Rodio se u Jeruzalemu oko 10. godine. Majka mu bijaše Marija u čijoj je kući u Jeruzalemu Isus slavio Posljednju večeru. Bio je nećak Barnabe s kojim je pratio apostola Pavla na njegovom prvom misijskom putovanju. Napustio je Pavla i s Barnabom otišao na Cipar. Opet se pridružio Pavlu za njegova sužanjstva u Rimu, gdje je pratio i apostola Petra. U Rimu je oko 65. godine napisao evanđelje na temelju zabilježbi propovijedi sv. Petra za kršćanske zajednice obraćene s poganstva. Njegovo je evanđelje najstarije i najkraće od četiri evanđelja. Njime su se služili evanđelisti Matej i Luka. Petar ga posveti za biskupa i posla u Egipat da Židovima i poganima navijesti evanđelje. U Aleksandriji osnuje on Crkvu. Njegov misionarski rad prekinuše neznabošci bacivši ga u tamnicu, a potom ga mučiše sve dok nije izdahnuo. Njegove moći Mlečani su 828. godine prenijeli u Veneciju i njemu u čast sagradili crkvu. U ikonografiji se prikazuje s lavom.

TROPAR, glas 3.: Od prvaka Petra primio si nauk, i Kristov si apostol bio, poput sunca zasjao si po svijetu, a Aleksandrijcima bio si ures, o Blaženiče! Po tebi se Egipat oslobodio od prevare, evanđeoskim tvojim naukom sve si prosvijetlio kao svjetlo, stupe crkveni! Zbog toga časteći tvoj spomen, radujemo se, Marko, Božji glasonošo! Moli Boga kojega si navijestio, da dade oproštenje grijeha našim dušama.

KONDAK, glas 2.: S visine primivši milost Duha, raspleo si praznorječja poganskih govornika, o apostole! Propovjeđu Božjeg evanđelja ulovio si sve narode i priveo ih k svojemu Vladaru, slavni Marko!


 

Vatikan, (IKA) – Papa Franjo uputio je pozdrav hrvatskim hodočasnicima koji su sudjelovali na današnjoj općoj audijenciji u Vatikanu a posebno delegaciju koja boravi u posjetu Rimu povodom dvadesete obljetnice osnutka Vojnog Ordinarijata u Republici Hrvatskoj. Radosno pozdravljam sve hrvatske hodočasnike, a na poseban način delegaciju Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva branitelja Republike Hrvatske, zajedno s gospodom ministrima i ostalim dužnosnicima Oružanih snaga, Vojnog učilišta i Policije, u pratnji biskupa mons. Jure Bogdana. Dragi prijatelji, došli ste u Rim povodom dvadesete obljetnice osnutka Vojnog Ordinarijata u Republici Hrvatskoj. Neka Božji blagoslov bude uvijek nad vama i nad vašim obiteljima, kako biste mogli u povjerenoj vam misiji donositi u društvo nadu i mir. Pozdravljam također hodočasnike iz Križevačke eparhije zajedno s Eparhom Mons. Nikolom Kekićem, kao i vjernike iz Đakovačko-osječke nadbiskupije. Neka milosrđe Božje bude vaša snaga u svakodnevnom radu! Od srca sve blagoslivljam! Hvaljen Isus i Marija!, rekao je Papa (http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=199649; foto: A. Stupjak).


 

Ne smijemo se zatvarati u same sebe, moramo se otvoriti Gospodu, da nas on upozna. On je pažljiv prema svakom od nas, poznaje naše srce u dubini: zna naše prednosti i naše nedostatke, planove koje smo ostvarili i nade koje su se izjalovile. Ali on nas prihvaća takve kakvi jesmo, također s našim grijesima, da nas ozdravi, da nam oprosti, da nas vodi s ljubavlju, da, prolazeći i neprohodnim stazama, ne zalutamo. On nas prati. I mi smo, zauzvrat, pozvani upoznati Isusa. To podrazumijeva susret s njim, susret koji pobuđuje želju da ga slijedimo napuštajući autoreferencijalne stavove kako bismo krenuli na nove putove, koje je sam Krist pokazao i koji su otvoreni širokim horizontima. Kada se u našim zajednicama hladi želja da se živi odnos s Isusom, da se sluša njegov glas i da ga se vjerno slijedi, neizbježno prevladaju drugi načini razmišljanja i življenja koji nisu u skladu evanđeljem (papa Franjo, Angelus, 22. travnja 2018.)


 

Rodio se u Kapadociji kao sin bogatih i časnih roditelja. Otac Geroncije, Perzijanac, postrada za Krista, a majka Polikronija preseli se u Palestinu. Opredijelio se za vojničko zvanje i u dvadesetoj godini života dopre do čina tribuna i kao takav bijaše on u službi cara Dioklecijana. Kada ovaj car poduzme strašan progon kršćana, stupi Juraj pred njega i prizna da je i on kršćanin. Car ga baci u tamnicu i naredi da mu se noge stave u klade a na prsi teški kamen. Mučili su ga na razne načine. Najprije ga vezaše na kotač pun čavli i tako ga okretaše dok mu cijelo tijelo ne posta jedna krvava rana. Zatim ga ukopaše u zemlju do vrata. Potom mu neki vrač dade smrtonosni otrov. No Juraj se u svim tim mukama žarko molio Bogu i Bog ga je spasavao od smrti na veliko čuđenje naroda. Kada po njegovim molitvama Bog vrati u život i jednog mrtvaca, tada mnogi povjerovaše u kršćanskoga Boga. Među njima bijaše i careva žena Aleksandra, glavni vrač Atanazije, ratar Glicerije, te Valerije, Donat i Terina. Juraj bi mačem pogubljen 303. godine. Po njegovom zagovoru mnogi dobiše od Boga obilje milosti.

TROPAR, glas 4.: Dobru si borbu vodio za vjeru, o mučeniče Kristov Jurju! Osramotio si bezbožnost mučitelja, a sebe si kao Bogu ugodnu žrtvu prinio. Zato si i vijenac pobjede primio i svojim zagovorom, o sveti, svima moliš oproštenje.

KONDAK, glas 4.: Odnjegovan od Boga, pokazao si se vrsnim pobornikom pobožnosti, sabravši sebi rukoveti kreposti: Jer si sijao u suzama, žanješ u radostima. Borio si se do krvi i stekao si Krista! Svojim zagovorom, o sveti, svima moliš oproštenje grijeha.


 

Na Tominu nedjelju, 8. travnja 2018. u samostanskoj kapeli Sestara vasilijanki, koja je ujedno parohijalna crkva Hrista Carja u Osijeku, prvu pricest je primio Leon Sopka. Leon se duže vrijeme pripremao za ovaj dogadjaj, polazeći katehezu kod s. Tatjane Fine te aktivno sudjelujući na nedjeljnim i blagdanskim bogosluženjima kao poslužitelj. Nakon Božanske liturgije Leon je uputio riječi zahvale Gospodu Isusu kojega je primio u svetoj Tajni euharistije te svojim roditeljima za dar života i vjere čime je ganuo sve prisutne do suza. U ime parohijalne zajednice prvopričesniku je čestitao je paroh o. Ljubomir Sturko te Julija Martinjuk i obitelj Žagar. Želimo Leonu obilje Božjeg blagoslova, da raste u ljubavi prema Gospodu i Crkvi (S. Miroslava M.)


 

  

U petak, 20. travnja 2018., na mjesnom groblju u Novoj Gradišci pokopan je o. Petar Repčen, umirovljeni svećenik Križevačke eparhije i dugogodišnji eparhijski ekonom. Sahrani su nazočili pokojnikova obitelj, brojni svećenici i bogoslovi Križevačke eparhije, kao i mnogi vjernici i redovnice sa svih strana eparhije. Sprovodne obrede i zaupokojnu liturgiju u tamošnjoj župnoj crkvi predvodio je vladika križevački Nikola Kekić. Vladike Kekić je ocrtao životni put pokojnog svećenika Repčena i zahvalio mu se u ime eparhije za dugogodišnjee služenje. Posebnim slovom su se od pokojnika opeostili i svećenici o. Mile Vranešić, o. Nikola Stupjak i o. Robert Rapljenović. Vječnaja pamjat!


 

Isus ozdravlja uzetoga na kupalištu kod Ovčjih vrata u Jeruzalemu.
"Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!" (Iv 5, 14)

KONDAK, glas 3.: Dušu moju, teško shrvanu svakojakim grijesima i nečistim djelima, probudi Gospode, po božanskom nalogu svojem, kao što si nekoć pridigao uzetoga, da bih i ja spašen, tebi klicao: Milostivi! Slava, Kriste, moći tvojoj!


 

U srijedu, 18. travnja 2018., u Vrbovcu, preminuo je o. Petar Repčen, umirovljeni svećenik Križevačke eparhije. Sahrana će biti u petak, 20. travnja 2018., u 14:30 sati, na mjesnom groblju u Novoj Gradišci, i zatim zaupokojna liturgija u tamošnjoj župnoj crkvi. Da sotvorit Gospod jemu vječnuju pamjat!

Sjedište Ekumenskog patrijarhata Carigrad, 16. travnja 2018.

Prigodom posjete predsjednika Bosne i Hercegovine Mladena Ivanića, kao i predsjednika Makedonije Gjeorga Ivanova ekumenskom carigradskom patrijarhu Bartolomeju 10. travnja 2018., a glede novonastale situacije u odnosima Bugarske i Makedonske pravoslavne Crkve, patrijarh Bartolomej je kazao: “Crkva majka svih balkanskih naroda je Carigrad. To je jednostavno povijesna istina“. Patrijarh je primio i delegaciju studenata kojima je kazao da dolaze u Carigrad: “Mi vas volimo i pozivamo da dođete kad god možete u ovaj lijep i povijesni grad, gdje su dvori Crkve majke od koje ste i vi, narodi Balkana, kao i Rusija, primili krštenje i svjetlo kršćanstva“ (izvor: https://www.ecupatria.org/2018/04/16/ecumenical-patriarch-the-mother-church-of-all-balkan-peoples-is-constantinople/)


 

Vatikan: Nova knjiga o Istočnim Katoličkim Crkvama

Oriente Cattolico – trotomna knjiga o Istočnim Katoličkim Crkvama iznosi jasno da te Crkve doprinose kršćanskom jedinstvu time što jednostavno jesu to što jesu, što postoje i što čuvaju svoju liturgijsku, duhovnu, teološku i disciplinsku baštinu (CNS). Piše: Cindy Wooden, Catholic News Service, 5. travnja 2018.

RIM – Povijest kršćanske obitelji sadrži i priče o tome kako su se njezine istočne i zapadne grane odvojile, otuđile jedne od druge, pokušale pomiriti, ranjavali jedni druge i kako danas pokušavaju zajednički djelovati na dobrobit sadašnje svoje djece i budućih pokoljenja. Međutim, to je i povijest herojske vjere, nepokolebljivosti i čežnje za jedinstvom pred opasnostima i progonima, kao i suvremena priča o izazovima i uspjesima što ih donosi postojanje različitosti i baštine što prije obogaćuju, nego dijele čitavu obitelj. Sve te priče, ispričane s gledišta istočnih katolika, skupljene su u djelu od 1200 stranica u tri toma, nazvanim Oriente Cattolico (Kršćanski Istok), u izdanju Kongregacije za Istočne Crkve. Trebalo je 14 godina da se obiteljsko stablo pokupi i istraži obiteljska povijest, a u čemu je sudjelovalo tucet znanstvenih strtučnjaka, biskupa i poglavara Istočnih Katoličkih Crkava. Zadnje što je Kongregacija izdala je knjiga o svim tim crkvama zajedno još 1974. godine.

Radom je rukovodio redovnik Reda sv. Pavla o. Ronald G. Roberson, pomoćni ravnatelj Sekretarijata za ekumenska i međuvjerska pitanja Biskupske konferencije Sjedinjenih Američkih Država. Prije nego se je prihvatio ovog velikog projekta Vatikana, napisao je djelo Istočne Katoličke Crkve: Kratki pregled, koje je kao popravljeno izdanje sedam puta tiskano.  Rad na engleskom izdanju još je u početnoj fazi. Skori prijevod na engleski nije tako skoro za očekivati, kazao je autor, ali će svakako trajati manje nego što je trajalo pisanje talijanskog izdanja.  “Trajalo je dugo zbog same metodologije koju smo koristili u izradi tekstova“ - rekao je. “Kao prvo, tražili smo stručnjaka da izradi radni predložak, onda smo to slali drugom stručnjaku na doradu i recenziju, zatim opet poglavarima dotičnih Crkava kojih se tiče i na koncu Kongregaciji  na završnu recenziju i dozvolu tiskanja.“

U velikoj obitelji Katoličke Crkve, obitelji koja ima oko 1.3 bilijuna pripadnika, Istočne Katoličke Crkve čine oko 17.7 milijuna, prema vatikanskoj statistici koju Oriente Cattolico koristi. Ukrajinska Katolička Crkva je brojem najveća s oko 4.5 milijuna pripadnika, a za njom blizu slijedi Siro-malabarska Katolička Crkva s preko 4,2 milijuna. Najmanje crkvene zajednice predstavljene u knjizi jesu Apostolski Egzarhati bizantskog obreda Grčke i Turske, koji zajedno broje tek oko 6 tisuća pripadnika, kao i Ruska Katolička Crkva s oko 3 tisuće.

Novo izdanje predstavlja povijest i sadašnje stanje istočnih Crkava, prema redu svoga ustroja, pa tako imamo:

-  Šest “patrijarhijskih Crkava“, to jest onih koje imaju patrijarha i visoki stupanj autonomije premda u jedinstvu s papom. To su Koptska, Sirska, Melkitska, Maronitska, Kaldejska i Armenska Katolička Crkva.

- Četiri Crkve na čijem čelu je veliki nadbiskup, a koje imaju uglavnom veliki dio autonomije koje imaju i patrijarhijske Crkve. To su: Ukrajinska, Siro-malabarska, Siro-malankarska i Rumunjska Katolička Crkva.

- Četiri “metropolitanske Crkve“ na čijem je čelu nadbiskup. To su Istočna Katolička Crkva Etiopije i Eritreje, zatim Rutenska metropolija u SAD-u, Slovačka Katolička Crkva i Mađarska Katolička Crkva.

- Devet je Istočnih Katoličkih Crkava koje su eprahije ili apostolski egzarhati, slične biskupijama i apostolskim vikarijatima u Latinskoj Crkvi. To su: Italo-albanske eparhije u Italiji, Križevačka eparhija u Hrvatskoj, Rutenska eparhija Mukačevo u Ukrajini, Bugarski egzarhat u Sofiji, Grčki i Turski egzarhati, Makedonski, Češki i Srpski egzarhati te Egzarhatski manastir sv. Marije Grottaferrata u Italiji.

- Tri Istočne Katoličke zajednice bez svoje hijerarhije: Bizantsko-ruski katolici, Bjeloruski katolici i Istočni Katolici južne Albanije.

Pišući predgovor za Oriente Cattolico, kardinal Leonardo Sandri, prefekt Kongregacije za Istočne Crkve, kazao je da je knjiga napravljena tako da katolici sa sigurnošću “upoznaju, poštuju i prigrle Crkve Istoka koje su u punom zajedništvu s Rimskom Apostolskom Stolicom“, zatim da bude izvor za promišljanje i svjetovanje glede Istočnih Katoličkih Crkava i na koncu da se oda “priznanje Crkvama kršćanskoga Istoka – i katoličkim i pravoslavnim – i njihovim brojnim mučenicima i svjedocima vjere“. Nažalost, napisao je, “danas se ponavljaju slične tragedije i kršćani Istoka plaćaju visoku cijenu zbog mržnje koja se sručila na kršćane ili zbog podjele među njima samima.“

Podjele i posebno napori da ih se prevlada zauzimaju osobito mjesto u ovim tomovima, i to ne samo na razini međunarodnog dijaloga Katoličke s Pravoslavnim i Staroistočnim Crkvama. Tako knjiga ima i posebno poglavlje o ekumenizmu i Zakoniku Kanonskog prava Istočnih Crkava, naglašavajući čvrsto stajalište Zakonika gledom na obveze svih katolika da djeluju i mole za jedinstvo. Knjiga priznaje da je bilo brojnih pokušaja “latinizacije“ Istočnih Crkava u jedinstvu s Rimom, da bi izgledale što sličnije i bile “bliže“ ostaloj katoličkoj zajednici. Međutim, Zakonik upravo inzistira na tome da Istočne Katoličke zajednice pridonesu taženju kršćanskog jedinstva tako što će biti baš ono što jesu, vjerne svojim vlastitim izvornim liturgijskim, duhovnim, teološkim i disciplinarnim predajama, koje sadržavaju i obje prakse – neoženjenog i oženjenog svećenstva.

Zadnjih 50 godina pape su inzistirale na tome da je zadatak liječenja rana podjele u kršćanskoj obitelji upravo to da se polazi od poštovanja i uvažavanja identiteta i baštine Istočnih Crkava i koje treba pokazati sliku ponovne uspostave punog jedinstva bez žrtvovanja identiteta malih zajednica zbog brojčano većih.

Preveo: đakon Livio Marijan