Prenosimo: Vatican news / Bitno net

Prošlo je šest godina otkako smo dobili papu Franju: evo što je obilježilo njegov pontifikat

Smirenost, pozornost prema osobi i prema drugima općenito, slušanje i sinodalnost – samo su neka od ključnih obilježja papinstva pape Franje koje je ravnatelj ad interim Tiskovnoga ureda Svete Stolice, Alessandro Gisotti, istaknuo u svom razmišljanju povodom šeste obljetnice izbora pape Bergoglia.
Cijeli članak: https://www.bitno.net/vijesti/vatikan/proslo-je-sest-godina-otkako-smo-dobili-papu-franju-evo-sto-je-obiljezilo-njegov-pontifikat/ 
 
Prvosvećeniku našem Svetom Ocu Franji, papi rimskomu, podaj Gospode mnogaja i blagaja ljeta!

“Obratite se, približilo se kraljevstvo nebesko“ (Mt 4,17). Svatko ima bar nekakav problem s Isusovim pozivom na obraćenje. Nama se nikad ne žuri kad je u pitanju obraćenje. Četrdesetnica (Korizma ili Veliki post) sa svojom naglašenom disciplinom posta, molitve i davanje milostinje je vrijeme koje bi neki od nas najradije preskočili. Uskrs nesumnjivo volimo, ali Korizmu i ne baš. Mnogi imaju sliku da je kršćanstvo presing, gledaju na vjeru kao na neki sistem strogih pravila, koje je protiv životne radosti i uživanja u životu. Premda se mnogi molimo, redovno idemo na bogoslužje, slušamo propovijedi, svejedno se malo i nikako mijenjamo onako prema onome što Krist Gospod govori. Zašto? Uglavnom zato jer ne razumijemo što znači pokajati se. Naime, u Starom zavjetu ljudi su čuli Božju poruku: Promijeni svoj život i Bog će ti se smilovati. Međutim, u Novom zavjetu, u osobi Isusa Krista Bogočovjeka došla je bitna promjena. Bog je taj koji se okreće prema čovječanstvu, saginje se prema čovjeku, jer čovjek sam po sebi jednostavno nije sposoban za neku radikalniju promjenu i pravo pokajanje. “Približilo se kraljevsvtvo Božje“ zapravo znači da je Bog u osobi Isusa došao k nama. Isus je to kraljevstvo nebesko. S njime započinje kraljevstvo ljubavi, nasuprot vladavini pravde i zadovoljštine ili kazne. Sam je Bog počeo pokajanje za ljude i umjesto ljudi u Isusu Kristu. Iz tog razloga, riječ “pokajanje“, kada ju Isus izgovara, ne znači: “Moraš se promijeniti i onda ćeš biti spašen!“, nego znači “Ti si spašen, pa se tako i ponašaj, tako i živi! Zato se mijenjaj“ jer mi smo na putu pobožanstvenjenja, na putu postajanja božanskima. “Krist postade čovjekom, da bismo mi postali Bogom“ kaže sv. Atanazije Veliki, biskup aleksandrijski.

(IKA, ZAGREB) Sveti Otac Franjo imenovao je mons. Ivana Ćurića, dosadašnjeg Generalnog vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije, pomoćnim biskupom iste nadbiskupije, dodijelivši mu titulu naslovnog biskupa Tela. Vijest o imenovanju objavljena je u Rimu, danas u 12 sati, priopćila je Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj. Odluka o imenovanju pročitana je i u Ordinarijatu u Đakovu.

POVIJESNA POZADINA: Istinska i prava vjera, pravovjerje. "I ovo je pobjeda što pobjedi svijet: vjera naša" (1 Iv 5, 4). Nakon nesuglasica i razmirica za ili protiv štovanja svetih likova (ikona) Sedmi ekumenski crkveni sabor (ili Drugi nicejski) u Niceji 797. godine proglasio je istinu vjere da ikone svjedoče istinu da je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju (usp. Post 1m 26) i preko obraćenja i preobražaja čovjek se posvećuje i ponovno u njemu uskrisava izvorni lik Božji. To što ova nedjelja pada na prvu nedjelju Velikoga posta je čista povijesna slučajnost jer je u tu nedjelju to pravovjerje izrečeno i prihvaćeno od crkvenih otaca. Zato se ta nedjelja zove "Nedjeljom pravovjerja" ili "Svetih ikona" i u mnogim crkvama se te nedjelje vrši ophod sa svetim ikonama ili pak dondose svoje kućne ikone u crkvu.

DUHOVNA TEMA: Prema izvornoj bizantskoj tradiciji Prva nedjelja Velikoga posta spomen je svetih proroka (poput Mojsija, Arona i Samuela) što se dobro vidi na stihovima na "aleluja" prije evanđelja i čitanjima. Čitanje iz Poslanice Hebrejima (11, 24-26, 32-12, 2) namijenjeno je bilo katekumenima kao kateheza o svetim muževima Staroga zavjeta koji su živjeli u vjeri danog im obećanja ispunjenja i spasenja, čije ispunjenje oni nisu vidjeli. Evanđelje (Ivan 1, 43-51) završava Isusovim obećanjem: »Stoga što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’, vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!« I nadoda: »Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.« Kandidatima za krštenje (oglašeni, katekumeni) rane Crkve, kao i krštenima, govori se da će s vjerom vidjeti već unaprijed dolazak novoga svijeta, ispunjenje svih obećanja i proročanskih riječi, što će započeti Crkvom kao vidljivim znakom kraljevstva nebeskoga na zemlji, a koja je započeta Kristovim učovječenjem. 

TROPAR, gl. 2.: Klanjamo se prečistome Liku Tvome, o Predobri, moleći za oproštenje grijeha naših, Kriste Bože! Jer Ti si dragovoljno izvolio tijelom uzići na križ, da izbaviš od ropstva đavolskog one koje si sazdao. Stoga zahvalno kličemo Tebi: Sve si ispunio radošću, Spasitelju naš, koji si došao spasiti svijet!

KONDAK, gl. 8.: Neopisiva Riječ Očeva opisa se, Bogorodice, utjelovivši se po tebi. I okaljanu sliku Božju u  prvotni oblik vrati, spojivši je s božanskom ljepotom. Ispovijedajući spasenje, djelom i riječju, mi ga u slici izražavamo.


 

U četvrtak, 7. ožujka 2019., u Grkokatoličkom pastoralnom centru Preobraženja Gospodnjega u Jastrebarskom, u organizaciji župnika o. Milana Stipića, održana je multimedijska prezentacija “Kršćanstvo Istoka – obredi, duhovnost, kultura“ koju je održao đakon prof. Livio Marijan, kancelar Križevačke eparhije. Uz video prezentaciju raznih istočnih litrugija, s kartama, tabelarnim prikazima i slikama, prof. Marijan je brojnim nazočnicima prikazao povijest nastanka i razvoja svih istočnih kršćanskih obreda – siro-kaldejskog, siro-antiohijskog, koptskog, etiopskog, armenskog i bizantskog ili carigradskog, na kojem se posebno zadržao. Obredne baštine su najvidljivi znak i izričaj inkulturacije kršćanstva u razne narode na području Rimskog carstva u prvim stoljećima života Crkve. Prva je Crkva bila višeobredna i multikulturalna, a svaka je lokalna Crkva na području istočnog Mediterana izrazila evanđelje i vjeru apostola na svoj vlastiti način, prema geniju svoje vlastite kulture. Europocentričan pogled na svijet nekada smetne s uma da je kršćanstvo rođeno na Istoku i sa Istoka dospjelo na Zapad. Istočni kršćanski obredi baštine teološko, duhovno i kulturološko bogatstvo starih kršćanskih patrijarhata (Majke Crkve) Antiohije, Aleksandrije, Jeruzalema i Carigrada koje su u svojim obredima vrlo rano napravile sintezu s jedne strane judeo-kršćanske tradicije, a s druge helenističko-rimske civilizacije svoga vremena. Tu su nastala prva i najvažnija dogmatsko-teološka djela,

EMISIJA "IZDVOJENO" - 1. 03. 2019.

https://www.youtube.com/watch?v=B0791ULP6Fo


 

Velikoposno bogoslužje (Večernja s čitanjima i pričešću)

Tekst knjižica; https://drive.google.com/file/d/1ZL0X4Xom3MXdKN96ytY8u0KsM42Ih7Ex/view 

 

Liturgija pretposvećenih darova je crkveno bogoslužje u bizantskom obredu koje se služi u svagdane Velikoga posta (Četrdesetnica), u sklopu kojega se podjeljuje pričest svetim Darovima (Tajnama odn. Euharistijom) koji su posvećeni na nekoj prethodnoj božanskoj Liturgiji. Otuda joj i naziv “pretposvećenih darova”. Ovo drevno bogoslužje spominju crkveni kanoni još u 7. stoljeću. Prema Trulskom saboru, 692. godine, to se bogoslužje ima služiti u sve dane Velikoga posta izuzev subote, nedjelje i blagdana Blagovijesti (kanon 52.). Danas se uobičajeno služi srijedom i petkom, na blagdane koji imaju polijelej kada padnu u svagdane, u četvrtak 5. tjedna Velikog posta (Četvrtak Velikoga kanona) i u prva tri dana Velikog ili svetog tjedna. Tradicija drži da je službu sastavio i uredio rimski papa sv. Grgur (540.-604.), na Istoku zvan “Dialogos” ili “Dvojeslov”. Sigurno je da ju on prvi povijesno spominje kao nešto čemu je svjedočio u vrijeme boravka u Carigradu kao legat. Ovo pokorničko velikoposno bogoslužje sastoji se od dva temeljna dijela: Večernje i službe pričesti. Međutim, struktura Večernje nije ona sabaitsko-palestinskog tipa koja je ubičajena u sadašnjem časoslovu bizantskog obreda, već carigradskoga katedralnog tipa.

 

Radosno započnimo presveto vrijeme posta. Zablistajmo svjetlim zrakama svetih zapovijedi Krista, Boga našega: sjajem ljubavi i blještavilom molitve, snagom prave hrabrosti i čistoćom svetosti! Odjeveni tako haljinom svjetla, pohitimo prema svetom Uskrsnuću trećega dana koje svijet obasjava slavom vječnoga života! 

Teologija, duhovnost i askeza u Velikom postu

Sveta četrdesetnica ili Veliki post jest zajedno s Pashom / Uskrsom najistaknutije, središnje vrijeme crkvene liturgijske godine u svim kršćanskim obredima, a osobito istočnima. Shodno tome, i uskršnji post ili veliki post, zauzima središnje mjesto u životu Crkve a onda i svakoga njezina člana. U istočnim kršćanskim tradicijama ili obredima, a to su obredi sirijski, istočni i zapadni, zatim koptski i etiopski, armenski i bizantski - nikada Pasha nije zasjenjena nijednim drugim blagdanom ili vremenom i uvijek zauzima središnje mjesto. I to je izvorna kršćanska starina, jer kako kaže apostol Pavao, ako Krist nije uskrsnuo uzaludna je vjera naša. Sve dakle s događajem Uskrsnuća dobiva ili gubi svoj smisao. Jasno je stoga zašto će i Veliki post odnosno četrdesetnica koja prethodi Uskrsu imati istaknuto mjesto. Uskrsu dakle prethodi razdoblje od četrdeset dana posebne asketske priprave. Pa otuda četrdesetnica, latinski quaresima (hrv. korizma), grčki tessaracoste. Naziva se i Veliki post ili Časni post, čime je naglašena njegova veličina i važnost pred drugim postovima u godini: a to su Božićni post (40 dana prije Božića), Apostolski (pred blagdan sv. Petra i Pavla), Gospojinski (pred Veliku Gospdu) i drugi jednodnevni manji postovi (Uzvišenje časnoga Križa i Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja). U bizantskom i svim istočnim obredima, svaka srijeda i petak u godini jesu posni dani (izuzev oni u svjetlom tjednu -uskrsnom- ili ako padne u taj dan neki veliki blagdan kada se post „razjrješuje“. Kada bi se napravio izračun dana, ispalo bi idealno otpilike oko 170 dana posta ili nemrsa, ili ako ćemo ih nazvati danima asptinencije u godini, što je gotovo polovica godine.

Otkuda takav naglasak na post, nemrs i apstinenciju u istočnom kršćanstvu? Moramo imati na umu da su istočni obredi sačuvali staru, izvornu praksu Crkve, zaključke i kanone velikih ekumenskih sabora prvog kršćanskog tisućljeća, dakle predaju svetih otaca, te nisu ublažavali ili mijenjali kanonsku disciplinu Crkve kroz vremena, bez obzira na sekularizaciju.

Radosno započnimo presveto vrijeme posta. Zablistajmo svjetlim zrakama svetih zapovijedi Krista, Boga našega: sjajem ljubavi i blještavilom molitve, snagom prave hrabrosti i čistoćom svetosti! Odjeveni tako haljinom svjetla, pohitimo prema svetom Uskrsnuću trećega dana koje svijet obasjava slavom vječnoga života! (Sjedalan 1., Jutrenja, Ponedjeljak prvog tjedna Velikoga posta)

Na Siropusnu nedjelju Crkva pred nas stavlja temu Adamova izgnanstva iz raja, čovjekova pada i duboke općeljudske čežnje za povratkom u svoje prvotno i izvorno stanje krune i vrhunca Božjega stvaranja. Zove se "siropusna" jer s ovom nedjeljom se "puštaju" iz prehrane mliječni proizvodi i započinje vrijeme posta. U ponedjeljak je tako prvi dan Velikoga i časnoga posta, kada je cijela Crkva pozvana na strogi post. Na Siropusnu nedjelju navečer, poslije Večernje, kada liturgijski započinje ponedjeljak Prvog tjedna posta, uobičajeno je u crkvama obaviti čin međusobnog praštanja kako bi naša žrtva posta, molitve i ljubavi bila pred Bogom čista. Zato se ova nedjelja još naziva i "Nedjeljom praštanja". Veliki post ili Sveta Četrdesetnica traje do Velike subote uključivo.

KONDAK, glas 1.: Nastavniče mudrosti, prosvjetitelju razuma, učitelju neukih i zaštitniče nevoljnih, okrijepi i prosvijetli srce moje, Vladaru. Podaj mi riječ, Ti Riječi Očeva, pa neću kratiti usnama svojim, da Ti vape: O Bože milostivi, sagriješih, pomiluj me.