U nedjelju, 17. ožujka 2019. sedmorica bogoslova i đakona Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu posjetila su grkokatoličku župu Rođenja presvete Bogorodice u Kaniži. Taj se dan, prema gregorijanskom bogoslužnom ustavu koji koriste katolički vjernici istočnog obreda u Križevačkoj eparhiji, slavi Druga nedjelja velikog posta (korizme). Na poziv domaćeg župnika o. Nikole Stupjaka bogoslovi su sudjelovali na Božanskoj liturgiji svetog oca našeg Bazilija Velikog. Liturgiju je služio župnik Stupjak, a posluživao je vlč. Domagoj Vidaković, đakon koji je i navijestio evanđelje po ukrajinskom napjevu. Kompletnu liturgiju su višeglasnim pjevanjem animirali đakovački bogoslovi, a liturgijski jezici pjevanih dijelova bili su hrvatski te dijelom ukrajinski i crkvenoslavenski. U svojoj homiliji o. Nikola komentirao je evanđelje o ozdravljenju uzetog čovjeka (usp. Mk 2,1-12) i pri tome naglasio važnu ulogu kršćana koji su pozvani svoje bližnje dovoditi Isusu Kristu. U tom duhu propovjednik je naglasio da ni sâm Bog ne može bez čovjekova odaziva i suradnje te je pozvao sve vjernike da ozbiljno shvate svoj kršćanski poziv i dostojanstvo. Na kraju bogoslužja župnik Stupjak je zahvalio bogoslovima što su posjetili njihovu malobrojnu župnu zajednicu te odvojili vrijeme za učenje napjeva istočne liturgije. Međusobno upoznavanje bogoslova i đakona s grkokatoličkim vjernicima nastavljeno je nakon bogoslužja. Pri tome su grkokatolički vjernici izrazili svoje zadovoljstvo i radost što su ih posjetili vjernici rimskog obreda i time posvjedočili ljepotu i bogatstvo života u jednoj Kristovoj Crkvi. Druženje je nastavljeno u župnom domu za zajedničkim stolom (Bruno Diklić).
Protojerej Milan Stipić, rođen je 28. prosinca. 1978. godine u Bosanskom Novom, BIH, od oca Vladislava i majke Vesne, rođene Oljača. Kršten je u Lipiku, u rimokatoličkoj župi sv. Franje Asiškog. Osnovnu školu pohađao je u Lipiku. U vrijeme rata s obitelji je kao prognanik boravio u Zagrebu i Čazmi. Godine 1993. upisuje Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu te boravi u Međubiskupijskom dječačkom sjemeništu na Šalati. Maturirao je 1997. godine i upisao Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu gdje je diplomirao 2003. godine kod profesora dr. o. Jure Zečevića s temom “Povijest Grkokatoličke Crkve na prostoru bivše Jugoslavije“ iz predmeta Ekumenske teologije. Kao student živio je u Grkokatoličkom sjemeništu na Gornjem Gradu u Zagrebu. Godinu dana bio je dirigentom Ćirilo-Metodova kora. Godine 1997. postaje bogoslovom i svećeničkim kandidatom Križevačke eparhije, jedine katoličke biskupije bizantskoga obreda u Crkvi u Hrvatskoj. Kao student provodio je i određeno vrijeme kod grkokatolika u Ukrajini u samostanima otaca Bazilijanaca i otaca Studita, kao i u Kijevu gdje se bolje upoznavao s duhovno-liturgijskom baštinom Istočne Crkve te učio ukrajinski i ruski jezik. Za vrijeme studija bio je aktivan u organiziranju ekumenskih događaja u Hrvatskoj i izgradnji dobrih odnosa sa drugim kršćanskim Crkvama i zajednicama. Za đakona je rukopoložen 8. studenog 2002. u konkatedrali svetog Ćirila i Metoda u Zagrebu. Đakonsku službu proveo je na liturgijskim slavljima uz pokojnog križevačkog vladiku Slavomira Miklovša. Kao đakon je aktivno sudjelovao u organizaciji dočeka Svetog Oca pape sv. Ivana Pavla II. za njegova pohoda Osijeku i Banjoj Luci.
ORDINARIJAT KRIŽEVAČKE EPARHIJE Kaptol 20 10000 Zagreb
PAPA FRANJO IMENOVAO PROTOJEREJA MILANA STIPIĆA
APOSTOLSKIM ADMINISTRATOROM KRIŽEVAČKE EPARHIJE
U ponedjeljak 18. ožujka 2019. godine, Apostolska nuncijatura u Republici Hrvatskoj priopćila je da je Sveti Otac Franjo imenovao je protojereja Milana Stipića, dosadašnjeg župnika Jastrebarskog i Kričaka, apostolskim administratorom Križevačke eparhije. Vijest o imenovanju objavljena je u Rimu, danas u 12 sati. Odluku o imenovanju pročitao je danas u Ordinarijatu Križevačke eparhije, Kaptol 20, u Zagrebu, tajnik Apostolske nuncijature mons. Janusz Stanisław Błachowiak, prvi tajnik Nuncijature, u nazočnosti umirovljenog ordinarija vladike križevačkoga Nikole Kekića, vikara triju eparhijskih vikarijata, eparhijskog kancelara i ekonoma te duhovnika Grkokatoličkog sjemeništa. Sukladno Zakoniku kanona Istočnih Crkava (kan. 210 § 1), s navršenom kanonskom dobi ordinarij Nikola Kekić je u siječnju 2018. godine predao svoje odreknuće od službe ordinarija Križevačke eparhije, koju je Sveti Otac prihvatio.
Po primitku vijesti o imenovanju, neka zvone sva zvona svih župnih crkava u Križevačkoj eparhiji u trajanju od pet minuta.
Svečano uvođenje u službu novoimenovanog apostolskog administratora održat će se u Katedrali Presvete Trojice u Križevcima, na Lazarovu subotu, 13. travnja 2019. godine, na Arhijerejskoj liturgiji koju će služiti umirovljeni vladika križevački Nikola Kekić.
O. Livio Marijan, đakon eparhijski kancelar i biskupski tajnik
U Zagrebu, na spomendan sv. Ćirila Jeruzalemskog 18. ožujka 2019.
Na Drugu zadušnu subotu, 16. ožujka 2019., molitvenu službu za pokojne (Parastos) služio je župnik zagrebački i eparhijski ekonom o. Danijel Hranilović. Kao i svake godine, vjernici su se u velikom broju okupili te paljenjem svijeća i molitvom spomenuli svojih pokojnih, kojih se služitelj poimenice svih spomenuo u Velikoj ekteniji. Subotama u Velikom postu (Četrdesetnici), u subotu uoči Duhova i prvom tjednu u studenom (poslije Dušnog dana u rimskom obredu) molitvom i bogoslužjem za pokojne spominjemo se svih naših pokojnika. Vječni im spomen.
Druge nedjelje Velikoga posta čitanja nas upućuju na Božji dar oproštenja. “Sagriješismo! Grijeha je naših više nego pijeska morskoga. Ali, oprosti nam, Stvoritelju svijeu, da primio neuvele vijence!“ – pjeva kondak te nedjelje. Iz Poslanice Hebrejima čitamo upozorenje da nipošto ne zanemarimo toliko spasenje, tj. nezasluženu blagodat oproštenja koju nam je darovao nitko drugi do li sam Bog u Sinu svome Gospodu Isusu Kristu. Na nama je da taj dar slobodno i s ljubavlju prihvatimo. Jer da je po goloj pravdi, tko bi se spasio!? Ali Gospod je u svojoj ljubavi sišao i pripravio nam spasenje kao dar. Postao je za nas čovjekom, uzeo na sebe našu ljudsku narav i svu njenu bijedu i krhkost da ju preobrazi i spasi od Zloga i vlasti smrti. U Evanđelju po Marku kojega slušamo ove nedjelje vidimo to na djelu. U Kafarnaumu Gospod liječi sve koje su mu donosili. Daruje iscjeljenje svima kao nezasluženi dar ljubavi. Međutim, u tom evanđeoskom odlomku vidimo da se čovjek mora potruditi doći do Gospoda svojom slobodnom voljom i sa sviješću o svojoj grješnosti. Toliko svatko može napraviti. Nema toga što čovjek ne bi napravio da ozdravi od neke smrtne tjelesne bolesti. U ovom evanđelju vidimo kako se četvorica vrlo smiono i dovitljivo snađoše dovesti svoga bolesnoga prijatelja do Gospoda Isusa spustivši ga kroz krovni otvor. Vjerovali su i nadali se u gotovo nemogućim uvjetima.
“Obratite se, približilo se kraljevstvo nebesko“ (Mt 4,17). Svatko ima bar nekakav problem s Isusovim pozivom na obraćenje. Nama se nikad ne žuri kad je u pitanju obraćenje. Četrdesetnica (Korizma ili Veliki post) sa svojom naglašenom disciplinom posta, molitve i davanje milostinje je vrijeme koje bi neki od nas najradije preskočili. Uskrs nesumnjivo volimo, ali Korizmu i ne baš. Mnogi imaju sliku da je kršćanstvo presing, gledaju na vjeru kao na neki sistem strogih pravila, koje je protiv životne radosti i uživanja u životu. Premda se mnogi molimo, redovno idemo na bogoslužje, slušamo propovijedi, svejedno se malo i nikako mijenjamo onako prema onome što Krist Gospod govori. Zašto? Uglavnom zato jer ne razumijemo što znači pokajati se. Naime, u Starom zavjetu ljudi su čuli Božju poruku: Promijeni svoj život i Bog će ti se smilovati. Međutim, u Novom zavjetu, u osobi Isusa Krista Bogočovjeka došla je bitna promjena. Bog je taj koji se okreće prema čovječanstvu, saginje se prema čovjeku, jer čovjek sam po sebi jednostavno nije sposoban za neku radikalniju promjenu i pravo pokajanje. “Približilo se kraljevsvtvo Božje“ zapravo znači da je Bog u osobi Isusa došao k nama. Isus je to kraljevstvo nebesko. S njime započinje kraljevstvo ljubavi, nasuprot vladavini pravde i zadovoljštine ili kazne. Sam je Bog počeo pokajanje za ljude i umjesto ljudi u Isusu Kristu. Iz tog razloga, riječ “pokajanje“, kada ju Isus izgovara, ne znači: “Moraš se promijeniti i onda ćeš biti spašen!“, nego znači “Ti si spašen, pa se tako i ponašaj, tako i živi! Zato se mijenjaj“ jer mi smo na putu pobožanstvenjenja, na putu postajanja božanskima. “Krist postade čovjekom, da bismo mi postali Bogom“ kaže sv. Atanazije Veliki, biskup aleksandrijski.
(IKA, ZAGREB) Sveti Otac Franjo imenovao je mons. Ivana Ćurića, dosadašnjeg Generalnog vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije, pomoćnim biskupom iste nadbiskupije, dodijelivši mu titulu naslovnog biskupa Tela. Vijest o imenovanju objavljena je u Rimu, danas u 12 sati, priopćila je Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj. Odluka o imenovanju pročitana je i u Ordinarijatu u Đakovu.
POVIJESNA POZADINA: Istinska i prava vjera, pravovjerje. "I ovo je pobjeda što pobjedi svijet: vjera naša" (1 Iv 5, 4). Nakon nesuglasica i razmirica za ili protiv štovanja svetih likova (ikona) Sedmi ekumenski crkveni sabor (ili Drugi nicejski) u Niceji 797. godine proglasio je istinu vjere da ikone svjedoče istinu da je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju (usp. Post 1m 26) i preko obraćenja i preobražaja čovjek se posvećuje i ponovno u njemu uskrisava izvorni lik Božji. To što ova nedjelja pada na prvu nedjelju Velikoga posta je čista povijesna slučajnost jer je u tu nedjelju to pravovjerje izrečeno i prihvaćeno od crkvenih otaca. Zato se ta nedjelja zove "Nedjeljom pravovjerja" ili "Svetih ikona" i u mnogim crkvama se te nedjelje vrši ophod sa svetim ikonama ili pak dondose svoje kućne ikone u crkvu.
DUHOVNA TEMA: Prema izvornoj bizantskoj tradiciji Prva nedjelja Velikoga posta spomen je svetih proroka (poput Mojsija, Arona i Samuela) što se dobro vidi na stihovima na "aleluja" prije evanđelja i čitanjima. Čitanje iz Poslanice Hebrejima (11, 24-26, 32-12, 2) namijenjeno je bilo katekumenima kao kateheza o svetim muževima Staroga zavjeta koji su živjeli u vjeri danog im obećanja ispunjenja i spasenja, čije ispunjenje oni nisu vidjeli. Evanđelje (Ivan 1, 43-51) završava Isusovim obećanjem: »Stoga što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’, vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!« I nadoda: »Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.« Kandidatima za krštenje (oglašeni, katekumeni) rane Crkve, kao i krštenima, govori se da će s vjerom vidjeti već unaprijed dolazak novoga svijeta, ispunjenje svih obećanja i proročanskih riječi, što će započeti Crkvom kao vidljivim znakom kraljevstva nebeskoga na zemlji, a koja je započeta Kristovim učovječenjem.
TROPAR, gl. 2.: Klanjamo se prečistome Liku Tvome, o Predobri, moleći za oproštenje grijeha naših, Kriste Bože! Jer Ti si dragovoljno izvolio tijelom uzići na križ, da izbaviš od ropstva đavolskog one koje si sazdao. Stoga zahvalno kličemo Tebi: Sve si ispunio radošću, Spasitelju naš, koji si došao spasiti svijet!
KONDAK, gl. 8.: Neopisiva Riječ Očeva opisa se, Bogorodice, utjelovivši se po tebi. I okaljanu sliku Božju u prvotni oblik vrati, spojivši je s božanskom ljepotom. Ispovijedajući spasenje, djelom i riječju, mi ga u slici izražavamo.
Stranica 10 od 41
Nalazite se ovdje:
Naslovnica
Tražilica
Najave
IVANJSKO PROŠTENJE U GRABRU, 23. lipnja 2019. - Liturgija u 11 sati
PROŠTENJE U SAMOBORU, 29. lipnja 2019.- Liturgija u 11 sati
Jedino Ljubav može povezati Boga i njegovo stvorenje i stvoriti sklad u društvu. Kako je dragocjen i u Božjim i u ljudskim očima onaj koji uvijek pokušava živjeti od ljubavi. Ljubav i obuzdavanje pročišćuju dušu, a čista molitva ozaruje um. (Talas Libijski)
Činjenica da je Bog postao čovjekom čvrsta je osnova naše nade da će Bog preobraziti našu ljudsku narav: čovjek će postati bogom baš kao što je Bog postao čovjekom. (Sv. Maksim Ispovjednik)
