Rodio se u Jeruzalemu oko 10. godine. Prema tradiciji u kući njegove majke u Jeruzalemu Isus je slavio Posljednju večeru. Bio je nećak Barnabe s kojim je pratio apostola Pavla na njegovom prvom misijskom putovanju. Napustio je Pavla i s Barnabom otišao na Cipar. Opet se pridružio Pavlu za njegova sužanjstva u Rimu, gdje je pratio i apostola Petra. U Rimu je oko 65. godine napisao evanđelje na temelju zabilježbi propovijedi sv. Petra za kršćanske zajednice obraćene s poganstva. Njegovo je evanđelje najstarije i najkraće od četiri evanđelja. Njime su se služili evanđelisti Matej i Luka. Petar ga je posvetio za biskupa i poslao u Egipat da Židovima i poganima navijesti evanđelje. U Aleksandriji je osnovao Crkvu. Završio je u tamnicu, a potom ga mučen i ubijen. Njegove moći Mlečani su 828. godine prenijeli u Veneciju i njemu u čast sagradili crkvu - monumentalnu baziliku sv. Marka. Postao je simbol venecijanske republike.. U ikonografiji se prikazuje s lavom.
U bizantskoj Crkvi mu pjevamo:
"Od prvaka Petra primio si nauk, i Kristov si apostol bio, poput sunca zasjao si po svijetu, a Aleksandrijcima bio si ures, o Blaženiče! Po tebi se Egipat oslobodio od prevare, evanđeoskim tvojim naukom sve si prosvijetlio kao svjetlo, stupe crkveni! Zbog toga časteći tvoj spomen, radujemo se, Marko, Božji glasonošo! Moli Boga kojega si navijestio, da dade oproštenje grijeha našim dušama." (tropar, glas 3.)
"S visine primivši milost Duha, raspleo si praznorječja poganskih govornika, o apostole! Propovjeđu Božjeg evanđelja ulovio si sve narode i priveo ih k svojemu Vladaru, slavni Marko!" (kondak, glas 2.)