Ispis

"Ako ti je savjest čista, ti onda neprestano svetkuješ, jer se hraniš dobrim nadama i raduješ iščekivanjem budućih dobara. Ako pak imaš grižnju savjesti i ako si kriv za mnoge grijehe, onda ti ni tisuću blagdana i proslava neće pomoći da se osjećaš bolje od onih što plaču. Kakva mi je korist od sunčanog dana, kad je moja duša pomračena prijekorima savjesti? Prema tome, ako želiš imati koristi od početka nove godine, onda postupaj ovako: kada vidiš da se navršila godina, zahvali Gospodinu što te proveo kroz taj godišnji period. Budi skrušen u srcu, odmjeri vrijeme svoga života i sam sebi reci: dani jure i prolaze, vrijeme se navršava, veliki dio svoga puta već smo prešli, a što smo uradili? Zar ćemo odavde otići prazni i lišeni svakog dobrog djela? Sud je pred vratima, a život nezadrživo hrli k starosti?... Onaj blagdan, o kojem sam govorio, postojan je i ne iščekuje godišnje periode, i nije ograničen na određene dane. Njega podjednako može svetkovati i bogataš i siromah, jer tu nije važan novac, ni bogatstvo, već samo vrlina. Nemaš novca? Postoji stan Božji, najvrednije od svih blaga, jer se ono ne može ni uništiti, ni izmijeniti, ni potrošiti. Pogledaj na nebo i na nebo nebesa, na zemlju, more, zrak, raznorodne životinje, različito bilje i na čitav ljudski rod; sjeti se anđela, arhanđela i višnjih sila. Imaj na umu da je sve to, bogatstvo tvoga Gospodara. Ne može biti da je sluga tako bogatog Gospodara siromašan, ako je njegov Gospodar milostiv prema njemu. Gledanje na dane ne priliči kršćanskoj filozofiji i pripada poganskoj obmani…"