Ovoga tjedna iz tiska je izišla knjiga Liturgika grčko-slavenskog obreda rad pokojnog svećenika dr. Jurja Pavića. Knjiga na ukupno 244 stranice sa veoma lijepim grafičkim prilozima u svom sadržaju obrađuje teme iz domene bizantske liturgijske baštine s osobitim naglaskom na bogoslužja u grkokatoličkoj Križevačkoj eparhiji. Autor ovog iznimnog djela je pokojni svećenik grkokatoličke Križevačke eparhije dr. Juraj Pavić dugogodišnji profesor i dekan na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Djelo Liturgika grčko-slavenskog obreda donosi na znanstveni način obrađen razvoj liturgija kroz povijest. Autor se u svom znanstvenom radu koristio iznimno bogatom bibliografijom i raznim izvorima koji ovom djelu daju posebnu važnost. U prvom djelu rada profesor Pavić piše o svetim mjestima, zatim o svetim stvarima te nastavlja s cjelinom o liturgijskim činima. U zasebnoj cjelini koja nosi naslov Liturgije autor detaljno opisuje razvoj same liturgije kroz stoljeća. Poseban je naglasak stavljen na opis Liturgije pretposvećenih darova kojoj je autor posvetio četrdesetak stranica. U nastavku slijedi opis zborne liturgije ili koncelebracije. Nadalje se u radu opisuju i ostala izvanliturgijska bogosluženja, a djelo završava opisom blagdana i postova. Knjiga dr. Pavića prvi je rad takve tematike na tlu Hrvatske koji na sustavan način čitatelju približava svo bogatstvo istočne liturgije unutar Katoličke crkve. Na području istočnog bogoslovlja dr. Pavić neprikosnoveni je autoritet na čijim su radovima studij završile generacije studenata zagrebačkog Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Konačno objavljivanjem ove knjige širi broj čitatelja moći će se upoznati sa istočnom katoličkom liturgikom koja je neiscrpna duhovna riznica za život današnjeg čovjeka. U suradnji sa katoličkim bogoslovnim fakultetima i drugim ustanovama ovo kapitalno djelo biti će tijekom godine svečano predstavljeno u Zagrebu, Splitu, Zadru, Rijeci i u ostalim gradovima u Republici Hrvatskoj.

Župa Petrovci skupa s općinskim djelatnicima programa „Zaželi“ obilježila 27. svjetski dan bolesnika

Spomendan ukazanja presvete Bogorodice u Lurdu, 11. veljače, neizostavan je dio duhovnog i liturgijskog života grkokatoličkih župa rutenske tradicije u našoj eparhiji i šire. Uoči samoga spomendana ukazanja, već više od stoljeća, u ovim se župama moli devetnica u čast Bogorodičina ukazanja u Lurdu. Na sam dan se na nakanu bolesnika u župama služi svečanija sveta liturgija, a ponegdje dijeli i bolesnička pomast. Na poticaj petrovačkoga župnika mr.sc. Vladimira Sedlaka djelatnici programa „Zaželi“ s područja općine Bogdanovci okupili su se također na spomendan Gospe Lurdske, u općinskoj vijećnici, u Petrovcima, kako bi obilježili 27. svjetski dan bolesnika kojeg je ustanovio sveti papa Ivan Pavao II, kako bi skrenuo pažnju i potakao na promišljanje o dimenziji patnje i bolesti u ljudskome društvu, te dostojanstvu čovjeka bolesnika i patnika.

 

Večernji list, 10. veljače 2019., Tomislav Vuković i Darko Pavičić

Dr. sc. Ervin Schuster (85), zagrebački radiolog, jedan je od zagrebačkih Židova za čije su spašavanje zaslužni zagrebački nadbiskup kardinal Alojzije Stepinac i Katolička crkva u Hrvatskoj, a ponajviše ondašnji križevački biskup dr. Janko Šimrak, za kojega se dr. Schuster zalaže da dobije titulu Pravednika među narodima premda ga je komunistički režim žigosao zbog tobožnjeg progona Židova. Dr. Schuster svoje je svjedočanstvo dugo skrivao od javnosti, a sada izlazi kao svojevrstan kuriozitet upravo pred ovogodišnje Stepinčevo, kada se Katolička crkva u Hrvatskoj svake godine na 10. veljače prisjeća herojskog držanja kardinala Stepinca. Zle slutnje 1941. imala je njegova majka, koja je preporučila da se obitelj pokrsti uz pomoć obiteljskih prijatelja sa Žumberka jer je, kako je tvrdila, njihov kler tolerantan i liberalan kod pokrštavanja, pa su sin Ervin i majka Bojana na zagrebačkom Gornjem gradu u ljeto 1941. obredom krštenja prešli na grkokatoličku vjeru .– Obred je bio vrlo jednostavan i bez administrativnih ili inih komplikacija. Moj je otac u međuvremenu umro, a baka, koja je živjela zajedno s nama, nije pristala pokrstiti se. Saznavši da se jedne noći sprema veliko hapšenje i odvođenje Židova, majka me upozorila da, kada netko noću zalupi kućnim vratima, podvučem pod krevet i da ne smijem dati nikakvih znakova da se tamo nalazim. Nažalost, sve se to i zbilo, a ja nikada kasnije nisam uspio saznati gdje su majka i baka likvidirane. Kućepazitelj, izrazito pouzdan i dobronamjeran gospodin, sljedeće me jutro predao s mojim stvarima mojoj teti gđi Rosi Sinnreich, koja me odmah odvela u zagrebačko Grkokatoličko sjemenište, Ćirilometodska ul. br. 1, gdje me je vrlo osjećajno i s puno samilosti primio rektor sjemeništa g. Đuro Višošević. Ostavši u sjemeništu pod mojim pravim imenom i prezimenom, gdje sam proboravio 2-3 mjeseca, jednoga sam jutra upozoren da se zovem Pavao Bastašić iz sela Bastašića blizu Krašića – prisjeća se dr. Schuster. No, kako mu je u Zagrebu bio život i dalje u opasnosti, biskup Šimrak, koji je već tada bio pod stalnim motrenjem policije, predložio je da s njim odem u Križevce u biskupski konvikt.

10. veljače (XXXIII. po Duhovima)

Kondak, glas 3.: Prikažimo Gospodu uzdahe carinika i, premda grješnici, približimo se Njemu kao Vladaru. On želi da se svi ljudi spase i daje oproštenje svima koji se kaju. Jer, premda Bog koji je bez početka kao i Otac, On radi nas čovjekom postade.

Stihire

Braćo, ne molimo se poput farizeja, jer tko se uzvisi bit će ponižen. Zato se ponizimo pred Bogom i posteći sa carinikom zavapimo: "Bože, očisti nas grješne."

Farizej uznositošću ponižen, a carinik kajanjem uzvišen, pristupiše Tebi, jedinomu Vladaru. Onaj hvaleći se izgubi svoje blago, a carinik ničim se ne hvaleći postade dostojan darova. Daj i meni takvih uzdisaja, Kriste Bože, jer si Čovjekoljubac.

Svemogući Gospode, znam koliko vrijede suze pokajanja: Ezekijela su spasile od vrata smrti, grješnicu su izbavile iz dugogodišnjih grijeha, a carinika uzdigle iznad farizeja. Zato Ti vapijem: Pribroji i mene k njima i pomiluj me! (Večernja Nedjelje o cariniku i farizeju, Posni tropjesnec/triod)


 

KANON NEDJELJE O CARINIKU I FARIZEJU - MOLITVA ZA OPROŠTENJE, ISKRENOST I PONIZNOST

 S Nedjeljom o cariniku i farizeju zakoračili smo u vrijeme neposredne priprave za Veliki i časni post - Svetu četrdesetnicu i hod prema Pashi. Vrijeme je to najbogatije duhovnim temama i molitvenim tekstovima koja se tiču svakoga kršćanina i koji su svakom kršćaninu, ali i čovjeku kao takvom, itekako potrebni za zdrav psihički i duhovni život. Kanon je rukovet od tri, osam ili devet pjesama posvećen jednoj evanđeoskoj ili duhovnoj temi, blagdanu ili svecu. Svaka pjesma kanona ima: početni "irmos" (tropar koji sabire biblijsku pjesmu), zatim nekoliko tropara i zaziva s temom kanona (ovdje na temu carinika i farizeja) i završni bogorodičan. Kanon se moli tako da se najprije izmole uobičajene uvodne molitve (Načalo), zatim redom kanon i na kraju uobičajeno završetak: Slava Ocu, I sada, triput "Gospode, pomiluj" i "Molitvama Bogorodice i svetih otaca naših, Gospode Isuse Kriste, Sina Boga živoga, pomiluj nas". Ovaj molitveni kanon je posebno prigodan za ovu nastupajuću nedjelju i tjedan koji joj slijedi, ali i u svako drugo doba, kao molitva za oproštenje, iskrenost i poniznost.

KANON CARINIKA I FARIZEJA, glas 6., monaha Jurja

Pjesma 1 (Mojsijeva)

Irmos: Prošavši hodom dubinu morsku kao po suhu, Izraelci gledahu progonitelja faraona kako se utapa i glasno klicahu: Zapjevajmo Bogu pjesmu pobjedničku!

Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Potičući prispodobama sve ljude na popravljanje života, Krist pozdiže carinika u njegovoj poniznosti, a ponizuje uznositost farizeja.

On nije prisilno pošao u smrt, niti mu je smrt nametnuta, nego je to izabrao svojom slobodnom voljom. Evo što kaže: Imam vlast dati život, a imam vlast opet ga uzeti. Sam je dakle slobodno odlučio podnijeti muku, radujući se uzvišenom djelu, veseleći se kruni, kličući od veselja zbog spasenja ljudi. Nije se stidio križa i donio je spasenje svijetu. Nije on bio običan čovjek koji je trpio, nego počovječen Bog koji se borio za nagradu poslušnosti. Nemoj se, dakle, radovati križu samo u vrijeme mira. Imaj istu vjeru i u vrijeme progonstva, da ne bi bio prijatelj Isusov u vrijeme mira, a u vrijeme rata njegov neprijatelj. Primaš sada oproštenje svojih grijeha i obilate milosti od svoga duhovnog i darežljivog kralja, a kad bukne rat, hrabro se bori za svoga kralja. Isus nije ništa sagriješio, a propet je za te. A ti ne želiš biti prikovan na križ za Onoga koji je iz ljubavi prema tebi pribijen na križ? Ti ne daješ milost, jer si je prije primio, nego je vraćaš vraćajući dug Onomu koji je radi tebe bio propet na Golgoti.
(Iz Kateheza sv. Ćirila Jeruzalemskog, Patrologia Graeca 33,  799. 802)


 

(IKA, Zagreb) U dokumentu koji su 4. veljače u Abu Dhabiju potpisali papa Franjo i veliki imam Sveučilišta Al Azhar Ahmad Al-Tayyib ističe se snažna osuda terorizma i nasilja i poručuje da Bog ne želi da se Njegovo ime koristi za ugnjetavanje ljudi. 

Deklaracija o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot“ nije samo prekretnica u odnosima između kršćanstva i islama, nego je također poruka s jakim utjecajem na međunarodnu scenu. U predgovoru, nakon što je potvrđeno da „Vjera vodi vjernika da u drugom vidi brata kojega treba podržati i ljubiti“, govori se o tom tekstu kao o dokumentu promišljenom iskrenošću i ozbiljnošću koji poziva sve ljude koji nose u srcu vjeru u Boga i vjeru u ljudsko bratstvo kako bi se ujedinili i zajedno radili, prenosi Vatican News.

Dokument počinje nizom zaziva. Papa i veliki imam govore uime Boga koji je stvorio sva ljudska bića jednaka u pravima, dužnostima i dostojanstvu; uime nevine ljudske duše koju je Bog zabranio ubiti; uime siromašnih, siročadi i udovica; izbjeglica i prognanika, te svih žrtava ratova i progona. Al-Azhar zajedno s Katoličkom Crkvom izjavljuje da će usvojiti kulturu dijaloga kao put; zajedničku suradnju kao ponašanje; međusobno poznavanje kao metodu i kriterij. 

Na povijesnoj misi, prvoj Papinoj misi na Arapskom poluotoku, sudjelovali su i istočni katolički partrijarsi i crkveni poglavari: maronitski, koptski, grkokatolički melkitski, siro-malankarski, siro-malabarski i armenski.

Dokumentom tražimo od sebe i svjetskih vođa, graditelja međunarodne politike i svjetske ekonomije da se ozbiljno zauzmemo za širenje kulture tolerancije, suživota i mira; da ćemo djelovati, što je prije moguće, kako bismo zaustavili prolijevanje nedužne krvi i okončali ratove, sukobe, uništavanje okoliša, te kulturno i moralno propadanje koje proživljava sadašnji svijet, piše u deklaraciji.

DEPRESIJA I RANJENA LJUDSKA NARAV

Ono što danas uobičajeno nazivamo “depresijom“ ima mnogo naziva i nijansi, pa možemo govoriti i o melankoličnosti, ogorčenju, sjeti, žalosti, neurouzi, duševnoj boli, potištenosti, očajanju itd. Depresiju se naziva i anksioznošću, a psihijatri i psihoterapeuti ju često nazivaju “kugom našeg vremena“ i najrasprostranjenijom bolešću suvremene razvijene civilizacije. Također, najčešće kao njezine uzroke navode današđnji način života. U judeo-kršćanskom duhovnom iskustvu i kršćanskom teološkom promišljanju nabrojene pojave kod ljudi nisu nešto novo, niti dosad nepoznato, a niti posve strano ljudskom biću kao takvom. Tom su se tematikom u sklopu praktične i duhovne teologije osobito bavili sveti oci, monasi, isposnici i pisci istočno-kršćanskoga kruga tijekom prvog tisućljeća, a koji su pripadali bizantskoj, sirskoj i koptskoj Crkvi. Kasnije, sve do u 20. st., na njih su se nastavljali drugi duhovni pisci, osobito bizantske Crkve, poglavito među ruskim i grčkim ocima. Njihova duhovnost i teologija proizlazi iz temeljnog kršćanskog poimanja čovjeka kao cjelovitog bića u kojem su duh, duša, razum, srce i tijelo nedovojivi. Još u Starom zavjetu, kod proroka Joba, nalazimo jednu od najranijih opisa stanja depresivnosti i tuge: “Od tuge vid mi se muti u očima, poput sjene moji udovi postaju“ (Job 17, 7). O takvom duševnom stanju mnogo govore i druge mudrosne knjige Biblije, napose psalmi: “Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti. Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše. Sličan sam čaplji u pustinji, postah k`o ćuk na pustoj razvalini. Ne nalazim sna i uzdišem k`o samotan vrabac na krovu“ (Ps 102, 6-8) – tuguje psalmopjevac, opisujući svoje teško depresivno stanje. I prorok Jeremija žali:“Bol me spopada, srce mi iznemoglo“ (Jer 8,18). U Novom zavjetu ćemo kod sv. Pavla na više mjesta  naići na govor o tuzi, žalosti i očajanju. U Drugoj poslanici Korinćanima on govori čak da“žalost svjetovna rađa smrću“ (2 Kor 7, 10).

U nedjelju 3. veljače 2019., Udruga Žumberački Uskok održala je svoju godišnju skupštinu u župnoj dvorani pastorlanog centra grkokatoličke župe Preobraženja Gospodnjega u Jastrebarskom. Sve je zapčelo svetom liturgijom za sve pokojne  kapetane i druge zaslužne Žumberčane kroz slavnu povijest njihova kraja i borbe za opstanak. Župnik Stipić je u nagovoru potakao članove Udruge da je poštujući spomen i tradicije svojih predaka pred Gospodom uvijek hvalevrijedno djelo, kao i molitveni spomen na njih, ali je jednako važno i uvijek se ugledati na njihovu vjernost Kristu i Crkvi koja je tolikim pokoljenjima bila majka i uliteljica bogoljublja, rodoljublja i čovjekoljublja.  


 

Video: https://drive.google.com/file/d/1n6uO9XLG4DtZFijmkVjH4L1CHrn3d5Vt/view?usp=sharing 

U subotu, 2. veljače 2019., na blagdan Susreta ili Prikazanja Gospodnjega u Hramu (Svijećnica), u grkokatoličkoj crkvi Preobraženja Gospodnjega u Jastrebarskoj, na svečanoj božanskoj liturgiji sv. Ivana Zlatoustoga, okupilo se mnoštvo vjernika Jaske i okolice kako bi uz moći svetoga Šimuna Bogoprimca proslvili ovaj blagdan. Moći sv. Šimuna čuvaju se u jaskanskoj grkokatoličkoj crkvi od 2014., kada su svečano prenesene kao dar Zadarske nadbiskupije i grada Zadra gdje se čuva jedinstveno neraspadnuto tijelo ovoga novozavjetnoga svetca već preko 8 stoljeća u povijesnoj zlatnoj raci hrvatsko-ugarske kraljice Elizabete Kotromanić. Liturgiju je služio o. Marjan Jeftimov, župnik Sošica, uz susluženje o. Milana Stipića, župnika Jastrebarskog i Kričaka, o. Mihajla Hardija, župnika Metlike, o. Mihajla Simunovića, katedralnog župnika iz Križevaca, o. Zenje Zastavnija, župnika Radatovića, o. Gorazda Bastašića, župnika Mrzlog Polja, o. Zorana Vladušića, župnika Kašta, vlč. Stjepana Rožankovića, rimokatoličkog župnika Jastrebarskog i o. Livija Marijana, đakona, kancelara Križevačke eparhije. Liturgiju je pjevao Katedralni izbor iz Križevaca  pod ravnanjem prof. Ozrena Bogdanovića, a propovijedao je đakon i kancelar o. Livio Marijan.
U propovijedi, đakon Marijan je istakao jedinstvenu vrijednost i milost što u ovom gradiću tiho i molitveno počivaju moći jedinstvenoga novozavjetnoga svetca koji je na svojim rukama nosio samoga Gospoda Isusa Krista. “To je ne samo čast i blagodat, nego i obveza, odgovornost i poziv da živimo pravedno i bogobojazno kao što Evanđelje kaže za svetoga starca Šimuna. Možda će nas jednoga dana Bog na sudu pitati: što su ti značile moći starca Šimuna u tvojoj sredini?