Detalji

Rimska Rota je i ove godine u svom „poslanju i služenju mjesnim Crkvama“ organizirala formacijski tečaj na temu „Formacijski tečaj u svrhu očuvanja braka i pastoralne brige za ranjene parove“ koji se održao u Rimu od 26. do 30 studenog 2019. Tečaj je bio namijenjen klericima i laicima koji su aktivni u dijecezanskim strukturama koje promiču pastoral obitelji, bilo da se radi o crkvenim sudištima, uredima za obitelj ili nekom drugom praktičnijem obliku pastorala s namjerom da se Crkva u cijelosti što više osvijesti o važnosti promicanja i pastoralnog rada s bračnim parovima. Tako je među sudionicima tečaja bilo pravnika, teologa, sociologa, psihologa i drugih stručnjaka kao i studenata sa postdiplomskih studija na rimskim papinskim sveučilištima. Kao svojevrsni kršćanski par i zaštitnici ovog pastoralnog programa služenja Rimske kurije potrebama mjesnih Crkvi više su puta tijekom tečaja naznačeni Priscila i Akvila. Posjet njihovim katakombama predviđen je kao mogućnost u popodnevnim satima zadnjega dana ovog formacijskog tečaja. Koliko je ova tema aktualna govori u prilog gotovo 500 prijavljenih sudionika sa svih pet kontinenata. Zbog iznimnog interesa za ovu temu predavanja su održavana u obližnjoj papskoj bazilici Sv. Andrije (San Andrea della Valle). Kroz teorijska izlaganja, praktične kazuse, teološka tumačenja i pravna razjašnjavanja sudionicima su

Detalji

30. studenog

Sinaksar: Rodio se u Betsaidi. Otac mu bijaše Jona. Imao je brata Šimuna Petra. Po zanimanju bio je ribar. Najprije je bio učenik sv. Ivana Krstitelja. Isus ga je prvoga pozvao među svoje učenike te ga stoga nazivamo «Prvozvani». Doveo je k Isusu svoga brata Šimuna. Nakon Duhova ne spominje se nigdje u spisima. Pripisuju mu se apokrifna Andrijina djela. Prema predaji propovijedao je evanđelje u Maloj Aziji, Ukrajini, Bugarskoj, Grčkoj i Albaniji. U Bizantu je postavio sv. Stahija za prvoga biskupa. Umro je oko 60. godine u Patrasu i to mučeničkom smrću na kosom križu, pa se takav oblik križa zove Andrijin križ. Moći su mu 356. godine prenesene u Carigrad, a u 13. stoljeću u grad Amalfi. U 15. stoljeću papa Pio II. prenio je njegovu glavu u baziliku sv. Petra u Rim, a papa Pavao VI. vratio ju je 1964. pravoslavnoj Crkvi u Patrasu.

TROPAR, glas 4.: Prvozvani među apostolima i Prvaka rođeni brate, Andrijo, moli Vladara sviju da svemu svijetu dade mir, a našim dušama veliku milost.

KONDAK, glas 2.: Bogovjesnika zbog muževnosti prozvanog Andrijom i prvozvanoga od Spasiteljevih učenika, uzveličajmo Petrovoga brata; kao što je nekoć njemu, tako i sada nama kliče: Dođite, našli smo onoga za kojim žudimo!

 

Detalji

U subotu, 23. studenoga 2019., u Ljubljani, prijestolnici Republike Slovenije, na Božanskoj liturgiji sv. Ivana Zlatoustoga, koju je služio o. Milan Stipić, ordinarij Križevačke eparhije, u crkvi sv. Jerneja (Bartolomeja) svečano je preuzeta ta crkva koju je Ljubljanska nadbiskupija ustupila za potrebe grkokatolika u Ljubljani i okolici. Crkva je poznata u Ljubljani kao "Stara cerkev" i sprvi se puta spominje 1370. godine. Križevačkoj eparhiji pripadaju svi katolici bizantskog obreda (grkokatolici) u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Sloveniji. Na liturgiji, koja je ujedno bila i spomen za sve žrtve genocida glađu (gladomor) u Ukrajini za vrijeme Staljinova režima 1930-ih godina, bili su nazočni i mons. Stanislav Zore, ljubljanski nadbiskup i metropolita, mons, Jean Marie Speich, apostolski nuncij u Sloveniji, o. Mihajlo Hardi, župnik Metlike, o. Gorazd Bastašić, župnik Draga, đakon Livio Marijan, kancelar eparhije, i franjevački župnik na području čije župe se nalazi ta crkva. Liturgiji, koju je pjevao Slovenski ekumanski muški zbor, su nazočili brojni grkokatolici kao i veleposlanik Ukrajine u Sloveniji Nj. Eks. Mykhailo F. Brodovych. Mons. Stipić je zahvalio ljubljanskom nadbiskupu mons. Zoreu na ustupanju ovog bogoslužnog hrama te pozvao grkokatoličke vjernike da se redovito u njemu i okupljaju. Naglasio je važnost sakramentalnog života i duhovnog zajedništva s Bogom i s bližnjima, jer samo tako čovjek raste u svojoj bogolikosti i u svojoj istinskoj čovječnosti. Na kraju liturgije služena je i Panahida za sve stradalnike gladomora u Ukrajini, a tom se prigodom obratio i ukrajinski veleposlanik Brodovych. Poslije liturgije

Detalji
21. studenoga
 
TROPAR, glas 4.: Danas je početak milosti Božje i prednavještaj spasenja ljudskoga. U hramu Božjem na očigled sviju Djevica se pojavljuje i Krista svima navješćuje. Njoj i mi gromkim glasom kliknimo: Raduj se, ispunjenje Stvoriteljevog spasiteljskog nauma!
KONDAK, glas 4.: Prečisti Spasiteljev hram, dragocjena palača, sveta riznica Božje slave, Djevica, uvodi se danas u dom Gospodnji prinoseći sa sobom milost božanskog Duha. Anđeli Božji slave je i kliču: Gle! Ona je šator nebeski!

SINAKSAR: Prema apokrifnim spisima kada je Marija, kći Joakima i Ane, imala tri godine, roditelji ju iz Nazareta dovedoše u Jeruzalem i tu je predadu da u Hramu služi Bogu, kako su se bili zavjetovali. Naprijed su s upaljenim svijećama u rukama išle djevice, a za njima Marija sa svojim roditeljima. Pred Hramom je bilo 15 stepenica. Roditelji podigoše Mariju na prvu stepenicu, a onda se ona sama dalje popne do vrha. Tu je dočeka veliki svećenik Zaharija, otac sv. Ivana Krstitelja, i uvede je u Hram Gospodnji. Joakim i Ana prinesu tada prema propisu žrtvu, prime od svećenika blagoslov i vrate se kući, dok je Marija ostala u Hramu devet godina. U 12. godini života Marija se udala za Josipa iz Nazareta živeću u djevičanstvu cijeloga života.

Detalji

“Isusova molitva“ ili “Molitva srca“ je vrlo drevna molitva kršćana, nastala među prvim kršćanskim monasima na Istoku. Vrlo je jednostavna i kratka, a u sebi sabire bit kršćanske vjere i molite. Sadrži riječi “Gospode Isuse Kriste, pomiluj me“ ili “Gospodine Isuse Kriste, smiluj mi se“. Uz ovaj oblik, imala je svoje razne inačice kroz razna povijesna razdoblja i razne duhovne škole koje su se bavile ovom molitvom. Najčešći dodatci, mada nisu jedini, su “Gospode Isuse Kriste (Sine Božji), pomiluj me, (grešnika). Također postoje i druge inačice. Najkraća je: “Gospode, pomiluj me“ ili “Gospode, pomiluj“. U današnje vrijeme kada je naš um slab i rastresen,

Detalji

U Grkokatoličkoj župnoj crkvi sv. Jozafata u Rajevom selu, uoči spomendana pada Vukovara, 17. 11. 2019., održana je Panihida i potom procesija za sve poginule branitelje i civile vukovarskog kraja u Domovinskom ratu, među kojima su i mnogi grkokatolici. Službu je zajedno s rimokatoličkim župnikom i franjevcem održao župnik o. Oleg Zakaljuk. Vječni im spomen.

Foto:

Detalji

(Vijest i slike: prigorski.hr) Svečanim koncertom u subotu je obilježeno 10 godina postojanja Katedralnog pjevačkog zbora Križevci. Svečanosti je prisustvovao veliki broj Križevčana, koji su na taj način dali podršku Zboru, a kojega je uz križevačkog vladiku u miru Nikole Kekića pokrenuo Ozren Bogdanović i protojerej stavrofor Mihajlo Simunović. Posjetitelji su tako na repertoaru mogli čuti skladbe: “Otče naš” Nikolaja Kedrova, “Kol’ slaven naš Gospod” Dimitrija Bortnjanskog, “Hvali duše moja” Krste Odaka, “Iže heruvimi” Mirka Kolarića te “Hvalite Gospoda s nebes” Josifa Bokšaja uz solo pojevanje sopranistice Lane Čakije. U drugom dijelu koncerta Katedralnom zboru se pridružilo Hrvatsko pjevačko društvo Kalnik, a na repertoaru su se našli: Hans Leo Hassler “Cantate Domino”, Adalbert Marković “Veličit”, Ola Gejlo “The Ground” i Stevan Mokranjac “Budi imja Gospodne”. Predjsjednik Katedralnog zbora te voditelj oba zbora je Ozren Bogdanović. Voditelj programa bio je Ottone Novosel Franz, a koncert su poduprli Križevačka eparhija i njezin ordinarij mons. Milan Stipić, koji je koncertu prisustvovao zajedno s eparhijskom kancelarom Livijom Marijanom. Ispred Grada Križevaca koncertu je prisustvovao pročelnik Sandro Novosel, a koncertu je prisustvovala i ravnateljica Glazbene škole Alberta Štrige Križevci Branka Špoljar.
Video: https://www.youtube.com/watch?time_continue=223&v=vOMgtBY4FTA&feature=emb_logo 

Fotogalerija: 

Detalji

Od 14. studenoga do uključivši 24. prosinca (Badnjak), prema Tipiku (crkvenom pravilu) traje Božićni post. Post nalaže odricanje od mesa, mliječnih i životinjskih proizvoda (mlijeko, sir, jaja).  Ulje, vino i riba su dozvoljeni svakog dana, osim srijede i petka, kao i na svetkovinu Uvoda presvete Bogorodice u Hram (21. studenoga), bez obzira u koji dan padne. Uz odricanje od hrane, najvažnije osobine posnog vremena jesu odricanje od grijeha, molitva, milostinja, ispovijed i pričest.

Mnogi ovih dana govore kako im je dosta ovog adventsko-božićnog ludila i konzumizma, kako žele Božić i ovo vrijeme iščekivanja proživjeti dublje, duhovnije i kvalitetnije. I pitaju kako se u istočnom obredu ovo vrijeme proživljava. Kršćanske Crkve bizantskog i svih drugih istočnih obreda (armenskog, koptskog, sirijskog…) od 15. studenoga do blagdana Rođenja Gospodnjega drže božićni post. To bi bio jedan vid istočno-kršćanskog “došašća”. Božićni post je vrijeme od 40 dana prije velikog blagdana 

Detalji

TROPAR, glas 8.: Poput ognja zasjala je dobrota tvojih usta i obasjala je svemir. Svijetu steče ne od srebra blago, i nama pokaže poniznosti visinu. A ti, učeći svojim riječima, oče Ivane Zlatousti, moli Riječ, Krista Boga, da spasi naše duše!

KONDAK, glas 6.: Primio si s neba božansku milost, a svojim ustima sve poučavaš klanjati se u Trojstvu jednome Bogu. Tebe, uvijek blaženi i sveti Ivane Zlatousti, dostojno slavimo, jer ti si učitelj koji objavljuješ božanske stvari.

Rodio se 344. godine u plemićkoj kršćanskoj obitelji časnika Sekunda i Antuse, u Antiohiji. Ivan i njegova sestra ostali su rano bez oca.  Krstio ga je u zreloj dobi antiohijski patrijarh Meletije. Studirao je filozofiju i retoriku kod glasovitih učitelja i nakon toga kratko je vrijeme bio u državnoj službi. Nakon smrti svojih roditelja Ivan se povukao u manastir i šest godina provodio

Detalji

U grkokatoličkoj župi sv. Jozafata, biskupa i mučenika, u Rajevu Selu, na njegov blagdan 12. studenoga 2019., služena je svečana sveta liturgija koju je predvodio apostolski administrator Križevačke eparhije mons. Milan Stipić u zajedništvu s brojnim grkokatoličkim i rimokatoličkim svećenicima i domaćim župnikom Olegom Zakaljukom. Na misi su se stanovnici prisjetili pet godina koliko je prošlo od katastrofalne poplave koja je donijela materijalnih oštećenja i stradanja stanovništva. Liturgiji su nazočili biskup anglikansko-protestantske zajednice i imam iz susjedne Gunje.