Na svetkovinu Uznesenja (Usnuća) presvete Bogorodice, 15. kolovoza 2018. svetu arhijerejsku liturgiju u Pećnom, u istoimenoj župnoj crkvi, služio vladika križevački Nikola Kekić (foto: Milan Duniskvarić)


 

U nedjelju 26. kolovoza 2018. godina u žumberačkom naselju Gabrovica održana je središnja proslava Godine obnove Krsnog zavjeta. Vjernici su se u novoj dvorani Bio parka Divlje vode okupili već u jutarnjim satima a sam program svečanosti započeo je u 9.oo sati uvodnim molitvama. Nakon molitvenog dijela uslijedilo je duhovno razmatranje na temu “Umijeće razgovora – slušanje u braku i obitelji” koje je okupljenim vjernicima izložio dr. fra Nikola Vukoja. Voditelj duhovnog programa prisutnim je obiteljima kroz konkretne primjere približio smisao međuljudskih odnosa unutar kršćanskih obitelji. Napose je istaknuo važnost slušanja pozvavši pritom sve da više pažnje u svakodnevnom životu posvete upravo slušanju svojih bližnjih. Dr. Vukoja istaknuo je kako se susret u Gabrovici u prekrasnom Žumberku održava upravo na dan kada Sveti otac papa Franjo u irskom Dablinu slavi misu sa obiteljima na Svjetskom danu obitelji. Na simboličan način i zajednica vjernika u Žumberku koje se okupila u Gabrovici povezana je u molitvi sa svjetskim obiteljima u Dablinu. U nastavku duhovnog programa za najmanje sudionike obiteljske duhovne obnove organizirane su i posebne radionice na kojima su djeca učila o vrijednostima obiteljskog zajedništva dok su stariji članovi sudjelovali u međusobnim razgovorima u grupama. Nakon dvosatne duhovne priprave, a prije samog početka svete liturgije blagoslovljena je ručno izrađena zastava s likom Gospe velikog hrvatskog krsnog zavjeta koja kao trajna uspomena ostaje simbol Godine obnove Krsnog zavjeta. U molitvenoj sabranosti u 11.oo sati započela je svečana sveta liturgija koju je predslavio protojerej stavrofor Žumberačkog vikarijata o. Milan Vranešić uz susluženje o. Daniela Vranešića, dr. Nikole Vukoje te đakona Zorana Vladušića. Mnogobrojnim vjernicima koji su se okupili na proslavi Godine obnove Krsnog zavjeta u homiliji je govorio stavrofor Vranešić ističući napose važnost sjećanja na one koji su u našoj najranijoj dobi za nas izvršili krsni zavjet. “Draga braćo i sestre, pozivam vas da se u ovim trenucima sjetite svojih roditelja, svojih kumova, svojih krstitelja i odgojitelja u vjeri koji su za vas izvršili krsni zavjet pred mnogo godina. Sveta nam je dužnost sjećati se svih tih dragih osoba koji su za nas molili još dok smo bili u povojima. Njih se danas sjećamo sa zahvalnošću, molimo se za sve njih, ali molimo i za nas da budemo vjerodostojni svjedoci svog krsnog zavjeta koji su oni za nas izrekli. Sjećajući se pak krsnog zavjeta skrećem vam pozornost i na odricanje od zloga. To je važan dio obreda krštenja, stoga budimo svjesni da zli djeluje u svijetu na razne načine vrebajući na čovjeka kojeg želi uništiti. Ugledajmo se u naše pretke koji su pred četrnaest stoljeća izrekli svoju vjernost Kristu i Crkvi i slijedimo njihov primjer”-među ostalim je kazao propovjednik. Na kraju homilije prisutni svećenici i vjernici zajedno su obnovili krsni zavjet izražavajući vjernost Kristu a odričući se pritom sotone i svih njegovih dijela. Na simbolični način obnova krsnog zavjeta obavljena je upravo u blizini potoka Breganice koji se još naziva i “Žumberački Jordan”. Na samom kraju liturgije vjernici su u procesiji pristupali cjelivanju križa a prema običaju Istočne katoličke crkve prisutni su mirstvovani svetim uljem. Nakon svečane liturgije druženje vjernika nastavljeno je oko bratskog stola gdje je za sve obitelji organiziran zajednički ručak. U iskrenom zajedništvu, molitvi i slavljenju sv. Liturgije u Gabrovici je na najsvečaniji način proslavljena Godina obnove Krsnog zavjeta (izvor: www.zumberacki-vikarijat.com)


 

Bio je rodom iz plemena Aronova iz grada Tišbe (po njemu nazvan i “Tišbijac“). Mladost je proveo u molitvi i razmišljanju, povlačeći se često u pustinju. U njegovo vrijeme bila su dva židovska kraljevstva: Judino, koje je sačinjavalo pleme Judino i Benjaminovo sa sjedištem u Jeruzalemu i njime su vladali potomci kralja Salamona, i Izraelovo, koje je sačinjavalo ostalih 10 plemena sa sjedištem u Samariji i njime su vladali potomci Jeroboama, sluge kralja Salamona. Ilija je imao velike sukobe s izraelskim kraljem Ahabom i njegovom ženom Jezabelom, Sirijkom, po čijem nagovoru Ahab sagradi hram bogu Baalu i namjesti svećenike da služe tome krivobogu. Proročanstvo o njihovoj groznoj smrti obistini se (Ahabu su psi krv lizali, a Izabelu su izjeli). Prorok Ilija pokazao je čudesnu moć kad je zemlja bila tri i pol godine bez kiše, a onda po njegovim molitvama Bog spusti kišu na zemlju; čudesno umnoži brašno i ulje u kući udovice u Sarepti i vrati u život njezina sina; na gori Horebu doživio je Božju blizinu u laganom povjetarcu i s Bogom razgovarao. Završivši svoje poslanje, za nasljednika odredi proroka Elizeja. Uzet je na nebo u ognjenim kolima. Na gori Taboru, kad se Isus preobrazio pred svoja tri učenika, pojavio se i Ilija. Inače, Ilija na hebrejskom jeziku znači «Jahve je moj Bog». Djelovanje proroka Ilije opširno je opisano u Prvoj i Drugoj knjizi Kraljeva.

TROPAR, glas 4.: Anđeo u tijelu, temelj proroka, drugi preteča dolaska Kristova, Ilija slavni, poslao je Elizeju milost s neba da liječi bolesne i čisti gubave. Stoga i on daje ozdravljenje onima koji ga štuju.

KONDAK, glas 2.: Proroče i navjestitelju velikih djela Boga našega, preslavni Ilija! Svojim si glasom zaustavio vodonosne oblake. Moli za nas jedinog Čovjekoljupca!


 

Zagrebački nadbiskup i metropolita kardinal Josip Bozanić uputio je čestitku Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji i izborniku Zlatku Daliću, prenosi Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije. Tekst čestitke prenosimo u cijelosti: „Dragi hrvatski nogometni reprezentativci, cijenjeni izborniče gospodine Zlatko Daliću, stručni suradnici i čelnici Hrvatskoga nogometnog saveza! Kao dionik radosti, s posebnim osjećajima zahvalnosti Bogu, izvoru svake dobrote i radosti, dok hrvatski narod u Domovini i širom svijeta slavi srebrno odličje koje ste vi, pod jedinstvenim vodstvom svoga izbornika osvojili, od srca vam čestitam na ovom povijesnom uspjehu hrvatskoga sporta.
Pišem vam ovu čestitku ne samo zbog iznimnih postignuća na Svjetskome nogometnom prvenstvu u Rusiji. U svojim ste nastupima, ponašanju i izjavama očitovali stav koji može biti nadahnuće svakomu čovjeku; stav ozbiljne pripreme, gorljivosti i nesebičnosti u nastupu te zahvalne poniznosti pred postignutim, prepoznajući zasluge svih koji pomažu da živi snaga zajedništva. Vi ste u ovome trenutku, nasuprot razočaranja i razaranja jedinstva u hrvatskom društvu, primjer, posebno mladima, da je u svakom pozivu potrebno ulagati napore i razvijati spremnost na žrtvu, imati zanos iz kojega niču zadivljujući plodovi. Dragi hrvatski nogometni reprezentativci, ako se ikada u vašem srcu probudi zrnce tuge što niste podigli i donijeli zlatnu skulpturu namijenjenu prvaku, sjetite se da ste svojim srebrom, svojim naporima i žrtvama, svojim zajedništvom i ljubavlju podigli i donijeli Hrvatskoj puno veću vrijednost: povratili ste nadu i donijeli radost svojoj hrvatskoj domovini. Unijeli ste svjetlo u srca tolikih ljudi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, kao i u hrvatskom iseljeništvu, te ih potaknuli na dobro i obnovu zajedništva. Uz to, neprocjenjivo je to što je vaš trud na ovome prvenstvu značio za bolje upoznavanje svijeta s Hrvatskom. Jednako ste tako pokazali da povezanost ljubavi i zalaganja čini velika djela. Bilo je divno osjetiti vaš stav skromnosti i nesebičnosti koji je donosio bogate plodove, ne stavljajući u prvi plan svoje zasluge, nego doprinos i vrijednost drugih, povezujući duboki smisao, onaj do kojeg dopire vjera, zatim važnost obitelji i dragocjenost žrtve za Domovinu. To je ključ koji vidimo u svim hrvatskim pobjedama. To je hrvatski narod prepoznao u vašim nastupima i ponovno otkrio snagu nade. Hvala vam! Zazivajući Božji blagoslov na vas i vaše obitelji, molim Gospodina da vas čuva na putevima vaših života. Nastavite sjajiti vedrinom, jer ste nam darovali obilje radosti. Gospodin vas čuvao i pratio svojim blagoslovom, a Blažena Djevica Marija, Kraljica Hrvata, bila vam trajnom Zagovornicom. 
Srdačno vas pozdravlja jedan od vaših navijača."


 

GRKOKATOLIČKO VOJNO DUŠOBRIŽNIŠTVO U ZADRU

Jurisdikciju u Dalmaciji preuzima Križevačka biskupija

Piše: Daniel Vranešić / Glas koncila, 18. lipnja 2018.

Objavljujemo povijest Grkokatoličke Crkve u Dalmaciji od prve unije g. 1648. čiji je glavni nositelj bio pravoslavni episkop Epifanije Stefanović do nekadašnjega Dalmatinskoga vikarijata Križevačke biskupije i prvoga dalmatinskoga grkokatoličkoga vikara o. Vasilija Bubanovića, s posebnim osvrtom na župe u Kričkama, Baljcima i Vrlici u Dalmatinskoj zagori te na njihov nestanak u Drugom svjetskom ratu i sadašnja nastojanja da ponovno ožive.

Svakako je važan podatak da je splitski nadbiskup Nikola Dinarić predlagao još krajem 1758. gradnju grkokatoličkoga samostana u Dalmaciji kod Splita, u kojem bi se nastanili sjedinjeni rutenski monasi (Ruteni je naziv za Ukrajince, uobičajen u zemljama nekadašnje Austro-Ugarske). Iz istoga je vremena i nepotpisani prijedlog da se u Dalmaciji postavi stalni grkokatolički biskup koji bi bio izabran između sjedinjenih monaha iz Zagreba. Moguće je da je taj prijedlog iznio sam splitski nadbiskup, koji je bio vrlo sklon uspostavi grkokatoličke hijerarhije u Dalmaciji. Međutim iz obzira prema zadarskomu i šibenskomu biskupu ipak nije želio vlastitim potpisom narušiti biskupsku solidarnost. Oba prijedloga koja su dolazila iz Splita nikada nisu ostvarena. Zadarski i šibenski biskupi zadržali su sve do pada Venecije 1797. svoju jurisdikciju te u tom vremenu episkopi istočnoga obreda nisu mogli opstati na tom području. No crkvenosjediniteljska tradicija u Dalmaciji, koja je imala svojih uspona i padova ovisno o raznim društveno-političkim, pa i ekonomskim prilikama, preživjela je i pad Venecije... 
Cijeli članak: https://www.glas-koncila.hr/grkokatolici-u-dalmaciji-3-jurisdikciju-u-dalmaciji-preuzima-krizevacka-biskupija/ 


 

Rodila se početkom 4. stoljeća u Cezareji, u pokrajini Kapadociji. Njezini roditelji Bazilije i Emilija imali su velike zemljišne posjede u Kapadociji i u susjednoj pokrajini Pont i pripadali su najslavnijim rodovima svoga vremena i kraja. U toj pobožnoj obitelji rodilo se desetero djece. Najstarije dijete bila je Makrina, koja je to ime dobila po svojoj baki po ocu. Nakon što joj je umro zaručnik, ona odluči da neće stupiti u brak. Sa svojom majkom Emilijom povuče se iz svijeta i u svojoj kući nad rijekom Amazijom u Pontu počnu živjeti monaškim životom ravnajući se po evanđelju. I Makrinin brat Bazilije također se opredijelio za monaški život i osnovao mnoge manastire u Pontu i napisao Pravilo. Ova obitelj dala je Crkvi čak osmero svetih: Makrina, njezina braća Grgur, Bazilije, Petar i Naukracije, njihovi roditelji Bazilije i Emilija te Makrinin djed po majci. Umrla je 379. godine.

TROPAR sv. Makrini, glas 2.: Vidjevši smrt svoga zaručnika,  ti si shvatila prolaznost života i ispraznost svijeta. Uzevši to kao povod, zaručila si se s vječnim Zaručnikom i zaslužila njegovu ljubav postom i poniznošću. Stoga se sada, časna majko Makrino, s anđelima raduje duh tvoj.

KONDAK sv. Makrini, glas 4.: Svim srcem si uzljubila dobroga Boga, časna majko Makrino! Uzevši na rame Njegov časni križ, vjerno si Ga nasljedovala i zbog toga si dobila oproštenje grijeha.


 

Uz pobjedu hrvatske reprezentacije na SP-u u Moskvi, 11. srpnja 2018.

"Naši Vatreni dečki u Moskvi su sinoć izborili ulaz u finale Svjetskoga nogometnog prvenstva. Malo je poznato da je ime Vatreni za reprezentaciju osmislio samoborski grkokatolik Josip Prudeus koji kao pisac i pjesnik surađuje i sa Žumberačkim krijesom. Ime Vatreni on je i zaštitio o čemu posjeduje poseban certifikat Hrvatskoga nogometnog saveza. U Žumberačkom vikarijatu posebno su ponosni što je našim nogometnim junacima upravo jedan vjernik s područja toga vikarijata nadjenuo ime pod kojim postižu uspjehe" (IKA, Samobor)


 

"I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć" (Matej 9, 35). I danas Isus hoda svijetom, po našim crkvama, selima i gradovima, poziva na obraćenje i povratak k izvornoj slici našeg izvornog ljudskog dostojanstva sinova i kćeri Božjih. Primjećujemo li ga? Ili ga možda svjesno ili nesvjesno zaobilazimo jer traži od nas ono najbolje? A ono najbolje je i ono najvrijednije, najskuplje i najčešće najteže. Bog nam se toliko približio u čovjeku Isusu Kristu, da ga ne može više zaobilaziti ili ne primijetiti. " Trebao nam je Utjelovljeni Bog, Bog koji je usmrćen da bismo mi živjeli. S njime smo i mi usmrćeni, kako bismo bili očišćeni i otkupljeni. Ponovno smo ustali s njim jer smo s njime i umrli. S njime smo i proslavljeni, jer smo s njime i uskrsnuli!" (sv. Grgur Bogoslov, Govori 45, 28). Što nam je drugo činiti nego biti kao On i živjeti to što nam je nezasluženo darovano. I poput Njega, učiti druge, po selima i gradovima, propovijedati Evanđelje (više životom nego rječju), i liječiti tako bolest i nemoć nas samih i svega ono nas...

KONDAK, glas 6.: Životvornom snagom začetnik svega života, Krist Bog, uskrisi mrtve iz mračnog podzemlja, i dade uskrsnuće rodu ljudskomu. On je Spasitelj sviju, uskrsnuće i život i Bog sviju.


 

U četvrtak, 5. srpnja 2018., na blagdan svete braće Ćirila i Metoda, apostola Slavena i zaštitnika Europe, u zagrebačkoj je prvostolnici vladike križevački Nikola Kekić služio svečanu arhijerejsku liturgiju svetog Ivana Zlatoustog. Uz vladiku Kekića suslužili su o. dr. Taras Barščevski, profesor na KBF-u, o. Milan Stipić, župnik Jastrebarskog i Kričaka, o. Ivan Radeljak, duhovnik Grkokatoličkog sjemeništa, o. Danijel Hranilović, župnik zagrebačke grkokatoličke župe sv. Ćirila i Metoda, fra Ivan Ćupić, župnik Mirlovića, a službu đakona vršio je o. Livio Marijan, kancelar eparhije. Sveta braća Konstantin – Ćiril i Metod, slavenskim su narodi bili prvi evangelizatori i misionari, donijevši ime svjetlo Evanđelja i s njime kulturu i civilizaciju – istakao je propovjednik, o. Milan Stipić, protojerej stavrofor, župnik Jastrebarskog i vikar za grkokatolike Dalmacije. Ova dvojica braće i po podrijetlu Grka iz Soluna, propovijedanjem su Evanđelja posijali sjeme Kraljevstva nebeskoga narodima srednje-istočne i južne Europe, a to je sjeme urodilo stostrukim plodom svekolike uljudbe, osobito među Slavenima. Tako i Hrvati, premda mali narod, već stoljećima uživaju plodove ćirilo-metodske baštine u vidu tropismenosti, bogatog naslijeđa glagoljaškog bogoslužja na hrvatskoj obali kao i bizantsko-slavenskog bogoslužja koje u hrvatskom vjerničkom puku i duhovnoj baštini čuvaju grkokatolici Križevačke eparhije. Tako jedan mali narod baštini velika kulturna dostignuća europskog kršćanskog Istoka i Zapada, što ga čini doista europskim. Naime, upravo zahvaljujući supostojanju ćirilometodkse glagoljaške i bizantske baštine, kao i one latinske, u hrvatskoj kulturi postoji bogatstvo i grčke i latinske europske kršćanske kulture, pa tako mi imamo i “aleluja“ i “aliluja“ i “amin“ i “amen“, itd. Poruka velikog evangelizatorskog pothvata svete Braće nama današnjim kršćanima jest u tome da budemo uvijek misionari i nosioci Kristove Radosne vijesti spasenja gdjegod da jesmo i štogod da radimo jer evanđelje uvijek donosi dobre plodove, obogaćuje, humanizira i oplemenjuje ljudsku palu narav, kao i narode i kulture i društva u cjelini – istaknuo je propovjednik. Liturgiju po bizantsko-slavenskom obredu, dijelom na hrvatskom , a dijelom na crkvenoslavenskom jeziku koji je prvorazredni ostatak ćirilo-metodske baštine, pjevala su dva zbora Ćirilo-Metodova kora – muški i mješoviti – pod ravnanjem Darjane Blaće-Šojat i Igora Kosa. Na koncu slavlja vladika Kekić se zahvalio suslužiteljima i pjevačima, otpjevao mnogoljeće Papi, metropoliti kardinalu Bozaniću i svima nazočnima. Križevačka eparhija je jedina biskupija Crkve u Hrvatskoj koja nije rimskog, već bizantskog obreda, a spada u Zagrebačku crkvenu pokrajinu ili metropoliju kojoj su zaštitnici upravo sv. Ćiril i Metod, a koja okuplja uz Zagrebačku nadbiskupiju i Križevačku eparhiju još i Varaždinsku i Sisačku biskupiju. Zagrebačka katedrala ima u pokranjoj lađi i vrlo lijep oltar sv. Ćirila i Metoda, s čašćenjem kojega je i započelo ovo blagdansko slavlje. Grkokatolici inače slave blagdan sv. Ćirila i Metoda 11. svibnja, dok je u rimokatoličkom kalendaru 5. srpnja i kao takav je blagdan za Crkvu u Hrvata.