Svečano je na blagdan Usnuća / Uznesenja presvete Bogorodice ili Velike Gospe, 15. kolovoza, bilo u Gornjim Andrijevcima, u grkokatoličkoj župi Uznesenja Presvete Bogorodice, gdje je blagdansku liturgiju svetog Ivana Zlatoustog pred brojnim okupljenim vjernicima oba katolička krila, predvodio o. Ivan Skalivski, svećenik iz Ukrajine na službi u Sloveniji i Hrvatskoj, župnik slovenskih župa Metlika i Drage i župe Radatovići u Hrvatskoj, te biskupski vikar za raseljene vjernike iz Ukrajine u Sloveniji. Uz o. Ivana za oltarom su bili domaći župnik o. Aleksandar Hmilj i župnik slavonskobrodske rimokatoličke župe sv. Leopolda B. Mandića vlč. Robert Farkaš, biritualac, a posluživao je, molitve vjernika predmolio i Evanđelje navijestio đakon Robert Čabraja.
O. Ivan u prigodnoj je propovijedi posebno govorio o majčinskoj ljubavi i ulozi majke u životu svakog čovjeka. „I najtvrđe srce ne može biti ravnodušno prema svojoj majci. A majčina molitva, kaže jedna poznata izreka, podiže tijelo sina s dna mora. Što znači molitva svakog od nas vjernika pa i mene kao svećenika u usporedbi s molitvom majke? Koliku snagu ima molitva majke? Primjer Presvete Bogorodice, vazda Djevice Marije, danas kad slavimo njezino Uznesenje, u Katoličkoj Crkvi ima posebno značenje za sve – i za svećenike, redovnike, redovnice, i za svakog vjernika, a ponajviše za djecu – kazao je o. Ivan.
No, podsjetio je, nema majke koja u životu ne trpi i ne brine za svoje dijete, od rođenja, sve do njegova odrastanja, školovanja. Posvijestio je okupljenima i trpljenje i bol koju je proživjela Isusova majka Marija dok je gledala pregorku muku svoga sina na Križu. Sve bi to, ističe, bilo razočaravajuće, da u svemu nije prisutan Svemogući Bog, koji i od najteže patnje i teškoće stvara blagdan. Dok slavimo blagdan Marijina Uznesenja, molimo za naše majke, ali i za duše onih majki koje su prešle u Vječnosti, jer majčinsko srce i srce njezina djeteta povezana ostaju i nakon smrti, pozvao je o. Ivan, i potaknuo okupljene na promišljanje o tome jesmo li svoje majke i koliko puta povrijedili, uskratili im ljubav, više vremena, pažnje, lijepe riječi… „A majka uvijek zove i provjerava, jesi li dobro, nedostaje li ti nešto. Ako još imate priliku za to, ispričajte se majci i nadoknadite joj ljubav koju treba i zaslužuje. Ako nemate više živih roditelja, molite Boga za njih. Ako misliš, dragi brate, draga sestro, da Bog ne vidi tvoje suze, tvoje trpljenje i tvoju patnju, tvoje padove, poraze, odustajanja – varaš se, sve Bog vidi i zna – naglasio je o. Skalivski.
Podsjetio je vjernike i na otajstvo Marijina uznesenja na Nebo, kazavši kako ne obilježavamo to da je Marija umrla, nego da je usnula, zaspala i da ju je njezin sin Isus, Bog i Čovjek, uznio dušom i tijelom u Božje kraljevstvo. Brojnima su potekle i suze na svjedočanstvo o. Ivana, čija je baka, kako je rekao - prilikom svakog njegova odlaska iz Ukrajine načinila znak križa rukom nad njegovim automobilom i nešto tiho izmolila. Po molitvama svoje bake, vjeruje, i postao je svećenik, a po ohrabrenju i poticaju svojih roditelja i odlučio studirati u Poljskoj i potom poći u svećeničku službu u Sloveniji i Hrvatskoj. „Otac mi je rekao, kad sam odlazio iz Ukrajine, da ću, što god ja bio odlučio, 'uvijek imati svoj dom u koji se mogu vratiti i u koji sam uvijek dobrodošao. Mi ćemo te uvijek čekati'. Ne možete vjerovati kakvu slobodu, moć i motivaciju ima takva podrška roditelja“ rekao je o. Ivan i na kraju je pozvao okupljene neka svoje molitve i vapaje povjere Presvetoj Bogorodici, roditelje neka budu uvijek oslonac i podrška svojoj djeci na koju mogu bezuvjetno računati, a djecu neka čuvaju, vole i poštuju svoje majke i očeve.
Marijanske su pjesme pjevali vjernici okupljeni u župni zbor kao i časne sestre Bazilijanke na službi u samostanu u Slavonskom Brodu. Proslava blagdana i župnoga goda nastavljena je druženjem za zajedničkim stolom u Društvenom domu u Gornjim Andrijevcima.
Izvor i foto: Radosna vijest
