
Dođite da uziđemo zajedno na goru Maslinsku, da iziđemo u susret Kristu. Rečeno je o njemu: Neće se prepirati, neće vikati, nitko neće čuti njegova glasa, nego će biti blag i ponizan, njegov će ulazak resiti priprosta haljina i jednostavno držanje.
Požurimo, dakle, i mi zajedno s njim koji se žuri prema Muci i nasljedujmo one koji su mu izišli u susret. Ne na taj način da po putu prostiremo mladice maslina, tkanine, nakite ili palmine grane, nego koliko god možemo, prostrimo se mi sami poniznom dušom, iskrenim srcem i pravom nakanom, da primimo Riječ koja dolazi, da na neki način dohvatimo Boga koji se nikada potpuno ne može dohvatiti. On koji je krotak veseli se što nam se može pokazati kao krotak. Uzišao je prema zapadu naše najdublje bijede, da bi se nastanio među nama i da bi nas drugovanjem s nama privukao k sebi i učinio sličnima sebi.
Premda je on svojim odlaskom kao prvina našega ljudskog bića uzišao na nebo prema istoku, to jest prema svojoj slavi i božanstvu, ipak ne prestaje ljubiti ljudski rod dokle god ljudsku narav iz zemaljske bijede ne podigne u uzvišenu slavu i zajedno sa sobom ne uzveliča. Na taj način mi predajemo Kristu sami sebe, a ne svoje haljine, odsječene grane ili grmlje što za kratko vrijeme veseli oči ali brzo izgubi svježinu. Naprotiv oblačimo njegovu milost i njega samoga, jer svi koji ste se u Kristu krstili Krista ste obukli. Rasprostrimo se poput haljina pred njegovim nogama. Prije smo bili u grijehu crveni kao purpur, a oprani spasonosnim krštenjem postali smo bijeli kao vuna. Prinesimo pobjedniku smrti pobjedne zasluge, a ne grane palmi.
Mašući duhovnim granama našega srca govorimo i mi svakog dana svete riječi zajedno s dječacima: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, Kralju Izraelov. (Iz Govora svetoga Andrije Kretskog o granama palmi: Patrologia graeca 97)
Požurimo, dakle, i mi zajedno s njim koji se žuri prema Muci i nasljedujmo one koji su mu izišli u susret. Ne na taj način da po putu prostiremo mladice maslina, tkanine, nakite ili palmine grane, nego koliko god možemo, prostrimo se mi sami poniznom dušom, iskrenim srcem i pravom nakanom, da primimo Riječ koja dolazi, da na neki način dohvatimo Boga koji se nikada potpuno ne može dohvatiti. On koji je krotak veseli se što nam se može pokazati kao krotak. Uzišao je prema zapadu naše najdublje bijede, da bi se nastanio među nama i da bi nas drugovanjem s nama privukao k sebi i učinio sličnima sebi.
Premda je on svojim odlaskom kao prvina našega ljudskog bića uzišao na nebo prema istoku, to jest prema svojoj slavi i božanstvu, ipak ne prestaje ljubiti ljudski rod dokle god ljudsku narav iz zemaljske bijede ne podigne u uzvišenu slavu i zajedno sa sobom ne uzveliča. Na taj način mi predajemo Kristu sami sebe, a ne svoje haljine, odsječene grane ili grmlje što za kratko vrijeme veseli oči ali brzo izgubi svježinu. Naprotiv oblačimo njegovu milost i njega samoga, jer svi koji ste se u Kristu krstili Krista ste obukli. Rasprostrimo se poput haljina pred njegovim nogama. Prije smo bili u grijehu crveni kao purpur, a oprani spasonosnim krštenjem postali smo bijeli kao vuna. Prinesimo pobjedniku smrti pobjedne zasluge, a ne grane palmi.
Mašući duhovnim granama našega srca govorimo i mi svakog dana svete riječi zajedno s dječacima: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, Kralju Izraelov. (Iz Govora svetoga Andrije Kretskog o granama palmi: Patrologia graeca 97)