Detalji

Ne imati vremena za Boga, znači ne imati ljubavi za Boga

Evanđelje: zač .76., Lk 14, 16-24

Reče Gospod ovu prispodobu: "Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: 'Dođite! Već je pripravljeno!' A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.' Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.' Treći reče: 'Oženio sam se i zato ne mogu doći.' Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome. I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.' Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.' A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere."
 
TROPAR nedjeljni, glas 3.: Neka se veseli nebo, neka se raduje zemlja, jer ikaza Gospod moć desnice svoje. On smrću satre smrt, prvijenac postade iz mrtvih, od ponora paklena izbavi nas, i dade svijetu veliku milost.

KONDAK nedjeljni, glas 3.: Uskrsnuo si iz groba, Milostivi! Istrgao si nas iz okova smrti! Sad se Adam veseli i raduje Eva. Proroci skupa s patrijarsima slave bez prestanka božansku moć Tvoje vlasti.

KONDAK proroku Habakuku, glas 8.: Objavio si svijetu Božji dolazak sa juga od Djevice i čuvši glas svjetlonosna anđela koji stajaše na božanskoj straži, navijestio Kristovo uskrsnuće, blagoglagoljivi Habakuče. Stoga ti veselo kličemo: Raduj se, sjajno blago proroka!

Peterostruki jao proroka Habakuka

Bogatstvo je odista podmuklo! Ohol je i ne može počinuti tko ždrijelo razvaljuje k'o Podzemlje, tko je kao smrt nezasitan, tko sabire za se sve narode, tko kupi za se sva plemena!
Zar mu se neće svi podrugivati, rugalicu i zagonetku spjevat' protiv njega? Reći će:

Detalji

Proroci i sveci navješćuju Kristovo utjelovljenje

U tradiciji bizantskog obreda sredinom studenoga počinje svojevrsna “božićna korizma“, točnije božićni post, kao duhovna priprava za Božić, svetkovinu rođenja Kristova. U tom predbožićnom vremenu padaju razni svetački blagdani: Začeće presvete Bogorodice u krilu majke Ane, spomendani proroka, crkvenih naučitelja i svetih isposnika, zatim dvije nedjelje prije Božića koje se spominju svetih praotaca i otaca Kristovih. Bizantski obred se priprema na slavlje “sniženja“ (grč. kenosis) ili tjelesnog silaska, a time i svojevrsnog poniženja Riječi Božje kroz sliku “silaska“ svetih među nas, njihovih svjedočanstava i primjera. Tijekom prosinca u sinaksaru (menologiju ili mjesecoslovu) redom se nalaze likovi presvete Bogorodice, proroka, mučenika, biskupa, monaha i isposnika, kao da bi bogoslužje htjelo okupiti ove velike kršćanske likove, a s njima i nâs same, na zajedničko očekivanje i slavlja otajstva Utjelovljenja.

Detalji

PROPOVIJED VLADIKE KRIŽEVAČKOGA NIKOLE KEKIĆA
Konkatedrala sv. Ćirila i Metoda, Zagreb
Nedjelja, 25. studenoga 2018., 27. po Duhovima (prijenos liturgije na Hrvatskoj televiziji)

Sve vas, braćo i sestre po Gospodu našemu Isusu Kristu, nazočne u ovoj našoj grkokatoličkoj konkatedralnoj i župnoj crkvi svetih Ćirila i Metoda u Zagrebu na Gornjem gradu, kao i vas koji ste diljem Hrvatske i svijeta putem Hrvatske televizije danas s nama, srdačno pozdraljam. Prošli tjedan mi biskupi iz Hrvatske bili smo u službenom posjetu Svetoj Stolici u Rimu Ad limina apostolorum. Prenosim vam pozdrave pape Franje.

Današnje naše razmatranje posvetit ćemo odlomu iz poslanice svetog apostola Pavla upućene kršćanima u Efezu. Pavao nam doziva u svijest našu svakidašnjicu i čitav naš život uspoređuje s jednom vrsti borbe, jer je on sȃm tu životnu stvarnost u svom životu puna puta iskusio. Mogli bismo reći da se sličan sadržaj nalazi i u završnom dijelu molitve Gospodnje Očenašu: i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Bolje je reći od Zloga. Čuli ste kako je papa Franjo tumačeći Očenaš rekao da riječi te molitve treba malo izmijeniti i to one gdje se kaže “i ne uvedi nas u napast” jer bi netko koji nije dovoljno poučen mogao zaključiti da nas Bog uvodi u napast, što jednostvano nije moguće, jer je Bog sama dobrota i ljubav i toliko voli čovjeka da je poslao jedinorođenoga Sina svoga k tom čovjeku na zemlju da ga izbavi iz ralja grijeha i zla.

Detalji

ZAVRŠNA NEOSABAITSKA SINTEZA I KODIFIKACIJA BIZANTSKOG OBREDA (1204.-1261.)

 

Posljednja faza u oblikovanju bizantskog obreda, koja je na neki način «zaokružila» višestoljetni razvojni proces može se nazvati «neo-sabaitskom». Naime, monaški utjecaj je dalje snažio te kulminirao u vrijeme kada se bizantsko carstvo pred najezdom Osmanlija pomalo povlači sa svjetske pozornice. Vrijeme je to uspona poznatog Athosa – Svete Gore u Grčkoj, čiji veliki i utjecajni manastiri polako napuštaju studitski stil života i bogoslužja, priklanjajući se više palestinskom monaškom stilu lavri i skita. «Do 12. stoljeća, druga generacija sabaističkog materijala se počela infiltrirati u službu studitskih manastira glavnoga grada. Ovo je bilo početak nove epohe, konačnog stadija u oblikovanju današnjeg bizantskog obreda» nakon što su «palestinski monasi preradili studitsku sintezu i uskladili je sa svojim potrebama».[1] To predstavlja završnu simbiozu dviju tradicija, carigradske (bizantske) i jeruzalemske (palestinske), uslijed koje se konačno konsolidirao obred koji se ubrzo proširio po čitavom pravoslavnom svijetu. Dakle, najprije su studitski monasi uzeli sabaitsku tradiciju i spojili ju sa carigradskom, te stvorili novi hibridni “studitski” obred (4. faza). A sada, u 5. fazi, sabaitski su monasi uzeli taj studitski hibridni obred i opet ga prilagodili, preradili i stvorili završnu sintezu bizantskog obreda.

Od Studita do Hagiorita: uspon Svete Gore

Monaška pobjeda nad ikonoborstvom učinila je bizantske monahe utjecajnijim od župnog “mirjanskog” svećenstva. Proces manastirizacije ili “pomonašenja” je bio u punom jeku još prije IV. križarskog pohoda (1204.-1261.) kada je demoralizirano  svećenstvo postalo nemoćno održavati Asmatike Akolouthia ili "pjevanu službu” Velike Crkve te moralo dopustiti monasima kormilo i pomonašenje službi. Latini su brutalno napali i osvojili Carigrad i neko vrijeme njime vladali (1204.-1261.), uspostavljajući čak i latinski patrijarhat. Bilo je to izuzetno teško vrijeme kada se bizantska Crkva razočarala u svoju sestrinsku rimsku Crkvu i od kada je osobito produbljen jaz između istoka i zapada.

Detalji

U utorak, 20. studenoga 2018., u Grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu, predstavljena je monografija "Marčanska unija 1611. i Križevačka eparhija1777. - Ljetopis i pojmovnik", autora i nakladnika dr. med. Gorana Ivaniševića, a povodom 407. obljetnice Marčanske unije 1611. i 241. obljetnice osnutka Križevačke eparhije 1777. Monografija je obimom manja (184 stranice), ali sadržajem bogata i jedinstvena. Na početku se nalazi kronološki ljetopis koji od 1054. (godine tzv. velikog crkvenog raskola Istoka i Zapada) pa sve do 2018. donosi najvažnije datume i događaje vezane za povijest odnosa Istočne i Zapadne Crkve, a koji su osobito relevantni za nastajanje grkokatolika i osobito za obnovu crkvenog zajedništva na području Hrvatske i drugih južnoslavenskih zemalja. Ljetopis obuhvaća ključne datume i događaje općecrkvene povijesti i tako na jednom mjestu donosi mali povijesni okvir u kojem se može razumijeti nastanak i život grkokatoličke zajednice na našim područjima. Monografija donosi potom i pojmovnik s abecednim slijedom svih relevantnih osoba, dokumenata i pojmova u povijesti i životu katolika bizantskoga obreda na širem južnoslavenskom prostoru. Tako su na sažet i pregledan način na jednom mjestu sakupljeni najvažniji podatci o biskupima, papinskim i drugim ispravama, istaknutim crkvenim i svjetovnim osobama kao i pojmovi iz istočne, točnije bizantske, crkvene i liturgijske terminologije. Uz karte s prikazom jurisdikcijske ovlasti marčanskih (zvanih i "svidnički" i "platejski") i križevačkih biskupa, knjiga donosi i brojne popise: biskupa,  sjemenišnih rektora, papa, pećkih partrijarha i vretanijskih biskupa, kao i bibliografiju s preko 350 naslova knjiga, članaka i dokumenata vezanih uz ovu tematiku.

Detalji

Prema tradiciji i apokrifnim spisima kada je Marija, kći Joakima i Ane, imala tri godine, roditelji ju iz Nazareta dovedoše u Jeruzalem i tu je predadu da u Hramu služi Bogu, kako su se bili zavjetovali. Naprijed su s upaljenim svijećama u rukama išle djevice, a za njima Marija sa svojim roditeljima. Pred Hramom je bilo 15 stepenica. Roditelji podigoše Mariju na prvu stepenicu, a onda se ona sama dalje popne do vrha. Tu je dočeka veliki svećenik Zaharija, otac sv. Ivana Krstitelja, i uvede je u Hram Gospodnji. Joakim i Ana prinesu tada prema propisu žrtvu, prime od svećenika blagoslov i vrate se kući, dok je Marija ostala u Hramu devet godina. U 12. godini života Marija se udala za Josipa iz Nazareta živeću u djevičanstvu cijeloga života.

TROPAR, glas 4.: Danas je početak milosti Božje i prednavještaj spasenja ljudskoga. U hramu Božjem na očigled sviju Djevica se pojavljuje i Krista svima navješćuje. Njoj i mi gromkim glasom kliknimo: Raduj se, ispunjenje Stvoriteljevog spasiteljskog nauma.

KONDAK, glas 4.: Prečisti Spasiteljev hram, dragocjena palača, sveta riznica Božje slave, Djevica, uvodi se danas u dom Gospodnji prinoseći sa sobom milost božanskog Duha. Anđeli Božji slave je i kliču: Gle! Ona je šator nebeski.

 

Detalji

Kancelar Križevačke eparhije đakon Livio Marijan gostovao u emisiji Hrvatske radiotelevizije "Duhovni izazovi" 17. studenoga 2018., na temu progona kršćanskih Kopta u Egiptu i stanju kršćanstva u Europi.

Video: https://hrti.hrt.hr/videostore/moviedetails?referenceId=375493403&refer=videostore%7Cmovies&customCatalogueReferenceId=duhovniizazovireligija&player=True&heading=DUHOVNI%20IZAZOVI 

blob:https://hrti.hrt.hr/28751847-f60a-466f-b15f-c1e7da2594e6 

 

Detalji

Vladika križevački mons. Nikola Kekić, sudjelovao je zajedno sa svim hrvatskim biskupima pohodu Ad limina apostolorum (pragovima apostola), od 11. do 17. studneoga 2018., u kojem su se biskupi skupno i pojedinačno susreli s papom Franjom, pohodili različite kongregacije i dikasterije te slavili više euharistijskih slavlja u rimskim bazilikama. Križevački vladika Nikola Kekić osvrnuo se u izjavi za IKA-u i Hrvatski katolički radio na posjet Kongregaciji za istočne Crkve 16. studenoga. Biskup je istaknuo specifičnost te Kongregacije koja obuhvaća sva pitanja za Istočne Crkve za koja se druge kongregacije brinu posebno. Na susretu su bili kardinal Josip Bozanić kao metropolit i grkokatolika, i bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, a primio ih je tajnik Kongregacije nadbiskup Cyril Vasil, budući da je prefekt kardinal Leonardo Sandri trenutačno u Libanonu. Kardinal Bozanić istaknuo je na susretu kako je za Crkvu i Hrvatskoj i osobito Zagrebačku metropoliju važno da "diše na dva plućna krila", navodeći riječi sv. Ivana Pavla II. Otkako je, naime, godine 1611. obnovljeno crkveno zajedništvo – Marčanske unije, Katolička Crkva bizantsko-slavenskoga obreda obogaćuje Crkvu u Hrvatskoj. U prijateljskom razgovoru bilo je riječi i o povezanosti sa Slovačkom, budući da je nadbiskup Vasil slovački grkokatolik, o sv. Marku Križevčaninu mučenom u Košicama, istaknuo je biskup Kekić. Spomenuo je i budući da je Papi podnio ostavku kada je u siječnju navršio 75 godina života, pitao je kada se može očekivati novi križevački biskup, no odgovoreno mu je da je se o tome još odlučuje (Ika. hr)

 

Detalji

U subotu, 17. studenog 2018. svećenici Slavonsko-srijemskog vikarijata okupili su se u Kaniži, kraj Slavonskog Broda, na svoj redoviti četvrti susret kako bi molitveno i kroz promišljanje na teme: Propovjednik pred izazovima 21. stoljeća razmijenili svoja iskustva i dodatno učvrstili zajedništvo prezbiterija ovoga dijela Križevačke eparhije. Susretom je predsjedao zamjenik biskupskoga vikara za Slavoniju i Srijem mr.sc. Vladimir Sedlak, a na susretu sudjelovali gotovo svi svećenici s područja Vikarijata. Iza pohoda župnoj crkvi, molitve Trećega časa i mogućnosti za pristup sakramentu pomirenja, daljnji tijek susreta odvijao se u prostorijama župnoga doma. Uz najavljenu temu za promišljanje, svećenici su se dotakli i Papine poruke za svjetski dan siromaštva, određenih liturgijskih smjernica iz Reda služenja (Ordo celebrationis), dovršene Vikarske vizitacije župa, načina i prakse obilježavanja sjećanja na žrtve Vukovara u našim župama, inicijative Zvon za Vukovar i njezino implementiranje odredbom hrvatskih biskupa u svim župama našega Vikarijata. Susret je zaokružen čestitkom preč. o. Ivanu Barščevskom za 50-tu obljetnicu njegova svećeništva, zajedničkim blagovanjem i razgovorom kod stola.

 

Detalji

U dokraja ispunjenoj grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima, u petak, 16. studenoga 2018., održan je deveti godišnji koncert Katedralnog pjevačkog zbora Križevci. Nakon uvodne, pjevane molitve Očenaša prema ukrajinskom napjevu, repertoar se nastavio ruskim napjevom Iže heruvimi, Anatemi ben mio Luce Marenzija te Zdravo Marijo Vlade Sunka. Djelo Josifa Bokšaja Hvalite Gospoda  izvela je sporaistica Lana Čakija uz pratnju zbora, dok je solistički izvlea Schuberotvu Ave Mariju i Mozartovu Lacrimosu iz Requiema u d-molu, a uz glasovirsku pratnju prof. Jelene Stanković. Nadalje zbor je izveo djelo Nikolaja Kedrova Otče naš, Tebe pojem Borisa Komarevskog te Gospod Bog je pastir moj Antonina Dvoraka, a za sami kraj Budi imja Gospodne iz liturgije sv. Ivana Zlatoustog.  Kao dodatak, oduševljenu publiku zbor je počastio Carskom jektenijom (prošnjama) nepoznatog autora, na crkvenostaroslavenskom, grčkom i hrvatskom jeziku, a uz soliste Lanu Čakiju i protojereja stavrofora Mihajla Simunovića, katedralnog župnika i člana zbora. Prisutnima se obratio ravnatelj i predsjednik Katedralnog zbora Ozren Bogdanović, koji je najavio bogat program obilježavanja jubilarne, 10. obljetnice postojanja zbora u 2019. godini. Ispred Grada Križevaca koncertu su prisustovali pročelnici Ivan Biškup i Krešimir Brunović, a voditelj programa bio je Ottone Novosel Franz (Dejan Pernjak, Ozren Bogdanović, foto: Jurica Horvat, Zdravko Petrinec, Dejan Pernjak)

Foto: otvori

  • Nalazite se ovdje:  
  • Naslovnica