Detalji

TROPAR, gl. 1.: Raduj se, Bogorodice Djevo, milosti puna, jer iz tebe je zasjalo Sunce pravde Krist Bog naš. On prosvjetljuje one koji leže u tami. Veseli se i ti, starče pravedni, koji si primio u naručje Izbavitelja naših duša. On će nam dati dar uskrsnuća.

Teologija i poruka blagdana Susreta u Hramu

Četrdeset dana poslije blagdana Rođenja – Božića, slavimo blagdan kada su Bogorodica Marija i pravedni Josip donijeli svoga prvorođenca Isusa u jeruzalemski Hram, da ga prikažu Gospodu kao prvorođenca, kako je Mojsijev zakon propisao židovskom narodu. U zapadnoj kršćanskoj tradiciji naziva se blagdanom "Prikazanja Gospodinova u Hramu" jer je Gospod Isus tim činom kao čovjek, kao dijete, kao prvorođenac prikazan, prinesen, posvećen Bogu. U istočnoj kršćanskoj tradiciji zove se blagdan "Susreta Gospodnjega u Hramu" jer je uistinu došlo do susreta Boga i čovjeka, do susreta Novoga i Staroga zavjeta. Stari zavjet i čovječanstvo ovdje predstavlja sveti starac, pravedni Šimun, koji je tada bio svećenik u jeruzalemskom Hramu, koji je dijete Isusa primio na ruke i u njemu prepoznao ispunjenje čitavoga Staroga zavjeta i svih proročanstava i konačno doživio da susretne i u naručje primi samoga Boga u tijelu. I kao što pjeva tropar ovoga blagdana "Sunce Pravde, Krist Bog naš, Izbavitelj naših duša, koji nas prosvjetljuje i koji će nam dati dar uskrsnuća" se evo pojavio, i u čast toga blagoslivljamo i palimo svijeće, prinosimo svjetlo Svjetlu, svijeću Suncu, i tako 

Detalji

KANON O RASIPNOM SINU
Josipov, glas 2.

Pjesma 1.

Irmos: Preuzmi pjesmu Mojsijevu, dušo moja, i kliči: «On postade pomoćnik moj i izbavitelj, on je Bog moj njega ja ću slaviti!»

Pripjev: Slava tebi, Bože naš, slava tebi.

Isuse, Bože moj, primi sada i mene dok se kajem poput rasipnoga sina: čitav sam svoj život živio u nemaru i izazivao srdžbu tvoju.

Božansko nasljedstvo koje si mi nekoć dao spisako sam u zlu. Otišao sam delako od tebe i živio poput rasipnoga sina, samilosni Oče: Primi sada i mene koji se vraćam.

Otvori širom svoj očinski zagrljaj te primi sada i mene poput raispnoga sina, milosrdni Gospode, kako bih te hvalom slavio.

Slava: I sada:  Pokaži mi dobrotu svoju, Bože, i budi mi dobrostiv. Ne gledaj na mnoštvo mojih prijestupa po svetim molitvama Majke svoje.

Pjesma 3.

Irmos: Daj da moj opustošeni razim donese ploda, o Bože, njegovatelju plemenitoga i sijaču dobroga, po milosrđu svome.

Kao netko posve izvan sebe, navukao sam se u svom bezumlju na izazove strasti, ali ti me, Kriste, primi poput rasipnoga sina.

Detalji

SVEČANU SVETU LITURGIJU U GRKOKATOLIČKOJ KATEDRALI PRESVETE TROJICE PREDVODIO JE VLADIKA KRIŽEVAČKE EPARHIJE MONS. MILAN STIPIĆ / FOTO: OZREN BOGDANOVIĆ/PRIGORSKI.HR (SVE FOTOGRAFIJE)

KRIŽEVCI (IKA) 30.01.2021. / 18:14

Križevačka grkokatolička eparhija u subotu 30. siječnja u Križevcima svečanom liturgijom proslavila je blagdan svojih nebeskih zaštitnika – Tri svetitelja (Tri jerarha), a to su crkveni oci sv. Bazilije Veliki, sv. Grgur Nazijanski i sv. Ivan Zlatousti, izvještava portal prigorski.hr.

Svečanu svetu liturgiju u grkokatoličkoj katedrali Presvete trojice predvodio je vladika Križevačke eparhije mons. Milan Stipić, zajedno s bogoslovima i svećenicima Eparhije te bjelovarsko-križevačkim biskupom mons. Vjekoslavom Huzjakom i svećenicima rimskog obreda s križevačkog područja.

Zajednički blagdan nastao je u 11. stoljeću za vrijeme bizantskog cara Aleksija Komnina

Ujedno je proslavljena i Svijećnica ili Prikazanje Gospodinovo u Hram, koje se slavi 2. veljače, ali zbog epidemioloških mjera blagdan je proslavljen u subotu 30. siječnja. To je ujedno i Dan posvećenog života, a na kraju liturgije redovnice i redovnici su obnovili svoje zavjete.

Detalji

30. siječnja

Svaki od ova tri velika crkvena oca i svetitelja - Bazilije Veliki, Grgur Bogoslov i Ivan Zlatousti - ima svoj spomendan u siječnju. Ovaj zajednički blagdan ustanovljen je u 11. stoljeću u vrijeme cara Alekseja Komnena na temelju viđenja euhaitskog biskupa Ivana. Zaštitnici su Križevačke eparhije i najzaslužniji oci bizantske teologije.

TROPAR: Svega svijeta učitelji! Vi ste istoga duha kao i apostoli! Stoga molite Vladara sviju, da svijetu dade mir, a našim dušama veliku milost.
Jako apostolov jedinoravniji, i vselenija učitelije, Vladiku vsjeh molite, mir vselenjej darovati, i dušam našim veliju milost.
KONDAK: Svete i bogoglasne propovijednike, prvake učiteljâ, Gospode, k sebi si uzeo, da uživaju Tvoju dobrotu i pokoj. Jer njihovi ti napori i smrt više omilješe, nego bilo koja žrtva paljenica. Ti si jedini koji proslavljaš svoje svetitelje!

Bazilije Veliki, nadbiskup Cezareje Kapadocijske: Rodio se godine 329. u Cezareji, u pokrajini Kapadociji, od bogatih i bogobojaznih roditelja Bazilija i Emilije. Školovao se u Novoj Cezareji, Carigradu i u Ateni. Po povratku sa nauka jedno je vrijeme podučavao mladež u Cezareji, a zatim se uputi u Egipat, Siriju, Mezopotamiju i Palestinu da vidi kako tamo žive monasi. Po povratku kući Bazilije

Detalji

Predsjednik Republike Ukrajine Volodymyr Zelensky odlikovao je predstavnicu Ukrajinske zajednice Republike Hrvatske gospođu Marusju Juristu Ordenom kneginje Olge III. stupnja. Gospođa Marusja Jurista poznata je i dugogodišnja zauzeta vjernica Grkokatoličke župe sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu i članica Ćirilo-Metodova kora. U ukazi o odlikovanju između ostaloga stoji: '' Neumorna Marusja Jurista već desetljećima nosi baklju vjere Ukrajinaca u Hrvatsko kao i pridonosi zalaganju njihova duhovnog identiteta'', kojega je potpisao i uputio veleposlanik Republike Ukrajine u Hrvatskoj Nj. Ekselencija Vasilj Kirilič.
(https //www_president.gOvua/documents/5382020-3584SOlga-3.ipg 190245). Čestitamo! Na mnogaja lita! 

 

Detalji
 
SV. GRGUR BOGOSLOV (ILI NAZIJANSKI) (329- 390), patrijarh carigradski i jedan od velikih otaca Crkve, teolog Presvete Trojice, blagdan: 25. siječnja
 
TROPAR, gl. 1.: Pastirska frula tvojeg bogoslovskog nauka pobijedila je trube poganskih govornika. Tebi, koji si istraživao dubine Duha, bila je darovana ljepota govora. Moli Krista Boga, oče Grgure, da se spase naše duše.
 
Grgur je rođen po svoj prilici 329. godine u Atijanzu, seoskom obiteljskom imanju blizu Nazijanza, u bogatoj aristokratskoj obitelji. Majka mu Nona bijaše kći kršćanskih roditelja, te je imala utjecaj na obraćenja muža Grgura, koji će oko 329. postati biskupom Nazijanza, i na sinov odgoj u ranom djetinjstvu.
Briljantno je završio studij književnosti u Cezareji (kapadočkoj i palestinskoj), Aleksandriji i Ateni. Već za studija u Cezareji upoznaje Bazilija, a potom se susreću i u Ateni, te postaju prijatelji. U Ateni je 355. susreo i upoznao i budućeg cara Julijana, poznatog kao Julijan Apostata. Atenu će ostaviti 357. i vratiti se kući. Krštenje je primio godine 358. i odluči živjeti „monašku filozofiju“, ali ne odlučujući se ostaviti, kako je bio obećao, obitelj da bi ostao s Bazilijem, premda mu se monaški život neobično dopadao, te ga je stoga često posjećivao

Detalji

S Nedjeljom o cariniku i farizeju zakoračili smo u vrijeme neposredne priprave za Veliki i časni post - Svetu četrdesetnicu i hod prema Pashi. Vrijeme je to najbogatije duhovnim temama i molitvenim tekstovima koja se tiču svakoga kršćanina i koji su svakom kršćaninu, ali i čovjeku kao takvom, itekako potrebni za zdrav psihički i duhovni život. Kanon je rukovet od tri, osam ili devet pjesama posvećen jednoj evanđeoskoj ili duhovnoj temi, blagdanu ili svecu. Svaka pjesma kanona ima: početni "irmos" (tropar koji sabire biblijsku pjesmu), zatim nekoliko tropara i zaziva s temom kanona (ovdje na temu carinika i farizeja) i završni bogorodičan. Kanon se moli tako da se najprije izmole uobičajene uvodne molitve (Načalo), zatim redom kanon i na kraju uobičajeno završetak: Slava Ocu, I sada, triput "Gospode, pomiluj" i "Molitvama Bogorodice i svetih otaca naših, Gospode Isuse Kriste, Sina Boga živoga, pomiluj nas". Ovaj molitveni kanon je posebno prigodan za ovu nastupajuću nedjelju i tjedan koji joj slijedi, ali i u svako drugo doba, kao molitva za oproštenje, iskrenost i poniznost.

KANON CARINIKA I FARIZEJA, glas 6., monaha Jurja

Pjesma 1 (Mojsijeva)

Irmos: Prošavši hodom dubinu morsku kao po suhu, Izraelci gledahu progonitelja faraona kako se utapa i glasno klicahu: Zapjevajmo Bogu pjesmu pobjedničku!

Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Potičući prispodobama sve ljude na popravljanje života, Krist pozdiže carinika u njegovoj poniznosti, a ponizuje uznositost farizeja.

Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Pogledajmo uzvišenu čast koja dolazi po poniznosti i težak pad kojega donosi gordost. Ugledajmo se u dobro ponašanje carinika i odvratimo od zle grešnosti farizeja.

Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Svako dobro djelo gubi svoju vrijednost po bezumnoj gordosti, dok poniznost čisti od svakoga zla. Vjerom prionimo uz poniznost, a posve prezrimo uznositost.

Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Uzdišem poput carinika i neprestanim plačem prilazim tvom milosrđu, Gospode. Pomiluj i mene, jer evo živim svoje dane u poniznosti.

Slava, I sada: Pjevajmo o svetoj gori Gospodnjoj, bezgrješnoj Mariji, iz koje je sinulo Sunce Pravde i zasjalo svima koji bijahu u tami, Krist koji je život sviju!

Pjesma 3. (Anina)

Detalji

Simbolika svjetla i značaj Uskrsnuća u duhovnosti i obredu

Jedna od najčešćih tema s kojom se u bizantskom i drugim istočnim obredima prikazuje preobražena narav našega života u Kristu je svjetlo. U duhovnosti i mistici kršćanskoga Istoka prevladava Ivanovska tema svjetla: svjetlost Jaganjca u Gradu Gospodnjem (Otk 21, 22.26).  Duhovni život znači prosvjetljenost ovom božanskom svjetlošću. Promatrati Boga u tom svjetlu znači živjeti u Njemu. Sveti Irenej napisa: "Vidjeti svjetlo znači biti pod svjetlom i sudjelovati u njenoj jasnoći. Jednako tako: gledati Boga znači biti u Njemu i sudjelovati u njegovom životvornom sjaju. Stoga, tko gleda Boga - sudionik je Njegova života." Ta simbolika svjetla označava ritam časova u bizantskom časoslovu, budeći u vjernicima nostalgiju za božanskom vizijom koju ovdje na zemlji smiju uhvatiti pogledom tek u znakovlju. To je pripjev koji se svakodnevno ponavlja u bizantskoj Božanskoj liturgiji, u pjesmi nakon pričesti:

Detalji

(IKA, Split) - Doc. dr. dr. sc. Ivan Macut, član Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu i docent na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu te član Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog, objavio knjigu iz ekumenske teologije pod naslovom „Istočna teologija. Izabrana pitanja“. Knjiga sadrži ukupno 192 stranice, a recenzenti su prof. dr. sc. Ivica Žižić; izv. prof. dr. sc. Dušan Moro i doc. dr. sc. Emanuel Petrov. Knjigu je izdala Služba Božja. Knjiga je udžbeničkog karaktera namijenjena onima koji žele dobiti uvid u pojedina pitanja istočne teologije. Knjiga sadrži 15 poglavlja i to: Umjesto uvoda – O važnosti kršćanskog Istoka; 1. Preciziranje terminologije i podjela Istoka; 2. Izvori Istočne teologije; 3. Karakteristike Istočne teologije; 4. Teološki izričaji Drevnih Istočnih Crkava; 5. Presveto Trojstvo; 6. Ekleziologija; 7. Blažena Djevica Marija, 8. Liturgija i sakramenti općenito; 9. Sakramenti pojedinačno; 10. Eshatologija; 11. Ikone; 12. Mistična teologija; 13. Zakonik Kanona Istočnih Crkava iz 1990.; 14. Enciklika pape Ivana Pavla II. Ut unum sint – Da budu jedno; 15. Apostolsko pismo pape Ivana Pavla II. Orientale lumen – Svjetlo Istoka.

 

Detalji
 
Vjernici pred izazovom pandemije i potresa
 
1. Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog. Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša (2 Kor 1,3-5).
Ovim riječima sv. Pavla sve vas, poštovana i draga braćo i sestre, napose one izravno pogođene bolešću COVID-19 i smrću najbližih, kao i one koji trpe od posljedica razornoga potresa u Zagrebu i okolici, a potom u Petrinji, Sisku, Glini i okolici, suosjećajnim srcem, ispunjeni kršćanskom nadom na početku 2021. godine, od srca pozdravljamo. U godini koja je iza nas napustili su nas toliki mili i dragi ukućani, susjedi, prijatelji, svećenici, redovnici i redovnice, a među njima i drage nam uspomene mons. Mile Bogović, prvi gospićko-senjski biskup. Bolest COVID-19 znatno je izmijenila živote