i kliče ti: nerotkinja rađa Bogorodicu i hraniteljicu Života našega (Kondak).