Blagdan je to drevne carigradske Crkve u spomen na viđenje monaha Andrije i Epifanija koji su 911. godine u vrijeme noćnog bdjenja u crkvi Blaherne ugledali Bogorodicu kako prostire svoj “pokrov” (plašt) preko grada koji je bio u opasnosti opsade neprijateljskih snaga. Blagdan se od tada slavi u čast Bogorodice Marije kao zaštitnice kršćana i Crkve. Svečanu liturgiju u ruševinama istoimene grkokatoličke crkve u Kričkama predslužio je o. Marjan Jeftimov, župnik Sošica i Kašta, a suslužili su o. Milan Stipić, župnik Jastrebarskog i Kričaka, o. Ivan Radeljak, duhovnik Grkokatoličkog sjemeništa, fra Ivan Čupić, župnik Mirlovića i don Ante Žderić, župnik Gospe Fatimske u Splitu koji je propovijedao. Istaknuo je kako i na kršćanskom Istoku i na Zapadu vjernici se oduvijek stavljaju pod zaštitu Bogorodice Marije baš kao što se djeca u opasnostima utječu majci, bježeći pod njezin pokroviteljski plašt. Đakonirao je o. Livio Marijan, kancelar Križevačke eparhije, a pjevanje su predvodili bogoslovi.

U nedjelju, 7. listopada 2018., u Sošicama je proslavljena 480. obljetnica trećeg doseljenja na Žumberak, koja je okupila brojne domaće sudionike kao i goste, u organizaciji Žumberačke udruge "Uskok", Matice hrvatske Jastrebarsko i župe sv. Petra i Pavla u Sošicama. Uz sudjelovanje i nastup više kulturno-umjetničkih društava, na obilježavanju su se nazčnima obratili i Zdenko Šiljak, načelnik Općine Žumberak, upravitelj Parka prirode Žumberak Kristijan Brkić, član Matice hrvatske Jastrebarsko Nino Škrabe, župnik Jastrebarskog i dalmatinski vikar o. Milan Stipić, predsjednik Udruge "Uskok" Milan Radić i drugi. Na vatrogasnom domu u Sošicama postavljena je i spomen ploča koju je blagoslovio o. Milan Stipić. Foto: Milan Duniskvarić; Foto album Nike Goleša: https://web.facebook.com/media/set/?set=a.2326122057416971&type=3https://web.facebook.com/media/set/?set=a.2326066357422541&type=3 


 

U nedjelju 7.listopada (prva nedjelja u listopadu) u mjestu Balići, filijali župe Kašt, proslavljen je blagdan Pokrova presvete Bogorodice. Ispred kapelice koja je posvećena upravo tom njezinom blagdanu, služio se Moleben kojega je predvodio o. Mihajlo Hradi, dekan žumberački i župnik u Metlici, u zajedništvu sa žumberačkim svećenicima i brojnim kristoljubivim vjernicima. Nakon molitvenog dijela, uslijedio je nastup mladog tamburaškog sastava Društva žumbercana i prijatelja Žumberka iz Metlike. Premda su Balići selo u kojem žive i povremeno dolaze ljudi samo u nekoliko kuća, toga dana je selo bilo puno domaćih i gostiju iz raznih naših krajeva i inozemstva. (Foto album Nike Goleša: https://web.facebook.com/niko.goles1/media_set?set=a.2325680864127757&type=3)


 

6. listopada

Jedan od dvanaestorice apostola nadimkom Blizanac. Prvoga dana u tjednu uskrsli Krist javi se apostolima, ali s njima ne bijaše apostol Toma. Kad mu rekoše da su vidjeli Gospoda, on ne povjerova, nego reče: Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati (Iv 20, 25). Nakon osam dana bijahu svi apostoli zajedno. Javi im se ponovno uskrsli Krist. Okrene se Tomi i reče mu: Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran! Odgovori mu Toma: Gospode moj i Bože moj! Reče mu na to Isus: Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju! (Iv 20, 27 - 28). Poslije silaska Duha Svetoga Tom krene propovijedati evanđelje u Indiju, gdje je mnoge obratio na kršćansku vjeru i utemeljio Crkvu. Današnje kršćanske Crkve na malabarskoj obali (Kerala) u jugo-zapadnoj Indiji (Siro-malabarci, Siro-malankarci) s ponosom se nazivaju „Tomini kršćani“. Apostol Toma završio je mučeničkom smrću svoj ovozemaljski život.

TROPAR, glas 2.: Bio si učenik Kristov i član zbora apostolskoga, o slavni Toma. Nevjerom si posvjedočio uskrsnuće Kristovo i dodirom ruke provjerio si predragocjenu njegovu muku. A sada nam izmoli mir i veliku milost.

KONDAK, glas 4.: Milošću mudrosti ispunjen Kristov apostol i istinski sluga, raskajan Tebi klicaše: Ti si moj Bog i Gospod.


 

Pohodi Bog narod svoj

EVANĐELJE: U ono vrijeme uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospod ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!" Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: "Mladiću, kažem ti, ustani!" I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!" Luka, zač. 30 (7,11-16)

TROPAR: Neka se veseli nebo, neka se raduje zemlja jer učini moć Gospod rukom svojom. On smrću satre smrt, prvijenac postade iz mrtvih, od ponora paklena izbavi nas, i dade svijetu veliku milost.
(Da veseljatsja nebesnaja, da radujutsja zemnaja, jakosotvoriv deržavu mišceju svojeju Gospod: poprav smertiju smert pervenec mertvih bist, iz čreva adova izbavi nas, i podade mirovi veliju milost.)

KONDAK: Uskrsnuo si iz groba, Milostivi. Istrgao si nas iz okova smrti. Sad se Adam veseli i raduje Eva. Proroci skupa s patrijarsima slave bez prestanka božansku moć Tvoje vlasti.

BOGORODIČAN: Tebe, posrednice spasenja roda našega, veličamo, Bogorodice Djevo. Od tebe je, uzetim tijelom, tvoj Sin i Bog naš, podnio na križu muku i izbavio nas od propasti, jer je Čovjekoljubac.


 

Pobožanstvenjenje u istočnokršćanskoj teologiji i duhovnosti

Oboženje ili pobožanstvenjenje (grč. θέωσις/theosis) je teološko učenje svojstveno istočno-kršćanskoj, točnije bizantskoj teologiji. U psalmu 82., redak 6, stoji: Ja rekoh. Vi ste bogovi, sinovi Svevišnjega! Oboženje ili pobožanstvenjenje ili božansko preobraženje podrazumijeva da se ljudska bića stvarno mogu sjediniti s Bogom i postati kao Bog do tog stupnja da mogu imati udijela u samoj  božanskoj naravi. Postajemo jedno s Bogom po milosti u osobi Isusa Krista – Boga koji je postao čovjekom. Način ili sredstvo kojim se “postaje kao Bog“ je savršenstvo u svetosti, trajni proces zadobivanja Svetoga Duha po milosti kroz asketsku pobožnost. To je na izvanredan način rečeno u Drugoj poslanici sv. Petra apostola: “Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost. Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude“. Tu se izvrsno nadovezuje i tumačenje velikog kršćanskog teologa C. S. Lewisa: “Zapovijed: 'Budite savršeni!' nije idealističko tlapljenje. Niti se radi o zapovijedi da činimo ono nemoguće. Bog je taj koji nas pretvara u stvorenja koji mogu tu zapovijed obdržavati. On u Svetom Pismu reče da smo 'bogovi' i on će ostvariti svoje riječi. Ako Bogu dopustimo – jer mi mu možemo i ne-dopustiti, ako tako izaberemo – on će i najslabije i najprljavije među nama preobraziti u bogove koji sjaje, blistaju, koji su urešeni besmrtnošću, koji pulsiraju s takvom energijom i radošću i mudrošću i ljubavlju kakve ne možemo ni zamisliti, u čisto ogledalo koje savršeno (premda nepotpuno) odražava njega, njegovu bezgraničnu moć, ljepotu i dobrotu. Dug je to proces i dijelom prilično bolan, ali na to smo pozvani. Na ništa manje od toga. Jer on je doista mislio to što je rekao“ (C. S. Lewis: Mere Christianity, 1952., 174) (Livio Marijan)


 

1. listopada

Dana 1. listopada godine 911., u vrijeme cara Lava Mudroga ili Filozofa, bilo je svenoćno bdjenje u crkvi posvećenoj Bogorodici u Blaherne u Carigradu. U pozadini crkvene lađe među okupljenim vjernicima stajao je i sv. Andrija Jurodivi sa svojim učenikom Epifanijem. U 4 sata ujutro pojavi se presveta Bogorodica iznad naroda s rasprostrtim omoforom (plaštem) na rukama i kao da je tim plaštem pokrivala narod. Bijaše okružena apostolima, svetiteljima, mučenicima i djevicama. Njih dvojica vidješe to ukazanje. Na spomen toga događaja ustanovljen je i ovaj blagdan koji nas podsjeća na majčinsku zaštitu presvete Bogorodice.

TROPAR, glas 4.: Danas mi, vjerni narod, veselo svetkujemo, obasjani tvojom pojavom, Bogomajko. I promatrajući tvoj prečisti lik, ponizno govorimo: Zaogrni nas časnim svojim plaštem i izbavi nas od svakoga zla, moleći Sina svojega, Krista Boga našega, da spasi naše duše.

KONDAK, glas 3.: Djevica danas stoji u crkvi i sa zborovima svetih nevidljivo se za nas Bogu moli. Anđeli se klanjaju s prvosvećenicima, a apostoli se raduju s prorocima: Jer se za nas moli Bogorodica vječnomu Bogu.


 

Obnova krsnog zavjeta u rijeci Jordanu

U Melkitskoj grkokatoličkoj katedrali u Jeruzalemui

Od 21. do 29. rujna 2018. protojerej stavrofor Križevačke eparhije, o. Milan Vranešić, predvodio je hodočašće vjernika u Svetu Zemlju. Na hodočašću su sudjelovali grkokatolici Žumberačkog vikarijata iz Samobora, Zagreba i Karlovca, a Žumberčanima su se pridružila i dvojica svećenika Bjelovarsko-križevačke biskupije vlč. Branko Fresl rodom iz Samobora i vlč. Mijo Posavec. Osim žumberačkih vjernika na duhovnom hodočašću su sudjelovali i grkokatolici Rusini iz župa Petrovci i Mikluševci što hodočašću daje širi eparhijski značaj. Duhovni voditelj hodočašća o. Milan Vranešić tradicionalno već godinama vodi skupine vjernika u domovinu Isusa Krista a kao stručni voditelj i ove godine hodočašću se pridužio dr. fra Tomislav Vuk, prijetelj hrvatskih grkokatolika i franjevac koji stalno boravi u Jeruzalemu. Dolaskom u Izrael hodočasnici su odsjeli u Jeruzalemu odakle su svakodnevno polazili u obilazak najsvetijih mjesta kršćanstva. Tijekom posjeta rijeci Jordanu obavljena je obnova Krsnog zavjeta jer je upravo 2018. godina među Hrvatima grkokatolicima obilježena kao godina obnove Krsnog zavjeta. Tijekom obilaska svetozemskih svetinja služene su i grkokatoličke liturgije u tamošnjim katoličkim crkvama istočnog obreda. Izraelski grkokatolici bili su napose sretni što su ih pohodila braća iz Hrvatske. Zajednica hodočasnika tijekom svog boravka u Svetoj Zemlji nosila je i specifične torbe sa znakom Godine obnove Krsnog zavjeta i hrvatskim nacionalnim obilježjima što je naišlo na veoma pozitivne reakcije domicilnog stanovništva. Hrvatski grb prepoznat je svagdje diljem Izraela kao simbol sportskih, ponajprije nedavnih nogometnih, uspjeha tako da su pozitivne emocije bile prisutne na svakom koraku. Hodočašće je između ostalog zbližilo i same vjernike koji su u molitvi i zajedništvu tijekom osam dana proveli nezaboravne trenutke u Isusovoj domovini. No iznad svega treba istaknuti duhovno iskustvo koje će trajno obogatiti svakog hodočasnika ponaosob. Biti na mjestima na kojima je nekada hodao sam utjelovljeni Bog, Isus iz Nazareta, osjećaj je koji se ne može riječima opisati. Biti na mjestu Njegova rođenja, Njegova javnog djelovanja, i konačno na mjestu Njegove smrti i uskrsnuća nešto je što zasigurno ispunjava dušu posebnom milošću. Nakon predivnih osam dana zajedništva hodočasnici su se vratili u Domovinu gdje su ih dočekali njihovi najmiliji (izvor: www.zumberacki.vikarijat.com).


 

 

Katolički vjernici bizantskog obreda (grkokatolici) iz filijalne zajednice u Bukovlju (župa Slavonski Brod), proslavili su u nedjelju, 30. rujna 2018. svoj crkveni god, blagdan Pokrova presvete Bogorodice. Svečanu arhijerejsku liturgiju služio je vladika križevački Nikola Kekić, a suslužili su domaći slavonskobrodski grkokatolički župnik o. Aleksandar Hmilj, p. Josaphat Mosha, rimokatolički podvinjski župnik, grkokatolički svećenici preč. Ivan Barščevski i o. Nikola Stupjak. U svojoj homiliji vladika Kekić promišljao je o ulozi i važnosti nedjelje u kršćanskom životu: »Sam je Bog, kako čitamo u Knjizi Postanka, posebno posvetio sedmi dan u tjednu. A tom je danu utisnut i poseban pečat jer je Isus Krist taj dan uskrsnuo. Zato je nedjelja – Dan Gospodnji – za nas kršćane najvažniji dan u tjednu kada moramo misliti na naš susret s Isusom Kristom. Svaki svjesni kršćanin to radi: nedjeljom nađe vremena za Boga, a sve drugo pusti.« Propovjednik je tako svim okupljenim vjernicima na srce stavio redovito slavljenje nedjeljne liturgije rekavši kako za istinskog kršćanina nema važnije stvari od susreta s Isusom Uskrslim. U drugom dijelu propovijedi vladika Kekić progovorio je o ulozi Bogorodice Marije u povijesti spasenja predstavljajući i tumačeći važnije marijanske svetkovine i blagdane u ciklusu crkvene godine. U tom se kontekstu osobito dotaknuo slavlja Pokrova Presvete Bogorodice naglasivši kako je taj blagdan nastao u Carigradu 911. godine. Svoje razmišljanje vladika je zaključio: »Okupljeni u crkvi Pokrova Presvete Bogorodice njoj povjeravamo svoje živote, povjeravamo sve svoje molitve, svoje muke i jade, svoja nadanja, da ona prenese naše i molitve svih koji ovdje dolaze pred lice Svevišnjega.« Slavlju su nazočili i grkokatolički vjernici iz Slavonskog Broda, Sibinja i Gornjih Andrijevaca te rimokatolički vjernici iz Bukovlja. Nakon svečane liturgije, koja je služena i pjevana na ukrajinskom i hrvatskom jeziku, svi su nastavili druženje za zajedničkim stolom u dvorištu crkve (Bruno Diklić).


 

U subotu, 29. rujna 2018., kada se po rimskom kalendaru slavi blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela, vladika križevački služio je svetu liturgiju u spomen kapeli sv. Mihaela u Marču, koja je sagrađena na mjestu gdje je nekoć stajao manastir sv. Mihaela, gdje su stolovali prvi marčanski vladike. Suslužili su o. Mihajlo Simunović, župnik u Križevcima i neojerej o. Zoran Vladušič, koji je izrekao homiliju.