SVETA KONGREGACIJA ZA ISTOČNE CRKVE

INSTRUKCIJE ZA PRIMJENU LITURGIJSKIH UREDABA ZAKONIKA KANONSKOG PRAVA ISTOČNIH CRKAVA

 

Na Bogojavljenje 1996. Sveta kongregacija za Istočne Crkve izdala je engleski prijevod INSTRUKCIJA kako bi pomogla poglavarima samostojnih Istočnih Katoličkih Crkava u primjeni liturgijskih uredaba novog kanonskog zakonika. Instrukcije su izraz želje Svetoga Oca Ivana Pavla II. da Istočne Katoličke Crkve vlastitoga prava (sui iuris) uznastoje obnoviti autentične i izvorne tradicije koje su izgubile bilo zbog vlastitog nemara bilo zbog utjecaja prevladavajuće Rimokatoličke Crkve. Tamo gdje je kod Istočnih Katoličkih Crkava došlo do iskrivljavanja ili napuštanja  vlastitih tradicija tako što su ih izgubile ili što su poprimile običaje i praksu koje su im strane, trebaju svim sredstvima tražiti povratak na ono što im je autentično i vlastito njihovim tradicijama, izbjegavajući, koliko god je to moguće, tuđe utjecaje.

Sveti Otac je neprestano u svojim govorima, pismima, naputcima i u susretima s Istočnim hijerarsima, bilo katoličkim, bilo pravoslavnima, izražavao želju da Istočne Katoličke Crkve posluže kao most prema pravoslavnoj braći u skladu s njegovim traženjem da jedinstvo Crkava koje je postojalo u prvom tisućljeću a bilo prekinuto u drugom, bude ponovno uspostavljeno u trećem tisućljeću. Upravo zbog sumnje pravoslavnih da jedinstvo s Rimom dovodi do iskrivljavanja i gubljenja tradicija Istoka, Sveti Otac žarko potiče Istočne Katoličke Crkve da obnove svoje izvorne tradicije i da tako svedu na najmanju moguću razinu razlike koje postoje između Istočnih Katoličkih Crkava i njihovih pravoslavnih Crkvi «blizanki».

Ova verzija Instrukcija koju ovdje donosimo je službeni tekst Svete kongregacije za Istočne Crkve a izdala ju je Vatikanska izdavačka kuća (Libreria Editrice Vaticana).

Svoju 40. sjednicu biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine održali su u ponedjeljak, 22. listopada u sjedištu Ordinarijata Križevačke eparhije u Zagrebu, Kaptol 20.

Pod predsjedanjem nadbiskupa i metropolita zagrebačkoga, kardinala Josipa Bozanića, u radu sjednice sudjelovali su: mons. Josip Mrzljak, biskup varaždinski, mons. Vlado Košić, biskup sisački, mons. Nikola Kekić, vladika križevački, mons. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački te mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački. Na sjednici se tema vodilja vezala uz život i pastoralni rad svećenika. Glavni dio biskupi su posvetili brizi za duhovnost svećenika, u kojoj važno mjesto ima redovitost duhovnih vježbi, duhovnih obnova i svećeničkih okupljanja koja pomažu živjeti poziv i poslanje svećeničkoga služenja. Razmatrani su dobri primjeri svećeničkih susreta u biskupijama, kao razne potrebe i mogućnosti ostvarivanja duhovnih vježbi u novim okolnostima, viđenih u širemu okviru svećeničke formacije. U kontekstu tematike odgoja i formacije dotaknuta su aktualna pitanja vezana uz Međubiskupijsko sjemenište.


 

23. listopada

Bio je rođak Isusov i jedan od sedamdesetorice učenika njegovih. Po svome uskrsnuću javio mu se Isus, kako svjedoči sv. Pavao u poslanici Korinćanima. Jakov je kao biskup upravljao Crkvom jeruzalemskom 30 godina. njemu se pripisuje jedna od nasjtarijih liturgija (Liturgija sv. Jakova) koju koriste Crkve siro-antiohijskog obreda, a i bizantskog samo na njegov blagdan. Obratio je mnoge Židove i bio je poštovan zbog svoje  pravednosti te ga nazivahu i Jakov Pravedni. U vrijeme velikoga svećenika Ananija o blagdanu Pashe pope se Jakov na vrh hrama i poče okupljenim Židovima propovijedati o Kristu kao Sinu Božjem i istinskom Mesiji, o njegovom uskrsnuću i slavi nebeskoj. Razjareni svećenici i starješine bace ga odozgor i tako godine 63. prvi episkop jeruzalemski mučeničkom smrću posvjedoči svoju vjeru.

TROPAR, glas 2.: Kao učenik Gospodnji prihvatio si, o pravedni Jakove, evanđelje. Kao mučenik stekao si neopisivu slavu. Kao brat Gospodnji posjeduješ smjelost. Kao svećenik jak si zagovornik. Krista Boga moli za spas duša naših.

KONDAK, glas 4.: Jedinorođeni od Oca Bog-Riječ, koji je došao k nama u posljednje dane, postavio te, božanstveni Jakove, prvim pastirom i učiteljem Jeruzalema, i vjernim upraviteljem duhovnih tajna. Zbog toga te, apostole, svi častimo.


 

 

Vladika Milan Lach, SI, peti je grkokatolički biskup Rutenske eparhije Parma, koja se prostire preko više srednjeameričkih država SAD-a. Kada je ustoličen za biskupa 30. lipnja u svojoj stolnoj crkvi u Ohiju, sa svojih 44 ljeta, ovaj je isusovac (po narodnosti Rusin iz Slovačke) postao je najmlađi katolički biskup na čelu jedne teritorijalne dijeceze u Sjevernoj Americi. Rođen 1973. u tadašnjoj Čehoslovačkoj, biskup Lach je rukopoložen za svećenika 2001. Prije nego što ga je papa Franjo poslao u SAD da zamijeni umirovljenog biskupa Johna Kudricka, služio je kao pomoćni biskup za grkokatolike u Prešovu u Slovačkoj. Eparhija Parma ima oko 8000 vjernika, raspršenih na velikom području srednjeg zapada SAD-a, pa su neke župe teritorijalne veličine nekih rimokatoličkih biskupija.

Razgovor s vladikom Milanom Lachom e –mailom vodio Sean Salai, DI. 4. 9. 2018., The Jesuit Review America

Koju viziju ili poruku pape Franje se nadate prenijeti grkokatolicima Vaše eparhije?

Vizija ili poruka je spasenje njihovih duša za Carstvo Nebesko.

18. listopada

Podrijetlom Grk iz Antiohije, u Siriji, rođen oko 10. godine poslije Krista, po zanimanju je bio liječnik, a izučio je i grčku filozofiju. Bio je uvršten u Sedamdesetoricu Isusovih učenika te zajedno s Kleopom vidio je uskrsloga Gospoda na putu u Emaus. Po silasku Duha Svetoga vratio se u Antiohiju i postao suradnikom apostola Pavla s kojim je putovao i u Rim. Nakon Pavlove smrti, propovijedao je evanđelje po Italiji, Dalmaciji, Makedoniji i u drugim krajevima. Prema predaji napisao je tri ikone presvete Bogorodice te ikone svetih apostola Petra i Pavla. Zbog toga se sv. Luka smatra osnivačem kršćanskog ikonopisa. Pod starost posjetio je kršćane u Libiji i u Gornjem Egiptu i zatim se vratio u Grčku. Osim evanđelja, koje je napisao oko 60. godine, Luka je napisao i Djela apostolska i oboje posvetio Teofilu, knezu Ahaje. U 84. godini života podnio je mučeništvo te je obješen o maslinu u gradu Tebi u Beociji. Moći su mu prenesene u Carigrad u vrijeme cara Konstancija. U ikonografiji se prikazuje s likom vola.

TROPAR, glas 5.: Svetoga apostola, Djela apostolskih pripovjedača, proslavljenog Luku, i sjajnog pisca Kristova evanđelja koje dotad ne bijaše zapisano u Kristovoj Crkvi, pohvalimo duhovnim pjesmama. Jer kao liječnik on liječi ljudske nemoći, naravne bolesti i slabosti dušâ te svagda moli za duše naše.
KONDAK, glas 2: Propovjednika istinske pobožnosti i pripovjedača neizrečenih tajna, pohvalimo zvijezdu Crkve, božanstvenoga Luku. Njega je Bog-Riječ, koji poznaje namisli srdaca, izabrao da s Pavlom bude mudrim učiteljem naroda.


 

17. listopada

Živio je i prorokovao 800 godina prije Krista, a njegove proročke riječi zapisane su u njegovoj knjizi u Bibliji. Upozoravao je Izraelsko i Judino kraljevstvo zbog idolopoklonstva, proricao kaznu Božju zbog grijeha, propast Samarije i Izraelskog kraljevstva jer su se udaljili od Boga, ali i milost Božju Judinom koljenu. Prorekao je također ukidanje starozavjetne žrtve i dolazak Gospoda na zemlju. Doživio je duboku starost i mirno se upokojio. Upozoravao je i svećenike svoga vremena: "Moj narod gine: nema znanja; jer si ti znanje odbacio, i ja izbacujem tebe iz svećeništva svoga; jer si Zakon svoga Boga zaboravio...I sa svećenikom bit će k'o i s narodom; kaznit ću ga za njegove putove i naplatit ću mu za njegova djela" (Hošea 4, 6. 9.). 
KONDAK proroku, glas 2.: Istinskim korakom nasljedujući zapovjedi Gospoda tvoga, proroče Hošea, ispunio si se Duhom Svetim i primivši dar proroštva prvi Izraelu navijestio Kristov dolazak u punini vremena. Ukorio si narod koji je skrenuo s pravoga puta i poveo ga na put prema višnjem Jeruzalemi, gdje sada i sam prebivaš: moli neprestano za sve nas.


 

 Siro-jakobiti, Siro-katolici, Maroniti i Siro-malankarci

“U Antiohiji učenike prvi puta prozvaše kršćanima“ (Dj 11,26)

Premda je današnji turski gradić Antakya većinski muslimanski grad, a ostatci slavne rimske i kršćanske Antiohije u njemu jedva vidljivi, obredna, teološka i duhovna tradicija drevne kršćanske Antiohije u svom siro-aramejskom izdanju nastavila je živjeti u brojnim Crkvama do danas, od Bliskog Istoka do Indije. I u tome je trajna povijesna veličina ovih raspršenih i stoljećima često nemilo progonjenih Crkava. Iz drevnog antiohijskog obreda nastali su i bizantski (carigradski) i armenski obred, a i rimski i ambrozijanski na Zapadu su posuđivali iz njega. Povijest i sudbina zapadne grane siro-aramejskih kršćana, jednako je veličanstvena i tragična kao i one istočno-sirijskih Asiraca i Kaldejaca Iraka. Zapadno-sirske kršćane se često naziva siro-antiohijskim kršćanima jer su povijesno i obredno usko vezani upravo za drevnu kršćansku Antiohiju. 

Kršćanska Antiohija: Još u Djelima apostolskim zapisano je da su se Isusovi učenici prvi put prozvali imenom “kršćani“ u Antiohiji, danas gradiću u južnoj Turskoj (Antakya), ali nekoć jednim od važnijih gradova istočno-rimskog carstva i sjedištem Sirije, a vrlo rano i značajnim središtem prve Crkve. U njoj je Petar, prije odlaska u Rim, bio prvim biskupom, u njoj boravi i Pavao, pa zatim njezin poznati biskup i mučenik Ignacije Antiohijski. Kao geografski najbliža, bila je usko povezana s “majkom Crkvom” u Jeruzalemu.

 

U tijeku je dovršetak oslikavanja unutrašnjosti Grkokatoličke župne crkve Blagovijesti presvetoj Bogorodici u Pribiću, jednoj od najmonumentalnijih i najljepših crkava u Križevačkoj eparhiji. Crkva je dovršena 1911., a oslikana 1942. godine. Sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske i zalaganjem župnika o. Nenada Krajačića, vraćanje izvornog oslika koje je započeto prošle godine, privodi se ovih dana kraju.


 

 

Grkokatolička crkva Pokrova presvete Bogorodice u Kričkama u petoj je godini svoje temeljite obnove, a očekuje se da bi tijekom 2019. godine bila stavljena pod krov. Crkva koja je sagrađena 1843., spaljena u Drugom svjetskom ratu i minirana u Domovinskom ratu, obnavlja se u svom izvornom klasicističkom stilu sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Križevačke eparhije, a obnovu vodi o. Milan Stipić, župnik Jastrebarskog i Kričaka te dušobrižnik Dalmatinskog vikarijata sa sjedištem u Kričkama. Na slikama: stanje 2011. i 2018.


 

Agencija za mobilnost i programe Europske unije (AMPEU) organizirala je 12. listopada u Zagrebu "Dan inspiracije" (Inspiration Day) u suradnji sa Zagrebačkim inovacijskim centrom. Dan inspiracije (Inspiration Day) središnji je događaj na području Hrvatske u povodu Dana Erasmusa koji se diljem Europe obilježava 12. i 13. listopada. Tijekom Dana Erasmusa građani sudjelovanjem u brojnim događajima u europskim gradovima imaju priliku doznati više o rezultatima projekata programa Erasmus+ te se nadahnuti na vlastito sudjelovanje u ovom najvećem programu Europske unije namijenjenom obrazovanju, osposobljavanju, mladima i sportu. U Hrvatskoj je u povodu Dana Erasmusa (Erasmus Days) održano ukupno deset događaja u šest gradova, a na Danu inspiracije stotinjak se sudionika nadahnulo i motiviralo na sudjelovanje u programu Erasmus+. U sklopu programa srednjoškolska djeca i njihovi nastavnici iz Grčke (Solun), Bugarske (Sofija), Češke (Olomouc) i Hrvatske (Samobor), zemalja koje su povezane s djelovanjem svete solunske braće Ćirila i Metoda, u sklopu programa Ćirilometodske baštine u europskoj kulturi, pohodili su grkokatoličku konkatedralu Sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, gdje im je o crkvi i obredu govorio eparhijski kancelar đakon o. Livio Marijan. Sveta braća Ćiril i Metod, Grci iz Soluna, zadužili su sve slavenske narode jer su im podarili pismena i prijevodima bogoslužnih i biblijskih tekstova na slavenski jezik uveli ih u europsku kršćansku civilizaciju. Njihova baština i danas živi u svim slavenskim narodima, na Istoku i na Zapadu, kod rimokatolika, grkokatolika i pravoslavnih. Pohodili su zatim grkokatoličke crkve Blagovijesti presvetoj Bogorodici u Pribiću i Sv. Petra i Pavla u Sošicama na Žumberku, gdje im je župnik o. Marjan Jeftimov govorio o suživotu rimokatolika i grkokatolika na ovom prostoru. Posjetili su i etnografsku zbirku u Samostanu bazilijanki.