Jedan od prvih spomena slavljenja Kristovog rođenja na Istoku seže u IV. stoljeće. U to vrijeme slavlje Božića spojeno je s slavljem Bogojavljenja (Isusovo Krštenje), tj. 6. siječnja zajedno se slavilo Poklon mudraca i Isusovo krštenje.
Ova povezanost slavlja se doživljavala potpuno prirodnom jer se u svom rođenju Sin Božji pojavio na skrovit način, dok se u krštenju objavio na savršen način: bio je objavljen narodima po Očevim riječima: „Ti si Sin moj ljubljeni“ (Lk 3, 21-22). Kasnije razdvajanje svetkovina vjerojatno treba tražiti u potrebi da se odgovori na heretično naučavanje gnostika, doketa i arijanaca, tako što će se naglasiti Isusovo pravo čovještvo i pravo božanstvo, od samog rođenja.