Ispis

Dragi slušatelji i gledatelji,

Na početku Adventa čitamo u liturgiji proročanstvo proroka Izaije koje najavljuje Mesijin dolazak ovim riječima: “Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi!” (Iz 35,4). S jedne strane, prorok kaže: “Budite jaki, ne bojte se”, a s druge strane: “Evo Boga vašega, odmazda dolazi.” Zanimljivo, zar ne? Bog dolazi osvetiti se za grijeh koji je počinio čovjek, a prorok kaže da se ne treba bojati. Zašto? Jer Božja osveta je ljubav: “On hita da nas spasi.” To je logika bitno drugačija od naše. Mi se osvećujemo odgovarajući na zlo zlom i tako stvaramo lanac mržnje koji može dovesti sve do rata, do smrti. Bog, naprotiv, odgovara na pretrpljeno zlo oproštenjem: šalje svoga Sina da plati dug koji smo skupili našim grijesima. Samo oprost može zaustaviti začarani krug nasilja. Božja osveta je osveta ljubavi, one ljubavi koja se ne nameće, već poštuje našu slobodu.

Zbog toga Spasitelj postaje dijete, predaje nam se u ruke, kao da nam želi reći: “Trebam vas.” Mesija nije došao kao nadčovjek kako bi nametnuo svoj zakon, već kao malo dijete, nenaoružano i slabo, kojemu je sve potrebno: mlijeko, toplina, zaštita… Došao je podijeliti naše slabosti, našu bijedu i preuzeti ih na sebe. Došao je uzeti ono što želimo odbaciti, sakriti, ono čega se sramimo: naše grijehe.

Rado se prisjećam jednog događaja iz života vašeg slavnog zemljaka, svetog Jeronima, koji se nakon obraćenja povukao u Betlehem kako bi činio pokoru te tamo živio 35 godina u spilji, pored spilje Rođenja, moleći se te proučavajući i prevodeći Bibliju na latinski jezik.

U božićnoj noći ukaza mu se Isus pitajući ga: “Zar nemaš ništa da mi daš na dan moga rođenja?” Svetac velikodušno odgovori: Dajem ti svoje srce! “U redu, ali želim još nešto”, nadodade Isus. “Dajem ti svoje molitve!”, odmah odgovori Jeronim. “U redu, ali još nešto želim”, ponovi Isus. “Nemam više ništa. Što želiš da ti dam?”, upita sveti Jeronim djetešce. “Daj mi svoje grijehe, o Jeronime”, odgovori mali Isus, “da ti ih sa zadovoljstvom oprostim.

U ovom kratkom razgovoru između Djeteta Isusa i svetog Jeronima nalazi se suština kršćanstva: vjerovanje u ljubav Božju. Njegova je ljubav toliko velika da je poslao Sina svoga da plati sve naše dugove, da preuzme na sebe naše grijehe i umirući da bude ubrojen među zločince. Bog je Milosrđe, a njegova radost je u opraštanju – to je poruka Božića.

Oprosti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim”, molimo svaki dan. Ako od srca oprostimo, iskusit ćemo i mi radost oproštenja! Prvu polovinu sljedeće godine Hrvatska će, po prvi put, imati čast i dužnost predsjedati Vijećem Europe. Slogan koji je Vlada odabrala kao program vrlo je znakovit: “Snažna Europa u svijetu punom izazova”. Izazov broj jedan i dalje je, kao i uvijek, mir. Mir u obiteljima, među susjedima, narodima, religijama, etničkim skupinama i državama. Europa će biti jaka ako bude znala svijetu prenijeti tajnu mira, a to je oprost. Često govorimo o kršćanskim korijenima Europe koji su vidljivi u umjetnosti, književnosti, slikarstvu, arhitekturi, filozofiji, pravu i na mnogim drugim poljima, no bit, svojstvena evanđelju i koja je plod ovih korijena, je “kultura opraštanja”. Samo se opraštanjem zacjeljuju rane prošlosti i izgrađuje mirna budućnost na ovom svijetu punom izazova. Koliko puta nismo bili vjerni poruci Djetešca i koliko puta smo ju iskrivili!

Čestitka koju upućujem svakom žitelju ove predivne zemlje je da budemo oruđe mira kako bi doživjeli istinsku radost Božića, a to je opraštanje. Jer Božja osveta je ljubav.

Čestit Božić i sretna i blagoslovljena Nova godina!