Detalji

Pohodi Bog narod svoj

EVANĐELJE: U ono vrijeme uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospod ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!" Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: "Mladiću, kažem ti, ustani!" I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!" Luka, zač. 30 (7,11-16)

TROPAR: Neka se veseli nebo, neka se raduje zemlja jer učini moć Gospod rukom svojom. On smrću satre smrt, prvijenac postade iz mrtvih, od ponora paklena izbavi nas, i dade svijetu veliku milost.
(Da veseljatsja nebesnaja, da radujutsja zemnaja, jakosotvoriv deržavu mišceju svojeju Gospod: poprav smertiju smert pervenec mertvih bist, iz čreva adova izbavi nas, i podade mirovi veliju milost.)

KONDAK: Uskrsnuo si iz groba, Milostivi. Istrgao si nas iz okova smrti. Sad se Adam veseli i raduje Eva. Proroci skupa s patrijarsima slave bez prestanka božansku moć Tvoje vlasti.

BOGORODIČAN: Tebe, posrednice spasenja roda našega, veličamo, Bogorodice Djevo. Od tebe je, uzetim tijelom, tvoj Sin i Bog naš, podnio na križu muku i izbavio nas od propasti, jer je Čovjekoljubac.

 

Detalji

Pobožanstvenjenje u istočnokršćanskoj teologiji i duhovnosti

Oboženje ili pobožanstvenjenje (grč. θέωσις/theosis) je teološko učenje svojstveno istočno-kršćanskoj, točnije bizantskoj teologiji. U psalmu 82., redak 6, stoji: Ja rekoh. Vi ste bogovi, sinovi Svevišnjega! Oboženje ili pobožanstvenjenje ili božansko preobraženje podrazumijeva da se ljudska bića stvarno mogu sjediniti s Bogom i postati kao Bog do tog stupnja da mogu imati udijela u samoj  božanskoj naravi. Postajemo jedno s Bogom po milosti u osobi Isusa Krista – Boga koji je postao čovjekom. Način ili sredstvo kojim se “postaje kao Bog“ je savršenstvo u svetosti, trajni proces zadobivanja Svetoga Duha po milosti kroz asketsku pobožnost. To je na izvanredan način rečeno u Drugoj poslanici sv. Petra apostola: “Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost. Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude“. Tu se izvrsno nadovezuje i tumačenje velikog kršćanskog teologa C. S. Lewisa: “Zapovijed: 'Budite savršeni!' nije idealističko tlapljenje. Niti se radi o zapovijedi da činimo ono nemoguće. Bog je taj koji nas pretvara u stvorenja koji mogu tu zapovijed obdržavati. On u Svetom Pismu reče da smo 'bogovi' i on će ostvariti svoje riječi. Ako Bogu dopustimo – jer mi mu možemo i ne-dopustiti, ako tako izaberemo – on će i najslabije i najprljavije među nama preobraziti u bogove koji sjaje, blistaju, koji su urešeni besmrtnošću, koji pulsiraju s takvom energijom i radošću i mudrošću i ljubavlju kakve ne možemo ni zamisliti, u čisto ogledalo koje savršeno (premda nepotpuno) odražava njega, njegovu bezgraničnu moć, ljepotu i dobrotu. Dug je to proces i dijelom prilično bolan, ali na to smo pozvani. Na ništa manje od toga. Jer on je doista mislio to što je rekao“ (C. S. Lewis: Mere Christianity, 1952., 174) (Livio Marijan)

 

Detalji

1. listopada

Dana 1. listopada godine 911., u vrijeme cara Lava Mudroga ili Filozofa, bilo je svenoćno bdjenje u crkvi posvećenoj Bogorodici u Blaherne u Carigradu. U pozadini crkvene lađe među okupljenim vjernicima stajao je i sv. Andrija Jurodivi sa svojim učenikom Epifanijem. U 4 sata ujutro pojavi se presveta Bogorodica iznad naroda s rasprostrtim omoforom (plaštem) na rukama i kao da je tim plaštem pokrivala narod. Bijaše okružena apostolima, svetiteljima, mučenicima i djevicama. Njih dvojica vidješe to ukazanje. Na spomen toga događaja ustanovljen je i ovaj blagdan koji nas podsjeća na majčinsku zaštitu presvete Bogorodice.

TROPAR, glas 4.: Danas mi, vjerni narod, veselo svetkujemo, obasjani tvojom pojavom, Bogomajko. I promatrajući tvoj prečisti lik, ponizno govorimo: Zaogrni nas časnim svojim plaštem i izbavi nas od svakoga zla, moleći Sina svojega, Krista Boga našega, da spasi naše duše.

KONDAK, glas 3.: Djevica danas stoji u crkvi i sa zborovima svetih nevidljivo se za nas Bogu moli. Anđeli se klanjaju s prvosvećenicima, a apostoli se raduju s prorocima: Jer se za nas moli Bogorodica vječnomu Bogu.

 

Detalji

Obnova krsnog zavjeta u rijeci Jordanu

U Melkitskoj grkokatoličkoj katedrali u Jeruzalemui

Od 21. do 29. rujna 2018. protojerej stavrofor Križevačke eparhije, o. Milan Vranešić, predvodio je hodočašće vjernika u Svetu Zemlju. Na hodočašću su sudjelovali grkokatolici Žumberačkog vikarijata iz Samobora, Zagreba i Karlovca, a Žumberčanima su se pridružila i dvojica svećenika Bjelovarsko-križevačke biskupije vlč. Branko Fresl rodom iz Samobora i vlč. Mijo Posavec. Osim žumberačkih vjernika na duhovnom hodočašću su sudjelovali i grkokatolici Rusini iz župa Petrovci i Mikluševci što hodočašću daje širi eparhijski značaj. Duhovni voditelj hodočašća o. Milan Vranešić tradicionalno već godinama vodi skupine vjernika u domovinu Isusa Krista a kao stručni voditelj i ove godine hodočašću se pridužio dr. fra Tomislav Vuk, prijetelj hrvatskih grkokatolika i franjevac koji stalno boravi u Jeruzalemu. Dolaskom u Izrael hodočasnici su odsjeli u Jeruzalemu odakle su svakodnevno polazili u obilazak najsvetijih mjesta kršćanstva. Tijekom posjeta rijeci Jordanu obavljena je obnova Krsnog zavjeta jer je upravo 2018. godina među Hrvatima grkokatolicima obilježena kao godina obnove Krsnog zavjeta. Tijekom obilaska svetozemskih svetinja služene su i grkokatoličke liturgije u tamošnjim katoličkim crkvama istočnog obreda. Izraelski grkokatolici bili su napose sretni što su ih pohodila braća iz Hrvatske. Zajednica hodočasnika tijekom svog boravka u Svetoj Zemlji nosila je i specifične torbe sa znakom Godine obnove Krsnog zavjeta i hrvatskim nacionalnim obilježjima što je naišlo na veoma pozitivne reakcije domicilnog stanovništva. Hrvatski grb prepoznat je svagdje diljem Izraela kao simbol sportskih, ponajprije nedavnih nogometnih, uspjeha tako da su pozitivne emocije bile prisutne na svakom koraku. Hodočašće je između ostalog zbližilo i same vjernike koji su u molitvi i zajedništvu tijekom osam dana proveli nezaboravne trenutke u Isusovoj domovini. No iznad svega treba istaknuti duhovno iskustvo koje će trajno obogatiti svakog hodočasnika ponaosob. Biti na mjestima na kojima je nekada hodao sam utjelovljeni Bog, Isus iz Nazareta, osjećaj je koji se ne može riječima opisati. Biti na mjestu Njegova rođenja, Njegova javnog djelovanja, i konačno na mjestu Njegove smrti i uskrsnuća nešto je što zasigurno ispunjava dušu posebnom milošću. Nakon predivnih osam dana zajedništva hodočasnici su se vratili u Domovinu gdje su ih dočekali njihovi najmiliji (izvor: www.zumberacki.vikarijat.com).

 

Detalji

 

Katolički vjernici bizantskog obreda (grkokatolici) iz filijalne zajednice u Bukovlju (župa Slavonski Brod), proslavili su u nedjelju, 30. rujna 2018. svoj crkveni god, blagdan Pokrova presvete Bogorodice. Svečanu arhijerejsku liturgiju služio je vladika križevački Nikola Kekić, a suslužili su domaći slavonskobrodski grkokatolički župnik o. Aleksandar Hmilj, p. Josaphat Mosha, rimokatolički podvinjski župnik, grkokatolički svećenici preč. Ivan Barščevski i o. Nikola Stupjak. U svojoj homiliji vladika Kekić promišljao je o ulozi i važnosti nedjelje u kršćanskom životu: »Sam je Bog, kako čitamo u Knjizi Postanka, posebno posvetio sedmi dan u tjednu. A tom je danu utisnut i poseban pečat jer je Isus Krist taj dan uskrsnuo. Zato je nedjelja – Dan Gospodnji – za nas kršćane najvažniji dan u tjednu kada moramo misliti na naš susret s Isusom Kristom. Svaki svjesni kršćanin to radi: nedjeljom nađe vremena za Boga, a sve drugo pusti.« Propovjednik je tako svim okupljenim vjernicima na srce stavio redovito slavljenje nedjeljne liturgije rekavši kako za istinskog kršćanina nema važnije stvari od susreta s Isusom Uskrslim. U drugom dijelu propovijedi vladika Kekić progovorio je o ulozi Bogorodice Marije u povijesti spasenja predstavljajući i tumačeći važnije marijanske svetkovine i blagdane u ciklusu crkvene godine. U tom se kontekstu osobito dotaknuo slavlja Pokrova Presvete Bogorodice naglasivši kako je taj blagdan nastao u Carigradu 911. godine. Svoje razmišljanje vladika je zaključio: »Okupljeni u crkvi Pokrova Presvete Bogorodice njoj povjeravamo svoje živote, povjeravamo sve svoje molitve, svoje muke i jade, svoja nadanja, da ona prenese naše i molitve svih koji ovdje dolaze pred lice Svevišnjega.« Slavlju su nazočili i grkokatolički vjernici iz Slavonskog Broda, Sibinja i Gornjih Andrijevaca te rimokatolički vjernici iz Bukovlja. Nakon svečane liturgije, koja je služena i pjevana na ukrajinskom i hrvatskom jeziku, svi su nastavili druženje za zajedničkim stolom u dvorištu crkve (Bruno Diklić).

 

Detalji

U subotu, 29. rujna 2018., kada se po rimskom kalendaru slavi blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela, vladika križevački služio je svetu liturgiju u spomen kapeli sv. Mihaela u Marču, koja je sagrađena na mjestu gdje je nekoć stajao manastir sv. Mihaela, gdje su stolovali prvi marčanski vladike. Suslužili su o. Mihajlo Simunović, župnik u Križevcima i neojerej o. Zoran Vladušič, koji je izrekao homiliju.

 

Detalji

Kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.

TROPAR: Kad si sišao u smrt, Živote besmrtni, tada si sjajem božanstva smrtni udarac zadao paklu. A kad si i mrtve iz podzemlja uskrisio, sve sile nebeske klicahu tebi: Davaoče života, Kriste Bože naš, slava tebi.
(Jegda snizšel jesi k smerti, živote bezsmertnij, togda ad umertvil jesi blistanijem božestva. Jegda že i umeršija ot preispodnih voskresil jesi, vsja sili nebesnija vzivahu: žiznodavče Hriste Bože, slava tebje.)

KONDAK: Uskrsnuo si iz groba, svemoćni Spasitelju, a pakao vidjevši čudo zgranu se i mrtvi ustadoše. Sve stvorenje, videći to, raduje se s tobom. Adam se veseli, a i svijet te, Spasitelju moj, neprestano veliča.

BOGORODIČAN: O kako su divna i slavna sva otajstva tvoja, Bogorodice, ona nadilaze svaki um. Premda je tvoja čistoća zapečaćena i tvoje djevičanstvo sačuvano, ti si ipak postala majkom pravom rodivši pravoga Boga. Moli ga, da spasi duše naše.

EVANĐELJE (Luka 6, 31-26, zač. 26)

Reče Gospod: "Kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima. Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati. Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima. Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan."

 

Detalji

27. rujna

Rodio se oko 908. godine u Rosanu, u tadašnjoj bizantskoj pokrajini Kalabriji. Potječe iz pobožne grčke obitelji. Krsno mu je ime Nikola. Još za njegove mladosti umrli su mu roditelji. Dalje se za njega brinula sestra. No dogodilo mu se da je s jednom djevojkom imao dijete. U 30. godini Nikolina života umre ta žena i dijete. To ga je jako pogodilo pa je teško obolio. U tim časovima počeo je razmišljati o svom grješnom životu i odlučio se vratiti Bogu. Pošao je najprije u bazilijanski manastir sv. Merkurija u južnoj Italiji, a onda sv. Nazarija gdje je obukao monaško odijelo i dobio ime Nil. Vrlo se trapio jedući samo voće i zelje. Veći dio vremena provodio je prepisujući knjige. Noću je pjevao psalme i činio duboke poklone pred Spasiteljevom ikonom. Nakon nekog vremena vratio se u manastir sv. Merkurija i jedno vrijeme živio je u špilji sv. Mihaela pokraj manastira. Budući da su razni bogataši u Kalabriji počeli Nilu donositi velike darove, on je odlučio riješiti se toga što može narušiti monaški život i s jednim brojem monaha uputio se na sjever prema Monte Cassinu. Benediktinski opat podario im je jedan manastir i zemlju u Valeluciju, gdje su ovi istočni monasi boravili petnaest godina. Brzo se pročulo za Nila i ljudi su u velikom broju posjećivali manastir i obilno ga darivali. To je oslabilo monašku revnost i disciplinu te se Nil i odavle povukao s malim brojem monaha u pusto mjesto Serperu i tu osnovao novi manastir. No po Božjem promislu našao se godine 1004. u mjestu Tuscolo u okolici Rima i tu osnovao  novi manastir prozvan Grottaferrata. Iste godine ovaj sveti monah ovdje i umre. Ovaj manastir bizantskog obreda postoji još danas. 

TROPAR, glas 4.: Nastanio si se pokraj Rima, oče naš Nile, nasljedujući občaje Velike crkve (carigradske) u blizini Petrove stolice, postavši i učiteljem mnogih, naučavajući mudrost i razlikujući duhove. Prebivajući sada s blaženicima u nebeskim visinama, ne zaboravi nas ovdje u zemaljskoj dolini i moli Krista, Boga našega, da spasi duše naše.

KONDAK, glas 4.: Proslavljajući tvoj nebeski rođendan, oče naš Nile, slava nepodjeljene Crkve ispunja nam dušu saltkim miomirisom. Po blaženstvu kojega uživaš kod Svevladara, moli za sve koji se vjerno imenom njegovim nazivaju te poradi na jedinstvu vjere svih Crkava i izmoli svemu svijetu mir i obilje milosti.

 

Detalji

26. rujna

Bio je sin ribara Zebedeja i Salome. Pozvan od Isusa, on ostavi svoga oca i zajedno s bratom Jakov-om pođe za Kristom. Sa sv. Petrom i bratom Jakovom bio je svjedok uskrsnuća Jairove kćeri i Kristova preobraženja na gori. Na Posljednjoj večeri stavio je glavu na prsa Isusova. On je jedini od apostola slijedio Krista do Golgote i s križa čuo riječi: Evo ti majke! Otada se Ivan brinuo za Isusovu majku Mariju sve do njene smrti i uznesenja. Zajedno s učenikom Prohorom propovijedao je evanđelje u Efezu, u Maloj Aziji. Pogani, ozlojeđeni zbog prijelaza mnogih njihovih sugrađana na kršćanstvo, uhvate ga i pošalju u Rim pred cara Domecijana. Kako mu ni otrov koji je morao popiti ni drugo ništa ne naškodi, car se uplaši i pošalje ga u izgnanstvo na otok Patmos. Tu je on napisao svoje Evanđelje i Knjigu otkrivenja. U vrijeme cara Nerve Ivan je ponovno stekao slobodu i vratio se u Efez. Doživio je preko sto godina i jedini je od apostola koji nije umro mučeničkom smrću.

TROPAR, glas 2.: Apostole ljubljeni Krista Boga, pohitaj na pomoć narodu koji je bez zaštite. Onaj koji ti je je dozvolio nasloniti se na svoja prsa, uslišat će tvoj zagovor: Njega moli, Bogoslove, da rastjera gustu maglu poganstva; izmoli nam mir i veliku milost.

KONDAK, glas 2.: Tko može izreći veličinu djela tvojih, djevičanski učeniče! Ti kao bogoslov i miljenik Kristov čudesa tvoriš i daruješ ozdravljenja. Budi zagovornik duša naših.

Detalji

Maturalni uradak: Ivo Ćevid, Srednja škola Ivana Meštrovića, Drniš, veljača 2017. g.

Uz katolike i pravoslavce, grkokatolici[1] su bili jedna od tri vjerske skupine na području Drniša. Drniški je kraj bogat kulturnim i povijesnim znamenitostima i znamenitim osobama, čemu su pridonijeli i grkokatolici. U selu Kričke postoji ruševina grkokatoličke crkve Pokrova Presvete Bogorodice. Zanimalo me je zašto je ta crkva danas ruševina i gdje su nestali ti ljudi. Ta dva pitanja su me potakla na pisanje ovoga istraživačkoga rada. Namjera mi je kroz ovaj rad odgovoriti na sljedeća pitanja:  što se događalo sa zajednicom kroz povijest i koliki je bio doprinos grkokatolika na kulturni život i gospodarstvo. Glavni izvori ovome radu su: „Drniš u ogledalu tiska za hrvatskog narodnog preporoda“ fra Karla Kosora, „Katolička crkva i pravoslavlje u Dalmaciji“ biskupa Mile Bogovića te „Povijest Drniške krajine“ Ante Čavke. Dodatne materijale i objašnjenja pronašao sam u Gradskome muzeju Drniš uz pomoć prof. Davora Gaurine. Ovom prilikom želim zahvaliti svima koji su mi omogućili da ovaj rad bude napisan.

POVIJEST GRKOKATOLIKA U SVIJETU I HRVATSKOJ -  Grkokatolička crkva ili Unijatska crkva je istočnokršćanska crkva grčkoga obreda[2]; priznaje jedinstvo s Rimokatoličkom crkvom i papu za svojega crkvenoga poglavara. Težnja za sjedinjenjem s katoličkom crkvom počela je nakon crkvenoga raskola 1054. godine, dok je u zapadnoj Ukrajini službena unija potpisana 1585. godine. Veće su skupine pripadnika nastale nakon Brestlitovske unije [3]1596. kod zapadnih Ukrajinaca (Rusina) i erdeljskih Rumunja (kraj XVII. st.). Grkokatolička crkva u Hrvata uspostavljena je kod onih kršćana grčko-slavenskoga obreda koji su u 16. i 17. st. kao uskoci i prebjezi pobjegli ispred Turaka iz Bosne i Slavonije i naselili se na području Vojne krajine i drugih dijelova zapadne Hrvatske. Uniju je započeo biskup Simeon Vratanja 1611. u Marči s pravoslavcima iz okolice Ivanić Grada (Marčanska unija), postavši prvim grkokatoličkim biskupom. Kaluđeri pridošli iz turskih krajeva često su djelovali protiv unije, a 1739. spalili su manastir u Marči; s vremenom su nestali unijati južno od Kupe i ostali su uglavnom oni u Žumberku. Od 1777. sjedište Grkokatoličke crkve u Hrvatskoj nalazi se u Križevcima, a toj su eparhiji pridruženi unijatski Ukrajinci doseljeni iz Rusije i Galicije u Bačku, Slavoniju i Srijem, a potkraj XIX. st. i u Bosnu te unijati iz Makedonije, koje su 1860. ujedinili s Rimom francuski lazaristi[4].

POVIJEST GRKOKATOLIKA U DRNIŠKOME KRAJU - Početci stvaranja unije u Dalmaciji sežu u 1648. kad episkop Epifanije Stefanović sklapa uniju, ali su ga njegovi svećenici poslije napustili. Godine 1818. biskup Benedikt Kraljević također pokušava stvoriti uniju ali ne uspijeva. Tek 1832. trojica pravoslavnih svećenika iz Kričaka, Baljaka i Vrlike pristupaju sa svojim narodom katoličkoj crkvi. Svećenici Petar Krička iz Kričaka, Marko Busović iz Baljaka, te Pahomije Busović iz Vrlike. Pop Petar započeo je gradnju crkve u Kričkama i biva ubijen. Uhićen je pravoslavni svećenik Grigorije Radulović i još nekolicina pravoslavni muškaraca. Iza istrage su pušteni na slobodu. Pahomije Busović je bio protjeran, pa je tako jedini ostao Marko Busović. Crkve u Kričkama i Baljcima su dovršene u siječnju 1835. 19. siječnja 1835. posvećena je crkva u Kričkama, uz prisustvo grofa Lilienberga[5] i biskupa iz Križevaca Gavrila Smičiklasa. Organizirano je veliko slavlje i procesija. Dan poslije, posvećena je i crkva u Baljcima. 1836. biskup Gavrilo Smičiklas je za gore navedene tri župe osnovao Dalmatinski vikarijat kojem je poslije pripojena i grkokatolička vojna kapelanija u Zadru. 1843. Dalmatinski vikarijat je brojao 489 vjernika. Sklapanje unije bilo je podržavano i od strane cara.

  • Nalazite se ovdje:  
  • Naslovnica