Ispis

 

 
ZADAR (IKA) 26.10.2020. / 08:31

Na znanstvenom simpoziju „Mudrost u Bibliji“ na Sveučilištu u Zadru u subotu 24. listopada dr. Taras Barščevski s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu izlagao je o temi „Mudrost Isusovih učenika“. Dr. Barščevski govorio je o mudrosti ili ne-mudrosti Isusovih apostola i učenika, a ne o Božjoj mudrosti općenito ili o Kristu kao utjelovljenoj mudrosti. Polazeći od pretpostavke da se mudrost može steći te da se osobu može mudrosti poučiti, predstavio je intelektualnu osnovu učenika, što učenici znaju, a što ne znaju. „Znanje još nije mudrost, ali odsutnost znanja ukazuje i na nedostatak mudrosti. Mudrost nije nadogradnja znanja. Čini mi se da mudrost učenika polazi od nekog urođenog znanja. No, to znanje mora biti kao raskrinkano, razotkriveno, demolirano, kako bi se došlo do nove spoznaje, do nove razine mudrosti“, rekao je dr. Barščevski, dodavši da Evanđelja više puta govore o znanjima učenika, što potvrđuje i sam Isus. „Učenici pokazuju znanje na obiteljskoj, društvenoj, čak i na religijskoj razini, pretendirajući da znaju Isusa zato što više ne govori u prispodobama i vjeruju da je izašao od Boga. Isus ne osporava znanje učenika kad je riječ o odnosima u obitelji, društvu ili čak poznavanju sudbine Mesije. No, jasno ističe da poznavanje objave koju je on donio još ne znači imati pravu vjeru koja podrazumijeva jedinstvo s Ocem i Sinom. Isus je došao prvenstveno da objavi Oca i navijesti evanđelje Kraljevstva, te da pozove ljude da se obrate i povjeruju“, rekao je dr. Barščevski. Kada Isus govori o stjecanju znanja kod sinoptika, to je u kontekstu iscjeljenja uzetoga kao dokaz njegove moći opraštanja grijeha. U Evanđelju po Ivanu govori da svijet treba spoznati da Isus ljubi Oca, da ga je Otac poslao i da ljubi učenike kao što je ljubio njega, a učenici su pozvani upoznati jedinoga istinskoga Boga i Isusa kojega je on poslao. Predavač je naveo konkretne primjere što učenici znaju, a što ne znaju. „Oni poznaju zakone prirode, znaju da je

ljeto već blizu kad smokva i ostala drveća potjeraju lišće. Znaju i društveni poredak, da vladari gospoduju narodima i da ih velikaši drže pod vlašću. Znaju ispunjavati obiteljske obveze, darivati darovima djecu, iako i dalje ostaju zli. Znaju budućnost i sudbinu Mesije. Znaju da je za dva dana Pasha i Sin Čovječji predaje se da se razapne. Čak znaju i Isusov put. Isus im obećava blaženstvo ako u vlastitom životu primijene znanje da sluga nije veći od gospodara, ni poslanik od onoga koji ga šalje. Poslije čudesnog ribolova i doručka kojeg je Isus pripremio od njihovog ulova ribe i kruha, znaju da je to Gospodin, iako se ne usuđuju pitati ga ‚Tko si ti?‘ Za vrijeme Posljednje večere učenici tvrde da znaju da Isus sve zna. Vjeruju da je izašao od Boga, na što Isus odgovara da će se oni ubrzo raspršiti svaki na svoju stranu i njega ostaviti samoga“, rekao je dr. Barščevski. Glede neznanja apostola, „oni ne znaju prispodobu o sijaču te je upitno uopće njihovo razumijevanje svih prispodoba. Ne znaju dana ni časa dolaska Gospodina. Ne poznaju jelo kojim se valja hraniti. Učenici ne znaju što ištu, Jakov i Ivan, kada mole da sjednu njemu s desna i s lijeva u njegovoj slavi, misleći da mogu piti čašu koju on pije. Ne znaju što govore kod preobraženja – Petar. Ne znaju što da odgovore Isusu kad ih je drugi put zatekao zaspale u Getsemanskom vrtu. Kad im se u svitanje poslije besplodne noći ribarenja obraća s obale: ‚Dječice, imate li što za jelo?‘, oni ne znaju da je to Isus“, naveo je dr. Barščevski. Značenja riječi znanje i spoznaja izvorno ukazuju na razumijevanje predmeta spoznaje tjelesnoga u svijetu. „No, spoznavati predmete i biti svjestan senzacija koje uzrokuju, znati njihovo porijeklo i posljedice još nije mudrost, koja znači sposobnost osvojiti svijet koji nas okružuje uz pomoć znanja te uskladiti među sobom spoznaju, znanje, volju i djelovanje“, istaknuo je predavač, rekavši da je „mudrost svojstvo i osobina, a ne aktivnost, radnja. Ona je i znanost koja se može poučiti i u kojoj se poučava druge“.

Od deset pojavljivanja imenice mudrost i njena tri pridjeva u evanđeljima, samo se u Lk 21,15 mudrost odnosi na učenike: „Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik.“ To je u kontekstu Isusove eshatološke besjede u kojoj Isus predskazuje učenicima buduća progonstva koja će ih zadesiti radi svjedočenja. Predavat će ih čak i njihovi roditelji, braća, rođaci, prijatelji, neke će i ubiti. „No, učenici ne trebaju unaprijed smišljati obranu, jer će im Isus dati usta i mudrost kojoj se protivnici neće moći oduprijeti, a spasit će se svojom postojanošću. Usta učenika, zahvaljujući daru Duha Svetoga koji će ih poučavati što valja reći, izrazit će mudrost kojoj se nitko neće moći oduprijeti i sposobno je pobijediti zlo, kao Stjepan“, rekao je dr. Barščevski.

Opisao je očitovanje mudrosti kod Stjepana koji je pun milosti i snage. Njegov govor ispunjen je Duhom kojim se obratio Židovima, što povezuje dar usta i Duha, a dar mudrosti izražen je u teološko učenom i neodoljivom sadržaju govora. „Stjepan pokazuje postojanost, vidio je otvorena nebesa i Sina Čovječjeg gdje stoji s desna Bogu. On, pravednik kojega su navijestili proroci, bio je izdan i ubijen, jer Židovi koji su primili zakon nisu ga se držali, dok je sam Isus poznavao i izvršavao zakon“, istaknuo je predavač.

Dar mudrosti kojega je primio Stjepan izražava se u smjelom govoru koji cijelu povijest spasenja, bez obzira na nevjernost naroda, usmjerava prema uskrslom Isusu. To navodi na zaključak da „mudrost nije toliko poznavanje povijesti spasenja, nego aktivno sudjelovanje u Božjem naumu spasenja. Mudrost vjernika izražava se najprije kroz poslušnost Božjem naumu“, naglasio je dr. Barščevski.

Pojasnio je karakteristike mudrih ponašanja u kontekstu određenih prispodobi. „Mudar čovjek gradi kuću na stijeni, pet mudrih djevica uzimaju sa sobom zalihe ulja, vjerni i razumni sluga izdaje ukućanima hranu u pravo vrijeme, nepošteni upravitelj postupa snalažljivo jer su sinovi ovoga svijeta snalažljiviji od sinova svjetlosti, a mudrost zmije ponuđena je učenicima za uzor“, naveo je dr. Barščevski.

„Na kraju govora na Gori, Isus slikom kuće izgrađene na stijeni daje do znanja važnost praktične provedbe u praksu njegovih riječi. Mudar učenik sluša Isusove riječi i izvršava ih. Lud je onaj koji kao licemjerni pismoznanci i farizeji odvaja riječi od djela, ne aktualizira ih. Mudar i vjeran učenik koji temelji svoj život na ustrajnom prakticiranju Gospodinovih riječi, poistovjećen je s čovjekom koji gradi na stijeni. Njegov život, čvrsto utemeljen, može odoljeti olujama. Vjerni i razumni sluga, za razliku od zlog sluge, zna čekati svog Gospodina, ostati vjeran dobivenom poslanju. Sluga koja proziva Gospodina da kasni ponaša se prepotentno i neodgovorno“, upozorio je dr. Barščevski.

Prispodoba o pet mudrih djevica u kontekstu dugog izbivanja Gospodina, pokazuje da su one predvidjele njegovo kašnjenje pa su uzele ulje za svjetiljke. „Mudrost djevica nije u nespavanju ili u drugačijem ponašanju od ludih, nego u razboritosti misliti i predvidjeti nepredvidivo. Tako režu krila prosvijetljenima koji radi Kristovog dolaska zaboravljaju na oprez, mudrost i stvarnost“, poručio je predavač.

Prispodoba o nepoštenom upravitelju u kojoj Gospodar, Isus, hvali nepoštenog upravitelja što je postupio snalažljivo, poziva na djelovanje u sadašnjosti i to pod velikim pritiskom budućeg polaganja računa. „Nepošteni upravitelj lukavo i dosjetljivo pobrinuo se za budućnost. Sve što je učinio je zlo. No, brzo i drastično rješenje postalo je dobar nauk za one koji slušaju Isusov navještaj Kraljevstva. Mudrost sinova ovoga svijeta mogla bi se sažeti u sposobnost uspostaviti odnose s drugima, bez obzira na nakanu ili računicu“, rekao je dr. Barščevski.

U apostolskoj besjedi, navještajući progonstva koja čekaju učenike, Isus govori da ih šalje kao ovce među vukove: „Budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi.“ „Isus opisuje situaciju u kojoj će se naći učenici. Ovce među vukovima, tj. njegovi učenici među vanjskim neprijateljima koji prijete integritetu zajednice. Učenici nisu sami sebe stavili u situaciju progona, u kojoj bi ih trebao nadahnuti princip mudre jednostavnosti. To što se predlaže nije podmuklo lukavstvo prvih ili instinktivna naivnost drugih, već duhovni stav koji zna pomiriti integralnu dosljednost s lucidnim realizmom. Usmjereni prema vječnosti, učenici se moraju snaći u sadašnjosti. Snalažljivost nije samo lukavost kako bi se nekoga prevarilo, što je učinila zmija, nego i predostrožnost u otkrivanju prevare, kako bi ju se izbjeglo. Bezazlenost, nevinost, jednostavnost nije samo lakomislenost nekoga tko se izlaže opasnosti, nego povjerenje djeteta koje se oslanja na majku“, rekao je dr. Barščevski.

Istaknuvši kako je važno da prolazeći kroz patnje skinemo staroga čovjeka i obučemo se u novoga, smatra da se u tom kontekstu može tumačiti simbolika zmije koja „čuva netaknutom svoju glavu, a starost odlaže sa starom kožom, pomlađuje se, što je također simbol mudrosti“.

„Mudrost je dar od Boga, tj. od Duha Svetoga, ali mora biti darovan drugima – svjedočenjem žive riječi. Mudrost je umijeće živjeti u sadašnjosti, a prema Evanđelju, ide dalje od smrti, preskače smrt i otkriva pravu stvarnost, život vječni. A na temelju znanja, spoznaje života vječnoga, ja danas mogu živjeti mudro“, poručio je dr. Taras Barščevski.