Detalji

Prema tradiciji i apokrifnim spisima kada je Marija, kći Joakima i Ane, imala tri godine, roditelji ju iz Nazareta dovedoše u Jeruzalem i tu je predadu da u Hramu služi Bogu, kako su se bili zavjetovali. Naprijed su s upaljenim svijećama u rukama išle djevice, a za njima Marija sa svojim roditeljima. Pred Hramom je bilo 15 stepenica. Roditelji podigoše Mariju na prvu stepenicu, a onda se ona sama dalje popne do vrha. Tu je dočeka veliki svećenik Zaharija, otac sv. Ivana Krstitelja, i uvede je u Hram Gospodnji. Joakim i Ana prinesu tada prema propisu žrtvu, prime od svećenika blagoslov i vrate se kući, dok je Marija ostala u Hramu devet godina. U 12. godini života Marija se udala za Josipa iz Nazareta živeću u djevičanstvu cijeloga života.

TROPAR, glas 4.: Danas je početak milosti Božje i prednavještaj spasenja ljudskoga. U hramu Božjem na očigled sviju Djevica se pojavljuje i Krista svima navješćuje. Njoj i mi gromkim glasom kliknimo: Raduj se, ispunjenje Stvoriteljevog spasiteljskog nauma.

KONDAK, glas 4.: Prečisti Spasiteljev hram, dragocjena palača, sveta riznica Božje slave, Djevica, uvodi se danas u dom Gospodnji prinoseći sa sobom milost božanskog Duha. Anđeli Božji slave je i kliču: Gle! Ona je šator nebeski.

 

Detalji

Kancelar Križevačke eparhije đakon Livio Marijan gostovao u emisiji Hrvatske radiotelevizije "Duhovni izazovi" 17. studenoga 2018., na temu progona kršćanskih Kopta u Egiptu i stanju kršćanstva u Europi.

Video: https://hrti.hrt.hr/videostore/moviedetails?referenceId=375493403&refer=videostore%7Cmovies&customCatalogueReferenceId=duhovniizazovireligija&player=True&heading=DUHOVNI%20IZAZOVI 

blob:https://hrti.hrt.hr/28751847-f60a-466f-b15f-c1e7da2594e6 

 

Detalji

Vladika križevački mons. Nikola Kekić, sudjelovao je zajedno sa svim hrvatskim biskupima pohodu Ad limina apostolorum (pragovima apostola), od 11. do 17. studneoga 2018., u kojem su se biskupi skupno i pojedinačno susreli s papom Franjom, pohodili različite kongregacije i dikasterije te slavili više euharistijskih slavlja u rimskim bazilikama. Križevački vladika Nikola Kekić osvrnuo se u izjavi za IKA-u i Hrvatski katolički radio na posjet Kongregaciji za istočne Crkve 16. studenoga. Biskup je istaknuo specifičnost te Kongregacije koja obuhvaća sva pitanja za Istočne Crkve za koja se druge kongregacije brinu posebno. Na susretu su bili kardinal Josip Bozanić kao metropolit i grkokatolika, i bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, a primio ih je tajnik Kongregacije nadbiskup Cyril Vasil, budući da je prefekt kardinal Leonardo Sandri trenutačno u Libanonu. Kardinal Bozanić istaknuo je na susretu kako je za Crkvu i Hrvatskoj i osobito Zagrebačku metropoliju važno da "diše na dva plućna krila", navodeći riječi sv. Ivana Pavla II. Otkako je, naime, godine 1611. obnovljeno crkveno zajedništvo – Marčanske unije, Katolička Crkva bizantsko-slavenskoga obreda obogaćuje Crkvu u Hrvatskoj. U prijateljskom razgovoru bilo je riječi i o povezanosti sa Slovačkom, budući da je nadbiskup Vasil slovački grkokatolik, o sv. Marku Križevčaninu mučenom u Košicama, istaknuo je biskup Kekić. Spomenuo je i budući da je Papi podnio ostavku kada je u siječnju navršio 75 godina života, pitao je kada se može očekivati novi križevački biskup, no odgovoreno mu je da je se o tome još odlučuje (Ika. hr)

 

Detalji

U subotu, 17. studenog 2018. svećenici Slavonsko-srijemskog vikarijata okupili su se u Kaniži, kraj Slavonskog Broda, na svoj redoviti četvrti susret kako bi molitveno i kroz promišljanje na teme: Propovjednik pred izazovima 21. stoljeća razmijenili svoja iskustva i dodatno učvrstili zajedništvo prezbiterija ovoga dijela Križevačke eparhije. Susretom je predsjedao zamjenik biskupskoga vikara za Slavoniju i Srijem mr.sc. Vladimir Sedlak, a na susretu sudjelovali gotovo svi svećenici s područja Vikarijata. Iza pohoda župnoj crkvi, molitve Trećega časa i mogućnosti za pristup sakramentu pomirenja, daljnji tijek susreta odvijao se u prostorijama župnoga doma. Uz najavljenu temu za promišljanje, svećenici su se dotakli i Papine poruke za svjetski dan siromaštva, određenih liturgijskih smjernica iz Reda služenja (Ordo celebrationis), dovršene Vikarske vizitacije župa, načina i prakse obilježavanja sjećanja na žrtve Vukovara u našim župama, inicijative Zvon za Vukovar i njezino implementiranje odredbom hrvatskih biskupa u svim župama našega Vikarijata. Susret je zaokružen čestitkom preč. o. Ivanu Barščevskom za 50-tu obljetnicu njegova svećeništva, zajedničkim blagovanjem i razgovorom kod stola.

 

Detalji

U dokraja ispunjenoj grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima, u petak, 16. studenoga 2018., održan je deveti godišnji koncert Katedralnog pjevačkog zbora Križevci. Nakon uvodne, pjevane molitve Očenaša prema ukrajinskom napjevu, repertoar se nastavio ruskim napjevom Iže heruvimi, Anatemi ben mio Luce Marenzija te Zdravo Marijo Vlade Sunka. Djelo Josifa Bokšaja Hvalite Gospoda  izvela je sporaistica Lana Čakija uz pratnju zbora, dok je solistički izvlea Schuberotvu Ave Mariju i Mozartovu Lacrimosu iz Requiema u d-molu, a uz glasovirsku pratnju prof. Jelene Stanković. Nadalje zbor je izveo djelo Nikolaja Kedrova Otče naš, Tebe pojem Borisa Komarevskog te Gospod Bog je pastir moj Antonina Dvoraka, a za sami kraj Budi imja Gospodne iz liturgije sv. Ivana Zlatoustog.  Kao dodatak, oduševljenu publiku zbor je počastio Carskom jektenijom (prošnjama) nepoznatog autora, na crkvenostaroslavenskom, grčkom i hrvatskom jeziku, a uz soliste Lanu Čakiju i protojereja stavrofora Mihajla Simunovića, katedralnog župnika i člana zbora. Prisutnima se obratio ravnatelj i predsjednik Katedralnog zbora Ozren Bogdanović, koji je najavio bogat program obilježavanja jubilarne, 10. obljetnice postojanja zbora u 2019. godini. Ispred Grada Križevaca koncertu su prisustovali pročelnici Ivan Biškup i Krešimir Brunović, a voditelj programa bio je Ottone Novosel Franz (Dejan Pernjak, Ozren Bogdanović, foto: Jurica Horvat, Zdravko Petrinec, Dejan Pernjak)

Foto: otvori

Detalji

U Prnjavoru je u nedjelju, 18. studenoga 2018., obilježena 85. godišnjica velike tragedije ukrajinskog naroda poznata kao "gladomor". Poslije Liturgije za sve pomorene, služena je Panahida pred vanjskom kapelom uz paljenje svijeća, a nakon toga je održan komemorativni dio u pastoralnom domu. Uz video-projekciju i prigodnu izložbu, sudjelovali su načelnik Općine Prnjavor dr. Darko Tomaš, prof. dr. Jevgenij Paščenko sa Sveučilišta u Zagrebu predavanjem o gladomoru, otpravnik za poslove Republike Ukrajine u Republici Hrvatskoj Jaroslav Simonov. Događaju su prisustvovali još i rimokatolički predstavnik mons. Vlado Lukenda, glavni prnjavorski imam Fikret ef. Čelenka, odbornici za nacionalne manjine, predsjednik Saveza Ukrajinaca u Hrvatskoj, predsjednici kulturno-umjetničkih društava te svećenici grkokatoličkog vikarijata Križevačke eparhije u Bosni i Hercegovini s vjernicima. Vječnaja pamjat!

Detalji

"Što si pripravio, čije će biti?" (Ikona: Isus i bogati mladić)

Evanđelje po Luki, zač. 66. (12, 16-21)

Reče Gospod ovu prispodobu: "Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: 'Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.' I reče: 'Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?' Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu."

KONDAK: Uskrsnuo si kao Bog iz groba u slavi. I svijet si uskrisio sa sobom. Ljudski rod Te kao Boga slavi i smrt iščeznu. Adam pak klikće, Vladaru! Eva, oslobođena sada od okova, raduje se kličući: Ti si, Kriste, onaj koji daješ svima uskrsnuće!

Uz nedjeljno evanđelje: Priča o nesretnom kalifu

Ležaše neki kalif na svilenim jastucima, smrtno bolestan. Liječnici iz cijele države stajahu oko njega, složni da mu samo jedno može donijeti ozdravljenje : košulja sretnog čovjeka koja bi se stavila kalifu pod glavu. Razletješe se sluge i u svakom gradu, svakom selu i svakoj kolibi stanu tržiti sretnog čovjeka. Ali, svi koje pitahu o sreći imali su samo brige i nevolje. Kad su već mislili odustati, naiđu na nekog pastira koji je čuvao svoje ovce, smijući se i pjevajući. "Jesi li ti sretan čovjek?" - upitaju ga. "Ne znam nikoga tko bi bio sretniji od mene" - odgovori on. "Daj nam onda svoju košulju" - zatraže sluge."Ali, ja nemam košulju." Takva vijest, da jedini sretan čovjek kojeg su njegove sluge našle nema niti košulju na sebi, dade kalifu povod za razmišljanje. Tri dana i tri noći nikoga nije k sebi puštao. Četvrtoga dana naloži da se svi njegovi svileni jastuci, drago kamenje i ostalo blago - razdijeli narodu. I od tada bi ponovno zdrav. I sretan. (narodna priča)

Sveti Platon i Roman, mučenici (18. 11.)

Platon se rodio u Ankari, u Galaciji. Bio je gorljiv kršćanin pozivajući pogane da se obrate pravome Bogu. Zbog toga je zatvoren i na razne načine mučen te oko 266. godine pogubljen mačem. Roman je bio đakon Crkve u Cezareji. Dok je revno propovijedao evanđelje u Antiohiji, uhvatiše ga i 303. godine u tamnici zadaviše.

KONDAK, glas 3.: Vaš sveti spomen veseli sav svijet i poziva vjerne k vašem časnom hramu gdje zajedno okupljeni sada s radošću svjetlim pjesmama pjevamo: Platone i Romane, izbavite od neprijateljskoh napada grad vaš, sveti!

 

Detalji

16. studenoga, blagdan

Rodio se u Kafarnaumu oko 5. godine poslije Krista. Otac mu bijaše Alfej. Matej je po zanimanju bio carinik. Nazvan je i Levi. U Evanđelju o njegovom pozivu čitamo: Ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici i kaže mu: 'Pođi za mnom!' On usta i pođe za njim (Mt 9, 9). Drži se da je od 42. godine propovijedao u Etiopiji. Prema predaji on je oko 60. godine napisao evanđelje na aramejskom jeziku, no taj se izvornik izgubio. Sačuvano je njegovo evanđelje na grčkom jeziku koje je neki judeokršćanin jeruzalemske tradicije oko 75. godine u Palestini ili u Siriji preveo na grčki za obraćene Židove. U ikonografiji se prikazuje u liku krilata čovjeka ili s knjigom i perom u ruci.

TROPAR, glas 3.: Dragovoljno si se uputio s carine k Vladaru Kristu koji se na zemlji pojavio na dobro ljudima; Njega slijedeći, postao si odabranim apostolom i velikim blagovjesnikom evanđelja cijelome svijetu. Zbog toga štujemo častan tvoj spomen, blagovjesniče Mateju; moli milostivoga Boga da dade oproštenje grijeha našim dušama.

KONDAK, glas 4.: Stresavši sa sebe jaram carske službe, podvrgao si se jarmu pravde i postao si osobitim kupcem koji stječe bogatstvo - mudrost s visine, od kojega si naviještao riječ istine i pridizao klonule duše, predočivši im čas suda.

 

Detalji

MONAŠKA SINTEZA STVARA NOVI OBRED

Razvoj monaškog obreda: Priča o dva grada

U Studitskim manastirima se nakon ikonoborstva pokrenula izuzetna liturgijska kreativnost. Osim što su nastale promjene u načinu moljenja psaltira (katizme su zamijenile antifone, prema palestinskoj tradicji), došlo je i do stvaranja nove liturgijske poezije te njezinog umetanja u časoslov. Pobjeda nad ikonoborcima je dovela studitske monahe u bolji položaj u odnosu na obično svećenstvo. Manastiri su postali bogatiji, imali su veću autonomiju i bili su brojniji naročito u gradskim sredinama. Uz to, monasi u velikim gradskim manastirima nemaju posla oko zemlje i uzdržavanja kao nekoć, te se sve više intelektualiziraju.

Studitska liturgijska reforma u bizantskom obredu može se nazvati "pričom o dva grada": Carigrada i Jeruzalema, a kasnije, kako ćemo vidjeti i "pričom o dvije monaške pustinje", Palestine i Svete Gore Athosa. Studiti jednostavno uzimaju palestinske monaške odn. jeruzalemske tradicije, koje dobivaju preko manastira sv. Sabe i njegovih monaha koji dolaze u Carigrad, i onda te tradicije uklapaju u carigradski model, odn. “bizantiniziraju” ih. Od prve polovice 7. stoljeća postoji snažan uzajamni utjecaj Carigrada i Jeruzalema. Nakon ikonoborstva Velika je Crkva carigradska izašla kao pobjednik posjedujući još veću snagu i jedinstvo, a pred kraj tisućljeća Carigrad je počeo liturgijski dominirati i na periferiji, pa i u Palestini i Jeruzalemu. Carigrad je sada uzor starim patrijarhatima Aleksandrije, Antiohije i Jeruzalema.

Detalji

BOŽIĆNI POST: Od 14. studenoga do uključivši 24. prosinca (Badnjak), prema Tipiku (crkvenom pravilu) traje Božićni post. Post nalaže odricanje od mesa, mliječnih i životinjskih proizvoda (mlijeko, sir, jaja).  Ulje i vino su dozvoljeni svakog dana, osim srijede i petka. Subotom i nedjeljom dozvoljeno je jesti ribu, kao i na svetkovinu Uvoda presvete Bogorodice u Hram (21. studenoga), bez obzira u koji dan padne. Uz odricanjem od hrane, najvažnije osobine posnog vremena jesu odricanje od grijeha, molitva, milostinja, ispovijed i pričest.

BOŽIĆNI POST USRED “ADVENTSKOG KONZUMIZMA”

Mnogi ovih dana govore kako im je dosta ovog adventsko-božićnog ludila i konzumizma, kako žele Božić i ovo vrijeme iščekivanja proživjeti dublje, duhovnije i kvalitetnije. I pitaju kako se u istočnom obredu ovo vrijeme proživljava. Kršćanske Crkve bizantskog i svih drugih istočnih obreda (armenskog, koptskog, sirijskog…) od 15. studenoga do blagdana Rođenja Gospodnjega drže božićni post. To bi bio jedan vid istočno-kršćanskog “došašća”. Božićni post je vrijeme od 40 dana prije velikog blagdana Rođenja Gospodnjega, a podsjeća nas na nužnost jedinstva svega stvorenoga što sama narav Carstva nebeskoga traži. Utjelovljenje sjedinjuje Stvoritelja sa stvorenjima u osobi Isusa Krista i ukazuje na “dobro” (pozitivu) svega stvorenja i međuovisnost i povezanost čitavoga kozmosa: materijalnoga, duševnoga i duhovnoga. Post je vrijeme pojačanoga napora oko ljubavi prema Bogu i bližnjemu što se iskazuje u konkretnom bogoštovanju, molitvi, postu i djelima čovjekoljublja (grč. “philantropia”). Upravo u ovome posljednjem na najbolji način postajemo ikona ili odraz Presvete Trojice i Isusa Krista jer je On “par excellence” Čovjekoljubac (“Philantropos”). Post je ravnoteža duha, duše i tijela, unutarnjega i vanjskoga, osobnoga i zajedničkoga. Ne možemo imati pošteni molitveni život i lijepo bogoslužje, a istovremeno živjeti tako što tlačimo druge, ne marimo za brata čovjeka, robujemo strastima tijela, mentalitetu i putovima svijeta, lošim svagdanjim navikama. Osjećajući barem malo glad svakoga dana, postajem svjestan da samoga sebe ne mogu dovesti do punine života, da sam ovisan, da sam prolazan i da “ovdje nemam trajnoga grada” (sv. Pavao). Da sam na putovanju. Želja i potreba za hranom postaje znakom moje želje i potrebe za onim najbitnijim – za Bogom, vječnim smislom. Kanoni Crkve normiraju post, a svatko je slobodan prema svojoj savjesti ili blagoslovu duhovnoga oca sebi izabrati i ostvariti koliko i kako može. Premda kanoni određuju tradicionalni oblik strogog posta, bolje je sebi uzeti manje pravilo, ali ga se držati do kraja. Prema kanonima Crkve u vrijeme posta je zabranjeno sve mesno, masno i mliječno u sve dane. Srijedom i petkom, a također od 13. do 24. (Badnjak) dodatno zabranjena riba, ulje i vino (izuzev subote i nedjelje). Post je ne samo disciplina Crkve za sve njezine članove, već i dobar poticaj svima  da u vrijeme pritiska potrošačkog adventa ostanemo fokusirani na ono bitno, na smisao Božića i svoj duhovni rast.

 

  • Nalazite se ovdje:  
  • Naslovnica