VATIKAN (IKA) 18.04.2020. / 14:37
Na poticaj pape Franje Kongregacija za Istočne Crkve osnovala je vlastitu zakladu za pomoć u borbi protiv koronavirusa, priopćio je Tiskovni ured Svete Stolice u subotu 18. travnja, prenosi Vatican News. U inicijativi sudjeluje više crkvenih organizacija s ciljem prije svega pomoći najsiromašnijima među žrtvama koronavirusa. Prvi konkretni projekti već su planirani, tako će uime pape Franje sirijskim bolnicama biti darovano deset respiratora, bolnica Sv. Josipa u Jeruzalemu primit će tri respiratora, a darivana će biti i bolnica Sv. obitelji u Betlehemu. Usto će u Gazu biti dostavljeni testovi za koronavirus. Kongregacija za Istočne Crkve najavila je i da će unatoč trenutačnoj nesigurnoj financijskoj situaciji nastaviti s financiranjem katoličkih škola i sveučilišta, te pomagati izbjeglicama iz Sirije i Iraka, te u Libanonu i Jordanu.


klikni: https://prigorski.hr/prva-godina-na-celu-krizevacke-eparhije-mons-milan-stipic-uskoro-se-selim-u-krizevce-gdje-ce-biti-i-ordinarijat-krizevacke-eparhije/ 

PRVA GODINA NA ČELU KRIŽEVAČKE EPARHIJE

Mons. Milan Stipić: Uskoro se selim u Križevce, gdje će biti i Ordinarijat Križevačke eparhije

Nakon što je papa Franjo prihvatio odreknuće od službe na pastoralnom služenju u Križevačkoj eparhiji odnosno umirovio je vladiku križevačkog mons. Nikolu Kekića, 18. ožujka 2019. točno u podne u Rimu i Zagrebu objavljena je vijest o imenovanju o. Milana Stipića, župnika u Jastrebarskom, apostolskim upraviteljem Križevačke eparhije. Nakon što je papa Franjo prihvatio odreknuće od službe na pastoralnom služenju u Križevačkoj eparhiji odnosno umirovio je vladiku križevačkog mons. Nikolu Kekića, 18. ožujka 2019. točno u podne u Rimu i Zagrebu objavljena je vijest o imenovanju o. Milana Stipića, župnika u Jastrebarskom, apostolskim upraviteljem Križevačke eparhije. O. Milan svečano je uveden u službu 13. travnja 2019. godine u grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima. Liturgiju je služio umirovljeni križevački vladika mons. Nikola Kekić zajedno s kardinalom Josipom Bozanićem, apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj mons. Giuseppeom Pintom, nadbiskupom dađkovačko-psječkim Đurom Hranićem, biskupom bjelovarsko-križevačkom Vjekoslavom Huzjakom te  drugim nadbiskupima i biskupima Hrvatske biskupske konferencije, biskupima iz susjednih zemalja i njihovim predstavnicima te klerom Križevačke eparhije i brojnim rimokatoličkim svećenicima. Tim povodom donosimo razgovor o s mons. Milanom Stipićem o njegovoj prvoj godini na čelu Križevačke eparhije, određenim planovima, promišljanjima i aktualnim temama. Inače, zbog navedene situacije mons. Milan Stipić nalazi se u Kričkama, kod Drniša, gdje je svojevremeno bio i u službi.

VIDEO: KLIKNI NA SLIKU

Grkokatolički đakon iz Papinskog grčkog zavoda sv. Atanazija u Rimu, na Papinoj uskrsnoj misi u sv. Petra, otpjevao je Evanđelje na grčkom nakon što je rimokatolički đakon otpjevao na latinskom. Običaj je od starine da se na Papinim misama na velike blagdane evanđelje navijesti i po latinskom i po grčkom obredu.
Nakon đakonova poziva: Premudrost! Poslušajmo sveto Evanđelje! - papa na grčkom otpjeva: Irini passi (Mir svima).
Kor. I s duhom tvojim
Đakon: Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Kor: Slava tebi, Gospode, slava tebi.
Đakon: Budimo pozorni.
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Slava tebi, Gospode, slava tebi.


 

Mons. Milan Stipić, apostolski administrator Križevačke eparhije, služio je je bogoslužja Svetog i velikog četvrtka, petka, subote i Uskrsa u Kapeli grkokatoličkog manastira Pokrova presvete Bogorodice u Kričkama, u Dalmaciji. Na Veliki četvrtak služio je Večernju i Liturgiju sv. Bazilija Velikoga te u kasnim večernjim satima Jutrenju Muke Gospodnje Velikoga petka sa čitanjem dvanaest Evanđelja o muci. Na Veliki petak služio je Velike ili Carske časove Muke Gospodnje u jutarnjim satima, poslijepodne je služio Večernju s polaganjem plaštanice (platna s ikonom mrtvoga Krista) u Božji grob, a u kasnim večernjim satima Jeruzalemsku jutrenju Velike subote na Kristovom grobu. Na Veliku subotu služio je u kasnim večernjim satima Pashalnu jutrenju i liturigju, a na Uskrs ujutro uskrsnu liturgiju.  Sva bogoslućja vjernici su mogli pratiti preko facebook stranice 'Grkokatolička Crkva u Hrvatskoj“ i web stranice Križevačke eparhije.

U propovijedi na Uskrs mons. Stipić se osvrnuo na pitanja koja muče ljudsku egzistenciju, osobito u ovom vremenu prijetnje od zaraze Corona virusom: “Nalazimo se u restriktivnoj situaciji zbog bolesti koja je napala ljude u mnogim državama svijeta. Pretrpjeli smo i razaranje u potresu u našem glavnom gradu Zagrebu. Puno se toga promijenilo i nove su okolnosti na koje se kao ljudi i kršćani moramo naviknuti. Prvi put proslavljamo Uskrs u praznim crkvama, malim kapelama, u domovima, kao da je Crkva, kao u prvim vremenima, vraćena u katakombe. Međutim, svi živimo u nadi da će ova situacija što prije završiti da ćemo se vratiti životu, radu, našim poslovima i zajednićkom slavljenju Euharistije u našim hramovima. Budimo strpljivi i jednostavni ljudi koje ne čeznu za velikim stvarima, već jednostavni i skromni, koji će i u društveneim i u crkvenim okolnostima biti oni koji traže ono što je Božje. Uskrsli Krist je naša nada i naša radost. Svi imamo razna pitanja vezana za naš život: pitanja egzistencije, novca, ekonomije, zdravlja, što i kako će biti s našom djecom, kako ćemo zbrinuti naše stare i bolesne, kako ćemo riješiti stambenu situaciju, školovanje, kako ćemo položiti ispite, diplomirati i završiti. Tu je bezbroj pitanja koje si čovjek svakodnevno postavlja. Ali tu je i najvažnije pitanje: Zašto ja uopće živim? T Zašto sam tu, koja je moja svrha, ima li to uopće smisla ako ću za pet, deset, trideset godina završiti u grobu kao svi moji preci i više me se uskoro nitko neće sjećati. Kakav je smisao života uopće u takvoj situaciji? Koliko sve drugo uopće ima smisla ako smo mi samo prolazni?

Jedini smisao i svrhu u čovjekovom životu  jest imati otvorena vrata za život vječni, imati put u nebesko carstvo i znati da sve ovo što živimo na ovome svijetu je tek jedna priprava za ulazak u vječni život. Krist koji je uskrsnuo od mrtvih je prvi koji nam je pokazao i dokazao i objasnio što je Bog i što je čovjek, što je život vječni i kakav je stav nebeskoga Oca prema nama ljudima i što je ono što nas čeka u našoj budućnosti. Nitko osim Krista nam ne može o tome išta reći, jedino nam je on taj koji o tome govori i svjedoči. I to ne samo riječima, nego svojim primjerom. A glavni primjer je taj što je sam Gospod Isus Krist, nakon teških muka i stradanja i smrti na križu, treći dan uskrsnuo od mrtvih i kao živ pokazao se svojim apostolima, s njima jeo, pio razgovarao četrdeset dana i na kraju im poslao Svetoga Duha od kojega je rođena Crkva. Crkva koja je poslana da propovijeda, naviješta, krsti i slavi svetu Euharistiju na kojoj će on svojim Duhom Svetim biti prisutan. Neka uskrsli Isus Krist donese obilje mira i ljubavi u naše obitelji. Svoj našoj Križevačkoj eparhiji, našem vladiki u miru Nikoli, svećenicima i klericima, našim monasima, redovnicama bazilijankama i monahinjama, bogoslovima i iskušenicima u Ukrajini, i svima vama, draga braćo i sestre, neka je sretan i blagoslovljen Uskrs – Pasha Gospodnja! Hristos voskrese – Uistinu voskrese! Krist uskrsnu – uistinu uskrsnu!


 

 
Ako je tko pobožan i ljubi Boga, neka uživa u ovom blistavom pobjedničkom slavlju. Ako je tko mudar sluga, neka se raduje što ulazi u radost svoga Gospodina. Ako se tko dugo trudio u postu, neka sada primi nagradu svoju. Ako je tko radio od prvoga sata, neka danas primi svoju pravednu nagradu. Ako je tko došao u treći sat, neka sa zahvalnošću svetkuje blagdan. Ako je tko došao u šestom satu, neka se ne boji, jer mu se neće oduzeti. Ako je tko odgađao do devetog sata, neka se približi, ne bojeći se ničega. Ako je itko odugovlačio do jedanaestoga sata, neka i on ne bude uznemiren zbog svoga kašnjenja, jer Gospodin koji je ljubomoran zbog svoje časti, prihvatit će posljednje kao i prve. Daje počinak onome koji dolazi u jedanaesti sat, kao i onome koji je radio od prvoga sata.  On pokazuje milosrđe posljednjem i brine se za prvoga – i za onoga kome daje, 

O velika i posvećena Pasho, Kriste! O Mudrosti i Riječi Božja i Moći: Učini nas svojim dionicima  u nezalazeći dan kraljevstva tvoga!

PASHALNI KANON
sv. Ivana Damašćanskoga, Glas 1.:

Pjesma 1.

Irmos: Uskrsnuća je dan! Prosvijetlimo se, narodi! Pasha je Gospodnja, Pasha! Jer iz smrti u život i sa zemlje u nebo Krist Bog privede nas koji pjevamo pjesan pobjede.

Pripjev:

- Krist uskrsnu iz mrtvih! (Hristos voskrese iz mertvih!)

Očistimo čuvstva i promotrimo Krista koji se blista u nepristupnom svjetlu uskrsnuća. Počujmo jasno gdje nam govori: Radujte se! I pjevajmo pjesan pobjednu!

Dostojno dakle nek se vesele nebesa i zemlja neka se raduje! I sav svijet, vidljivi i nevidljivi, neka svetkuje, jer usta Krist, veselje vječno!

Katavasija: Uskrsnuća je dan...

Uskrs nije sjećanje na događaj iz daleke prošlosti, nego realni susret u sreći i radosti s onim u kojemu je naše srce prepoznalo i uvijek prepoznaje, susrelo i uvijek susreće Život svakog života, Svjetlost svake svjetlosti.

Alexander Schmmeman

U vazmenoj noći, kada procesija obiđe crkvu i zaustavi se pred zatvorenim vratima, u posljednjem trenutku prije nego što će se izliti uskrsna radost, mi u dubini srca postavljamo sebi isto ono pitanje koje je tištilo srca žena kada su rano ujutro, oko izlaska sunca (Mk 16, 2), došle na Kristov grob: Tko će nam odvaliti kamen s groba (usp. Mk 16, 3). Hoće li se dogoditi čudo, hoće li noć još jednom postati svjetlija od dana, hoće li nas još jednom ispuniti ta radost, koja se ničim na svijetu ne može objasniti, koja ni od čega na svijetu ne ovisi, radost koja će čitave noći i još mnogo dana odzvanjati u uskrsnom pozdravu: „Krist je uskrsnu – doista uskrsnu!“.

Taj trenutak uvijek nastupa. Vrata se otvaraju, mi ulazimo u crkvu koja se kupa u svjetlosti, ali negdje u duši pitanje ipak ostaje. Što sve to znači? Što znači slaviti Uskrs u svijetu koji je pun patnje, neprijateljstva, mržnje, ratova? Što znači pjevati: „Smrću smrt uništi“, slušati kako nema „nijednog mrtvog u grobu“,

Starokršćanska homilija na Svetu i veliku subotu nepoznatog pisca 2. st.


Što je ovo danas? Velika tišina na zemlji, velika šutnja i samoća, velika smirenost, jer Kralj spava. Zemlja se prestrašila i zašutjela, jer je Bog u tijelu usnuo i probudio pomrle od početka svijeta. Bog je umro u tijelu i oživio podzemlje.
Očito je najprije potražio praroditelja Adama kao izgubljenu ovcu. Svakako je htio posjetiti one koji su živjeli u tami i smrtnoj sjeni. Sigurno je Bog i njegov Sin htio osloboditi zarobljenog Adama i s njim zarobljenu Evu.
Gospodin je ušao k njemu držeći pobjedni stijeg križa. Čim ga je ugledao praotac Adam, silno iznenađen udario se u prsi i uskliknuo svima: »Gospodin moj bio sa svima«. Krist je Adamu odgovorio: »I s duhom tvojim!« Uhvatio ga za ruku, podigao i rekao: »Probudi se ti što spavaš! Ustani od mrtvih, jer te Krist rasvjetljuje! Ja sam Bog tvoj, a radi tebe sam postao tvoj sin. Radi tebe i radi ovih koji su tvoji potomci sada govorim i zapovijedam svima što su okovani: Iziđite! A onima što su u tami: Nek vas Svjetlo obasja! A usnulima: Ustanite !
A tebi zapovijedam: Probudi se ti što spavaš, jer te nisam za to stvorio da ležiš vezan u podzemlju. Ustani od mrtvih

Večernja Velikog petka , Stihiri na stihove, glas 8. Ophod s plaštanicom

Kada te Arimatejac mrtvoga s križa skinuo, Živote sviju, mirom te pomaza i plaštanicom umota; potaknut ljubavlju, srcem i usnama cjelivaše tvoje bezgrješno tijelo. Premda u strahu, radosno ti je kliktao: Slava poniženju tvojem, Čovjekoljupče!

- Gospod kraljuje, u ljepotu odjenu se.

Kad si se za sve nas dao položiti u novi grob, Spasitelju sviju, zastiđeno podzemlje se užasnu ugledavši te; dovratnici se porušiše i vrata razbiše, otvoriše se grobovi i mrtvi ustadoše. Tada ti Adam sa zahvalnom radošću zapjeva: Slava poniženju tvome, Čovjekoljupče!

- On utvrdi zemlju i neće se poljuljati.

Kada si se dragovoljno dao tijelom zatvoriti u grob, Kriste - ti koji si po božanskoj naravi neopisiv i neobuhvatljiv, zapečatio si riznicu smrti i sva  kraljevstva podzemlja si rastočio. Tada si i subotu  ovu učinio dostojnom božanskoga blagoslova slave svjetlosti tvoje!

- Svetost dolikuje domu tvojemu, Gospode, u sve dane.

Kada te sile nebeske ugledahu, Kriste, oklevetanog od bezakonika kao buntovnika, ustreptahu radi neizrecivoga tvog veletrpljenja i radi grobnog  kamena rukama zapečaćenog koga probiše tvoja bezgrješna rebra. Ipak, radujući našem spasenju, klicahu ti: Slava poniženju tvome, Čovjekoljupče!

Slava, I sada, glas 5.: Za vrijeme zadnje stihire iznosi se plaštanica u Božji grob.

Tebe koji se zaodjevaš svjetlošću kao plaštem, Josip s Nikodemom skine s križa i vidjevši te mrtva, gola i nesahranjena, samilosno proplakavši i jecajući govoraše: Jao meni, premili Isuse, kojega sunce upravo gledajući viseći  na križu potamni; i zemlja se od straha potrese a hramski se zastor razdera na dvoje! Evo sada gledam tebe, koji si radi mene smrt podnio! Kako ćut te sahraniti, Bože moj, i plaštanicom umotati? Kako ću rukama dotaknuti tvoje neraspadljivo tijelo? Kakvim pjesmama ću opjevati tvoj odlazak, Milosrdni? Veličam muku tvoju i pjesmom slavim tvoj ukop i uskrsnuće tvoje, vapijući: Gospode, slava tebi!