U četvrtak, 6. prosinca 2018., Crkva je proslavila blagdan sv. Nikole iz Mire, biskupa i čudotvorca. Njegovoj molitvi i zagovoru preporučaju se mnogi: moreplovci, liječnici, zatvorenici, no najviše mu se raduju djeca. I premda je živio prije 1600 godina, njegov lik i svetački uzor ne blijede u kršćanskoj svijesti. Na blagdan sv. Nikole koji puta u crkvi zna biti više svijeta nego nedjeljom. Razlog tome je što se na taj dan uz redovito bogoslužje priređuje i prigodni dječji program koji u Petrovcima već godinama ima karakter prigodne dječje manifestacije. Ovogodišnji prigodni program u čast sv. Nikole biskupa održao se u dvorani "Sokolana". Nositelj programa je već desetljećima tradicionalno petrovačka župa Pokrova presvete Bogorodice, točnije starija skupina župne kateheze koja za tu zgodu pripravlja i uvježbava igrokaz. Uz igrokaz u pedesetominutnom programu bilo je i nekoliko prigodnih recitacija koje su pripravili učenici nižih razreda područne osnovne škole "Antona Bauera" iz Petrovaca. Cjelokupni program, inače trojezičan, prožet je bio pjesmama koje su u čast sv. Nikoli pjevala sva djeca i po koji odrasli. Vrhunac dječje radosti bila je podjela darova koje je sv. Nikola dijelio djeci. Ove je godine podijeljeno sedamdesetak darova. Dobrotvorima koji su djeci omogućili darove, mjesnom odboru Petrovci koji je ustupio ugrijanu dvoranu, učiteljicama njegovanja rusinskog i ukrajinskog jezika, tradicije i kulture područne škole Petrovci, koje već godinama nesebično dopunjaju program te ništa manje nego ostalima, djelatnicima općine Bogdanovci koji su pripomogli urediti salu uoči programa, od srca ovim putem kao župna zajednica zahvaljujemo. Neka sv. Nikola sve nagradi za trud i sudjelovanje (o. Vlado Sedlak, župnik).

U četvrtak, 6. prosinca 2018., u dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda, održan je 23. Međureligijski koncert na kojem su nastupali zborovi i glazbenici različitih vjerskih zajednica u Zagrebu: Katoličke Crkve, Srpske pravoslavne, Starokatoličke i Baptističke Crkve te židovske i muslimanske zajednice. Uime Grkkatoličke Crkve nastupio je Muški zbor Ćirilo-Metodova kora, pod ravnanjem g. Igora Kosa s izvedbom triju skladbi. U molitveno dijelu na samom početku, đakon Livio Marijan, eparhijski kancelar, izrekao je prigodnu molitvu, zajedno s drugim predstavnicama drugih zajednica.

U četvrtak, 6. prosinca 2018., u Konkatedrali sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, svečanom blagdanskom liturgijom sv. Ivana Zlatoustoga, koju je služio križevački vladika Nikola Kekić, uz susluženje o. Danijela Hranilovića, župnika zagrebačkoga i eparhijskog ekonoma, o. Ivana Radeljaka, ravnatelja eparhijskog Caritasa i duhovnika Grkokatoličkog sjemenište te đakona  Livija Marijana, eparhijskog kancelara i tajnika, proslavljen je blagdan sv. Nikole, biskupa Mire Licijske i čudotvorca, ujedno i imendan vladike Nikole. Vladiki je na koncu liturgije uime svih nazočnih čestitku izrekao župnik o. Danijel, nakon čega je otpjevano Mnogoljeće. Vladika Nikola se u homili osvrnuo na dva aspekta života i značaja biskupa Nikole iz Mire: aspekt prave vjere, one razumske razine, i aspekta srca, to jest ljubavi s kojom vjerujući živi ono što vjerujem. To je na izvanredan način pokazao upravo sv. Nikola: svojom borbom za pravovjerje na Nicejskom saboru, ali i svojim životom dobrote i ljubavi prema bližnjemu kao pastir svoje Crkve u Miri. Tako je svakom kršćaninu pokazao smjernicu za potpuni i pravi kršćanski život. Čestitkama vladiki Nikoli pridružili su se brojni svećenici i vjernici okupljeni na druženju u Grkokatoličkom sjemeništu. Uoči blagdana služena je i blagdanska Večernja u čast na ovog velikog sveca Istoka i Zapada. Na mnogaja ljeta, Vladiko!


 

Na blagdan svetog Nikole, 6. prosinca 2018., Sveta Stolica je Egzarhat za grkokatolike u Srbiji i Crnoj Gori uzdigla na status eparhije. Sjedište eparhije je u mjestu Ruski Krstur, a ordinarij je vladika Đuro Džudžar, dosadašnji egarh. Ime nove biskupije je "Eparhija svetog Nikole u Ruskom Krsturu". Do 2003. godine vjernici i područje egzarhata odn. eparhije bili su sastavnim dijelom Križevačke eparhije, kada je Sveta Stolica utemeljila poseban egazrhat za grkokatolike u Srbiji i Crnoj Gori. Grkokatolika ima oko 20.000, većinom su Rusini, dijelom Ukrajinci i Rumunji, s ukupno dvadesetak župa. 


 

Papa Benedikt XVI. o sv. Ivanu Damašćanskom  - Bio među prvima koji su u javnom i privatnom kultu razlikovali klanjanje (latreia) od čašćenja (proskynesis) slika i relikvija

Draga braćo i sestre, htio bih danas govoriti o Ivanu Damaščanskom, jednom od najvećih velikana u povijesti bizantske teologije i velikom naučitelju u povijesti sveopće Crkve. On je prije svega izravni svjedok prijelaza s grčke i sirijske kršćanske kulture, prihvaćene u istočnom dijelu Bizantskog carstva, na novost islama, koji se vojnim osvajanjima širio na području koje obično poznajemo kao Srednji i Bliski Istok. Ivan, rođen u imućnoj kršćanskoj obitelji, još kao vrlo mlad preuzeo je dužnost, koju je možda prije njega obnašao njegov otac, ekonomskog upravitelja u kalifatu. Ubrzo je, međutim, nezadovoljan životom na dvoru, u njemu sazrio monaški poziv te je, oko 700. godine, stupio u samostan svete Sabe, blizu Jeruzalema. Ne udaljivši se nikada od samostana, posvetio se svim svojim silama isposništvu i literarnom radu, ali mu ni određeni pastoralni rad nije bio stran, o čemu svjedoče prije svega brojne Homilije. Njegov se liturgijski spomen slavi 4. prosinca. Papa Lav XIII. ga je 1890. proglasio naučiteljem opće Crkve. Na Istoku se prije svega spominju njegova tri Govora protiv onih koji se obrušavaju na svete slike, koji su nakon njegove smrti osuđeni na ikonoklastičkom koncilu u Hieriji (754.). Isti ti govori, međutim, bili su glavni razlog njegove rehabilitacije i kanonizacije od strane pravovjernih otaca okupljenih na Nicejskom koncilu (787.), sedmom ekumenskom. U tim je tekstovima moguće iznaći prve pokušaje opravdavanja čašćenja svetih slika, povezujući ove potonje s otajstvom utjelovljenja Sina Božjega u krilu Djevice Marije. Ivan Damaščanski je, uz to, bio među prvima koji su u javnom i privatnom kultu razlikovali klanjanje (latreia) od čašćenja (proskynesis): prvo se može iskazivati samo Bogu, najvišoj duhovnoj zbilji, dok se u ovom drugom čovjek može preko slika obraćati onome koji je prikazan na slici. Ipak, očito da se Boga ni u kom slučaju ne može poistovjećivati s materijom od koje je slika načinjena.

Poticajne misli pape Franje u vrijeme božićnoga posta

"Došašće ima dimenziju prošlosti, to jest čišćenja sjećanja. Mislite na to da se nije rodilo božićno drvo koje je zasigurno lijepi znak, nego Isus Krist, Gospod i Spasitelj koji je došao spasiti nas. Uvijek smo u kušnji da Božić posvjetovnjačimo. Kada se propušta da ta svetkovina bude kontemplacija i obiteljsko slavlje s Isusom u središtu, tada ona postaje svjetovno slavlje koje se očituje u kupovanju stvari, poklona i svega ostaloga, a na Gospoda se zaboravlja. Tako je i u našem životu. Da, rodio se u Betlehemu, ali… Došašće stoga služi čišćenju sjećanja onoga vremena i čišćenju nade, te pripravi za konačni susret s Gospodom... On koji je došao tamo, vratit će se i pitati nas kakav je bio naš život. To će biti osobni susret. Osobno ga možemo susresti danas u euharistiji. Ne možemo ga susresti kao prije dvije tisuće godina, nego se sjećamo toga. No, kada se vrati, susrest ćemo ga osobno. To znači očistiti nadu."

Papa pozvao sve da njeguju svakodnevnu dimenziju vjere, unatoč obavezama i brigama, naglasivši da trebamo biti čuvari svoje nutrine. Naime, naš Bog je Bog iznenađenja i kršćani bi trebali svaki dan primjećivati znakove Oca Nebeskog pomoću kojih nam danas govori. Čistiti budnost, treća je dimenzija. Budnost i molitva dvije su adventske riječi jer Gospod je došao u Betlehem, no doći će ponovo na kraju svijeta i na kraju života svakoga od nas. Međutim, On svaki dan i u svakom trenutku dolazi u naše srce s nadahnućem Duha Svetoga – zaključio je papa (Izvor: ika.hr).


 

KLJUČ SVEGA JE PONIZNO SRCE

Jednom reče majka Teodora: “Ne spašava nas ni duhovna disciplina, ni bdjenja ni razni podvizi, ako nema iskrene poniznosti. Naime, jedan se monah odvažio upitati zloduha: “Što vas može otjerati? Post?“ – “Mi nit jedemo, nit pijemo“ – odgovori zloduh.
“Je li vas molitveno bdjenje tjera?“ – “Mi ne spavamo“, odgovori demon.
“Je li povlačenje iz svijeta, možda?“ – “Ne, pa mi se skitamo i po pustinji“, uzvrati zloduh.
“Pa što vas onda može otjerati!?“ – “Ništa nas ne može otjerati osim poniznosti, ponizno srce“, na kraju prozbori demon.(Alphabetical Sayings of the Fathers)


 

Grkokatoličke crkve u Kričkama i Baljcima sagradio Valentino Presani, učenik glasovitog talijanskog kipara Antonia Canove

 

Crkva u Kričkama početkom 20. st.

Ivo Glavaš, “Šibenik in“, 5. 05. 2018.

Šibenski konzervator i gradski vijećnik Ivo Glavaš novu je kolumnu posvetio prekrasnim crkvama u mjestima Kričke i Baljci na istoku Petrovog polja u zaleđu Drniša. Riječ je o dvije posve identične grkokatoličke crkve: crkva Bogorodičinog Pokrova u Kričkama i crkva Preobraženja Gospodinovog u Baljcima.

Obje crkve projektirao je i u rekordnom roku za grkokatolike sagradio talijanski arhitekt iz grada Udina Valentino Presani, učenik jednog od najvećih kipara u povijesti Italije Antonija Canove. Grkokatolici imaju istočni, grčki vjerski obred, ali su u uniji s katolicima i priznaju Svetog Oca papu za vrhovnog poglavara. Od 1826. godine Valentino Presani zaposlen je kao inženjer u vrijeme tzv. Druge austrijske uprave u Zadru u Direkciji javne gradnje. Na tom mjestu je radio punih dvanaest godina. Glavni zadatak Valentina Presanija, zbog kojeg je došao u Dalmaciju i Zadar, bila je izgradnja ceste od Svetog Roka u Lici preko prijevoja Mali Alan i Tulovih greda u Dalmaciju. Tom cestom, kojom je prvi put spojena Dalmacija s Likom i kontinentalnom Hrvatskom, i danas se prometuje. Možete je lako vidjeti ako se prije ulaska u tunel sv. Rok s dalmatinske strane zagledati uvis prema Tulovim gredama. U čast izgradnje ceste u mjestu Podprag ispod Malog Alana, po nacrtu Valentina Presanija, 1832. godine sagrađena je prelijepa crkvica sv. Frane u tada modernom klasicističkom duhu nalik na antičke hramove.

Ne imati vremena za Boga, znači ne imati ljubavi za Boga

Evanđelje: zač .76., Lk 14, 16-24

Reče Gospod ovu prispodobu: "Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: 'Dođite! Već je pripravljeno!' A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.' Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.' Treći reče: 'Oženio sam se i zato ne mogu doći.' Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome. I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.' Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.' A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere."
 
TROPAR nedjeljni, glas 3.: Neka se veseli nebo, neka se raduje zemlja, jer ikaza Gospod moć desnice svoje. On smrću satre smrt, prvijenac postade iz mrtvih, od ponora paklena izbavi nas, i dade svijetu veliku milost.

KONDAK nedjeljni, glas 3.: Uskrsnuo si iz groba, Milostivi! Istrgao si nas iz okova smrti! Sad se Adam veseli i raduje Eva. Proroci skupa s patrijarsima slave bez prestanka božansku moć Tvoje vlasti.

KONDAK proroku Habakuku, glas 8.: Objavio si svijetu Božji dolazak sa juga od Djevice i čuvši glas svjetlonosna anđela koji stajaše na božanskoj straži, navijestio Kristovo uskrsnuće, blagoglagoljivi Habakuče. Stoga ti veselo kličemo: Raduj se, sjajno blago proroka!

Peterostruki jao proroka Habakuka

Bogatstvo je odista podmuklo! Ohol je i ne može počinuti tko ždrijelo razvaljuje k'o Podzemlje, tko je kao smrt nezasitan, tko sabire za se sve narode, tko kupi za se sva plemena!
Zar mu se neće svi podrugivati, rugalicu i zagonetku spjevat' protiv njega? Reći će:

Proroci i sveci navješćuju Kristovo utjelovljenje

U tradiciji bizantskog obreda sredinom studenoga počinje svojevrsna “božićna korizma“, točnije božićni post, kao duhovna priprava za Božić, svetkovinu rođenja Kristova. U tom predbožićnom vremenu padaju razni svetački blagdani: Začeće presvete Bogorodice u krilu majke Ane, spomendani proroka, crkvenih naučitelja i svetih isposnika, zatim dvije nedjelje prije Božića koje se spominju svetih praotaca i otaca Kristovih. Bizantski obred se priprema na slavlje “sniženja“ (grč. kenosis) ili tjelesnog silaska, a time i svojevrsnog poniženja Riječi Božje kroz sliku “silaska“ svetih među nas, njihovih svjedočanstava i primjera. Tijekom prosinca u sinaksaru (menologiju ili mjesecoslovu) redom se nalaze likovi presvete Bogorodice, proroka, mučenika, biskupa, monaha i isposnika, kao da bi bogoslužje htjelo okupiti ove velike kršćanske likove, a s njima i nâs same, na zajedničko očekivanje i slavlja otajstva Utjelovljenja.