U nedjelju, 14. listopada 2018., u predvečerje blagdana sv. Terezije Avilske, u bjelovarskoj katedrali koja je posvećena ovoj velikoj svetici, vladika križevački Nikola Kekić služio je arhijerejsku liturgiju svetog Ivana Zlatoustoga. Uz vladiku Kekića suslužili su o. Mihajlo Simunović, župnik Križevaca, i drugi rimokatolički svećenici iz Križevaca i Bjelovara, a đakonirao je o. Livio Marijan, eparhijski kancelar. Prokimen, tropare i poslanicu pjevao je prof. Damir Jurić, vjeroučitelj, a posluživali su bogoslovi Grkokatoličkog sjemeništa iz  Zagreba. Pjevala su zajedno dva zbora iz Križevaca: Katedralni zbor i Pjevačko društvo "Kalnik" pod ravnanjem Ozrena Bogdanovića. U ispunjenoj katedrali sv. Terezije vladika Kekić je ocrtao život ove velike žene i mističarke, istaknuvši njezin žar da slijedi Božji glas u sebi unatoč brojnim životnim protivljenjima i nepovoljnim okolnosti. Svaki je kršćanin pozvan poslušati Božji poziv, unatoč tomu što se taj poziv nekada čini neostvarivim. Vjera, nada i ljubav su put kršćanina, a tako je i sv. Terezija ostvarila svoj poziv. Mnogi osjećaju i danas Božji poziv, ali ga se boje ostvariti. Vladika Kekić je potakao mlade Bjelovarčane da dogovore na duhovni poziv, poput svoje zaštitnice Terezije, i za njegovo ostvarenje uvijek računaju na Božju pomoć. Vladika je naglasio kako svaki kršćanin svojim Bogom ispunjenim životom može i treba izgrađivati kraljevstvo nebesko na zemlji i  u Crkvi. Tako je primjerom pokazala sv. Terezija, velika reformatorica i velika mističarka svoga vremena. Zbog svojih izvanrednih spisa proglašena je i naučiteljicom sveopće Crkve, i tako se ugradila u povijest spasenja sebi svojstvenom karizmom. Na samom početku bogoslužja, vladika je kratko protumačio simboliku euharistijske liturgije po bizantskom obredu i tako uveo nazočne vjernike, od kojih su brojni bili djeca i mladi, u ovo slavlje.


 

 

  

 

U nedjelju, 14. listopada 2018. godine, grkokatolička zajednica u Samoboru proslavila je blagdan Praoca Abrahama. Svečanu svetu liturgiju predslavio je neojerej (mladomisnik) o. Zoran Vladušić, u zajedništvu s mjesnim župnikom o. Danielom Vranešićem, župnikom u Stojdragi i Kaštu o. Milanom Vranešićem, župnikom u Zagrebu o. Danijelom Hranilovićem, župnikom u Velikoj Dolini (Slovenija) vlč. Janezom Zdešarom, duhovnikom Grkokatoličkog sjemeništa o. Ivicom Radeljakom te đakonom Livijom Marjanom, eparhijskim kancelarom. U prigodnoj propovijedi mladomisnik Zoran govorio je vjernicima o životu pravednog Abrahama kojeg je Bog odabrao da postane praocem mnogih naroda. “Bog nam je dao za uzor Abrahama, koji nije odbio čak ni žrtvu svog jedinca iako mu je Izak bio zjenica njegova oka, njegova jedina zemaljska nada, Abrahamu je jedini Bog i u tom trenutku najveće kušnje, boli i užasa, ostao samo i jedino Gospod. Bog je Abrahama zaustavio u samom činu žrtve, jer smisao nije bio u tome da se nasilno oduzme nevini život, nego da Abraham posvjedoči svoje potpuno predanje i poslušnost Bogu i na proročki način predskaže ono što se imalo dogoditi stoljećima kasnije kada je Bog Otac dao svog jedinorođenca Isusa Krista da bude žrtva okajnica, paljenica i pričesnica za naše spasenje”- istaknuo je među ostalim propovjednik. Na kraju liturgijske svečanosti neojerej je svim prisutnima podijelio mladomisnički blagoslov, a zajednica samoborskih grkokatolika je o. Zoranu uručila prigodne poklone. Na liturgiji je pjevao sav puk, predvođen domaćim zborom samoborskih pjevača. Slavlje su uzveličali i vjernici u tradicijskim žumberačkim nošnjama te predstavnici samoborske straže. Po završetku liturgije o. Milan Vranešić blagoslovio je zgradu pastoralne dvorane koja je izvana u potpunosti završena. Dvoranu je župa Samobor krozv više godina podizala vlastitim sredstvima, u njoj se redovito odvija pastoralni i društveni život samoborskih grkokatolika. Zajedničko druženje svećenika i vjernika nastavljeno je uz bratski stol u dvorani i crkvenom dvorištu.


 

U nedjelju, 14. listopada 2018., veća skupina hodočasnika iz Ukrajine, na povratku s hodočašća u Rim, svratila je u Jastrebarsko na molitveni poklon moćima sv. Šimuna Bogoprimca u grkokatoličku crkvu Preobraženja Gospodnjega.


 

- Spomen: 9. listopada

Dana 9. listopada istočna i zapadna kršćanska tradicija spominje se svetoga praoca vjere Abrahama. U Križevačkoj eparhiji, točnije u Samoboru, pastoralni je centar posvećen Abrahamu, a svečano ga se slavi u nedjelju poslije 9. listopada. Abrama štuju i židovi i muslimani i kršćani, smatrajući ga praocem njihove vjere. Sva Abrahamova veličina počiva na Božjem pozivu i Abrahamovu spremnom odazivu. Kako se to uistinu dogodilo, arheologija najvjerojatnije nikada neće otkriti, jer biblijski prikaz o Abrahamu ne mora u svemu odgovarati povijesnoj zbilji. Abraham je možda živio u neko drugo vrijeme nego što ga biblijski pisac smješta. Mnogi smatraju da bi to moglo biti između 19. i 13. st. pr. Kr., najvjerojatnije 14. st. pr. Kr. (Mi ćemo se, ipak, u analizi njegova života služiti biblijskom kronologijom.) Za nas je bitno da taj događaj shvatimo kao znak saveza Boga s čovječanstvom, koji označava početak povijesti spasenja, odnosno povijesni trenutak kada Bog počinje objavljivati svoju volju. Abraham se često naziva praocem naše vjere, i to prvenstveno jer je spremno prihvatio Božji poziv da napusti zemlju u kojoj je živio i da krene u nepoznati kraj koji će mu Bog pokazati (“Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati” – Post 12,1b).


Đakon Livio Marijan, Laudato TV, "Papa s nama", 26. rujna 2018.

Video: klikni na sliku


 

Gospode, Bože vječni, Svjetlosti koja nema početka ni kraja, Stvoritelju svega stvorenoga, izvore milosrđa, more dobrote, nedokučiva dubino čovjekoljublja: Ti dopuštaš da nas svjetlost tvoga lica obasjava i da sja u našim srcima. Ti nam, Duhovno Sunce pravde, ispunjaš srca svojom radošću. Pouči nas da neprestano razmatramo tvoje zapovijedi, da po njima živimo i trajno ispovijedamo tebe, našega Vladara i Dobročinitelja. Upravljaj djelima naših ruku po svojoj volji. Nadahnjuj nas da pod tvojim vodstvom činimo tebi ugodna i prihvatljiva djela. Tako ćemo, premda nedostojni, moći slaviti tvoje presveto ime, Oca, Sina i Svetoga Duha, jedno Božanstvo i jedno Kraljevstvo, kojemu pripada svaka čast, slava i klanjanje, sada i u vijeke. Amin.

Ti zapovijedaš svjetlosti i ona svijetli. Ti činiš da sunce obasjava pravedne i nepravedne, dobre i zle. Ti donosiš svanuće dana i svemu svijetu svjetlost darivaš. Prosvijetli i naša srca, Svevladaru, i udijeli nam milost da ti ovoga dana omilimo. Čuvaj nas od svakoga grijeha i svakog zlodjela. Izbavi nas od svih strijela što lete danju i od svake neprijateljske sile, po molitvama prečiste naše Bogorodice, tvojih bestjelesnih služitelja i nebeskih sila, i svih svetih koji ti omilješe  kroz sve vjekove. Jer tebi pripada da nam se smiluješ i da nas spasavaš, Bože naš, i tebi iskazujemo slavu, Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vjekove vjekova. Amin. (Horologion – Časoslov, Međučasje Prvog časa)


 

Intervencija pomoćnog biskupa Los Angelesa (SAD) Roberta Barrona na Biskupskoj sinodi za mlade u Rimu

Brojna istraživanja i studije posljednjih deset godina potvrđuju da mladi ljudi često navode intelektualne razloge kada ih pitaju za razlog njihova napuštanja Crkve ili gubitka povjerenja u nju. Glavni među razlozima je uvjerenje da religija stoji u suprotnosti sa znanošću ili da ne može izdržati racionalnu provjeru, da su joj vjerovanja zastarjela i presotala iz nekih primitivnih vremena, da je Biblija nepouzdana, da religijska uvjerenja potiču nasilje i da Bog predstavlja opsasnost ljudskoj slobodi. Mogu posvjedočiti, na temelju moje dvadesetogodišnje službe na području internetske evangelizacije, da su ti prigovori ključni kameni spoticanja za prihvaćanje vjere kod mladih ljudi. Danas je živo potrebna obnovljena apologetika i kateheza, kao bitan aspekt brige o mladima. Kad kažem apologetika, ne mislim na prozelitizam... Nadam se da je jasno da inteligentno, uvažavajuće i kulturološki osjetljivo izlaganje vjere (“davanje razloga za nadu koja je u nama“) je svakako poželjno. Među pastoralcima postoji opće slaganje da je na Zapadu posljednjih pedeset godina kateheza u krizi. Da vjera nije učinkovito prenošena potvrdila je i posljednja studija Religious Landscape Study (http://www.pewforum.org/religious-landscape-study/) ... Među svim religijama upravo je katolicizam pretposljednji na popisu po pitanju prenošenja svopjih vjerskih tradicija na mlađe. Zašto se dogodilo da su posljednjih desetljeća i u našim katoličkim srednjim školama mladi učili Shakespeara u nastavi književnosti, Homera u nastavi latinskog, Einsteina u nastavi fizike, ali prečesto tek površne tekstove u nastavi vjeronauka? Vojska naših mladih koji tvrde da je religija iracionalna je plod ovog neuspjeha u obrazovanju.

U nakladi Književnog kruga Split i Hrvatskog restauratorskog zavoda u svibnju je objavljena studija dr. sc. Zoraide Demori Staničić ''Javni kultovi ikona u Dalmaciji''. Autorica po prvi put sustavno obrađuje korpus ikona u Dalmaciji nastalih od 13. do 19. stoljeća i znanstveno interpretira njihovu ulogu u vjerskom i kulturnom životu. Riječ je o svetim slikama „visokog statusa čašćenja“ koje su služile kao materijalna uporišta osobnom i javnom vjerskom životu kroz duga stoljeća srednjeg vijeka, a kao najdragocjeniji simboli svake zajednice, ikone postaju još važnije u vrijeme obnove katoličke Crkve nakon Tridentskog koncila. Prostor Dalmacije bogat je raznim tipovima ikona visoke umjetničke kvalitete pa knjiga pruža jasna obrazloženja tipova bizantskih i postbizantskih ikona i njihovih dalmatinskih inačica. Knjiga je pisana na osnovu terenskog istraživanja te uvida u arhivsku građu i relevantnu objavljenu literaturu i odlikuje se razumijevanjem pojedinačnih umjetničkih djela koja se rasvjetljavaju primjenom stilske i ikonografske analize, dok se predložene interpretacije i sinteze temelje na istraživanju povijesnog i društvenog konteksta. Ono što je posebno zanimljivo jest slika koju čitatelj stječe o životu u prošlosti uz iščitavanje običaja darivanja nakita, kruna, srebrnih pokrova ikona, različitih votivnih darova, lampada i prijestolja za izlaganje i nošenje; takvi materijalni dokazi čašćenja ikona govore o njihovoj javnoj funkciji i sustavnoj brizi zajednice za svoje svete slike.

Maja Petrinec, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, Članak u: Starohrvatska prosvjeta III. serija - svezak 41/2014

 
Bizantski križ (enkolpion), Crkva sv. Križa, Nin, Dalmacija

U radu se razmatraju pojedini arheološki nalazi (relikvijarni i pektoralni križevi, naušnice, ogrlice, aplike i privjesci) bizantske provenijencije koji pripadaju razdoblju 10. i 11. stoljeća. Na osnovi analize navedenih nalaza pokušava se odrediti položaj Hrvatske i susjednih joj istočnojadranskih sklavinija u odnosu na prostor koji je D. Obolensky označio kao Byzantine Commonwealth.

Članak: https://hrcak.srce.hr/file/242539 ili klikni na sliku (https://drive.google.com/file/d/1TSBum1lpFAoP4EMk5lcXcWQhYNhRLeD9/view?usp=sharing )


 

Akademija i otkrivanje ploče u spomen na Mihovila Nikolića i Jovana Hranilovića 

KLIKNI OVDJE: https://www.youtube.com/watch?v=B0UIfQtEPlw