Detalji

Poticajne misli pape Franje u vrijeme božićnoga posta

"Došašće ima dimenziju prošlosti, to jest čišćenja sjećanja. Mislite na to da se nije rodilo božićno drvo koje je zasigurno lijepi znak, nego Isus Krist, Gospod i Spasitelj koji je došao spasiti nas. Uvijek smo u kušnji da Božić posvjetovnjačimo. Kada se propušta da ta svetkovina bude kontemplacija i obiteljsko slavlje s Isusom u središtu, tada ona postaje svjetovno slavlje koje se očituje u kupovanju stvari, poklona i svega ostaloga, a na Gospoda se zaboravlja. Tako je i u našem životu. Da, rodio se u Betlehemu, ali… Došašće stoga služi čišćenju sjećanja onoga vremena i čišćenju nade, te pripravi za konačni susret s Gospodom... On koji je došao tamo, vratit će se i pitati nas kakav je bio naš život. To će biti osobni susret. Osobno ga možemo susresti danas u euharistiji. Ne možemo ga susresti kao prije dvije tisuće godina, nego se sjećamo toga. No, kada se vrati, susrest ćemo ga osobno. To znači očistiti nadu."

Papa pozvao sve da njeguju svakodnevnu dimenziju vjere, unatoč obavezama i brigama, naglasivši da trebamo biti čuvari svoje nutrine. Naime, naš Bog je Bog iznenađenja i kršćani bi trebali svaki dan primjećivati znakove Oca Nebeskog pomoću kojih nam danas govori. Čistiti budnost, treća je dimenzija. Budnost i molitva dvije su adventske riječi jer Gospod je došao u Betlehem, no doći će ponovo na kraju svijeta i na kraju života svakoga od nas. Međutim, On svaki dan i u svakom trenutku dolazi u naše srce s nadahnućem Duha Svetoga – zaključio je papa (Izvor: ika.hr).

 

Detalji

KLJUČ SVEGA JE PONIZNO SRCE

Jednom reče majka Teodora: “Ne spašava nas ni duhovna disciplina, ni bdjenja ni razni podvizi, ako nema iskrene poniznosti. Naime, jedan se monah odvažio upitati zloduha: “Što vas može otjerati? Post?“ – “Mi nit jedemo, nit pijemo“ – odgovori zloduh.
“Je li vas molitveno bdjenje tjera?“ – “Mi ne spavamo“, odgovori demon.
“Je li povlačenje iz svijeta, možda?“ – “Ne, pa mi se skitamo i po pustinji“, uzvrati zloduh.
“Pa što vas onda može otjerati!?“ – “Ništa nas ne može otjerati osim poniznosti, ponizno srce“, na kraju prozbori demon.(Alphabetical Sayings of the Fathers)

 

Detalji

Grkokatoličke crkve u Kričkama i Baljcima sagradio Valentino Presani, učenik glasovitog talijanskog kipara Antonia Canove

 

Crkva u Kričkama početkom 20. st.

Ivo Glavaš, “Šibenik in“, 5. 05. 2018.

Šibenski konzervator i gradski vijećnik Ivo Glavaš novu je kolumnu posvetio prekrasnim crkvama u mjestima Kričke i Baljci na istoku Petrovog polja u zaleđu Drniša. Riječ je o dvije posve identične grkokatoličke crkve: crkva Bogorodičinog Pokrova u Kričkama i crkva Preobraženja Gospodinovog u Baljcima.

Obje crkve projektirao je i u rekordnom roku za grkokatolike sagradio talijanski arhitekt iz grada Udina Valentino Presani, učenik jednog od najvećih kipara u povijesti Italije Antonija Canove. Grkokatolici imaju istočni, grčki vjerski obred, ali su u uniji s katolicima i priznaju Svetog Oca papu za vrhovnog poglavara. Od 1826. godine Valentino Presani zaposlen je kao inženjer u vrijeme tzv. Druge austrijske uprave u Zadru u Direkciji javne gradnje. Na tom mjestu je radio punih dvanaest godina. Glavni zadatak Valentina Presanija, zbog kojeg je došao u Dalmaciju i Zadar, bila je izgradnja ceste od Svetog Roka u Lici preko prijevoja Mali Alan i Tulovih greda u Dalmaciju. Tom cestom, kojom je prvi put spojena Dalmacija s Likom i kontinentalnom Hrvatskom, i danas se prometuje. Možete je lako vidjeti ako se prije ulaska u tunel sv. Rok s dalmatinske strane zagledati uvis prema Tulovim gredama. U čast izgradnje ceste u mjestu Podprag ispod Malog Alana, po nacrtu Valentina Presanija, 1832. godine sagrađena je prelijepa crkvica sv. Frane u tada modernom klasicističkom duhu nalik na antičke hramove.

Detalji

Ne imati vremena za Boga, znači ne imati ljubavi za Boga

Evanđelje: zač .76., Lk 14, 16-24

Reče Gospod ovu prispodobu: "Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: 'Dođite! Već je pripravljeno!' A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.' Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.' Treći reče: 'Oženio sam se i zato ne mogu doći.' Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome. I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.' Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.' A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere."
 
TROPAR nedjeljni, glas 3.: Neka se veseli nebo, neka se raduje zemlja, jer ikaza Gospod moć desnice svoje. On smrću satre smrt, prvijenac postade iz mrtvih, od ponora paklena izbavi nas, i dade svijetu veliku milost.

KONDAK nedjeljni, glas 3.: Uskrsnuo si iz groba, Milostivi! Istrgao si nas iz okova smrti! Sad se Adam veseli i raduje Eva. Proroci skupa s patrijarsima slave bez prestanka božansku moć Tvoje vlasti.

KONDAK proroku Habakuku, glas 8.: Objavio si svijetu Božji dolazak sa juga od Djevice i čuvši glas svjetlonosna anđela koji stajaše na božanskoj straži, navijestio Kristovo uskrsnuće, blagoglagoljivi Habakuče. Stoga ti veselo kličemo: Raduj se, sjajno blago proroka!

Peterostruki jao proroka Habakuka

Bogatstvo je odista podmuklo! Ohol je i ne može počinuti tko ždrijelo razvaljuje k'o Podzemlje, tko je kao smrt nezasitan, tko sabire za se sve narode, tko kupi za se sva plemena!
Zar mu se neće svi podrugivati, rugalicu i zagonetku spjevat' protiv njega? Reći će:

Detalji

Proroci i sveci navješćuju Kristovo utjelovljenje

U tradiciji bizantskog obreda sredinom studenoga počinje svojevrsna “božićna korizma“, točnije božićni post, kao duhovna priprava za Božić, svetkovinu rođenja Kristova. U tom predbožićnom vremenu padaju razni svetački blagdani: Začeće presvete Bogorodice u krilu majke Ane, spomendani proroka, crkvenih naučitelja i svetih isposnika, zatim dvije nedjelje prije Božića koje se spominju svetih praotaca i otaca Kristovih. Bizantski obred se priprema na slavlje “sniženja“ (grč. kenosis) ili tjelesnog silaska, a time i svojevrsnog poniženja Riječi Božje kroz sliku “silaska“ svetih među nas, njihovih svjedočanstava i primjera. Tijekom prosinca u sinaksaru (menologiju ili mjesecoslovu) redom se nalaze likovi presvete Bogorodice, proroka, mučenika, biskupa, monaha i isposnika, kao da bi bogoslužje htjelo okupiti ove velike kršćanske likove, a s njima i nâs same, na zajedničko očekivanje i slavlja otajstva Utjelovljenja.

Detalji

PROPOVIJED VLADIKE KRIŽEVAČKOGA NIKOLE KEKIĆA
Konkatedrala sv. Ćirila i Metoda, Zagreb
Nedjelja, 25. studenoga 2018., 27. po Duhovima (prijenos liturgije na Hrvatskoj televiziji)

Sve vas, braćo i sestre po Gospodu našemu Isusu Kristu, nazočne u ovoj našoj grkokatoličkoj konkatedralnoj i župnoj crkvi svetih Ćirila i Metoda u Zagrebu na Gornjem gradu, kao i vas koji ste diljem Hrvatske i svijeta putem Hrvatske televizije danas s nama, srdačno pozdraljam. Prošli tjedan mi biskupi iz Hrvatske bili smo u službenom posjetu Svetoj Stolici u Rimu Ad limina apostolorum. Prenosim vam pozdrave pape Franje.

Današnje naše razmatranje posvetit ćemo odlomu iz poslanice svetog apostola Pavla upućene kršćanima u Efezu. Pavao nam doziva u svijest našu svakidašnjicu i čitav naš život uspoređuje s jednom vrsti borbe, jer je on sȃm tu životnu stvarnost u svom životu puna puta iskusio. Mogli bismo reći da se sličan sadržaj nalazi i u završnom dijelu molitve Gospodnje Očenašu: i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Bolje je reći od Zloga. Čuli ste kako je papa Franjo tumačeći Očenaš rekao da riječi te molitve treba malo izmijeniti i to one gdje se kaže “i ne uvedi nas u napast” jer bi netko koji nije dovoljno poučen mogao zaključiti da nas Bog uvodi u napast, što jednostvano nije moguće, jer je Bog sama dobrota i ljubav i toliko voli čovjeka da je poslao jedinorođenoga Sina svoga k tom čovjeku na zemlju da ga izbavi iz ralja grijeha i zla.

Detalji

ZAVRŠNA NEOSABAITSKA SINTEZA I KODIFIKACIJA BIZANTSKOG OBREDA (1204.-1261.)

 

Posljednja faza u oblikovanju bizantskog obreda, koja je na neki način «zaokružila» višestoljetni razvojni proces može se nazvati «neo-sabaitskom». Naime, monaški utjecaj je dalje snažio te kulminirao u vrijeme kada se bizantsko carstvo pred najezdom Osmanlija pomalo povlači sa svjetske pozornice. Vrijeme je to uspona poznatog Athosa – Svete Gore u Grčkoj, čiji veliki i utjecajni manastiri polako napuštaju studitski stil života i bogoslužja, priklanjajući se više palestinskom monaškom stilu lavri i skita. «Do 12. stoljeća, druga generacija sabaističkog materijala se počela infiltrirati u službu studitskih manastira glavnoga grada. Ovo je bilo početak nove epohe, konačnog stadija u oblikovanju današnjeg bizantskog obreda» nakon što su «palestinski monasi preradili studitsku sintezu i uskladili je sa svojim potrebama».[1] To predstavlja završnu simbiozu dviju tradicija, carigradske (bizantske) i jeruzalemske (palestinske), uslijed koje se konačno konsolidirao obred koji se ubrzo proširio po čitavom pravoslavnom svijetu. Dakle, najprije su studitski monasi uzeli sabaitsku tradiciju i spojili ju sa carigradskom, te stvorili novi hibridni “studitski” obred (4. faza). A sada, u 5. fazi, sabaitski su monasi uzeli taj studitski hibridni obred i opet ga prilagodili, preradili i stvorili završnu sintezu bizantskog obreda.

Od Studita do Hagiorita: uspon Svete Gore

Monaška pobjeda nad ikonoborstvom učinila je bizantske monahe utjecajnijim od župnog “mirjanskog” svećenstva. Proces manastirizacije ili “pomonašenja” je bio u punom jeku još prije IV. križarskog pohoda (1204.-1261.) kada je demoralizirano  svećenstvo postalo nemoćno održavati Asmatike Akolouthia ili "pjevanu službu” Velike Crkve te moralo dopustiti monasima kormilo i pomonašenje službi. Latini su brutalno napali i osvojili Carigrad i neko vrijeme njime vladali (1204.-1261.), uspostavljajući čak i latinski patrijarhat. Bilo je to izuzetno teško vrijeme kada se bizantska Crkva razočarala u svoju sestrinsku rimsku Crkvu i od kada je osobito produbljen jaz između istoka i zapada.

Detalji

U utorak, 20. studenoga 2018., u Grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu, predstavljena je monografija "Marčanska unija 1611. i Križevačka eparhija1777. - Ljetopis i pojmovnik", autora i nakladnika dr. med. Gorana Ivaniševića, a povodom 407. obljetnice Marčanske unije 1611. i 241. obljetnice osnutka Križevačke eparhije 1777. Monografija je obimom manja (184 stranice), ali sadržajem bogata i jedinstvena. Na početku se nalazi kronološki ljetopis koji od 1054. (godine tzv. velikog crkvenog raskola Istoka i Zapada) pa sve do 2018. donosi najvažnije datume i događaje vezane za povijest odnosa Istočne i Zapadne Crkve, a koji su osobito relevantni za nastajanje grkokatolika i osobito za obnovu crkvenog zajedništva na području Hrvatske i drugih južnoslavenskih zemalja. Ljetopis obuhvaća ključne datume i događaje općecrkvene povijesti i tako na jednom mjestu donosi mali povijesni okvir u kojem se može razumijeti nastanak i život grkokatoličke zajednice na našim područjima. Monografija donosi potom i pojmovnik s abecednim slijedom svih relevantnih osoba, dokumenata i pojmova u povijesti i životu katolika bizantskoga obreda na širem južnoslavenskom prostoru. Tako su na sažet i pregledan način na jednom mjestu sakupljeni najvažniji podatci o biskupima, papinskim i drugim ispravama, istaknutim crkvenim i svjetovnim osobama kao i pojmovi iz istočne, točnije bizantske, crkvene i liturgijske terminologije. Uz karte s prikazom jurisdikcijske ovlasti marčanskih (zvanih i "svidnički" i "platejski") i križevačkih biskupa, knjiga donosi i brojne popise: biskupa,  sjemenišnih rektora, papa, pećkih partrijarha i vretanijskih biskupa, kao i bibliografiju s preko 350 naslova knjiga, članaka i dokumenata vezanih uz ovu tematiku.

Detalji

Prema tradiciji i apokrifnim spisima kada je Marija, kći Joakima i Ane, imala tri godine, roditelji ju iz Nazareta dovedoše u Jeruzalem i tu je predadu da u Hramu služi Bogu, kako su se bili zavjetovali. Naprijed su s upaljenim svijećama u rukama išle djevice, a za njima Marija sa svojim roditeljima. Pred Hramom je bilo 15 stepenica. Roditelji podigoše Mariju na prvu stepenicu, a onda se ona sama dalje popne do vrha. Tu je dočeka veliki svećenik Zaharija, otac sv. Ivana Krstitelja, i uvede je u Hram Gospodnji. Joakim i Ana prinesu tada prema propisu žrtvu, prime od svećenika blagoslov i vrate se kući, dok je Marija ostala u Hramu devet godina. U 12. godini života Marija se udala za Josipa iz Nazareta živeću u djevičanstvu cijeloga života.

TROPAR, glas 4.: Danas je početak milosti Božje i prednavještaj spasenja ljudskoga. U hramu Božjem na očigled sviju Djevica se pojavljuje i Krista svima navješćuje. Njoj i mi gromkim glasom kliknimo: Raduj se, ispunjenje Stvoriteljevog spasiteljskog nauma.

KONDAK, glas 4.: Prečisti Spasiteljev hram, dragocjena palača, sveta riznica Božje slave, Djevica, uvodi se danas u dom Gospodnji prinoseći sa sobom milost božanskog Duha. Anđeli Božji slave je i kliču: Gle! Ona je šator nebeski.

 

Detalji

Kancelar Križevačke eparhije đakon Livio Marijan gostovao u emisiji Hrvatske radiotelevizije "Duhovni izazovi" 17. studenoga 2018., na temu progona kršćanskih Kopta u Egiptu i stanju kršćanstva u Europi.

Video: https://hrti.hrt.hr/videostore/moviedetails?referenceId=375493403&refer=videostore%7Cmovies&customCatalogueReferenceId=duhovniizazovireligija&player=True&heading=DUHOVNI%20IZAZOVI 

blob:https://hrti.hrt.hr/28751847-f60a-466f-b15f-c1e7da2594e6 

 

  • Nalazite se ovdje:  
  • Naslovnica