U petak, 21. listopada 2022., u grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima, svečanom liturgijom je proslavljen spomendan blaženoga Karla Habsburga (Austrijskog), posljednjeg legitimnog hrvatskog kralja, kojega je papa sv. Ivan Pavao II. 2004. godine proglasio blaženim. Svečanu liturgiju je služio vladika križevački mons. Milan Stipić, u zajedništvu s brojnim svećenicima, a propovijedao je đakon Livio Marijan. Liturgiju su  pjevali članovi Mješovitog zbora katedrale, a uz brojne vjernike su ispunili katedrali sudjelovali su njegova ekselencija gospodin Marko Vuketić, veleposlanik Republike

Austrije u Hrvatskoj, gospođa Sofija Gyöngyös, zamjenica veleposlanika Republike Mađarske u Hrvatskoj, gospodin Ratimir Ljubić, zamjenik župana Koprivničko-križevačke županije, gospodin Igor Frbežar, predsjednik Gradskog vijeća Križevci, članovi Udurge za proglašenje blaženom carice i kraljice Zite iz Zagreba, predstavnici Hrvatskog kraljevskog vijeća iz Zagreba i predstavnici Viteškog reda svetog Groba Jeruzalemskog koji su za ovu priliku u križevačku katedralu donijeli i relikvije blaženoga Karla koje su za vrijeme liturgije bile postavljene na tzv. carski tron u katedrali, gdje se nalazi povijesni grb Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. U propovijedi je đakon Marijan rekao: '' Karlo se kao iskreni katolik nije mogao pomiriti s ratnim strahotama te odmah započeo raditi na mirovnom sporazumu. Istakao se zapovijedima o  humanom postupanju sa svima: vojnicima, zarobljenicima i ranjenicima te zahtijevao hitnu liječničku skrb za sve. Jedini je tadašnji vladar koji je zabranio borbe u dvobojima, prakse bičevanja i vezivanja zapešća za gležnjeve, uporabu bojnih otrova protiv neprijatelja i korištenje podmorničkog torpediranja. Organizirao je pučke kuhinje, koristio konje i kočije iz palače za dostavu ugljena siromašnim građanima, borio se protiv lihvarstva i korupcije. Citirao je često svoga prastrica i prethodnika Franju Josipa govoreći: Moj je zadatak kao monarha štititi moje narode od njihovih grabežljivih korumpiranih političara. U vlastitom domu carske palače odredio je provođenje stroge racionalizacije hrane kako bi svi dijelili teško ratno stanje s narodom. Kao car je sam osnivao dobrotvorne udruge i podupirao katolički tisak, zauzimao se za podizanje crkava. U njegovoj državi, premda je bila katolička, postojala je širokogrudna tolerancija pa su se gradile i pravoslavne i protestantske crkve i židovske sinagoge, a u Bosni i džamije. Bio je  prvi svjetski čelnik koji je osnovao ministarstvo socijalne skrbi zaduženo za brigu o mladima, ratnim vojnim invalidima, udovicama, siročadi, socijalnom osiguranju, radničkim pravima, posredovanju pri zapošljavanju, pomoći nezaposlenima, zaštiti od iseljavanja te stambenoj  skrbi. Car i kralj Karlo se vrlo ozbiljno pripremao konfederalizirati Austro-Ugarsku monarhiju. Pripremao je nacrte različitih rješenja – od toga da se uz Austriju i Ugarsku stvori treća samostalna država – Hrvatska (s južnoslavenskim narodima) do nacrta konfederacije u kojoj bi svaki narod u monarhiji imao pravo na svoju samoupravu. Brojne su povijesne okolnosti spriječile ostvarenje Karlovih modernih i pozitivno humanističkih kršćanskih vizija. Na koncu je izjavio da će se radije odreći prijestolja nego dozvoliti da se radi njega prolijeva krv. Tadašnji svjetski vođe, međutim, nisu bili spremni za Karlove kršćanske ideje mira i bratstva glede okončanja rata, a niti su podupirali očuvanje njegove velike katoličke države usred Europe te su podržali razbijanje i raspad monarhije'' istakao je đakon Marijan.

''Nije jednostavno procijeniti Karlovu političku veličinu s obzirom na ratno stanje koje je naslijedio i svjetske prilike. Međutim, posve je jasno da je i kao političar jasno živio svoje kršćanstvo. Vršenje vladarskog poziva shvaćao je kao misiju kojom ga je Bog obdario i trudio se vršiti Božju volju u ljubavi i brizi za dobrobit povjerenih mu narodâ. Jednom je napisao:  Svo moje zalaganje uvijek je, u svim stvarima, što je moguće jasnije spoznati i slijediti Božju volju, i to na najsavršeniji način. On je shvaćao da je Krist jedini istinski Svevladar '' rekao je propovjednik, zaključivši: ''Mi grkokatolici s ponosom se spominjemo i kralja Karla i njegovih časnih prethodnika koji su nam utemeljili biskupiju, darovali katedralu i biskupsku rezidenciju, gradili crkve i tako osigurali opstanak, život i rast. I grad Križevci, osobito za vrijeme našega vladike Julija Drohobeckoga, osjetio je te blagodati u svom kulturnom i društvenom napretku. Sveto pismo nas opominje da se s poštovanjem i zahvalnošću sjećamo naših starješina, onih koji su nas podizali u vjeri i dobru, što mi slaveći ovaj spomendan i činimo. Car i kralj Karlo bio je primjer i svjedok da se može biti pozitivan, dobar i plemenit političar, i vladar, i zapovjednik, i muž, i otac, i u svom životu gdje god nas okolnosti postave, živjeti vrijednosti Evanđelja i svjedočiti za Krista Gospoda, jedinoga Svevladara'' završio je đakon Marijan, citirajući riječi pape sv. Ivana Pavla II. iz njegova govora prigodom proglašenja blaženim Karla Austrijskoga 3. listopada 2004.: ''“Bio je čovjek velikog moralnog integriteta i čvrste vjere koji je za svoje narode tražio uvijek ono najbolje, a sva vladarska djela vršio u skladu sa socijalnim naukom Crkve. Držao se ideala pravednosti i mira te nepokolebljivo težio svetosti. Bio je primjernim kršćaninom, suprugom, ocem i vladarom. Neka blaženi Karlo bude primjer posebno onima koji snose političku odgovornost u suvremenoj Europi”.  

Pred relikvijama blaženoga Karla na koncu je izmoljena i posebna molitva te otpjevani tropar i kondak (liturgijski himni) blaženom Karlu koji su za ovu prigodu sastavljeni:

TROPAR, glas 4.: Pravednik tvoj i sluga, Karlo, Gospode,* nije se držao ovozemaljske vladarske časti* znajući da si Ti jedini Svevladar i Kralj slave.* Služeći, naime, vjerno Tebi,* poniznošću je od Tebe zadobio neuveli kraljevski vijenac slave.* Po njegovim molitvama, spasi duše naše.

KONDAK, glas 2.: Bio si pravedan u vladanju i istinski otac svojih naroda,* pobornik mira i ljubitelj božanske mudrosti, Karlo blaženi.* Premda vladar, pobožno si Bogu i narodu služio,* i časno si svoj zemaljski život okončao.* Moli pred prijestoljem Svevišnjega za sve nas.     

Na svršetku liturgije križevački povjesničar dr. Dejan Pernjak održao je kratko predavanje o povijesti grada Križevaca, s osobitim naglaskom na razvoj grada u vrijeme vladavine Habsburga, istaknuvši napredak i grada i cijelog kraja u to vrijeme.