Prva svečana pričest Vanesse Stić na blagdan Duhova, u grkokatoličkoj crkvi Blagovijesti presvetoj Bogorodici, Pribić.


 

TROPAR, glas 6.: Pomiluj nas, Gospode, pomiluj nas! Neznajući kako da se opravdamo, ovu molitvu Ti stoga kao Svevladaru mi grešnici prinosimo: Pomiluj nas!

KONDAK, glas 8.: Tebi, Vojvodo, koji si se borio za nas, i Gospode, pobjedniče nad paklom koji si me spasio od vječne smrti, prinosim zahvalnu pjesmu ja, Tvoje stvorenje i sluga. A jer si neizrecivo milosrdan,  izbavi od svakojakih nevolja mene koji Ti vapijem: Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!

Ovaj blagdan, premda novijeg datuma i kalendaru grkokatoličkih Crkava, zapravo je vrlo star, na skriveni način prisutan u bizantskoj duhovnosti i himnografiji od samih početaka. Gospodnja slava i veličanstvenost te njegova neusporediva transcedentnost, s jedne strane, i malenost i grešnost čovjekova, s druge, teme su koje nas dovode do dubokog osjećaja strahopoštovanja i poniznosti. “Gospodi, pomiluj!” (Kyrie, eleison) – neprestani je zaziv za vrijeme Liturgije. Stav i osjećaj čovjekove nesavršenosti, grešnosti i pokajanja, međutim, dovode se u ravnotežu u odnosu na jednu drugu neprestano ponavljanu temu u liturgiji: Krist je Gospodar svega, Car nebeski i Sudac sviju, ali je isto tako i božanski ljubitelj čovjeka, Čovjekoljubac (grč. philanthropos), koji je sebe predao za naše spasenje. Ne samo u tihim molitvama svećenika, već i u poklicima kojima narod odgovara sa svojim Amin!, ta je ravnoteža između Kristove veličanstvene proslavljenosti i nježne ljubavi neprestano prisutna: 
“Jer ti si dobar i čovjekoljubiv Bog, i Tebi slavu uznosimo...”
“Opet i opet padamo pred Tobom i Tebi se molimo, dobri Čovjekoljupče...”
“Tebi, Gospode i Čovjekoljupče, predajemo sav svoju život i svu svoju nadu u Tebe polažemo...”
Ovim blagdanom se na poseban način spominjemo Božjega čovjekoljublja, zbog kojega i od kojega svakoga dana živimo.


 

Na Drugu nedjelju po Duhovima, 3. lipnja 2018., u župi Rođenja presvete Bogorodice u Mikluševcima, prvu svečanu svetu pričest primilo je sedmero djece. Čestitamo. Svetu liturgiju služio je  župnik o. Roman Stupjak, uz susluženje umirovljenog župnika o. Jakima Simunovića.


 

Foto: IKA

Božansku liturgiju sv. Ivana Zlatoustog u kapeli Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu služio je grkokatolički župnik u Slavonskom Brodu o. Aleksandar Hmilj. Vijest: http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=200843 


 

U biskupskoj rezidenciji u Skopju 31. svibnja u 12 sati apostolski nuncij mons. Anselmo Guido Pecorari u nazočnosti skopskog biskupa i apostolskog egzarha mons. Kire Stojanova i prezbiterija Crkve u Makedoniji objavio je vijest da je papa Franjo dosadašnji apostolski egzarhat u Makedoniji koji je uspostavljen 2001. godine uzdignuo u eparhiju pod naslovom "Uznesenje Presvete Bogorodice u Strumici - Skopju" za katolike bizantskog obreda u Republici Makedoniji. Za prvog eparha novo osnovane eparhije imenovao je dosadašnjeg skopskog biskupa i apostolskog egzarha mons. dr. Kiru Stojanova, koji i dalje ostaje skopski biskup za katolike rimskog obreda u Makedoniji i eparh za katolike bizantskog obreda. Skopski biskup i eparh mons. dr. Kiro Stojanov prisjetio se povijesti te Crkve koja je često imala trnovit put, te izrazio veliku zahvalnost dragom Bogu, papi Franji, njegovom predstavniku apostolskom nunciju mons. Pecorariu, državnom tajniku Svete Stolice kardinalu Pietru Parolinu kao i cijelom narodu sa svojim svećenicima i redovnicama. Makedonski apostolski vikarijat uspostavljen je 1883. te je postojao do 1919. godine. Između 1919. - 1923. uprava nad katolicima istočnog obreda u Makedoniji povjerena je brizi latinskog nadbiskupa u Skoplju. Od 26. listopada 1923. makedonski vjernici potpadaju pod nadležnost Križevačke eparhije. Dekretom Kongregacije za Istočne Crkve od 3. srpnja 1972. skopsko-prizrenski biskup Joakim Herbut imenovan je apostolskim vizitatorom za katolike istočnog obreda u Makedoniji, premda su oni de iure još uvijek pripadali u nadležnost Križevačkog vladike. Sveta Stolica je 2001. imenovala latinskog biskupa u Skopju za apostolskog egzarha za Makedoniju. Novoosnovana eparhija broji oko 15 000 vjernika (IKA, Zagreb)


 

U ponedjeljak, 28. svibnja 2018. godine, u Vinogradskoj bolnici na Odjelu za hematologiju u 2 sata u noći, u 64. godini života i 10. godini svetih zavjeta, Gospod je k sebi pozvao sestru Ivanu  (Smilju) Gagiću, redovnicu Hrvatske viceprovincije sv. Bazilija Velikog i sv. Makrine. Rođena je u obitelji Ivana i Cvjete rođ. Nevečerel 5. ožujka 1954., u župi sv. Josipa na Trešnjevci u Zagrebu. Proživjela je sretno djetinjstvo uz brata i četiri sestre. Majka joj je mlada umrla pa je Smilja posebno utočište nalazila u svojoj dobroj, pobožnoj i skromnoj tetki Maši. Nakon završene škole za višeg ekonomskog tehničara radila je u uredima i tražila osmišljenje svog života. Njezina je duša čeznula za višim idealima pa je tu čežnju izražavala kroz pisanje haiku poezije. Već u svojim zrelim godinama, 4. studenoga 2004. pokucala je na vrata Križevačkog samostana sv. Bazilija Velikog da tu, u tišini pokuša čuti što joj Gospod poručuje.  Jednostavnost, požrtvovnost, pravednost i srdačnost kojom je vršila poslove bila je najljepša preporuka da započne pripremu za redovnički život. U novicijat je ušla 8. prosinca 2005., prve zavjete položila je 8. prosinca 2007., a vječne 9. prosinca 2012. u Grkokatoličkoj konkatedrali sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Nakon položenih prvih zavjeta uređivala je u Zagrebu samostansku knjižnicu. Za s. Ivanu se može reći da je mnogo znala i mnogo htjela. Osmislila je svoj život kao radosno služenje Bogu i bližnjemu jednostavnim poslovima koje je svojom ljubavlju posvetila. Gdje god je bila ostavila je iza sebe trag ljubavi, djetinje iskrenosti i otvorenosti među sestrama i svima koje je susretala. Imala je poseban smisla za humor. Nije zapustila svoj talent crtanja, pa je ugodno znala iznenaditi sestre čestitkama, malim duhovnim poticajima, ispisanim ili nacrtanim vlastitom rukom. Bila je pobožna i meditativna duša. Od svojeg duhovnog blaga nastojala je dijeliti i drugima. Zbog svojih umjetničkih darova bila je osebujna narav i ponekad neshvaćena, kako to s umjetnicima biva, ali je zasigurno cijeli svoj život slavila Gospoda i nije svoje darove zakopala. Pisala je haiku poeziju, često s mudrosnim i duhovnim poruka, za koju je dobivala i priznanja. Zadnjih godina svojeg života bolovala je od tromboflebitisa. Na znakove svoje bolesti nije se puno tužila i sa svim što se uz to otkrivalo susretala se smireno i s dozom humora. Do zadnjih časova bila je svjesna i jedva otvarajući usta slijedila je molitve krunice koju je njezina najstarija sestra Marija s njom i za nju molila. Sestra Marija svaki ju je dan posjećivala, a s. Ivana joj je uvijek iste riječi ponavljala: “Sve što nam se u životu događa, sve je s Božjim dopuštenjem za naše neko veće dobro.“

Još dokle je mogla pisati s. Ivana je svojom rukom napisala ovu poruku: “Moj život objavljuje poruku: Moja radost je u zauzetosti, moj uspjeh u služenju, moja strpljivost u nadi, moja snaga u podnošenju.“

Pokopana je u petak, 1. lipnja 2018., na zagrebačkom groblju Mirogoj, a za nju služena zaupokojena sveta liturgija u Konkatedrali sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Vječni joj spomen!


 

Na blagdan presvete Euharistije (Tijelovo), u četvrtak, 31. svibnja 2018., u Konkatedralnoj i župnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, mladi župljani Roko, Josip, Petar, Nicholas i Paulina svečano su primili pričest svetih Kristovih Otajstava, na radost svojih roditelja, obitelji i cijele župne zajednice. Djecu je priprema župnik o. Danijel Hranilović, koji je uz susluženje o. Ivana Radeljaka i o. Gorazda Bastašića, čiji je sin bio jedan od pričesnika, služio blagdansku svetu liturgiju. Čestitamo!


 

Na blagdan presvete Euharistije (Tijelovo), 31. svibnja 2018. godine, vjernici župâ Slavonsko-srijemskog vikarijata Križevačke eparhije hodočastili su u svoju prvostolnicu Presvete Trojice u Križevce i potom u Hrvatsko nacionalno marijansko svetište u Mariji Bistrici. Znakovito, baš na blagdan presvete Euharistije, koja je izvor i vrhunac života Crkve, s biskupom Nikolom Kekićem okupili su se vjernici iz dvaju dekanata istočnoga dijela Križevačke eparhije: svećenici, redovnice i Božji narod, zahvaliti za 240. godina postojanja svoje mjesne Crkve. U ispunjenoj katedrali, prije početka svete liturgije, u ime vjernika pristiglih iz Slavonije i Srijema pozdravnu je riječ uputio o. Vladimir Sedlak, zamjenik biskupskoga vikara za Slavoniju i Srijem. Biskup Kekić je nadahnuto propovijedao o otajstvu Euharistije u životu mjesne Crkve, te u životu svakog pojedinca. Naše shvaćanje, vrednovanje i način pristupanja Euharistiji odraz je razine crkvenosti koju kao vjernici svjedočimo jedni drugima te svijetu kojem smo pozvani biti svjetlom, bila je temeljna misao homilije. Riječi pape Franje o potrebi blizine pastira duhovnom stadu bile mogle su se doživjeti kroz neposrednost zajedništva što su ga hodočasnici iskusili kao gosti za biskupovim stolom te kroz obilazak biskupske rezidencije i prvostolne crkve, što je predvodio sam biskup. U popodnevnim satima, hodočasnici predvođeni svećenicima, uputili su se autobusima prema svetištu Gospe Bistričke, gdje su zadnji dan mjeseca svibnja okrunili molebenom u čast presvete Bogorodice, koji se kao svibanjska pobožnost svakodnevno služi u gotovo svim župama vikarijata. Obišavši zavjetni oltar, iza pozdrava dobrodošlice rektora svetišta, preč. Domagoja Matoševića, odslužen je moleben popraćen pučkim pjevanjem naroda Božjega. U hodočašću je sudjelovalo oko 260 vjernika od Lipovljana do Vukovara i Osijeka. Osobita radost su na ovom hodočašću bili djeca, mladi te bračni parovi koji su zalog budućnosti ove mjesne Crkve. No, nisu izostajali ni oni stariji. Zanimljivost  hodočašća je i u raznovrsnosti jezika, tradicija i kultura: hrvatske, rusinske i ukrajinske koji se u životu ovog dijela eparhije nadopunjuju i daju svjedočanstva bogatstva u različitosti. Jedan dio vjernika Slavonsko-srijemskog vikarijata, onaj iz Slavonskobrodskog kraja, hodočastio je već subotu uoči Tijelova, jer nisu bili u mogućnosti priključiti se na samo Tijelovo (o. Vladimir Sedlak).


 

"U ono vrijeme: Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Isus dva brata...i kaže im 'Hajdete za mnom' (usp. Mt, 4, 18).


 

Četvrtak, 31. svibnja 2018.

Pripjev na antifonu: Spasi nas, Sine Božji, koji hraniš Tijelom i Krvlju, one koji ti pjevaju: Aliluja. 

Tropar, glas 4.: Spomendan tvoj, Kriste Bože naš, zasja svijetu kao svečani blagdan. Od tebe ribari naučiše prinositi tebi beskrvnu žrtvu u kruhu i vinu, i na taj način činiti božanski spomen na tebe. Gospode, slava tebi!

Kondak, glas 4.:  Evo Krist je pred nama kao hrana svima. Dođite, i padnuvši na koljena poklonimo se Kristu Bogu, koji je u ovim tajnama na otajstveni način prisutan! Stoga puni pokajanja zavapimo njemu: Vladaru, nemoj nas opeći nedostojnom pričešću, već spali grijehe, i očisti duše naše!

Zadostojnik: Veličaj, dušo moja, Gospoda koji dade Tijelo i Krv svoju kao otajstvenu hranu.