SVETAC DANA - MJESECOSLOV

CRKVENA GODINA
BIZANTSKOG OBREDA

 

MJESECOSLOV
ZA SRPANJ

1. Kuzma i Damjan,
     dobrotovori
2. NED. 4. PO DUH.,
     glas 3.
3. Hijacint, mč.
4. Andrija Kretski, ndb.
     Marta, č. m.
5. Atanazij s Atosa,
      časni otac
6. Sisoj Vel., č.o.
7. Toma i Akacij, č.o.
8. Prokopij, velmč.
9. NED. 5. PO DUH.,
      
glas 4.
10. Nikopoljski muč.
        Antun Peč., č. o.
11. Eufemija, velemč.;
       Olga, kneginja
12. Proklo i Hilarij, mč.
        Mihael, č. o.

13. Zbor ark. Gabrijela
        Stjepan Sabait
14. Akila, apostol
15. Kerik i Julita, mč.
       Knez Vladimir Vel.
16. NED. 6. PO DUH.
       Atenogen
17. Marina, velemč.
18. Hijacint i Emilijan,
       muč.

19. Makrina, č. m.; Dio
20. Ilija, prorok
21. Ezekijel, prorok
22. Marija Magdalena; 
        Foka, mč.
23. NED. 7. PO DUH
        glas, 6.; Trofim,
        Teofil i dr., mč.
         Apolinar, bk. muč.
24. Kristina, velemč.
         Boris i Gleb, mč.
25. Ana, majka presvete
         Bogorodice
26. Paraskeva Rim.
        č. m. muč.
27. Pantelejmon, v.mč.
        Sv. Sedmočislenici
28. Prohor, Nikanor,
        Timon
i Parmen,
        apostoli

29. Kalinik, mč.
30. NED. 8. PO DUH.,
        Sila, Silvan i dr, mč.
31. Eudokim pravedni


NAJAVA


SV. ĆIRIL I METOD -

video (Laudato TV)

- klikni na sliku -


PAPA FRANJO: “U ISTOČNIM CRKVAMA SAČUVALI SU IZVORNU LITURGIJU KOJA JE UISTINU LIJEPA”

 Za Apostolskog pohoda Rio de Janieru prigodom 28. svjetskog dana mladih 2013. godine,m na press konferenciji u zrakoplovnom lijetu na povratku u Rim, u nedjelju 28. lipnja 2013., papa Franjo je o istočnim liturgijama rekao:

“U istočnim Crkvama sačuvali su izvornu liturgiju koja je uistinu lijepa. Mi (na zapadu) smo dijelom izgubili taj osjećaj klanjanja. Oni su to sačuvali. Oni slave Boga, klanjaju mu se, pjevaju, bez obzira na vrijeme trajanja. Bog je u središtu, i želio bih kazati kad me ovo pitate, da je to uistinu bogatstvo. Jednom, govoreći o zapadnoj Crkvi i zapadnoj Europi, osobito u starija vremena, rekli su mi: ‘Lux ex oriente, ex occidente luxus’ (Sa istoka svjetlost, sa zapada luksuz). Potrošaštvo i komoditet učinili su toliku štetu. Umjesto toga, oni čuvaju ovu Božju ljepotu u središtu, kao referencijalnu i središnju točku... Potrebna nam je ta obnova, ovaj svježi zrak s Istoka, ovo svjetlo s  Istoka. Ivan Pavao II. je o tome pisao u svom pismu ‘Svjetlo Istoka’. Međutim, mnogo puta zbog ‘luksuza’ zapada taj nam se horizont izgubi.”

Izvor: http://w2.vatican.va/content/francesco/en/speeches/2013/july/documents/papa-francesco_20130728_gmg-conferenza-stampa.html


EPARHIJSKI VJESNIK
2016.


GRKOKATOLICI -
KATOLICI BIZANTSKOG
OBREDA


BIZANTSKI OBRED -
POVIJEST I OSOBINE


ISUSOVA MOLITVA
(Molitva srca)


DEKRET O ISTOČNIM
KATOLIČKIM CRKVAMA
II. VATIKANSKOG SABORA

 


RAZGOVOR S VLADIKOM
NIKOLOM KEKIĆEM:
TKO
 SU GRKOKATOLICI?

Veritas, br. 1. 2010. 


DON ŽIVKO KUSTIĆ:
TEŠKO JE BITI
HRVATSKI GRKOKATOLIK
Večernji list, 3. 09. 2015.


REPORTAŽA O HRVATSKIM GRKOKATOLICIMA
Slobodna Dalmacija, 21. 04. 2009.

VIDEO: NIKOLA KEKIĆ -
GRKOKATOLIČKA CRKVA U ZAGREBU


VIDEO: GOSPODNJA BAŠTINA - FILM O
GRKOKATOLICIMA 

 


VIDEO: GRKOKATOLICI U DALMACIJI

VIDEO: TV4 RIJEKE:
GRKOKATOLICI I ISTOČNI OBREDI
PODĐAKON LIVIO MARIJAN


SESTRE BAZILIJANKE

GRKOKATOLICI

SVJETLO KRŠĆANSKOGA ISTOKA

Grkokatolici su katolici grčkoga (ili bizantskoga) obreda. To znači da pripadaju Katoličkoj Crkvi, kojoj je na čelu rimski biskup (papa), ali ne izražavaju svoju vjeru prema rimskom (zapadnom ili latinskom) obredu, koji brojnošću prevladava u Katoličkoj Crkvi, već jednim drugim kršćanskim obredom, točnije bizantskim (ili grčkim). Grkokatolici spadaju u tzv. istočne katolike ili istočne Katoličke Crkve, koje su nastale tijekom povijesti kada su određene skupine vjernika neke istočne Crkve (npr. pravoslavne, koptske, armenske, itd.) na čelu sa svojom hijerarhijom ponovno ušle u zajedništvo s Rimskom Crkvom i papom. Pritom su sačuvali svoj obred, a to znači svu svoju obrednu, duhovnu, disciplinsku i kulturološku posebnost.

“Obred je liturgijska, bogoslovna, duhovna i stegovna baština, različna po kulturi i povijesnim prilikama naroda koju svaka samosvojna Crkva izražava vlastitim načino življenja vjere”[1]. Dok u zapadnom kršćanstvu uglavnom prevladava rimski obred, na kršćanskom Istoku postoje još ove obredne skupine s pripadajućim  obredima:

I. Aleksandrijska obredna skupina (Koptski i Etiopski obred)

II. Antiohijska ili zapadno-sirijska obredna skupina (Sirijski, Malankarski i Maronitski obred)

III. Istočno-sirijska obredna skupina (Asirsko-kaldejski i Malabarski obred)

IV. Armenski obred

V. Bizantski obred (bizantsko-grčki, bizantsko-slavenski, bizantsko-arapski… već prema jeziku na kojim se služi).[2]

Od samih početaka kršćanstva, u prvoj Crkvi, razvijali su se različiti obredi i baštine. Vjera je bila jedna, ali se izražavala na različite načine, prema različitim povijesnim, etničkim i kulturnim tradicijama. Svaki obred ima svoj vlastiti oblik slavljenja svetih obreda, svoj stil graditeljstva, bogoslužnog ruha, pjevanja, svoju duhovnost i način molitve. Premda se Crkva tijekom povijesti podijela i danas nije još u potpunom kanonskom jedinstvu, sadržaji vjere i onoga što razni obredi kršćanske starine u sebi čuvaju ostali su uglavnom jedinstveni jer su se oblikovali još u nepodijeljenoj Crkvi. Stoga su svi jednako valjani i „sveti“ te svi na svoj način i s nekim svojim posebnim naglaskom osvjetljavaju bȋt kršćanske vjere. U vjeri i učenju nema razlike između rimokatolika i grkokatolika. Pripadaju jednoj Crkvi kojoj je na čelu rimski biskup - papa. U posvemašnjem su kanonskom, sakramentalnom i duhovnom jedinstvu. Bitna razlika jest obredna, dakle izražajna, te u vlastitom pravnom poretku.

Grkokatolici - katolici bizantsko-slavenskog obreda

Dakle, među zakonite obrede Katoličke Crkve spada i  bizantski ili “carigradski” obred,  kako ga naziva Katekizam Katoličke Crkve. Često ga se naziva jednostavno “grčkim  obredom” jer je izvorno nastao na području grčkog jezika i kulture (Bizant). Njime se služe sve pravoslavne Crkve (carigradski, aleksandrijski, antiohijski i jeruzalemski patrijarhat, te ciparska, ruska, srpska, rumunjska, bugarska, grčka, gruzijska, makedonska, ukrajinska, poljska, albanska, češka i slovačka te američka pravoslavna Crkva. Njime se, također, služe i neke istočne katoličke samosvojne Crkve (sui iuris) koje se redovito nazivaju “grkokatoličke”, ali i s prefiksom “bizantski“ - ispred etničke oznake: npr. bizantsko-mađarska katolička Crkva. Radi se o sljedećim katoličkim Crkvama: albanskoj, bugarskoj, makedonskoj, bjeloruskoj, grčkoj, gruzijskoj, hrvatskoj, italo-grčkoj, italo-albanskoj, mađarskoj, melkitskoj, rumunjskoj, ruskoj, rusinskoj, slovačkoj i ukrajinskoj. Danas u svijetu ima oko 20 milijuna pripadnika raznih istočnih katoličkih Crkava, među kojima je bizantski obred najrašireniji. Katolika bizantskog obreda najviše ima u Ukrajini, Slovačkoj, Rumunjskoj, Mađarskoj, na Bliskom istoku (Melkiti) i u sjevernoj Americi.

Grkokatolici Križevačke eparhije služe se bizantskim obredom, i to slavenske tradicije, pa kažemo i “bizantsko-slavenskim”. Za razliku od Grka ili Arapa bizantskog obreda, Slavenima je tradicijski liturgijski jezik starocrkvenoslavenski. To je jezik na kojega su braća sv. Ćiril i Metod u 9. st. prevela grčke liturgijske knjige i Sveto pismo kako bi se slavenski narodi  evangelizirali na njima razumljivom jeziku. Svetopisamske i liturgijske knjige na staroslavenskom jeziku, pisane ćirilicom i glagoljicom, temelj su pismenosti i kulturi svih slavenskih naroda. Grkokatolici u Hrvatskoj dionici su i čuvari te “ćirilometodske” baštine.

Grkokatolici i rimokatolici - pripadnici jedne Katoličke Crkve

Katolici istočnog obreda (grkokatolici) i katolici zapadnog obreda (rimokatolici) zajedno žive u velikoj obitelji Katoličke Crkve. Oni su kao dvije sestre ili dva brata koji se razlikuju licem, načinom odijevanja, običajima i ukusima, ali su prava braća, djeca iste obitelji, sustolnici istoga stola. Nema nikakve zapreke za zajedničko slavljenje sakramenata. Slobodno se jedni kod drugih ispovijedaju i pričešćuju, medusobno se žene i udavaju. Redovito kod takovih mješovitih katoličkih ženidbi mladenka prima obred svoga muža kako bi mogla slaviti Euharistiju i sve blagdane zajedno sa svojom novom obitelji. Svećenici obaju obreda pomažu jedni drugima u pastoralu i okupljaju se prigodom slavljenja raznih svečanosti. Kao što je svima dužnost čuvati jedinstvo Katoličke Crkve, tako na sve spada i dužnost poštivanja i čuvanja obredne posebnosti. Grkokatolici dijele istu obrednu baštinu s pravoslavcima, naime isti bizantski obred. Može se reći da grkokatolici imaju zajedničku duhovno-obrednu baštinu s pravoslavnim Crkvama kršćanskoga Istoka i na taj način vrše posebno poslanje na putu jedinstva cijele Crkve Kristove, koja ima, kako reče blaženi papa Ivan Pavao II., “istočno i zapadno plućno krilo”. Budući da su nosioci drevne i časne baštine kršćanskoga Istoka, gdje se najprije počela razvijati kršćanska dogmatika, liturgija i civilizacija kao sveopća baština čitave kršćanske Crkve, grkokatolici predstavljaju određeno “svjetlo kršćanskoga istoka” u zapadnom, katoličkom civilizacijskom krugu.

------

[1] Zakonik kanona Istočnih Crkava s izvorima, Glas Koncila, Zagreb 1996., Kan.28 & 1.,str. 13.

[2] Prema R. Taftu, The Liturgy of the Hours in East and West, The Liturgical Press, Collegeville, Minnesota,1993.