Blagdan svetih slavenskih apostola Ćirila i Metoda slavi se prema novom rimskom kalendaru 5. srpnja. Već tradicionalno toga dana grkokatolici se okupljaju na Božansku liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga u zagrebačkoj prvostolnici, koju će i ove godine, u 19 sati, služiti vladika križevački Nikola Kekić.

Sveta braća Konstantin (Ćiril) i Metod rodili su se u obitelji Lava i Marije u gradu Solunu u 9. stoljeću. U gradu i okolici živjelo je tada dosta slavenskog življa te su braća u mladosti naučila govoriti i slavenski. Nakon izučenih najviših škola u ono doba svaki je krenuo svojim putem. Metod je jedno vrijeme bio upravitelj bizantske pokrajine oko Strumice u Makedoniji, a onda napusti to zvanje i posveti se kao monah Bogu u planini Olimp. Ćiril je bio u službi carigradskog patrijarha i profesor filozofije. Zajedno su išli u diplomatsku misiju Kozarima, a zatim kao blagovjesnici evanđelja Slavenima u Moravsku. Put ih je dalje vodio u Rim, gdje 14. veljače 869. Ćiril umre. Metod je kao panonski nadbiskup nastavio svoju pastirsku službu među Slavenima i mirno se 6. travnja 885. upokojio. Oba ova svetitelja slave se i posebno i to na dan njihove smrti, a grkokatolici Križevačke eparhije slave ih tradicionalno 11. svibnja.

TROPAR, glas 4.: Vi ste istog duha kao i apostoli i učitelji ste slavenskih krajeva, o Bogom prosvijetljeni Ćirile i Metode! Molite Vladara sviju, da utvrdi sve slavenske narode u pravoj vjeri i jednodušnosti, i dade svijetu mir i spasi naše duše!

Jako apostolov jedinoravniji i slavjanskih stran učitelije, Kirile i Metodije bogomudriji, Vladiku vsjeh molite, vsja jaziki slavjanskija utverditi v pravovjeriji i jedinomisliji, umirit mir, i spasti duši našja.

KONDAK, glas 3.: Iskažimo čast svetoj dvojici naših prosvjetitelja! Prijevodima svetih knjiga oni nam namriješe vrelo Božje spoznaje, iz kojega crpimo u obilju sve do danas. Zato vas častimo, Ćirile i Metode, koji stojite pred prijestoljem Svevišnjega, prinoseći tople molitve za naše duše.


 

Program četvrtog dana 30. susreta misionara Crkve u Hrvata, koji se od 30. lipnja do 4. srpnja održava u Zagrebačkoj nadbiskupiji, bio je u znaku hodočašća. Predvođeni nacionalnim ravnateljima Papinskih misijskih djela (PMD) u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini vlč. Antunom Štefanom i mons. Lukom Tunjićem te nad/biskupijskim ravnateljima PMD-a 18 misionara iz 11 zemalja 3. srpnja upoznali su se sa župom Presvetog Trojstva Krašić, rodnom župom bl. Alojzija Stepinca. Od župnika vlč. Ivana Vučka doznali su o rodnom mjestu i crkvi blaženika te bitnim događajima iz njegova života, a uz sakralni prostor u kojem je Stepinac kršten i molio misionari su posjetili i njegovu spomen sobu. Misionarima je bl. Stepinac posebno u srcu te mnogi od njih u njihovim misijama nastoje širiti pobožnost prema tom hrvatskom blaženiku. Zatim su se uputili grkokatolicima u susjedni Pribić gdje ih je križevački vladika Nikola Kekić upoznao s tamošnjom grkokatoličkom zajednicom i crkvom te ih proveo kroz povijest žumberačkog kraja. Potom je mons. Kekić predvodio bogoslužje zajedno s grkokatoličkim i rimokatoličkim svećenicima u kapeli Sv. ilije na Svetoj Geri. Na kraju bogoslužja izrazio je radost što su se misionari bolje upoznali s grkokatoličkom liturgijom te im zahvalio na neumornom naviještanju radosne vijesti u misijskim zemljama. U Sošicama su obišli etnografski muzej bazilijanki. Posljednja točka hodočašća bio je posjet obližnjoj Jazovki. Na tom poznatom stratištu Hrvata ravnatelj PMD-a Zagrebačke nadbiskupije mons. Juraj Jerneić govorio je o povijesti toga mjesta stradanja na kojem su se hodočasnici pomolili za pokoj ubijenih. Dan je završio večerom i druženjem u župi Novigrad na Dobri gdje ovogodišnji susret misionara završava 4. srpnja misom u župnoj crkvi posvećenoj Uznesenju Blažene Djevice Marije (IKA 03.07.2018 | 20:13 | IKA V - 201559/7)


 


Grčka katedrala sv. Jurja u Veneciji

Piše: Danijel Vranešić, Glas koncila 11. lipnja 2018.

Objavljujemo povijest Grkokatoličke Crkve u Dalmaciji od prve unije g. 1648. čiji je glavni nositelj bio pravoslavni episkop Epifanije Stefanović do nekadašnjega Dalmatinskoga vikarijata Križevačke biskupije i prvoga dalmatinskoga grkokatoličkoga vikara o. Vasilija Bubanovića, s posebnim osvrtom na župe u Kričkama, Baljcima i Vrlici u Dalmatinskoj zagori te na njihov nestanak u Drugom svjetskom ratu i sadašnja nastojanja da ponovno ožive.

Prigodom posvećenja za unijatskoga biskupa Nikodima Busovića u Veneciji 20. lipnja 1693. posvetitelj, sjedinjeni grčki mitropolit, Melecije Tipaldi dodijelio mu je naslov stratoničkoga biskupa, o čemu je kasnije nadugo raspravljala Sveta kongregacija za širenje vjere (Propaganda fide) smatrajući da Tipaldiju ipak ne pripada pravo dodjeljivanja biskupijskih naslova izvan njegove jurisdikcije. Kongregacija je svejedno g. 1694. usvojila Tipaldijeva objašnjenja pa je Rim potvrdio Nikodima Busovića kao zakonitoga sjedinjenoga biskupa u Dalmaciji s pripadajućim naslovom stratonički. Veoma je znakovito da o uniji Nikodima Busovića i njegovoj biskupskoj posveti dalmatinski latinski biskupi nisu bili izviješteni. Za to su doznali tek kasnije, kada je Rim već prihvatio Busovića za zakonitoga grkokatoličkoga biskupa... Cijeli članak: https://www.glas-koncila.hr/grkokatolici-u-dalmaciji-2-protivljenja-na-obje-strane/ 


 

U žumberačkoj župi Mrzlo Polje svetom liturgijom proslavljen je u nedjelju 1. srpnja blagdan sv. Petra i Pavla. Liturgijsko slavlje predvodio je stavrofor Milan Vranešić u zajedništvu s mjesnim župnikom o. Gorazdom Bastašićem i pribićkim župnikom o. Nenadom Krajačićem. Na ovogodišnjoj proslavi Petrova u Mrzlom Polju okupilo se mnoštvo vjernika koji su za tu priliku pristigli iz susjednih gradova kao i iz obližnje Slovenije. Tradicionalno Petrovsko proštenje u Mrzlom Polju ujedno je i prilika za obiteljske susrete te za obilazak grobova svojih najmilijih. Nakon liturgijskog slavlja mnogobrojni vjernici nastavili su druženje uz glazbu i žumberačke specijalitete. Svećenici i njihove obitelji proslavu Petrova nastavili su oko bratskog stola u mrzlopoljskom župnom dvoru (IKA, Zagreb; foto: Zumberački vikarijat))


 

U nedjelju, 1. srpnja 2018., na tradicionalnom župnom proštenju sv. Petra i Pavla u Sošicama, u istoimenoj župnoj crkvi, vladika križevački Nikola Kekić služio je arhijerejsku liturgiju, u zajedništvu sa svećenicima, preko koje je rukopoložio za đakona Križevačke eparhije podđakona Zorana Vladušića. Čestitamo! (Foto Aleksandra Vladušić i Dinko Kraljević)


 

Blagdan: 29. lipnja

Petar bijaše sin Jonin, brat apostola Andrije, iz plemena Simeonova, iz grada Betsaide. Bio je ribar. Zvao se Simon. Isus ga je prozvao Kefom ili Petrom. Brat njegov Andrija također bijaše apostol. Petar je prvi od apostola jasno izrazio vjeru u Krista rekavši: «Ti si Krist, Sin Boga živoga» (Mt 16, 16) i njega je Isus izabrao za apostolskog prvaka. Bio je svjedokom svih važnijih događaja Isusova javnog djelovanja. Kad je Isus izveden pred Veliko židovsko vijeće, Petar ga je triput zatajio, ali se zatim i pokajao. Poslije silaska Duha Svetoga Petar poče propovijedati i u Jeruzalemu se obrati oko 3000 ljudi. Bio je dvaput zatvoren. Petar je nastavio propovijedati evanđelje i organizirao je crkvene zajednice u Samariji i po istočnoj sredozemnoj obali (Jafa, Cezareja, Antiohija). Iz Antiohije je pošao u Rim i bio prvim rimskim biskupom. Činio je mnoga čudesa: liječio bolesne i uskrisivao mrtve. U vrijeme cara Nerona godine 67. bio je osuđen na smrt razapinjanjem. Po njegovoj želji razapet je naopako, jer se smatrao nedostojnim da umre poput Gospoda Isusa Krista. Pokopan je na brežuljku Vatikan gdje se danas nalazi bazilika sv. Petra. Napisao je dvije poslanice. Na stolici rimskih biskupa naslijedio ga je Lino.

Pavao se rodio u Tarzu, u maloazijskoj pokrajini Ciliciji, između 5. i 10. godine, u židovskoj obitelji s pravom rimskog građanstva, pa je od rođenja uz židovsko ime Savao (Šaul) imao i rimsko Pavao (Paulus). Završio je rabinsku školu u Jeruzalemu i uz to stekao ondašnje helenističko obrazovanje. Po uzoru na židovske dijaspore izučio je i zanat (šatorarski). Pripadao je farizejskoj sljedbi i bio revan u obdržavanju Zakona i u proganjanju prvih kršćana. Obratio ga je sam Isus Krist na putu za Damask rekavši mu: «Savle, Savle, zašto me progoniš?». U Damasku ga je poučio i krstio Ananija. Prema Djelima apostolskim Pavao je počeo naviještati evanđelje po Siriji i Ciliciji, naprije Židovima a potom i poganima. Na prvom misijskom putovanju (44. - 47.) bio je na Cipru i u Maloj Aziji. Bio je sudionik apostolskog zbora 49. godine u Jeruzalemu, gdje je na njegov zahtjev odlučeno da židovski vjerski običaji ne obvezuju obraćene pogane. Na drugom misijskom putovanju (49. - 52.) Pavao je organizirao crkvene zajednice u Makedoniji (Filipi, Solun), prošao je kroz Atenu i zaustavio se u Korintu. Na trećem misijskom putovanju vratio se u Efez, prošao kroz Korint i Makedoniju. Kad je donio u Jeruzalem milodare za kršćansku zajednicu, bio je uhićen i zatvoren u Cezareji. Kao rimski građanin uputio je priziv na cara te je bio sproveden u Rim, gdje je djelovao (60. - 63.) iz pritvora. Za Neronova progona kršćana bio je uhićen i sljedeće 67. godine smaknut izvan gradskih zidina. Zbog naviještanja evanđelja među helenističkim poganima Pavao je dobio počasni naslov Apostol naroda.

TROPAR: Prvaci apostola i svega svijeta učitelji! Molite Vladara sviju da svemu svijetu dade mir, a našim dušama veliku milost!

KONDAK: Hrabre i bogoglasne propovjednike, prvake svojih apostola, Ti si, Gospode, uzeo k sebi da uživaju Tvoja dobra i mir. Jer njihove Ti muke i smrt više omilješe nego bilo koja žrtva paljenica. Ti si jedini koji poznaješ tajne ljudskih srdaca!


 

U nedjelju 24. lipnja 2018. godine u žumberačkoj grkokatoličkoj župi Grabr svečanom svetom liturgijom proslavljen je blagdan sv. Ivana Krstitelja, nebeskog zaštitnika ove župe. Na svetoj liturgiji sudjelovalo je pet svećenika istočnog i zapadnog obreda, a mnogobrojnim vjernicima o životu sv. Ivana propovijedao je o. Ivica Radeljak, duhovnik Žumberačkog grkokatoličkog sjemeništa iz Zagreba. Propovjednik je osobitu pažnju posvetio ulozi Ivana Krstitelja u povijesti spasenja jer je upravo Ivan Krstitelj bio Preteča koji je onodobnom narodu navijestio dolazak Sina Božjega – Isusa Krista. Na kraju liturgije domaći župnik stavrofor Milan Vranešić posebno je pozdravio vlč. Bornu Puškarića koji je proslavio 10-tu godišnjicu svog svećeničkog ređenja. Po završetku slavlja svi vjernici cjelivali su križ kao što je to običaj u grkokatoličkim župama Žumberačkog vikarijata. Uz domaće vjernike na svetoj liturgiji okupili su se mnogobrojni Žumberčani iz obližnjih gradova koji su nakon liturgijskog slavlja tradicionalno sudjelovali na župnom proštenju (www.zumberacki-vikarijat.com)


 

Uz blagdan Rođenja sv. Ivana Krstitelja, krstitelja i preteče Gospodnjega (24. lipnja) 

Ivan se doista pokazao posebnim. Vidjelo se da je Ruka Gospodnja bila nad njim. Postao je isposnik, pustinjak, čovjek koji je drugovao s Bogom. Vidjelo se to i kasnije. Kad je počeo propovijedati krst obraćenja, veli Marko, grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe (Mk 1,5). Pomislimo samo koliko je snažan bio nastup Ivana Krstitelja. Silno mnoštvo je došlo k njemu na Jordan. Ne zato što su vidjeli čudesa, ne zato da izliječi njihove bolesnike, ne zato da umnoži kruh i ribe. Ne. Došli su k njemu priznajući svoje grijehe i primili su od njega krst pokore. Takvu privlačnu snagu nije mogao imati bilo tko. Svi su vidjeli i bili sigurni: to je prorok. To je Božji čovjek! Kao da je našim vremenima potrebno više ovakvih ljudi. Naime, potrošačko društvo nas uvjerava da smo posebni, da je taj i taj proizvod samo za nas, da moramo razvijeti svoj osobni stil, svoje vlastite potencijale. Ukratko, uvjeravaju nas da smo mi i naša djeca polu-bogovi kojima onda treba i “božanskih” proizvoda da bi se to onda i očitovalo. A stvarnost je bitno drugačija. Mi smo redovito nezadovoljni i nesretni ne zato što nemamo novi mobitel, nego zbog toga što samima sebi postavljamo krive ciljeve. I nesvjesno težimo za “boljim životom”, potrošnjom, užicima, a ne vidimo da nas čini nesretnima sebičnost, gramzivost, ovisnost, usmjerenost samo na zemaljske probitke. Ne uviđamo da se trebamo vratiti i obratiti Bogu, da bismo se trebali odreći svake oholosti, srditosti, lijenosti, bludnosti, gramzivosti, škrtosti, da bismo trebali u sebi razvijati dobrostivost, praštanje, sućut, milosrđe, strpljivost, praštanje… A to se zove obraćenje, ono što je naviještao Ivan (Z. Pažin).

TROPAR: Proroče i Pretečo dolaska Kristova! Mi, koji te s ljubavlju častimo, ne znamo kako da te dostojno proslavimo. Jer tvoje slavno i časno rođenje riješilo je majku neplodnosti i oca nijemosti, a svijetu je navijestilo utjelovljenje Sina Božjega.


 

Pismo pećkoga patrijarha Pajsija papi Inocentu X.

Piše Danijel Vranešić, Glas koncila - 

Objavljujemo povijest Grkokatoličke Crkve u Dalmaciji od prve unije g. 1648. čiji je glavni nositelj bio pravoslavni episkop Epifanije Stefanović do nekadašnjega Dalmatinskoga vikarijata Križevačke biskupije i prvoga dalmatinskoga grkokatoličkoga vikara o. Vasilija Bubanovića, s posebnim osvrtom na župe u Kričkama, Baljcima i Vrlici u Dalmatinskoj zagori te na njihov nestanak u Drugom svjetskom ratu i sadašnja nastojanja da ponovno ožive. Vijest o nedavnoj grkokatoličkoj liturgiji u splitskoj crkvi sv. Duha, koju je predvodio grkokatolički župnik u Jastrebarskom o. Milan Stipić, razumljivo, nije zavrijedila neku veliku pozornost javnosti jer je to redovito liturgijsko slavlje, kao i kod brojnih drugih katoličkih zajednica, zapadnoga i istočnoga obreda. Osim toga, o. Stipić se već desetak godina pastoralno skrbi za grkokatolike u Dalmaciji, potomke nekoliko nekadašnjih unija. Budući da šira vjernička javnost vrlo malo zna o povijesti Grkokatoličke Crkve u Dalmaciji, dobro je osvijetliti i približiti njezin nastanak, povijesni hod i sadašnje stanje Cijeli članak: https://www.glas-koncila.hr/iz-povijesti-grkokatolika-u-dalmaciji-pismo-peckoga-patrijarha-pajsija-papi-inocentu-x/