U ponedjeljak 17. prosinca 2018. na blagdan proroka Daniela u jastrebarskoj grkokatoličkoj župi Preobraženja Gospodnjeg održan je predbožični susret svećenika Žumberačkog vikarijata. Na početku svećeničkog susreta prisutne je pozdravio domaćin susreta protojerej Milan Stipić, a zatim je o. Zoran Vladušić u pastoralnoj dvorani održao predavanje na temu “Kršćanstvo kao alternativa različitim psihoterapijama, iscjeliteljima i drugim modernim ponudama”. Otac Zoran ne temelju modernih istočnih teoloških radova detaljno je obrazložio kako je kršćanstvo ako se ispravno živi stvarna terapija koja u potpunosti ozdravlja današnjeg čovjeka koji sve više upada u bolesna stanja. Govoreći o terapeutima odnosno teolozima koji su pozvani pomagati svima koji traže pomoć o. Zoran je napose istaknuo: “Vjerniku, a osobito svećeniku, koji se ne hvata askeze i mistike, prijeti vrlo velika opasnost da se poput farizeja samo zaogrne nekim običajem pobožnosti kako bi naizvan izgledalo da je on pravi Božji učenik i čak službenik, a zapravo je potpuni duhovni slijepac”.

Čime da ti zahvalimo, Kriste, što si se radi nas na zemlji utjelovio? Svako stvorenje po tebi stvoreno sada ti zahvaljuje: anđeli ti pjevaju, nebo ti zvijezdu daruje, mudraci dare donose, pastiri čudo obznanjuju, zemlja ti špilju pripremila, pustinja jasle dala, a mi ljudi Djevicu Mariju. Predivni Bože, pomiluj nas!  
(Stihira na večernjoj blagdana Božića)

Braćo i sestre,

opet nam je svanuo divni dan, opet smo neizmjerno radosni što k nama na zemlju dođe Božić, jedinorođeni Sin Božji, Riječ koja je tijelom postala i nastanila se među nama (usp. Iv 1, 14).  Može li za nas ljude biti veće radosti! A kako je to moguće? “Bog je tako ljubio svijet da je poslao jedinorođenoga Sina svoga na zemlju (usp. Iv 3, 16) koju je davno stvorio, i kao vrhunac svoga stvaranja čovjeka - jedino biće njemu slično. Kad se Krist rodio u Betlehemu zbor nebeskih anđela hvalio ga je i slavio pjevajući: “Slava Bogu na visinama, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim” (Lk 2, 14). Da, mi ljudi miljenici smo Božji. Djeca smo Božja. I Otac nebeski neizmjerno nas voli. Voli nas takve kakvi jesmo. Ali žarko želi da budemo drugačiji, da budemo sveti poput njega. On očekuje da i mi njega ljubimo kao što je On nas ljubio i dalje nas ljubi, makar po svojim djelima to nismo zavrijedili. Ali Bog je jednostavno takav. On je Ljubav. Bog je trojedini. On je jedan, a opet trojstveni, kako nam se i sȃm objavio po Isusu Kristu, Sinu svome.

Činjenica da je Bog postao čovjekom
čvrsta je osnova naše nade
da će Bog preobraziti našu ljudsku narav:
čovjek će postati bogom
baš kao što je Bog postao čovjekom. /Sv. Maksim Ispovjednik/


 

PREDBOŽIĆNI MOLEBEN

UVODNE MOLITVE (NAČALO)

Molitvama svetih otaca naših, Gospode Isuse Kriste, Sine Božji, pomiluj nas.
Slava tebi, Bože naš, slava tebi.
Kralju nebeski, Tješitelju, Duše istine, koji posvuda jesi i sve ispunjaš, riznico dobara i darovatelju života, dođi i nastani se u nama i očisti nas od svake ljage i spasi, o dobri, duše naše.
Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni, pomiluj nas. Triput.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Klikni na sliku


 

ZAŠTO SE OVIH PREBOŽIĆNIH DANA SPOMINJEMO PROROKA DANIJELA, TRI MLADIĆA I SVETIH PRAOTACA

“Vi se ne pokloniste rukotvorenom liku, o triput blaženi, već se oboružani nerukotvorenom Bîti proslaviste u muci ognja. Stojeći pak usred nepodnošljivog plamena, prizivaste Boga: Požuri se, Milosrdni, i pohitaj nam milostivo u pomoć, jer ti možeš sve što hoćeš!“ Kondak ocima, glas 6., Nedjelja Praotaca

“Triput blaženi“ mladići ili sveta tri mladića Azarja, Ananija i Mišael, rođaci proroka Danijela, bili su zajedno s njim odvedeni u babilonsko ropstvo gdje ih je kralj Nabukodonozor bacio u užarenu peć (u kojoj su ostali netaknuti) nakon što su se odbili pokloniti njegovu zlatnom liku s ostalim podanicima (Dan 3). Zašto ova biblijska priča uživa prilično značajno mjesto u našem bizantskom bogoslužju i obredu upravo pred Božić? Zato jer označava simbolički Utjelovljenje Gospoda Isusa Krista na nekoliko razina. Najprije, ona reflektira Danijelovu interpretaciju sna kojega je imao kralj Nabukodonozor (Dan 2, 31-35) u kojem je kip izrađen od dragocjenog kamenja razbijen kamenom - “stijenom iz planine ne ljudskom rukom isječenom“.

POHVALA PRAOTACA VJERE (Iz Večernje Nedjelje svetih praotaca) 

Slaveći danas spomen svetih praotaca, vjerni, uskliknimo Kristu Otkupitelju, koji ih je uzveličao među svim narodima. On je Gospod koji čini čudesna djela jer je silan u moći svojoj! Po njima nam je objavio žezlo svoje moći: jedinu bezgrješnu i čistu Bogoroditeljicu Mariju. Iz nje procvjeta Krist koji svima urodi životom, jelom nepropadljivosti i vječnim spasenjem.

Vladaru, ti si izbavio svete mladiće iz ognja, a Danijela od usta lavljih te blagoslovio Abrahama i Izaka, slugu svojega, i Jakova, sina njegova. Ti sâm htio si po njihovu potomstvu postati jednim od nas da po križu i uskrsnuću svojem spasiš nekoć pale praoce naše. Razorio si stoga lance smrti i sa sobom suuskrisio sve koji su odvijeka u smrti prebivali, a koji se klanjaju tebi, Kriste, Kralju vjekova.

Proslavimo danas, vjerni, oce koji bijahu prije zakona: bogoljubnoga Abrahama i Izaka, sina obećanja, i Jakova, i dvanaest patrijarha, Davida krotkoga i Danijela, proroka iščekivanja, i s njima proslavljena tri mladića koji oganj u rosu pretvoriše, moleći oproštenje grijeha od Krista Boga koji je proslavljen u svetima svojim.

Dođite, lubitelji svetkovanja te psalamskih hvalospjevima proslavimo zbor praotaca: praoca Adama, Enoha, Nou, Melkisedeka, Abrahama, Izaka i Jakova, a poslije Zakona Mojsija i Arona, Jošuu, Samuela i Davida, s njima zajedno Izaiju, Jeremiju, Ezekijela i Danijela i dvanaestoricu proroka s Ilijom, Elizejem i svima drugima, Zahariju i Krstitelja i sve koji propovijedahu Krista, život i uskrsnuće roda našega.

Dođite, s vjerom proslavimo oce od prije Zakona, naš godišnji spomen Abrahama i svih s njime. Dostojno počastimo pleme Judino i pohvalimo s Danijelom mladiće babilonske koji ugasiše plamenu peć jer oni izobraziše Trojicu. Držeći se vjerno proročkih navještaja, s Izaijom veleglasno uskliknimo: Evo Djevica će u utrobi svojoj začeti i roditi Sina Emanuela koji je s nama Bog!


 

Pripremu za svetkovinu Rođenja Kristova - Božić započinjemo s dvije predbožićne nedjelje: Nedjelja Svetih Praotaca i Nedjelja Svetih Otaca te pet dana prije samog Božića kada započinje Predblagdan Rođenja Kristova (20. - 24. prosinca), kao neposredni uvod u slavlje. Dok nas ove dvije nedjelje poučavaju o svetim praocima, pravednicima i prorocima koji su prethodili dolasku Spasitelja na svijet i nekako sabiru čitav Stari zavjet u jedno veliko predvorje veličanstvenoga hrama Novoga zavjeta, u kojem stanuje sama Riječ - Logos, Krist, Sin Svevišnjega. Himničke pjesme (stihire) usmjeravaju prema Betlehemskoj špilji, pozivajući nebesku vojsku, zvijezde, pastire, mudrace, ali i sve nas da budemo dionici ovog nedokučivog i veličanstvenog Božjeg spasiteljskog zahvata. “Započnimo, vjerni, predblagdansko slavlje Kristova rođenja i uzdignuvši misli k visinama, duhom se zaputimo u Betlehem. Pogledajmo špilju poput Edena koji nam se ponovno otvara po Bogu koji iziđe iz čiste Djevice, i kao savršeni čovjek ostaje savršenim Bogom... Slušajte nebesa i počuj zemljo! Pogledajte Sina i Riječ Očevu koja se ima roditi od bezgrješne Djevice, voljom Oca koji ga prije vječnosti porodi, a koji je začet po Svetomu Duhu... (Stihire Večernje prvog dana božićnog predlagdana). Utjelovljenje koje se dogodilo u Mariji, donijevši svemu svijetu spasenje, unaprijed su najavili i predskazali sveti proroci, praoci i oci vjere, životom svojim posvjedočili mučenici, naukom svojim objasnili sveti oci naučitelji, opjevali pjesmoslovci, a u životu svom iz dana u dan, s velikim strpljenjem i ljubavlju, živjeli monasi i isposnici. Svetkovinom Božića slavimo, razmatramo i živimo otajstvo Utjelovljenja vječne Božje Riječi – Krista – u našu povijest i naše živote. Svetački likovi zajedno s blagdanima predbožićnog vremena su pomoć nebeske Crkve nama na zemlji, na našem putu ka novom rođenju u vječnosti.

"Gospode, Bože moj, rođendansku ti pjesan uznosim, radujući se u predvečerje blagdana jer svojim rođenjem darovao si mi božanski preporod i podigao me k prvotnom savršenstvu."  (Jutrenja, Prva pjesma Kanona Predvečerja Rođenja) 


 

Ako Boga ljubite...

Nađemo li u svom srcu i tračak mržnje prema ikome, ma zbog kakve njegove nepravednosti, shvatimo da smo još uvijek daleko od ljubavi prema Bogu. Jer ljubav prema Bogu nipošto ne trpi mržnju prema čovjeku. Ako Boga ljubite sasvim sigurno ćete ljubiti i svoga bližnjega. Ako želite nasljedovati Boga dajući siromasima milostinju ne smijete praviti razliku između onih koji to zaslužuju i koji ne zaslužuju, između zlih i dobrih.  Jer Bog je prema svima otvorenih ruku i svakom daje što mu je potrebno, premda vidi svačije srce i draži mu je krepostan nego pokvaren čovjek (sveti Maksim Ispovjednik).